18.12.2009., petak
Ti divni konji
Kažu da su i moj djed a i pradjed (po očevoj liniji) obožavali konje. Bili su imućni i navodno su imali najljepše konje u okolici kojima us se ponosili. Ja nisam te sreće kada je riječ o materijalnom bogatstvu, ali kao da mi je u genima ta ljubav. Kad vidim kakvog lijepog konja ili kobilu, sav se „brecnem“ od divljenja i kao da me „prođu trnci“ od ljepote, gracioznosti, nekakve praiskonske važnosti i ugleda tih mitskih bića koja se od davnina spominju u umjetnosti, književnosti ali što je još važnije u mom djetinjstvu. Trebate osjetiti njihovu toplinu, miris i nježnost, ali i čistoću, snagu i energiju koje se morate malo i pričuvati. Nedavno sam, prvog hladnog dana ove zime bio u Erdutu, u Dalju i tome kraju gore kraj Dunava, na crno-crvenoj masnoj plodnoj zemlji gdje veliki traktori odjednom oru puno velikih brazda, zemlja je tako podatna, a vinogradi nepregledni. Dani su bili hladni, vjetroviti, sniježilo je i kišilo, a sivilo oblaka bilo je tako nisko da je dodirivalo konjsku dlaku iste boje. Foto-aparat je otkrio toplinu u toj hladnoći i poveo me u sjećanja i maštanja. Sjetio sam se odlaska u polje dok bi dida Franja kočirao konje koji su vukli platon-kola. Katkad bi ih kandžijom pecnuo da polete, a onda bi im se griva zavijorila, zajedno s klupom bi poletjeli skoro na leđa, a srce bi zalupalo jače od straha. „Ne boj se.“.rekao bi dida a ja sam mu vjerovao jer je on vjerovao njima, pa oni su ga znali mrtvo-pijanog dovesti kući iz okolnih sela. Konji su ga voljeli i pazili kao i on njih. Možda su ga voljeli više nego neki njegovi najbližih? Iz ugla usta virila bi cigareta dopola popušena, lajbek i maslinasto zelene šivane radne hlače uvijek su bili nekako muzgavi i pomalo smrduckali. Kad se sve to smiješa sa mirisom rakije i smradom duhana, te „šmekom“ iz štale, dobije se neka prava seljačka kombinacija. Ja sam didu svejedno jako volio jer on je u meni vidio nešto više, poštovao me i obožavao, što sam tako lijepo često vidio u njegovim očima. Na fotografijama možete vidjeti mladića koji je juniorski prvak u vožnji zaprega i moje kolegice koje se bave novinarstvom i zaštitom prirode. I oni su unijeli malo dodatne topline u ovaj prikaz i to se tako lijepo osjeti po svemu. Dugo me nije bilo pisati blog, a nakupilo se toliko ljepote koju bih želio podijeliti s vama. Moramo se trgnuti, pa dolazi Božić, najljepši i najdraži blagdan koji me prožme lijepim osjećajima prema mojoj dragoj maloj porodici. Već smo u pripremama, no o tome ćemo više ovih dana.     |
| < | prosinac, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr