novogodišnje ludilo

Kako bih zamišljala svoj idealni odmor? Putovanje.....
Moram priznati, od kada je zadana tema, razmišljam, doista se trudim zamisliti ono nešto što bi predstavljalo idealu.
I shvatila sam...nestalna sam kao mijena. Doista. To je moj kontinuitet. Pa se tako moje želje mijenjaju od dana do dana. Šta od dana do dana, od sata do sata.
Ako sam ljuta na ove oko mene...bila bih negdje sama. Tada mi odgovara priča o putu na pusti otok. I dva tjedna mira, okružena sa morem knjiga, i morem naravno, sa spremljenom zalihom kave..ma dobro, morao bi biti barem jedan koji bi me usluživao. Ili jedna, nema veze, samo da je nevidljiv/a, i da me pusti na miru. Samo da prinese kavu i klopu kad mi se ćefne.
Ili, čak mi se čini da bi mi u tim trenutcima samo svemir bio dovoljno dalek. Pa da promatram zvijezde iz blizine i Zemlju iz daljine. Da pregledam Saturnov prsten i utvrdim da li je Pluton planet ili je to bilo samo udovoljavanje Amerikancima; postoji li crna rupa i kako izgleda to sabijanje mase (možda bi mi godilo).
Ako sam dobre volje...ne treba mi puno. Razmišljala bih o brodu. Naravno, da ima mornara, ali da sam ja kapetan. To da mi netko drugi zapovijeda...ne dolazi u obzir. JA najbolje znam što hoću. I to samo onda kada znam, naravno. No to je...opet ovisi o volji. Nekad kontinuitet, a nekad ne bih mogla smisliti jednu suvislu rečenicu.
Samo mijena stalna jest.
Što bih još voljela?
Kao Joža Horvat uputiti se na put oko svijeta. Kao prava mornarčina, od luke do luke, lutajući toplim tropskim morima, upoznavajući koraljno grebenje i neke drugačije zvijezde, sa Južnim križem umjesto Sjevernog medvjeda. I tamo...sve ono što je egzotično. Bora-Bora otočje, Pago - Pago, Tuamotu, Hawaiii...aloha, gdje mi je kraj...možda samo na velikom koraljnom grebenu kod Australije....
Ma tko bi rekao da ja ovako ženskasta žudim za lukama svijeta? Kakv se to gen krije koji tjera na putovanja?
Bit će da negdje iza ramena ipak viri neko cigansko djevojče iz neke davne prošlosti.


Ledena