Historia magistra est

(Add. 36) - Svoje podmuklu harangu na autora bosansko-novske zavičajne monografije Ramić je obnovio u ljeto 2008. godine, odmah po povratku s četničkih instrukcija u Novom Gradu, na sulud način ga povezujući s pjesmicom urednika BN bloga o tuzi za zavičajem. On je pod šiframaNovumC, Bn1 i CMSN tri mjeseca ponavljao iste šovinističke napade na autora i hrvatski narod, optužujući ih za zločin genocida u oslobodilačkoj akciji OLUJA 1995. godine i tako potvrdio svoj izdajnički prelaz u četnički tabor, ne samo kroz tu laž o genocidnosti Oluje (s minimalnim žrtvama), nego i kroz osudu njenog oslobađanja velikog dijela okupirane i genocidno srbizirane Bosanske krajine!

On tako kao najori četnik gazi Washingtonski sporazum BiH i RH o konfederaciji i vojnoj saradnji uz pomoć USA, pa je i u sukobu sa USA !! Najgori od svega je njegov odvratni izdajnički bijes što su u toj akciji HV i Armija BiH, uz pomoć USA, slomili kičmu četničkoj «Zapadnoj Srbiji» i spasili Bošnjakle i Hrvate u do tada opkoljenom okrugu Bihać od ponavljanja još strašnijeg pokolja od srebreničkog genocida, kojeg je svojim četničkim hordama već bio zapovjedio njihov prokleti vojvoda krvoločni zločinac Ratko Mladić. Citiramo dio Ramićevih izdajničkih laži i bošnjačkih odgovora na njih:

NovumC, 14.08.2008. - «Zlo jednom narodu, pa zlo drugom narodu...obiljezavanje "Oluje" nikom i nicem ne doprinosi osim fanaticima kao sto je i ovaj blog, zalosnoi je sto nosi ime moga grada...» 15.08.2008. - «…ocito urednik bloga zeli da ne zaostane u hrvatskoj propagandi.» 18.08.2008. - «…ocito da ovaj blog sluzi i tvom ljubimcu (hok-dva - Anti M.) gdje pokusavate da provedete svoje velikohrvatski nastrojene ideje. Ocito je da ovaj blog ne posjecuje niti zeli da posjete mnogi Novljani (sto je provjereno ovog ljeta u Novom kao i drugim sredinama gdje zivi vecina Novljani). Zalosno, bivsi Novljaninu.»
21.08.2008. - «…Sabiha, ocito da dobijas instrukcije od svog profesora za pisanje koji te je i naucio i poducavao kao hrvatsku nacionalistkinju.» CMSN, 21.10.2008. «… Hrvati (u Bosni) nikad nisu oslobadjali Bosnu zbog Bosne, vec zbog Hrvatske….Ocito da je (urednik) pod velikim uticajem Ante Milinovica, koji mu kroji kako i sta da pise..»


Sabiha-72, 20.08.2008. – «Čestitam autoru na prekrasnoj pjesmi o oluji nad našom zavičajnom bosansko-novskom čaršijom, koju samo zadrti srbofašistički ekstremist može povezazati sa hrvatskom oslobodilačkom olujom, kada su četnički junaci bježali kao najgore kukavice na svojim modernim tenkovima i u tom strahu rušili naše mostove na našoj Uni. Jasno je da ovaj NovumC sve laže, jer ni ta Oluja nije bila 2.8. već 5-8.8. a bila je 100% pravedna jer je protjerala iz hrvatske demokratske države strane velikosrpske okupatore
koji su spalili hiljadu katoličkih crkava, uključujući tri u obje Kostajnice, pa u Divuši i Strugi, spalili su na okupiranom dijelu RH 200.000 hrvatskih kuća i protjerali ili pobili kompletno domicilno hrvatsko stanovništvo u tzv.SRAO Krajini !!! On nije Novljanin, već okupator našeg zavičajnog grada, jer nije rođen u Novom kao mi, već u šumi Pastirevu, ali drsko laže i nas zove bivšim Novljanima, iako se Novljani rađaju u Novom i to ostaju zauvijek, bez obzira gdje žive...

Zlatko, 25.08.2008. - «Nije ni malo dobronamjerno zatvarati oči pred potocima nevine krvi pobijenih 300 bošnjačkih šehida u Bosanskom Novom, a još manje je "dobronamjerno" izjednačavanje trajne srpske okupacije i njezinih masovnih zločina u Bosanskom Novom sa jednodnevnom diverzantskom akcijom HV protiv tih okupatora..»

Ahmet, 26.08.2008. - «Ovaj Novum je neki procetnik. Krajisnici nikad nisu imali problem s hrvatima i ono kako ja kontam je da ima nekih srba i nekih srba poturica (zao mi je sta vredam normalne i dobre srbe) koji hoce da Bosnjaci ratuju s hrvatima a to se u krajini nece desit neka to rade dole u mostaru oni turci. i prekini se pravit novljaninom jer da si imalo novljanin onda ne bi ovde prosipo gluposti sta ih prosipas a niko te nepodrzava. citam od pocetka i da ti reknem jos jednu o profesoru kojeg stalno napadas da nisis i nikad neces biti ni po covjeka sta je on. i da znas da sam ja svake godine u novom navratim u ono blato sta su napravili od novog i ne bojim se jer se nisam ni onda bojao kad sam u rat kreno a dje si ti bio tada poture.

Kostajnica, 30.08.2008. - Samo da se javim kao bosnjak koji zivi u hrvatskoj. inace sam iz bosanske kostajnice. ove price o Oluji kao zlocinackoj akciji najvise vredaju nas koji smo imali porodice u Bihacu i porodice u Novom i Kostajnici. uglavnom je ono malo prezivjelih bosnjaka koji su ostali tamo u rs pobijeni kad je krenula oluja od strane srpskih terorista a oni u Bihacu su glave spasili radi Oluje i HV-a. Ja sam sudjelovo u ratu u HVO-u i bez obzira na bosnjacko-hrvatski sukob uvjek sam smatrao da mi u Pounju jedinu vezu mozemo raditi s hrvatima. Jesu mnogi srbi izgubili glave radi Oluje ali ratove nisu pokrenuli ni hrvati ni bosnjaci nego srpske teroristicke snage pa te zrtve nisu zrtve za koje su krivi hrvati il bosnjaci nego srpski teroristi. a price o zlocinima od strane hrvata u Novom su za malu djecu i ko ih siri je clan teroristicke propagande SDS-a i SNSD-a ili budala koja vjeruje u to.


Falan, 17.10.2008. - «Ovaj CMSN nije Bosnjak ni Hrvat jer ono sta njega zanima, izbjeglice prvenstveno Bosnjake ne zanima. Sta se ne pita za krvave napade na Bosnjake.» -
«…Oluja je nekima kao djelu moje porodice oslobodila ognjista. Dio moje porodice je i spaseno s Olujom. Tako je s vecinom Bosnjaka - oni koji su protiv Oluje su oni kojima porodice nisu bile ugrozene znaci Hercegovina ili Srednja Bosna a posto na ovaj sajt dolaze Novljani onda tesko da si Bosnjak.»

CikagoBN, 20.10.2008. - «…ovdin u Cikagu taj tajkun-mecena okuplja i druge posrbljene muslimane koje mi nazivamo srbo-balije. I to je njegovo pravo. Ali on nema pravo da nas zavadi s nama vaik prijateljskim Hrvatima koji su nas spasili od srpskog pokolja i u Bihacu i u Bosanskom Novom, a Mato Boban je bio smetlje i crko je i nema veze s nasim komsijama Hrvatima preko Une i Save. Sta on drugo pise vec samo siri mrznju protiv hrvatskog naroda?? …Taj "NovumC" je sa novskog Capraga, tude je odrasto usred velikih srba pa je i sam posto veliki srbin.»


Hamdo USA, 22.10.2008. - «Oprosti, CMSN, ti opet falsifkujes istinu o nasoj Bosni da bi opravdao srpske pokolje nad nama i tvrdis da hrvati iz HV koji su NASA BRACA po borbi protiv cetnickih koljaca nisu pomogli nama vec da su uzeli komad Bosne za sebe i da u Hercegovini vise nema Bosnjaka. Istina je suprotna, jer sucur Allahu, ima nas u Mostaru vise nego Hrvata pa smo i tamo pobjedili na izborima za gradsku upravu i gradonacelnika, i Hrvati u BiH nemaju svoju republiku kao sto imaju srbi i kao mi Bosnjaci, sto nije u redu, a tebe je prevario o tome taj najveci cetnik Mugdim Karabeg koji po zadatku Udbe medju nama muslimanima siri mrznju prema Hrvatima da nas Srbi lakse izbace iz Bosne, ko sto su vec uradili u fasistickom entitetu "rs" … Ja sam se haman dvi godine borijo u bosanskoj Posavini zajedno sa jos trista muslimana iz nase doline Japre, Bosanskog Novog, Orasja i drugih bosanskih mjesta u zajednickoj hrvacko-bosnjackoj 106. oraskoj brigadi HVO i bili smo svi slozni i uspijesni u borbi protiv cetnickih vukodlaka a ti si mozda bijo medju njima na drugoj strani kada ih toliko volis? Nasi hrvati su nas pustili da s oruzjem odemo u Travnik u nasu 7. vitesku brigadu Armije BiH, koju su svojim donacijama pomagali svi novljani koji su izbjegli pred cetnickom kamom u svjet, ali se nesjecam da smo od tebe iz Cikaga i od tvoga srboljuba karabega dobili makar za jednu steku cigara, … niste ni imali oklen jer ste sve dolare slali vasim dragim cetnicima, kako im i sada nosite. To je vase pravo koje ce vam novski Bosnjacki narod za sva vremena ukajditi u crnu knjigu vase veleizdaje, na istoj stranici gdi i mafijasa Matu Bobana, poznatog udbaskog izdajnika nama uvjek bratskog hrvackog naroda, koliko god ti kao najveci Srboljub u Cikagu prosipo lazi i otrovnu mrznju protiv njega. -

BN-Hamburg, 22.10.2008. - «Pratim naseg Novskog junaka CMSN pa me zanima koji od njegovih iz porodice su bili u ratu, imali ko od njegovih Sehide u porodici i sta znaju o tome sta se dogadalo. Dosta nas je iz Novog bilo u HVO pa smo s Hrvatima krv izlili po ratistima i bilo je i problema kada je poceo sukob Bosnjaka s Hrvatima. Ja cu sad rec ono sta sam i onda reko. Ako moram birati s kime onda biram Hrvate i uvjek cu izabrati. Znam da oni u Mostaru tako nemisle i nek nemisle to je njihova stvar oni su uvjek htjeli biti posebni i sami. Da me se pita neka Hrvati dobiju entitet i nek i Novi ude u taj entitet i sutra potpisujem.
Al med Novljanima ima i onih sta suraduju sa nacistima rs malim slovima i njima je tamo dobro. Neka ti al sutra kad oni kazu tebi da si balija onda nemoj trcat nama. Sta se nas Bosnjaka tice mi imamo da se povezemo s Bihacem a Mostar je daleko dalje neg je Sisak i Karlovac gdje smo izbjegli i Zagreb odakle smo se po dunajluku rasuli.


IVZH, 23.10.2008. - Aferim BN-Hamburg, dobro si rekao istinu tom CMSN posrbljenom jeksik-muslimanu, on je to sam prizno prije nekoliko dana na sajtu novljanin.blog gdje blati istog novskog najomiljenijeg profesora i sve Hrvate stalno zove ustasama i fasistima, a tek sada kudi i cetnike; pretvara se, hinja, iako je i on bjezo preko Hrvatske od srpskih Legijinih i Arkanovih cetnika koji su dosli iz Srbije i nisu poznavali Ismeta Ramica i druge srpske saveznike iz bosnjačkih redova, svi smo im bili "balije". Nekad sam bio imam u Sanskom Mostu, Celincu i Bosanskom Novom i dobro znam kolika je mrznja cetnika prema nasoj vjeri i miletu, i da su svi ti Srbi na pet ratnih izbora sto posto glasali za te cetnike. Srbi su iste zlocine uradili u Hrvatskoj i Bosni 1941. i 1991-92, napali su, palili i ubijali sve hrvacko i muslimansko, a CMSN sad navodii samo Jasenovac, iako su Srbi posli Jasenovca 1945. preplavili i Zagreb i Sarajevo i Celinac i Bosanski Novi, jer su napustili svoje seoske bajte a oteli nase begovske i bogate hrvacke kuce» .. «Takav je i Ismet Ramic sa Capraga jer je tamo odrasto medju njima. Sve njegove lazi dokazuju da je on taj CMSN, jer je njegov jedini cilj da svojim pasjalukom i lazima protiv hrvackog naroda drzi nas muslimane Bosnjake same u izolaciji bez prirodnih saveznika Hrvata, jer ce nas Srbi tada jos lakse iskorijeniti sa nase bosanske didovine, kao sto su vec ucinili u nacistickoj tvorevini "rs" koja Ismetu Ramicu ne smeta, vec nas sve zove u nju kao u dzenetski perivoj, pod vlast cetnicke bande i sada na netu sije najgoru mrznju protiv nas i hrvata.


Profesor AM, 21.08.2008.- Vidim da me moji dragi bivsi ucenici i druge novske merhametlije pokusavaju odbraniti od suludih kleveta patoloskih velikosrpskih sovinista i njihovih ulizica-kusturica, na cemu sam mojim braniteljima iskreno zahvalan, ali takvim se spodobama ne moze na ljudski nacin nista dokazati vec jedino izvodjenjem pred ispostave Haaskog tribunala, koje o njihovom sirenju genocidne mrznje prema nesrbima, o huskanju na ratne zlocine i na nas progon iz zavicaja, imaju obilje dokumentacije i materijala pa ni jedan nece izmaci tom sudu, a pogotovo sudu historije, jednako kako su osudjeni fasisti, okupatori i sovinisti iz drugog svjetskog rata!

(Add. 35) - Lažni sponzor Ramić je više puta drsko negirao da je ikada vrijeđao autora monografije, pa i 12.01.2009. godine, tvrdeći «…Ja njega nikad i nigdje nisam nazvao neprilicnim imenima.» Mislio je da se uspješno prikrio šifriranim imenima Osman, OBN, Ola, BNO i drugim, pod kojim je autoru u svega nekoliko rečenica natrpao po tridesetak sramnih uvreda, kao što je taj srpski ulizica uradio na istom blogu pod šifrom BNO dana 17.10.2008. godine. Međutim, pokvarenjaka Ramića nepobitno odaje tekst tih uvreda koje mogu doći samo iz njegovog saznajnog i interesnog ugla, jer samo on raspolaže specifičnim podacima iz prepiske i razgovora s autorom. On je sve to na najvulgarniji način potvrdio 15.01.2009. godine pod svojim poslovnom kraticom IR, citiramo: «….Kao prvo ti si hoštapler i ne biras sredstva da dodjes do cilja. Kniga o Bosanskom Novom sa svi relevantnim podatcima o istoriji moze se napisati potpuno koristeci mnoge druge autore, uostalom u svim svojim napisima 90% citiras ostale istoricare.. Dio istorije 92-95 je dio koji ti pises kako bi se osvetio srbima, a posebno omalovazio one koji mnogo znaju o tebi i zelis da im zatvoris usta, unapred.»

Možda je najbolju ocjenu o Ramiću na istom blogu dala 14.01.2009. Novljanka Sabiha, koju
citiramo: «…Svi Novljani znaju Ramića kao gradjevinskog poslovodju -silededjiju i spletkara protiv muslimanske uprave i majstora u preduzeću «Gradjevinar» pa ni vi niste mogli od njega dobiti pomoć za bošnjačku knjigu istine o srpskoj agresiji, već samo vlašku hilu i prevaru, a neki naši pričaju da je u Čikagu još i gori, iako on sam sebe hvali do neba, takav je napuhan uvjek i bijo. To je prava istina, a on može lagati sto godina protiv svih istinitih dokaza, pa ne gubite vrjeme na tu ljudsku nulu.»

Sličan je bio i savjet našeg prognanika Hamde iz američke dijaspore na istom blogu dana 14.01.2009. godine koji citiramo: «…Cudim se tebi, Profo, da si se ti nado kako ces svojom dobrotom i savjetima izvesti na selamet takvog munafika kakav je gradjevinski poslovodja Ramic jer je on ostao i prema tebi silovan necovjek kakav je bio i prema nama radnicima u Bosanskom Novom. Ja vidim da se on i prema tebi Profesoru u pismima ponaso ko najgori poslovodja, pa kad se njegovoj sili nisi pokorijo, proglasijo te je nacijonalistom, iako je on najgori sovinist protiv svog naroda, koji radi samo za jevrejske gazde a uzima na poso u svoju firmu samo srbe, pa su ga nasi bosnjaci izbacili ko katila i iz nasega kluba i iz naseg casopisa, jer je on navijo za srbe a sirio mrznju protiv nasi muftija i imama a jos vise protiv katolika, iako smo mi u nasoj bosanskoj kraini stradali od srba a ne od katolika. Mi se ovdi u Chicagu nadamo da ce ga americki sud kazniti za to sirenje mrznje i pomaganje cetnickom terorizmu jer su vec strpali u buharu i cetnickog guvernera Blagojevica, ali ti ne trebas trositi toliko vrimena na njegove svinjarije nego je bolje da napises jos koju knjigu o nasem pravu na nas grad Bos.Novi i nasu dragu Bosnu i Hercegovinu. Veliki ti pozdrav i fala !

Tako je pogani prevarant Ramić konačno našao pravo završno ime za sebe – napuhani hohštapler, kako su ga zvali mnogi radnici Građevinara koje je on progonio kao svemoćni građevinski tehničar. Iako je istinita primjedba nekih Novljana da ne vrijedi gubiti vrijeme oko Ramićevih pasjaluka, treba reći da je to pored raskrinkavanja njegove sramote ujedno i prilika da se upozna i nauči lekcija o sramnoj izdaji među nama i da ona trajno ostane zapisana u našim knjigama i na našim blog-stranicama, posebno ovog bloga, za sve one Novljane koji nisu stigli pratiti Ramićevu harangu. Međutim, mnogi sugrađani su autoru poslali pisma i poruke podrške ili su ga podržali svojim komentarima na novljanskim blogovima. Njega nikad u životu ni jedan pravi Novljanin nije nazvao takvim imenom, niti mu je rekao ni jedan promil od Ramićevih svinjarija, kojega očigledno nije mogla prodrmati niti moralno popraviti čak ni naša strašna nesreća i tragedija koju su nam napravili srpski komšije-teroristi 1992-95, već se još jače priklonio njima, vjerujući da su oni "večiti pobednici" iako su oni izgubili sve dosadašnje ratove, pa i taj zadnji jer je njihov teror na izdisaju, lipsaće njihova RS ulaskom Republike Bosne i Hercegovine u EU.

(Add. 34) - Ramić se hvali da kao Novljanin voli svoj zavičaj i navodi da je upravljao gradilištima brojnih objekata u njemu i izvan njega, te da je kao veliki Bošnjak osnovao i nekoliko godina vodio bošnjački časopis i klub u Čikagu. Međutim, činjenice govore da Ramić ne voli govoriti istinu:

I) - Ramiću nije zavičaj Bosanski Novi već srednja Bosna, a vođenje gradilišta nije njegov dobrotvorni ni naučno-istraživački rad, već profesionalna obaveza, kao što je autoru monografije bilo održavanje nastave ili upravljanje novskom Gimnazijom ili Zavičajnim muzejom.

II) - Čuvamo nekoliko brojeva časopis Zambak u kome piše da je taj časopis osnovao i vodio sasvim drugi glavni urednik, a da mu je Ramić neko vrijeme samo pomagao u tehničkom uređivanju, zalažući se za skraćivanje i izbacivanje priloga islamskog sadržaja, a deset puta veći broj protivhrvatskih članaka od broja članaka o srpskim agresorima na naš bosanski zavičaj jasno otkriva kakvu su «bošnjačku» orijentaciju imali glavni i tehnički urednik, upravo u vrijeme kada je Bosna i Hercegovina u Washingtonu potpisala sa Republikom Hrvatskom sporazum o konfederaciji. Takav njegov rad je bio jedino u interesu Velike Srbije. Upravo su se naši bošnjački mladići iz našeg bosansko-novskog zavičaja sjajno borili protiv četnika u Derventi i Orašju zajedno sa Hrvatima u nekoliko posavskih brigada HVO, ali u Ramićevom časopisu Zambak o toj borbi nije objavljena ni jedna riječ, što potvrđuje njegovu protivbošnjačku orijentaciju.

III) - U svakom dopisu, pa tako i u citiranom «Dodatku A» on dva puta ponavlja nalog da se srpski agresori u tekstu amnestiraju za zločine, koristeći izraze koji uz zamjenu teza, autoru imputiraju krivicu za nacionalizam i protivsrpski šovinizam jer ne dopušta «…jednostranosti (cinjenicna stanja)…» i «…5. Sadrzaj teksta ne smije da diskriminirati nikoga.“
Sasvim je jasno da Ismet Ramić svaki autorov navod u tekstu o zločinima srpskih agresora smatra njegovim šovinističkim napadom na srpski narod, iako autor stalno posebno ističe ponašanje časnih Srba a kao agresore izričito smatra samo srpske zločince.

IV) - Kad je Ramić vidio mu je podvala propala, kao pravi čikaški mafijaš pokušao je uništiti našu zavičajnu monografiju tako da je vrati na početak, (navodeći da će odbor, a zapravo on sa sinom i jaranom, odlučiti o sudbini te knjige, zapravo odbaciti je kao politički nepodobnu za srpske agresore, i od njih naučiti novu knjigu!), ponašajući se kao božanstvo koje ne priznaje da je do tada uopće bilo ugovaranja monografije s autorom mr.sci. Antom Milinovićem, niti njegovog vrlo detaljno razrađenog projekta, niti njegovih četrdesetogodišnjih istraživanja, niti programa rada i razmjene pisama namjere i poslovnih obaveza…

Time je samo dokazao da mrzi autora i nesrpske Novljane zbog svojih kompleksa, života na Capragu i starih svađa na poslu, ali bez spoznaje da je sramota tu mržnju prenositi na prognanu novsku omladinu, koja u svojim pjesmama i na svojim internetskim stranicama jauče za svojim dragim i slobodnim zavičajem ! Sramotno je što je tako zločesto i zlonamjerno zamjenio ŽRTVE I ZLIKOVCE, progonjene i progonitelje ?

(Add. 33) - Bahati Ramić drsko negira bilo kako svoje miješanje u autorski tekst i izaziva autora da priloži dokazne citate za tu cenzorsku svinjariju.
Međutim, sva njegova pisma su u tom tonu njegovog cenzorskog odlučivanja na koji način autor mora pisati, s tim da on ne piše naredbu autoru u obliku da nešto „mora“ ili „ne smije“ već te oblike piše u množini „mi moramo“, „mi nećemo“, kao da se radi o kolhoznom kolektivnom djelu, vjerujući da je „lukavo“ prikrio svoju cenzorsku diktaturu i prevario i autora i Novljane, iako su rečenice napisane u zapovjednom načinu ili imperativu, ali on tih elementarnih gramatičkih znanja nema, pa ga to neznanje i odaje.

„…Veoma vazno i znacajno bit ice obrada poglavlja 92-95. …Ovaj osjetljiv dio moramo obraditi tako da knjigu prihvati i stanovnistvo sadasnjeg Bosanskog Novog. Svako necemo objavljivati stvari koje ce kompromitovati ljude (zločince; prim. A.M.) i koje ce odrazavati dnevna vidjanja. / Ismet Ramic Chicago, Januara, 10. 2008

Dana 18.03.2008. u «Dodatku A» on ultimativno zapovijeda autoru da opet izmijeni naslov, namjenu i koncepciju sadržaja knjige:
«…1. Naslov knjige (će biti) - Bosanski Novi – Moj zavicaj «

«….2. Umjesto podijele knjige na 3 poglavlja knjiga ce biti bez podijela.», zatim «…u sazetom obimu, bez detaljisanja i jednostranosti...i (bez poglavlja)» tj. bez bošnjačke i naučne orijentacije, a kao jednako važan dio knjige on nameće «…c) Zavrsni dio: Pogovor – Zasluzni za izdavanje knjige.» ( dakako, to su on i njegovi jarani - kao drski bezobrazluk i super-bahatost cenzure ??? )

Vrhunac maltretiranja i ponižavanja licenciranog autora od strane neukog cenzora je u t.6:

«…6. Finalna verzija teksta biti ce procitana od strane Izdavackog odbora knjige (5 osoba) nakon cega ce se predloziti Autoru da napise “konacnu verziju” teksta …» To bi bila čak četvrta verzija teksta ! Mora se postaviti pitanje ima li granica Ramićeva bezobzirna bahatost u toj neukosti i težnji za teroriziranjem obrazovanijih i uglednijih od sebe ?? Je li to bolesna težnja da izazivanjem infarkta ubije autora i tako preotme njegovo djelo ?

Svi drugi Ramićevi dopisi svode se na ponavljanje istih pokušaja silovanja autorskog teksta, a taj sasvim prozirno «prikriveni» način protivzakonite cenzure podmukli Ramić je potvrdio 12.01.2009. godine na istom blogu pod svojim inicijalima IR, jer nije mogao negirati svoje dopise i «ugovore» koje je sam on stavio (Paste) na blog , ali on s bezočnim bezobrazlukom tvrdi da to nisu bile njegove (cenzorske) naredbe autoru već ona druga četiri (protivzakonita) člana odbora za izdavanje (a ne za cenzuriranje) knjige, a da je on te njihove naloge samo napisao i poslao autoru !! Citiramo Ramićev tekst: «…ja nikad nikom nisam nista diktirao, niti usmjeravao, sva su pisma bila pisana od strane odbora (4 covjeka) koji su finalizirali i davali mi nalog da saljem tebi licno. Ja sam pisao tekstove ali ne onako kako sam ja htio, jer je bio kolektivni rad i sve primjedbe ljudi koji su radili na tome su unesene, dakle nije moje licno misljenje, jer inace bi se ja odmah na pocetku postavio kako treba i stvorio poslovne odnose, koje jako dobro znam.»
Tako velikosrpski cenzor Ramić potvrđuje da je njegov dvostruko protivzakoniti «odbor» (zbog nepotizma i zbog cenzure) svjesno gazio američki Ustav i zakone koji zabranjuju cenzuru, ali sebe «izuzima» od odgovornosti, iako su to bili upravo njegovi lični dopisi, bez zaglavlja postojećeg službenog (memoranduma) ZZBN i odbora, što je nehotična ali vrlo glupa Ramićeva samooptužba.

On u toj svojoj prostačkoj drskosti ide korak dalje i «okreće pilu naopako» pa optužuje autora za laž i izvrtanje njegovih «poštenih namjera» ali ponovo sam sebi skače u trbuh, jer po drugi put sam navodi da je njegov odbor vršio protivustavnu cenzuru, dajući nalog da se ne piše o zločinima agresora, jer je to po njegovoj ocjeni «diskriminacija srpskog stanovništva» a ne četnika koji su nas istjerali iz zavičaja. Citiramo: «…Zalosno je, Ante, da pises i izvrces rijeci, stvarajuci jednu famu o meni koja nije tacna i koju ja svim postenim ljudima mogu dokazati.

Ne vidim bilo gdje moj citat gdje ti ja naredjujem i diktiram sta da radis. Stvarno bih zelio da to vidim, onako posteno ljudski. '…Veoma vazno i znacajno bit ice obrada poglavlja 92-95. …Ovaj osjetljiv dio moramo obraditi tako da knjigu prihvati i stanovnistvo sadasnjeg Bosanskog Novog. Svakako necemo objavljivati stvari koje ce kompromitovati ljude. Ovaj tekst koji navodis u svom pismu je tekst koji je odbor napisao a ne ja, jer sam ga proslijedio tebi u mom pismu.»

Ramić je dana 12.01.2009. pod svojim poslovnim inicijalima u odgovoru gospodinu Jasminu Karabegu potvrdio na istom blogu svoju izdajničku namjeru da za dolare kupi savjest i dušu autora, kako ne bi pisao istinu o četničkim zločinima, pa zato bez samokontrole bjesni protiv autorovog odbijanja te izdaje, i otvoreno potvrđuje svoje lažno sponzorstvo kao cijenu izdaje istine o našim žrtvama: citiramo «…. ali ne moze on mene blatiti i omalovazvati za netacne stvari a da ga ja financiram, gdje to ima. Ja svoje pare zaradjujem posteno i tesko u ovom svijetu, kao jedan od rijetkih intelektualaca koji je uspio u svijetu, a ne kao neki primitivac sto Ante pokusava da kaze.» On na istom blogu 15.01.2009. navodi da zna kako naši ljudi u USA (jer ih je zastrašio svojim lažima) ne žele kupiti tu knjigu o svom zavičaju, jer on (preko svoje špijunaže?) zna da knjiga ima samo 70 pretplatnika, pa se više od četnika zlurado veseli njenoj propasti!! Citiramo: «…A sto se tice knjige u preprodaji se prodalo nesto vise od 70 knjiga i tek kad izadje sve ce doci na svoje mjesto.»


Sramno Ramićevo silovanje istine i pravde formalno se završilo 18.03.2008. tom njegovom bahatom ucjenom da autor napiše četvrtu varijantu skraćenog teksta knjige po njegovom diktatu, ili će raskinuti saradnju, što je autor odbio, a on je nekoliko dana kasnije objavio na svom sajtu osmrtnicu našoj monografiji uz najavu da će on sam izdati knjigu. Taj ucjenjivački «predugovor» on je sam pejstao na BN.BLOGU.HR 10.01.2009. što je još jedan nepobitan dokaz njegove drske cenzorske glupe zasljepljenosti.

(Add. 32) - Jedna od Ramićevih poganih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je pokušaj srozavanja naučno utemeljene knjige o prošlosti rodnog kraja u priprostu dječju slikovnicu. Njegov cilj je bio da onemogući Bosanski Novi ima svoju bosansku i multinacionalnu a ne srpsku jednonacionalnu monografiju, jer je takva zavičajna monografija zapravo temeljna kulturna legitimacija grada i imaju je svi slični evropski gradovi. Ta će se edicija nastaviti slijedećih godina po historijskim epohama ili opet u kombinaciji epoha, a nema za nju opasnosti čak i ako autor prerano preseli na onaj svijet, jer se poput ovog sjajnog bloga lako može nastaviti obogaćivati koncepcija ovog zavičajnog projekta novim prilozima, posloženim u jednu ili više tematskih knjiga-zbornika o pojedinim razdobljima.

Ne treba zaboravii postojeći fond od preko 120 već ranije objavljenih dužih i kraćih radova mr. Milinovića sa oko 3.000 stranica teksta na teme zavičajne prošlosti Bosanskog Novog. Jedini je problem da se uz pomoć Zavičajnog muzeja, gradske biblioteke, nacionalne biblioteke, kustosa i rođaka, prikup ti već objavljeni radovi, od kojih su neki već sabirani u posebnim knjigama i muzejskim roto-print publikacijama, kao na pr. o historijatu bosansko-novskog školstva, o razvoju novske tekstilne industrije, o bogatstvu likovne kulture u Bosanskom Novom, o upoznavanju zavičaja, o starijoj prošlosti zrinsko-dvorskog Pounja, posebno o ratnoj tvrđavi Zrinski Novi. Takođe i serije od po tridesetak nekoliko časopisa koje je prof.Milinović uređivao (Zavičaj, Novljanski vidici, Zrin, Novski srednjoškolac i dr.) čuvaju desetine njegovih radova o zavičajnoj prošlosti, koje će nastavljači ovog zavičajnog projekta izdvojiti, kopirati, trijažirati, tematski sortirati i možda iskoristiti za nove knjige zavičajne monografije, za svoje magisterije i doktorate ili ih posložiti u autorove tematske zbornike.

Treba napomenuti da postoje i brojne poveznice s gotovo jednako velikim poslom koji je autor odradio u proteklih 15 godina na području svoga novog radnog mjesta – voditelja Bankovnog muzeja u secesijskoj palači Oktogon, Ilica 5, gdje je objavio 5 knjiga i oko stotinu stručnih radova iz historije bankarstva i numizmatike, čiji se sadržaj često prepliće sa našom zavičajnom prošlošću, a tridesetak njegovih većih radova ušlo je i u naučne fondove i datoteke Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu, ako ih u međuvremenu ne zabrani šovinistička mržnja Ismeta Ramića. Slično je bilo i sa drugim bahatim i neukim Ramićevim zahtjevima, kad je u stilu Ostapa Bendera, obećavajući super-marketing i veliku dobit, kao lažni sponzor vršio trostruki pritisak na autora da prihvati nove izmjene rukopisa knjige, često suprotne prethodnim, kao na pr. da se oblik naučne monografije zamijeni oblikom dječjeg fotomonografije, a zatim oblikom enciklopedije u slikama, da bi na kraju došao do promotivnog turističkog vodiča, koji bi sa Havaja preusmjerio američke turiste na rijeku Unu, valjda da obiđu lokalitete masovnih četničkih grobnica, bivših konc-logora, nedavnih spaljivanja naselja i rušenja džamija, kao najviše kulturne domete «republike srpske». Tako je otkrio svoje nemoralne namjere ali i pokazao svoju totalnu neukost, jer je pomiješao i izjednačio potpuno različite pojmove, ne razlikujući monografiju od leksikona, enciklopediju od prospekta, nauku od turizma…

(Add. 31) - Jedna od Ramićevih sramnih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je pljuvanje po svemu što Novljani poštuju i vole, a posebno je uzeo na zub Hrvate iz susjedne republike, pa i novljanske hrvatske sugrađane i prijatelje kao što je prof. Milinović, koji se suprotstavio njegovom pročetničkom lobiranju protiv istine o srpskoj agresiji. Taj jadnik nema pojma da je velikosrpska prijetnja bila prikrivena ali trajna opasnost za sve «nepodobne» Novljane, i da je zbog nje autorov stariji brat Miroslav sa suprugom Ljiljanom i sinom Aleksejem još 1962. godine morao odseliti u Međimurje. Pravi Novljani znaju da je Miroslav bio veliki zaljubljenik u Bosanski Novi, te da je u desetak svojih objavljenih knjiga starim Novljanima dobro poznate poezije i proze često pisao o Bosanskom Novom. Smrt nam ga je preotela 1998. godine ali je iza sebe ostavio mnoge prelijepe pjesme o Bosanskom Novom, među kojima je i proročanska pjesma iz 1976. godine o progonstvu ali i povratku izgnanika. Njegovi nasljednici, supruga Ljiljana i sin Aleksej, čuvaju četrdeset njegovih neobjavljenih knjiga, uvezanih rukopisa njegovog književnog dnevnika o tadašnjem životu u Bosanskom Novom, Prelogu i širem okruženju. Iako je bio tolerantna ekumenska osoba u mješovitom braku, s bezbroj prijatelja iz svih nacionalnosi, ipak je morao ići tražiti radno mjesto u etnički tolerantnom Međimurju, jer ni on, ni njegova supruga, magistra stomatologije, zbog primitivne mržnje nekih novskih drmatora nisu mogli dobiti posao u zavičaju.

Starije generacije Novljana su nekim od najljepših Mirinih pjesama dodali melodiju, pa su ih često s velikom ljubavlju prema autoru i zavičaju pjevali u znamenitom "Parnasu", na novskom Keju ili na svojim poznatim teferičima u okolici grada

Citiramo njegovu pjesmu o tuzi njihovog progonstva 1964. godine koja je postala proročanska pjesma o nama, novskim izgnanicima, iako je objavljena još 1979. godine na strani 11 u zbirci "Sanjana zemlja" u izdanju zagrebačkih "Školskih novina":

POVRATAK IZGNANIKA

Gdje su nas naše sobe u suton zaboravile,
gdje su svijali grane dudovi, gdje su rijeke
u ljetna jutra tekle, s večeri zaustavljale se,
vratit ćemo se uskoro. Nevini izgnanici.

Brojat ćemo plodove, dizat ćemo kamenje,
držat ćemo u rukama sitne crve i gliste.
Govorit ćemo imena grobova, kukaca, trava.
Na prste podizat ćemo se i opet proplakati.

(Add. 30) - Jedna od Ramićevih podmuklih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je pokušaj negiranja ili minoriziranja polumilenijskog bosanskog identiteta našeg zavičaja, istine o stradanju Novljana u srpskoj agresiji, te podrške borbi za jedinstvenu državu Bosnu i Hercegovinu, kao glavnih prioriteta bosansko-novske zavičajne monografije. Međutim, Ramić je od samog početka planski negirao sva ta tri prioriteta, iako on kao tehnički urednik nema nikakvo pravo zadirati u naučnu koncepciju i sadržaj knjige, a još manje se nametati kao svemoćni udbaški cenzor i izbacivati iz knjige upravo ove prioritete. Njegov podmukli cilj je bio da našu knjigu pretvori u turističko-sportsku fotomonografiju za promociju RS u Americi. Zbog toga je nepotrebno poskupio projekat knjige svojim megalomanskim nametanjem troškova engleskog prijevoda monografije jedne lokalne mini-sredine, a planiranih 600 stranica teksta smanjio na svega 175 i izbacio fusnote, degradirajući autorsku historiografsku monografiju na nivo zadružne turističke brošure. Time je taj pogani provokator želio zbuniti UO ZZBN i istovremeno poniziti dostojanstvo autora i povijesni značaj našeg zavičaja, drsko si prisvajajući pravo da u svojoj srednjoškolskoj nedoučenosti može kao svemoćni dolarski gazda tuđeg projekta nekažnjeno gaziti ljudsko i naučničko dostojanstvo autora, podučavajuci ga u svim detaljima njegovog autorskog rada, a «kruna» te sulude drskosti je bio «pred-ugovor s dodatkom» od 18.03.2008. kojim taj pogani pokvarenjak daje autoru status priučenog pisara na probnom radu kod svemoćnog gazde Ramića, iako je autor poznati novski profesor, dugogodišnji direktor gimnazije i muzeja, s naučnom licencom i zvanjem magistra znanosti te preko 220 objavljenih knjiga, studija i drugih naučnih radova. Takvu svoju neljudsku i čisto šovinističku diskriminaciju autora, Ramić pokušava prikriti upravo podmetanjem etikete diskriminacije prema srpskom narodu, kao još jednog njegovog četničkog kukavičjeg jajeta, jer je autor bio dobro poznat po svojoj multietničkoj toleranciji i vrlo raznovrsnoj saradnji sa ljudima svih nacija, a negativno je pisao samo o srpskim zločincima. Ramić je izjednačio ili čak zamijenio uloge žrtvi njihovih zlotvora, dokazujući da više voli zločince nego što žali žrtve, pa je na taj način došao u potpuni sukob s glavnim ciljem i namjenom monografije. Takva njegova svinjarija je dovela do prekida svake dalje komunikacije autora sa Ramićem osim na nadležnim bosanskim i američkim sudovima.


Ramić je prevario autora i UO ZZBN i tako što se lažno predstavio kao iskusni grafičar i tehnički urednik brojnih knjiga, mada je po struci građevinski tehničar, i do sada nije bio tehnički urednik ni jedne jedine slične knjige. Na osnovu te lažne priče UO ZZBN ga je imenovao za tehničkog urednika u autorskom projektu BNT mr.sc. Milinovića, ali se Ramić zbog svoga podmuklog cilja i obećanog sponzorstva od prvog dana počeo ponašati kao vlasnik i autor projekta, što se nije događalo ni u vrijeme zloglasnog Aleksandra Rankovića i njegoe Udbe.Time je diverzant Ramić namjerno izazvao konfuziju i zastoj u izradi monografije, kako ona ne bi mogla biti gotova do 25. maja 2008. godine, kako je bilo planirano.

.(Add. 29) - Jedna od Ramićevih hvalisavih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegovo pripisivanje sebi lažnih zasluga za modifikaciju tekstova u monografiji, iako autor već četrdeset godina piše i objavljuje svoje publicističke i znanstvene tekstove pa ima prebogato iskustvo u pogledu problematike popularnog pisanja za široku publiku. Tako se u njegovoj radnoj praksi više puta potvrdila i poznata istina da prosječni čitalac ne voli čitati složene i preduge tekstove bilo kojeg sadržaja (pa ni o sportu i zabavi), a pogotovo onda kada je riječ o naučnim temama.
To je bio glavni razlog za njegov izbor modela kratkih atraktivnih tekstova od jedne do dvije kartice, tzv. medaljona, koji se mogu sistematizirati po tematskim ili kronološki poglavljima ili po kombinaciji tih kriterija.
Suprotno svojim neiskrenim podvalama, Ramić se u svom saboterskom radu borio protiv bilo kakve sistematizacije teksta, poglavlja i cjelina, s očiglednom namjerom da monografiji umanji njenu naučnu vrijednost i uvjerljivost. O tome svjedoče sačuvani njegovi dopisi i odgovori autora, koji je pokušavao naći neki kompromis ali bi Ramić tada postajao još agresivniji i radikalniji, tražeći izbacivanje historijskog sadržaja.

Prva knjiga Bosansko-novske trilogije ima ulogu pilot-knjige sa stotinjak tekstova kao uvod u glavne epohe izvorne monografije, koju ćemo nastojati objaviti u iduće dvije godine. Ramić je u svojojoj sabotaži i neznanju uporno zahtijevao da autor izostavi naslove poglavlja za historijske epohe i sve podnaslove, iako to bitno otežava preglednost knjige i degradira njenu naučnu formu. Tako bi u najvećem dijelu knjige ostali samo hronološki poredani leksikonski članci sa svojim nazivom na početku teksta, ali se podnaslovi nisu smjeli izostaviti jer bi tako došlo do potpuno nepreglednog teksta bez ikakve unutrašnje organizacije i kohezije, pa je autor odlučno odbacio takve pritiske, jer to može odgovarati jedino ljubavnim ili kriminalističkim romanima, a takve knjige nemaju nikakve veze s ovakvom monografijom.

(Ad. 28) - Jedna od Ramićevih najglupljih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegovo neuko izjednačavanje pojma etničke nacije i državljanstva, iako to cijeli globus jasno razlikuje. Neuki Ramić ne razlikuje državljanstvo kao pripadnost državi (Nationality) čiji pasoš nosiš od narodnosti kao etničke pripadnosti (folk, nation), zbog čega on u cjelini negira istinitost poznatog autorovog intervjua koji se zalaže za cjelovitost Bosne i Hercegovine. On minorizira nasilno posrbljavanje našeg zavičaja, duboku podijeljenost Bosne i Hercegovine na dva entiteta i tri konstitutivna naroda, kao i podjele koje dominiraju zemljom, kako političke tako i vjerske, negirajući da je korijen tih podjela u "RS", koja onemogućuje stvaranje jedinstvene i nedjeljive Bosne i Hercegovine!
Za sretniju budućnost Bosne i Hercegovine potrebna je odluka o hitnom prijemu Bosne i Hercegovine u Europsku uniju, koji će biti uslovljen europskim modelom uprave, ukidanjem etničkih podjela, provođenjem ubrzanog suđenja svim ratnim zločincima i planske lustracije svih dosadašnjih korumpiranih političara. Samo u slučaju dosljedne planske primjene multietničkog modela Evropske unije u Bosni i Hercegovini moguće stati na kraj sadašnjoj vladavini militarističke hajdučije i stvoriti povoljne uslove za održivi povratak znatnog dijela naših izbjeglih zemljaka u svoju domovinu. On će, kao i svuda u svijetu, zavisiti od povoljnosti uvjeta za obnovu životnog standarda u zavičaju, jer se samo naivci vraćaju zbog Ramićevih licemjernih rodoljubnih poziva i praznih farizejskih proglasa.

