Boravak izvan grada i svakodnevnih obaveza dobro mu je dosao.
On mozda niti nezna, a ucinio je glupost.

Pod rukom alkohola rekao je mnoge stvari. Pokazao je previse osjecaja. Nesto poput sloma, a samo je skinuo masku. Neodredjeno. Bol mu se vidjela u ocima, a tuga u tijeku- koje se grcilo od tereta u glavi.
Zauvijek cu to pamtiti. Prizor koji se ne dogadja svaki dan. Ne vidi ga svatko jer je pitanje odabranih. Nakon sko se uspio malo smiriti, vidjela sam ga kako sjedi uz setnicu, na klupi. Cekao je, ili je barem tako izgledao. Kao da je bio umoran od svega, a sada je cekao cudo.

Ona je nervozno hodala ispred njega, vidno potresena njegovim rijecima. Boljele su ju kao srijele, kao ubodi pcela. Mozda joj je srusio cijeli svijet, kao sto je ona njegov. Mozda je samo znala istinu, ali si je nije htjela priznati. Svjesno je zmirila pred njim. A sada...

Dok se vracaju u bucan grad; ona gleda u prazno, a on spava umoran od nje.
...A samo joj je rekao da je voli.