- NOVLJANKA -

subota, 20.12.2008.

KUD PLOVI BOSANSKONOVSKA OPĆINA?

Bosanski Novi i općinu nekada je krasila ljepota, skladnost života, privredni razvoj, zaposlenost, perspektivnost za mlade… Danas – kud plovi bosanskonovska općina? U glib i ambis. Na listi nezaposlenih je 5.290 osoba – trostruko više nego godine 1992. Prihod u privredi u prošloj godini iznosio je 119 miliona maraka, a to je 28 miliona manje nego 2006. Tekstilni gigan „Sana“ više ne postoji. U poznatoj drvoprerađivačkoj fabrici “Lignošper” stečaj je pri kraju. Propala je i građevinska firma “Građevinar”, dok su u rudniku nemetala “Japra” drastično smanjeni kapaciteti i broj radnika. Ni u “Unametalu” ništa nije bolje stanje. Moćno trovačko poduzeće”Jedinstvo” prodano je buzđabile, a u nekad najljepšem hotelu “Una” u regionu sada se mogu snimati horor filmovi. Da li će nova vlast nešto pokrenuti nabolje – ostaje da se vidi!?

- 02:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.12.2008.

Legenda ili hisorijski fakti o bezgraničnosti u ljubavi: BOSANSKO NOVSKI ROMEO I JULIJA

Kažu da mržna zasjeni razum. Šta je onda s ljubavlju!? Ona je jača od mržnje. Sjetih se pjesme: Voljelo se dvoje mladi – zar ona ne kazuje o ljubavi do smrti ili umiranju zbog ljubavi. O jednoj takvoj ili sličnoj ljubavi saznala sam iz priče moje tetke Halide (pravo ime Hamida – op.a.), a evo ovih dana pročitah je i na blogu: www.novljanin.blog.hr . Bila bih zaista kretenoidana kada je ne bih ponudila i Vama. Jer, znam da nam u ovom (ne)vremenu histeričnog ogovaranja, zlobe, zavisti i mržnje nedostaje pa makar i trunka topline i ljubavi. ------------ Francusko-turski saveznički odnosi su u vrijeme Napoleona bili u usponu, kako na polju vojnog savezništva i trgovine, tako i u pogledu prijateljske pa i ljubavne saradnje mladeži iz dvije susjedne zemlje, jer je u to vrijeme Una bila njihova međudržavna granica između Napoleonove Ilirije i osmanske Bosne. To je prijateljstvo kulminiralo u intenzivnoj razmjeni posjeta i druženju novskih mladih aga i begova s oficirima iz francuske posade u Dvoru na Uni, kada su Napoleonovi vojnici za svoje potrebe vadili kamen bihacit iz majdana u Tunjici, pa se tom prilikom rodila velika ljubav između mladog francuskog poručnika Jeana Fortyja (Žana Fortija) i mlade Novljanke Vasvije Fajtović, koja je morala biti tajna, jer su tada bile zabranjene takve veze između pripadnika različitih konfesija. Međutim, noćni čuvar, noćobdija, slučajno je otkrio mladi ljubavni par u zelenilu na obali Une i obavijestio Vasvinog oca, pa su mladi ljubavnici došli u veliku nepriliku da ih roditeljskim i vojnim odlukama zauvijek razdvoje, a na pomolu je bio i međudržavni incident, pa je francuski konzul Fourcard morao dolaziti iz Travnika u Novi da smiruje duhove. Međutim, njihovi su mladi prijatelji bili brži od vojnog suda i diplomacije, pa su ubrzo po mračnoj noći «ukrali» lijepu Vasviju iz njene kuće, a poručnika izvukli iz vojnog pritvora i na brzim konjima ih otpratili do luke Zadar na Jadranu, gdje su ih ukrcali na brod za Ameriku. Tamo su sretno stigli i podigli svoj dom na obali jezera Michigan. Kada su im se pridružili drugi doseljenici, oni su novom naselju za uspomenu na Vasvijin zavičaj dali ime Novi, Mich., koji je ucrtan u sve stare atlase USA, ali je odavno inkorporiran u pregrađe velikog grada Jacksonvila u američkoj državi Michigan. U Bosanskom Novom je ostala legenda o mladim ljubavnicima koji su pobjegli u Ameriku, iako se pričalo da su Vasviju ukrale vodene vile, koje su bile ljubomorne na njenu ljepotu. Ovu je legendu 1979. godine u zagrebačkom časopisu «Arena» književno obradio novinar Abid Budimlić. Međutim, oko 1931. godine iz tog mičigenskog Novog se porodici gostioničarke Anke Fajtović javio neki Nikola Bunjevac iz okolice Dvora, potvdio legendu i u pismu poslao dva izreska iz americkih novina o Vasvijinoj praunuci kao američkoj sutkinji koja je prva osudila na smrt na električnoj stolici jednog čikaškog gangstera. Njihova identifikacija je otežana zbog toga što su ljubavnici prikrili svoja prava prezimena, jer su bili ilegalni useljenici kao vojni i sudski bjegunci.Treba naglasiti da je Vasvija Fajtović među doseljenicima u USA vjerovatno bila prva Bosanka ! (mr.sc.Ante Milinović, monografija «BOSANSKI NOVI U NAŠEM SRCU»,St.Louis, 2008., str.73) Svoju porodičnu dokumentaciju o ovoj prvoj novljanskoj dijaspori u USA predala je gospođa Anka Fajtović u ljeto 1979. godine profesoru Anti Milinoviću, tadašnjem direktoru Zavičajnog muzeja u Bosanskom Novom, koji je napravio više kopija i formirao muzejski arhivski dossieur br. AZM-0121 te pokušao 1980. godine uz pomoć novskog predsjednika Mitra Lazića uspostaviti saradnju ova dva grada-imenjaka, ali su tamošnji vladajući konzervativci iz političkih razloga odbili taj prijedlog.

- 15:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 12.12.2008.

Napokon lijepa vijest iz Bosanskog Novog: REKONSTRUKCIJA ZGRADE VIJEĆNICE

Bosanskonovska Vijećnica, taj nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, napokon će ući u program obnove i rekonstrukcije. Prema stavovima odgovornih u Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa u toku je izrada veoma zahtjevnog projekta kako bi se očuvao izvorni izgled objekta. Zgrada Vijećnice izgrađena je 1888. godine, a osamdesetih godina prošlog vijeka namjena joj je preimenovana u Zavičajni muzej. Taj objekt, među najskladnijima u BiH, tipični je primjerak epohe iz austrougarskog razdoblja. Posebnost i vrijednost je u fasadnoj dekoraciji, ali i u ukupnom dekorativnom bogatstvu. Viječnica, jedan je od simbola bosanskonovske općine koja upečatljivo i dostojanstveno stoji na obali ljepotice Une čije obale spaja most dviju, nekada Republika, a sada Država: Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.