Samo u takvim povoljnim uslovima obnovljenog suživota, sigurnosti i dobrobiti za sve građane moguć je masovni povratak prognanih Novljana u zavičaj, jer je zavičaj samo jedan, ali se iz njega prije toga moraju drakonskim zakonima eliminirati ratni zlikovci i širitelji šovinističke mržnje, korupcionaši i pljačkaši, a dovesti evropski investitori i instruktori za izgradnju moderne evropske multietničke države sa vladavinom prava, slobode i jednakosti.
U suprotnom slučaju BiH će ostati tamni vilajet etničke mržnje, bijede i nasilja.

Tako razmišljaju svi pravi Bosanci po rođenju i zavičajnom državljanstvu, tj. po nacionalitetu, kako se to svuda u svijetu osim na Balkanu zove - (engl. Nationality, nacionalnost u smislu državnost, državljanstvo), jer su u našoj zavičajnoj državi Bosni i Hercegovini po ustavu posve ravnopravna sva tri njena konstitutivna naroda, njihove kulture i književni jezici, što ranije nije bio slučaj, jer je preko javne uprave, štampe i škola bio nametnut kao zajednički samo jedan od ta tri književna jezika. On je službeno (i posve neistinito) nazivan dvojnim imenom (s-h), ali razlikovne posebnosti bošnjačkog i hrvatskog književnog jezika u njemu nisu bile dopuštene, već su nam često donosile opasne političke etikete i primitivnu diskriminaciju. Ta jednaka prava imaju svi Bosanci bez obzira na svoje etničko porijeklo, ali u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine ta ustavna i civilizacijska tekovina još nije zaživjela u praksi, mada će se za koju godinu morati prilagoditi tim europskim kulturnim standardima.

(Add. 27) - Jedna od Ramićevih neukih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegova šovinistička podvala našim zemljacima o hrvatskom svojatanju Bosne, iako su Bosnu i Hercegovinu rascijepili na dvije polovine velikosrpski imperijalisti. To je kleveta neukog čovjeka, koji nema pojma o predosmanskoj epohi bosanske historije kada su našim zavičajem vladali knezovi Babonići Blagajski u sastavu ugarsko-hrvatske državne zajednice. Oni su preko pedeset godina u toj epohi bili hrvatski banovi u rangu vicekralja, ali je nakon njih počeo pet stotina godina dug bosanski historijski period, koji traje i danas, bez obzira na privremenu velikosrpsku okupaciju. Posve su nepotrebne nestručne rasprave o vremenu i uzrocima postojanja tzv. Turske Hrvatske, o kojoj su pisali Hamdija Kreševljaković, Savfet-beg Bašagić i drugi bosanski historiografi, jer se za takve rasprave moraju imati prethodna historiografska znanja o toj tematici a za naučno-istraživačko bavljenje tom tematikom potrebna je odgovarajuća stručna edukacija, daleko veća od Ramićeve SSS i stručnog ispita za vođenje gradilišta. Međutim, ne kaže uzalud naš narod da je «budali more do koljena», pa zlonamjerni, zavidni i neuki Ismet Ramić drsko tvrdi da «svatko može napisati takvu knjigu» kao što je bosansko-novska zavičajna monografija, i to odmah, iako je za njenu izradu potreban višegodišnji timski rad stručnjaka više specijalnosti ili više decenija multidisiplinarnog rada jednog licenciranog znanstvenog istraživača..

Neuki Ramić je takođe zamjerao autoru i njegovo naučno korištenje historiografskih izvora, jer on kao neuka seljačina svako navođenje izvora smatra «prepisivanjem drugih autora», pa autor po tom vrlo glupavom diktatu ne bi smio navoditi čak ni podatke iz starog srpsko-pravoslavnog ljetopisa prote Sime Kondića. Međutim, iako je velikosrpski agresor 1992. godine eliminirao bošnjačke starosjedioce iz njihovog zavičaja,ostaje historijska činjenica zapisana baš u tom srpskom ljetopisu prote Sime Kondića (na str.3) da je prve malobrojne Srbe doveo u Bosanski Novi sultanov serasker Omer-paša Latas 1851. godine i naselio ih kao prve pravoslavce na brdo Jablanicu. Tek godine 1878. po odluci Berlinskog kongresa o uspostavi austro-ugarskog protektorata nad BiH, grad Bosanski Novi je ušao u epohu svoje evropske modernizacije, iako je formalno-pravno i dalje bio dio Osmanskog carstva.

Da je u Bosanskom Novom moguć međuetnički suživot pokazuje primjer tolerancije za bečke uprave, europskog kotarskog predstojnika baruna Rauniga i novskog gradonačelnika Salih-age Čauševića, te niza drugih značajnih ličnosti koje su zadužile Novljane svojim tolerancijom, političkim, privrednim i drugim poduhvatima, pa im Bosanski Novi mora biti zahvalan za svoje izrastanje u grad.
To je bilo vrijeme progresa, jer su tek tada prigradskih naselja novske tvrđave prerasla u današnji grad, za što je bila najzaslužnija austro-ugarska gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Salih-agom Čauševićem, koji je svesrdno pomagao evropsku modernizaciju bosanske orijentalne kasabe krajem 19. i početkom 20. vijeka. On je, sluteći izbijanje prvog svjetskog rata, svjesno riskirao bankrot gradske općine i u Beču podigao velike hipotekarne kredite, kojim je između 1902. i 1907. godine izgradio gradsku bolnicu i unsku obaloutvrdu zvanu Kej, a početkom rata lako otplatio te kredite jer ih je obezvrijedila ratna inflacija.

Čitav niz uglednih građana Bosanskog Novog ugradio je svoj rad, znanje i ljubav u brzi razvojni napredak grada. Tako je za početak tekstilne proizvodnje 1937. godine kao prve industrije u gradu koja se nakon II. svjetskog rata razvila u "bosanski Mančester", TTK «Sana», najzaslužnija bila porodica Avdagić, odnosno braća Abdulah i Fevzija Avdagić.
Tom napretku su puno doprinijele desetine uspješnih generacija novske gimnazije, iz kojih je stasalo mnogo najzaslužnijih stručnjaka za razvoj bosansko-novske industrije, od tekstilne do drvoprerađivačke, posebno Tvornice kancelarijskog namještaja "Lignošper-Slovenijales".

(Add. 26) - Jedna od Ramićevih otrovnih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegova pogana optužba da je naša monografija šovinistička jer «diskriminira srpsko stanovništvo Bosanskog Novog.»
Suprotno Ramićevoj otrovnoj harangi protiv monografije, njeno težište je na međunacionalnoj slozi i civilizacijskoj toleranciji etničkih, vjerskih i kulturnih razlika, a historiografski naglasak autora je na međusobnoj povezanosti Novljana iz svih epoha, što dokazuju i arheološka iskopavanja, koja potvrđuju vrlo staru nastanjenost novskog prostora, čak oko tri hiljade godina, jer su 1970. godine prilikom raskopavanja raskršća na Burumu kod katoličke crkve nađeni ostaci spaljenih prahistorijskih drvenih koliba na kolju, takozvanih sojenica. Kako je taj prostor oko ušća Sane u Unu bio trajno izložen ratnim razaranjima i pljačkaškim pohodima, logičan bi zaključak bio da ne postoji kontinuitet gradskog naselja, pa tako ni povezanost između sadašnjih Novljana i davnih starosjedilaca, ali se naselje obnavljalo na nekoj od povoljnih lokacija u blizini sutoka rijeka Une i Sane. Međutim, najnovija biogenetička istraživanja prastarih grobišta pokazala su da ipak postoji neka tanka veza starog i savremenog stanovništva, jer je dio starosjedilaca uvijek preživljavao ratove i epidemije i stapao se s doseljenicima, dodajući im svoje nasljedne osobine. Ta je međusobna genetička povezanost vrlo jaka i lako uočljiva kod sadašnjeg stanovništva sve tri nacije, što je razlog više za saradnju i toleranciju među zavičajnim stanovništvom. Tako je naučno utvrđeno da je većina starih potkozarskih i podgrmečkih rodova u vrijeme čestih promjena vjerske pripadnosti pod osmanskom upravom dobila svoje ogranke u sve tri religije (a time i nacije), što je dobar temelj za multinacionalnu slogu i toleranciju, ali se vrlo često nailazi na nacionalističku mitomaniju i netrpeljivost prema drugoj narodnosti, iako smo po važećim međunarodnim normama svi mi Bosanci, tj. Pripadnici bosansko-hercegovačke državnosti, a etnička pripadnost je posve različita demografska kategorija.Tu slogu je najviše poremetila velikosrpska agresija 1992-95. godine koja je donijela krah naših snova o slozi i jedinstvu, o miru i multietničkoj toleranciji u našem zavičaju, u kojima smo odrastali i živjeli, bez i jednog sukoba i incidenta, tako da često nismo ni znali ni pitali svoje generacijske drugare za nacionalnu i porodičnu genezu. Uzroci se kriju u intenzivnoj kontaminaciji te sredine kroz nacionalističku agitaciju velikosrpskih stranaka i u još otrovnijoj bratoubilačkoj propagandi javnih medija koji su preko noći postali jednonacionalni, osobito TV i radio-stanice kao i novine, ta tako počeli oštru podjelu i antagonizam među narodima do tada jedinstvene Republike Bosne i Hercegovine. Te jednonacionalne odluke o promjeni imena našeg grada, s dotadašnjom bošnjačkom većinom, njegovih ulica i ustanova, krunski su dokaz planiranog velikosrpskog genocida, svjedočeći i danas o toj sramotnoj odluci svojih autora. Zbog toga je neophodan povratak ne samo stare sloge i tolerancije, nego i povratak svih starih naziva u gradu i komuni, kao ispit i dokaz iskrenosti izjava o demokratskim slobodama sadašnjih vladajućih garnitura

