novogodišnje ludilo

Savršeni godišnji odmor... u režiji kosjenke
Godišnji odmor mi stvarno počinje danas, točno u 16:00:01. No, savršenstvo se može samo izmaštati. Po zadatku Novogodišnjeg ludila, idem se upustiti u „verbalnu obradu“, jerbo ostvarivanje istog je apsolutno nemoguće do ispunjenja slijedećih vremenskih uvjeta, uzme li se u obzir kako je vrijeme novac:

1. Veliki, veliki dobitak na lotu ili neka druga materijalna dobitna kombinacija (kako u vicu ide: uplati, Mujo... ) jerbo nasljedstvo nije suđeno, a kad je i bilo u opciji, ne sjetiše me se... Never mind.

2. Ispunjenje jednog uvjeta uvjetuje drugo, tako po ostvarivanju prvog, kreće priča o kući u Toscani, po mogućnosti u San Geminianu, Volteri... ili u njihovoj okolici, a možda i u Britaniji, Midsomeru (ali bez potencijalnih sexualnih manijaka, luđaka s kuhinjskim oruđem i ostalih nastranosti... opasnih po život)

3. Gomila dobre glazbe u bilo kojem obliku, što, pak, pretpostavlja kako je odabrani zemaljski cilj opskrbljen izvanrednom audio tehnologijom.

4. U kući klavir.

5. Može nekoliko romantičnih filmova, jer u kući nas čeka izvrsno kućno kino.

6. Dakle, ništa, baš ništa od navedenog ne bi vrijedilo ako se ne bi imalo jedno
malo zračno prometalo, dovoljna bi bila i cessna 172. Ne što ne bi vrijedilo samo po sebi, već to je važan čimbenik mog savršenog „godišnjaka“...

7. Znam kako je po uvodu šestog uvjeta bilo za očekivati kako će se tražiti naočit mladić, ali, za vjerovati ili ne, gle, ispade on zadnja rupa na svirali.
Dakle, evo naočitog momka kao 7. uvjet. Kako se radi o savršenstvu od godišnjeg, i momko bi trebao takav biti, što hoće reći, po mojim uvjetima:
Visina: 185 – 200 cm
Težina: ukorak s visinom
Kosa: bilo koje boje, ne duga. Ćelavost: može biti šarmantna, dakle, prolazi, ali sigurno bez pramićaka vijorećih preko tjemenske ćelavosti.
Atletska ramena, ali ne bilderska! To mi je ružno.
Trbuščić prolazi. Ali nije uvjet.
Dlakavost prsiju: nije važno.
Lijepe ruke. Po mogućnosti njegovane.
Mišićave noge.
Stopala. Volim lijepa. I po mogućnosti njegovana.

8. Osjećaj ljubavi.


Eto nas duž Jadrana, zrakom, pa okolo i naokolo, prvih 5-6 dana slijećemo usput, Lošinj, Unije, Krk, Vrsar... simpa privatni smještaj. Slijetanje u Italiju. I naravno, nije zima, već kasno proljeće. Toplo, ali još uvijek sve zeleno i cvjetno. Dočekaju me kućepazitelj, pomoćna kuharica jer sam ja glavna, i cvijeće na svakom mogućem uglu.
Prvih nekoliko dana smo posvećeni vlastitim užicima...
Onda počinje priprema za doček frendova, ali baš frendova, ne daveži, agresivaca, napirlitanih tupavih žena, samouvjerenih muškaraca... Baš frendova. Ukupno 20-tak.
Izmišljaju se egzotični jelovnici, pravi se top lista glazbenih poslastica...
Susret započinje večeras...
Stižu, solo, upareni, vedri, radosni, sve pršti od radosti zbog tolikog okupljanja nakon dugo vremena. Nazdravlja se domaćom orahovicom i višnjevcem. Glazba lagano upotpunjuje savršenu atmosferu savršenog godišnjeg odmora.
Gozba. Chianti. A što drugo u Toscani?!
Razgovori, ples... Smijeh...
Klavir. Naravno, netko od frendova je poznavatelj svih klavirskih užitaka: Sinatra, Clooney, Ella, King, Jones, Cullum... dakle, pjevam. Sjetna.
Sjedam, sviram „Jet Plain“...
Izmjenjujemo se. Ajme, kako mi je dobro. Upravo savršeno...
A onaj iz uvjeta br. 7 sudjeluje u svemu, čitavo vrijeme je tu negdje uza me, pogledava s ljubavlju i razumijevanjem, sva glazba posvećena u srcu njemu i on to, bez pitanja, zna. Sve osim „Jet Plaina“...