novogodišnje ludilo

Odmah valja obznaniti kako se ovaj glazbeni "meme" proteže i na slijedeći tjedan. Budući smo svi, bolje rečeno SVE lijene, ovoliko taj tjedan traje: 19. - 25. 02.!
Dakle, nema se praviti blesavima!

Kako se koristim divnim mogućnostima za pribavljanje saznanja i upotpunjivanje kućne mi diskoteke, u razveseljavanju sebe glazbom Sergia Mendesa, otkrila sam jednu od njegovih u izvedbi simpatičnog Johna Legenda. Pjesmuljak koji mi se svidio je Please, Baby Don't. Zapravo, to je bio prvi kontakt s J. Legendom. Odmah pohitah na netu vidjeti tko je taj.


I tako naletjeh na, možda već i nekoliko mjeseci najdražu pjesmu:

O R D I N A R Y P E O P L E

Dogodio se "klik" i već duži osobni "link" sa tom pjesmom. Dnevno se odvrti barem jednom nošena brojnim decibelima po širem susjedstvu...
I ostalo njegovo mi se baš svidjelo. Onako, lako... Toliko o Johnu Legendu.


Jedna od mojih prvih ozbiljnih glazbenih ljubavi bio je Nat King Cole


Sve redom.



Odrastanje provedoh uz Ekatarinu Veliku


I danas mislim kako boljeg urlatora s razlogom nije bilo od Milana Mladenovića.
Prošlo vrijeme vinila i kaseta, ja se seljakala, u seljakanjima ostala bez mnogih važnijih životnih stvari, pa nije za čuditi se što tako ostadoh i čitave EKV kolekcije...


Ljubiteljica sam filmske glazbe. Na prvom mjestu već 20 godina, barem na mojoj listi, zasjeo je soundtrack iz Poslijednjeg kineskog cara


Glazbu su radili David Byrne i Ryuichi Sakamoto



Nezaobilazan zadnjih par godina svakako je i Jamie Cullum


Otkrio mi ga dragi prijatelj iz djetinjstva, bubnjar sjajnog bečkog banda Yep!


U mojoj diskoteci ima još puno toga... Sve što posjedujem, sve je duši i uhu milo... Dakle, sat je kasni, a sutra me čeka puuuuuuuno toga za odraditi, pa idem... nedovršenog posla...

Pozdrav svima!
Kosjenka