Bosanski Novi je danas Novi Grad u entitetu Republika Srpska, ime grada je promijenjeno a takođe imena naših ulica, sokaka, trgova, škola i drugih javnih ustanova. Zato Novi Grad danas definitivno nije multietnički grad, kao što je bio prije agresije 1992-95. godine, za koju nije bilo nikakvog razloga, niti je nesrpska strana dala ikakvih povoda ili pružila oružani otpor. Naš zavičajni grad je u potpunosti srbiziran pomoću velikosrpskog terora i masovnih krvavih zločina u kojima su srpska vojska i policija pobile tri stotine bošnjačkih civila, a najveći dio bošnjačkih građana protjerali su iz zavičaja. Taj se genocid može prevazići jedino objavljivanjem istine o zločinima i njihovim sudskim procesuiranjem, a zatim iskrenim žaljenjem i traženjem oprosta od žrtava zločina.

(Add. 25) - Jedna od Ramićevih poganih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegov pokušaj demoralizacije prognanih Novljana svojom lažnom teorijom da (srpski) pobjednici imaju prirodno pravo da sami pišu «istoriju», jer je to «tako bilo oduvjek u svjetskoj istoriji». Nasuprot toj sramnoj Ramićevoj podvali, autor je u svojoj monografiji na primjerima dokazao da je svaki agresor u prošlosti doživio svoju sramnu propast koja neminovno čeka i velikosrpskog okupatora našeg bosansko-novskog zavičaja. On u knjizi poručuje svima pravim Novljanima i drugim građanima naše domovine Bosne i Hercegovine u progonstvu, da dijeli njihovu sudbinu i osjećaje, ali da ne smiju izgubiti nadu, jer svako nasilje u sebi nosi klicu svoje propasti, pa tako i nasilje naših velikosrpskih progonitelja.

Upravo s takvim ciljem je početkom avgusta 2007. godine pokrenut i dogovoren sa Udruženjem građana povratnika opštine Bosanski Novi i Zavičajnom zajednicom Bosanski Novi iz St.Louisa u SAD-u, u državi Missouri, autorski naučni projekt zavičajne monografije u kojoj će magistar nauka prof. Ante Milinović iznijeti istinite informacije o starijoj prošlosti zavičaja, a naročito o stradanju njegovih građana u srpskoj agresiji 1992-95. godine. Njezino je težište na petstogodišnjem bosanskom historijskom identitetu našeg zavičaja i istini o našem stradanju 1992.-95. godine, s popisom svih žrtava.

Monografija pod naslovom "Bosanski Novi u našem srcu" je zapravo skraćeni pregled zavičajne prošlosti, po autorovom projektu iz 1976. godine, a slijediće joj idućih godina tri knjige "Bosansko-novske trilogije". Posvećujemo je svim prognanim Novljanima i Novljankama, a posebno svim žrtvama velikosrpskog ekstremističkog terora. Srpska strana je po tom imperijalističkom pravilu da «pobednik piše i prekraja istoriju" po svom ćeifu, bez obzira na pravu istinu» već štampala dvije SRPSKE knjige svoje jednonacionalne «istorije», ali zavrbovani Ramić očigledno ima dodatni zadatak da SPRIJEČI i onemogući štampanje naše bosanske multinacionalne historiografije, sramotno se veseleći njenom krahu u St.Louisu. On to radi šireći otrovne laži i sulude dezinformacije protiv autora i naše monografije, diverzantski upadajući na sve naše internetske stranice (pod raznim šiframa kao BNO, OSMAN, KALE, OBN, OLA, IR i drugim), kako bi zastrašio i zbunio naše prognanike i onemogućio štampanje i distribuciju naših bošnjačkih knjiga. Na našu sreću, Ramić neće gledati taj četnički film, jer su u već predata u štampu čak dva izdanja naše monografije, bosansko i američko, a na našim blogovima, sajtovima i portalima je čitaocima već do sada prezentiran veliki broj stranica iz prve tri knjige zavičajne monografije. Pravo naše veselje tek dolazi.

Dakako, četnici će odgovoriti novim lažima i medijskim terorom, ali – uzalud im sav taj trud, jer pravda i istina na kraju uvijek pobjeđuju

(Add. 24) - Jedna od Ramićevih sramotnih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegova stalna i bezobzirna kanonada najluđih i najčudovišnijih diskvalifikacija autora monografije pod raznim šiframa na svim novljanskim sajtovima i blogovima na internetu, s ciljem da se kod Novljana stvori lažni dojam masovnog izraza «bošnjačkog nezadovoljstva» izborom autora i sadržaja monografije i tako pripreme uslovi za njeno rušenje i Ramićevo preotimanje. On je u u tom poslu imao i svoje pogane pomoćnike – Slobu I, II , Branka i druge. To onemogućavanje da ova monografija bude štampana i da dođe u ruke građana, bilo je važno za Ramića i četničku tvorevinu RS jer je ona predstavlja velika medijsko-pravnu opasnost i moćno oružje istine o srpskoj agresiji na naš zavičaj i za demaskiranje RS kao srpske okupacijske zone u Bosni i Hercegovini. To je bilo ono zbog čega su bjesnili i u tom bijesu prelazili sve granice ljudske pokvarenosti ali i razuma, tako da ih je bilo lako moguće «pročitati» i raskrinkati, iako su se služili mnoštvom šifara i lažnih imena.

Zato pogani klevetnik Ramić s podrugljivom sigurnošću traži od autora da mu predoči njegove dopise s uvredama na račun autora, jer ih je u svojoj harangi prikrio šiframa, ali ti tekstovi odaju samo njegove fiks-ideje o autoru i njegovom djelu, poznate iz njihove prepiske, koja odaje Ismeta Ramića kao autora. On je na taj način zasuo gomilom uvreda autora u vezi s poslovima naše zavičajne monografije čijom je uzurpacijom opsjednut još i danas, a na krajuje njegov bijes otkrio i njegovo pravo ime u inicijalima IR i tematici te harange.

Bestijalni napadi Ismeta Ramića ciljali su na dubinsko trovanje međunacionalnih odnosa između Bošnjaka i Hrvata u kojima bi autor bio odbačen kao «stranac», za što je Ramić navodio kao «dokaz zločina» malobrojne hrvatske izraze u autorovom govoru, iako sam Ramić u svojoj neukosti mnogo češće koristi hrvatske izraze kao - tko, svatko, netko (10.01.09), diljem svijeta, komplicira, kombinira i mnoge druge (10.01.08)

Neuki Ramić se više puta narugao dugom pripremanju «Bosansko-novske trilogije» i pogano minorizirao doprinos autora kulturnom razvoju zavičaja, kao da se radi o pisanju dnevnika rada na njegovom radilištu ili pisanju nekog zapisnika o čišćenju kanalizacije, pokazujući da on stvarno nema pojma ni o vremenskim zahtjevima naučnog rada ni o pedesetogodišnjem kontinuitetu autorovog plodnog rada na polju školstva i kulture. On je kao zavičajni profesor podučavao petnaest generacija Novljana a već je 1965. godine izradio naučni elaborat o otvaranju Zavičajnog muzeja u Bosanskom Novom i uporno je propagirao tu ideju, da bi je sredinom godine 1979. nakon dugih i temeljitih priprema, uspio i realizirati. Prije toga je njegov projekt prošao tri pripremne etapa muzejske zbirke u Gimnaziji, u sklopu SSO, a zatim i SIZ-a kulture, da bi ga po odobrenju komune od 28.11.1978. godine otvorio u staroj Gradskoj vijećnici – Belediji 1.7. 1979. godine kao Zavičajni muzej Bosanskog Novog. Taj je etapni razvoj detaljno je prezentiran u muzejskom glasilu ZAVIČAJ a još dokumentarnije u autorovom magistarskom radu, odbranjenom 1984. godine na Sveučilišnom centru za interdiscilinarne postdiplomske studije zagrebačkog Sveučilišta. U njemu je tada štampana i autorova detaljno razrađena ideja i koncepcija zavičajne monografije o prošlosti Bosanskog Novog njegove okolice, koja je nastakla 1976. godine. U tom periodu autor je napisao preko stotinu kraćih i dužih radova na zavičajne teme, a 1983. godine i vrlo zapaženu, modernu i sveobuhvatnu monografiju tvornice trikotaže "Sana".

Uz sav taj izuzetno veliki angažman na istraživanju historije Bosne i Hercegovine i Bosanskog Novog, profesor Milinović je cijelo vrijeme bio i društveno vrlo aktivan, od KUD-a, planinara, raftinga do izviđača, uključujući tu i savezne i repuličke funkcije kao i mandat u prvom višestranačkom Parlamentu BiH, ali i vrlo aktivni rad u ratnoj upravi Zavičajnog kluba Bosanski Novi u Zagrebu.

(Add. 23) - Jedna od Ramićevih poganih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegova velikosrpska propaganda protiv naše knjige, ponovljena i 17.10.2008. godine na istom novskom blogu pod šifrom BNO, u kojoj se tvrdi da je naša bošnjačka zavičajna monografija nepotrebna, jer da je ta knjiga već napisana i da naš rodni grad već ima čak dvije odlične zavičajne monografije – jednu od srpskog politologa DD i drugu od srpskog geografa DT. Ta Ramićeva nekompetenta i ispolitizirana lažna naučno-recenzentska ocjena je za nesrpske Novljane jedna teška diskriminacija, jer im negira jednako pravo na svoje viđenje zavičajne prošlosti, ali je još sramnija Ramićeva dezinformacija jer daje apsolutnu prednost autorima koji se nikada nisu bavili historiografskim istraživanjem zavičajne prošlosti niti su svojim radnim mjestom bili na to upućeni ili bili educirani, već su sva takva otkrića iz starije prošlosti prepisali upravo od profesora Milinovića. Uostalom, ono što su napisali oni su i sami već u naslovu i predgovoru otvoreno etnički svrstali u jednonacionalne srpske knjige o njihovom srpskom viđenju «istorije Novog Grada», a ne bosanskog multinacionalnog grada Bosanskog Novog, u koji su se prvi Srbi doselili tek 1851. godine s Omer pašom Latasom. Zato je sabotažni zadatak onemogućavanja izrade i štampanja naše bosansko-novske monografije preuzeo poseban «spavajući» diverzant, iako za tu tematiku još manje kompetentan lažljivi klevetnik Ismet Ramić, kome ta tematika kao strancu uostalom nije bila niti zavičajna niti bliska po stručnosti, a još je bio i posve podložan usađenim velikosrpskim šovinističkim predrasudama i tendencioznoj mitomanskoj edukaciji.

Još je žalosnija činjenica da su obojica srpskih autora prepisali sve i jedan zavičajni historiografski podatak o starijoj pošlosti upravo iz do tada objavljenih stotinjak radova mr.sc. Milinovića, kao do tada jedinih naučnih istraživanja zavičajne prošlosti. To nije grijeh, čak naprotiv, ali je grijeh što je puno tih podataka prikazano nestručno i zlonamjerno iskrivljeno, ne samo zato što se nikada nisu bavili takvim tematskim istraživanjima, niti su prošli stručnu edukaciju za njih, već je njihov veliki grijeh što su sramotno malo puta u fusnotama uredno navodili radove mr. Milinovića koje su citirali ili koristili. Taj propust je u knjizi DD mnogo puta učinjen prije svega na stranama 46-50 i mnogim drugim, a četrnaest stranica te knjige (675-689) o ratnim operacijama krajem aprila 1945. godine doslovno je prepisano iz naučno- istraživačke studije profesora Milinovića bez i jedne fusnote, što je neoprostiva krađa i kažnjivo krivično djelo.

Na sličan način su kroz doslovno prepisivanje čitavih stranica pokradeni i mnogi drugi autori, pa se s pravom može reći da se, analogno srednjovjekovnom prepisivanju crkvenih knjiga u pravoslavnom manastiru Resava u Srbiji, ovdje radi o novoj resavskoj prepisivačkoj školi u Novom Gradu. Na sličan način je autor DT preuzeo u svoju knjigu (str. 85-104 i druge) bezbroj podataka i sve historijske crteže i karte (20) iz objavljenih radova profesora Ante Milinovića, ali je tek svaki stoti izvor citiranja naveden u fusnoti, pa i tada na neoprostiv falsifikatorski način,. Naime, nečasni se autor DT čak ni 2006. godine nije usudio navesti ime i prezime prof .Ante Milinovića kao autora citiranih radova, uključujući i svima poznatu monografiju «Sane» iz 1983. godine, iako je u impresumu te knjige jasno označen kao autor teksta monografije upravo prof. Ante Milinović. Treba reći da je autor na otkrivanje tih podataka i naučno slaganje njihovog historiografskog mozaika utrošio preko dvadeset godina svoga mukotrpnog naučno-istraživačkoh rada u domaćim i stranim arhivima, koje ta dvojica prepisivača nikada nisu ni vidjela, niti su bili educirani da bi ih mogli koristiti, pa zato i u prepisivanju prave velike greške, na pr. ne razlikuju carinski raštel od kaštela. Takvo nemoralno otimanje plodova tuđeg naučnog rada je svuda u svijetu teško kažnjivo krivično djelo.

Citiranje u fusnotama je u cijelom kulturnom svijetu nezaobilazna zakonska obaveza, ali su je prepisivači u većini slučajeva potpuno izbjegli, a ako bi citirali naslov rada, onda bi iz straha od svojih srpskih ekstremista izbjegli navesti ime i prezime istog autora, dok su imena drugih citiranih autora uredno navodili. Te sramne činjenice je navodni «Bošnjak» Ramić prikrio i pretvorio u hvalospjeve prepisivačima! Umjesto da hrabro kaže tu istinu, on to nedjelo prepisivača podmeće autoru, kleveom da je on pokrao te prepisivače i druge citirane autore, jer nema pojma o znanstvenoj i zakonskoj obavezi navođenja izvora podataka, kao velikoj prednosti svakog naučnog projekta. Nema sumnje da je takvo podmetanje klevete još jedan odraz Ramićeve totalne neukosti ali i velike primitivne šovinističke mržnje prema dva od triju konstitutivnaih naroda Bosne i Hercegovine.

(Add. 22) - Jedna od Ramićevih najružnijih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegov bjesomučni internetski rat protiv bošnjačkog naroda i njegovih interesa a posebno protiv naše monografije, koji vodi zatrpavanjem svojim smećem naših bosansko-novskih blogova i sajtova. On i njegove ulizice
dnevno vrše diverzantske upade pod šiframa kao što je Osman, BNO, Ola, OBN i drugim tvrdeći da ti blogovi nemaju utjecaja na Novljane, te da su njihovi urednici nedemokratski jer se (čak!) usuđuju da brišu ili onemogućuju njihove četnilke diverzije i prostakluke, što oni smatraju ukidanjem njihovog «demokratskog prava» da nas na njima guše svojim ogavnim svinjarijama i četničkom propagandom.
Ti četnički «demokrati» ponovo su nam 24.11.2008. zbog progonstva ukinuli status Novljana i po drugi put nam otimaju zavičaj, zato što smo «…jako daleko od fizičkog prisustva u Bos. Novom…» i još se nismo vratili u zavičaj a neki imamo čak i drugi, hrvatski pasoš. Međutim, upravo je baš Ismet Ramić, kao vođa tih smutljivaca, prvi dobio hrvatski pasoš i odselio vrlo daleko, čak u Chicago, što je mnogo dalje od Zagreba ili Siska. Da ljudima ogade ili zatru naše blogove ti diverzanti ih pokušavaju srušiti pomoću kažnjivog širenja virusa i spama u obliku beskrajnog repliciranja teksta, pa smo im morali zatvoriti pristup.

Zar nije suludo da lašvanski lažni «Novljanin» Ramić negira pravim Novljanima taj status ?? A cilj naših novskih blogova nije internetski rat s četnicima, daleko im kuća, već čisto obnavljanje uspomena na zavičaj i sabiranje sjećanja, kao i uspostavljanje izgubljenih prijateljskih veza među prognanim Novljanima, slanje priloga Novljana za bošnjačku zavičajnu monografiju (srpske su već štampane), te pokretanje drugih kulturnih i humanitarnih akcija solidarnosti. Blogovi dobro služe i za informacije o radu na monografiji kao i za odlučan odgovor na sve sramne klevete protiv tze monografije i njenog autora. tri knjige te naše a ne četničke okupatorske monografije. Prognani Novljanin Azimir iz Ilinoisa.napisao je 01.01.2009. da je «…cilj naših katila da oblate i omrznu obadvoje kod naših mlađih generacija koji ne znaju autora uživo ni iz škole ni iz nekad bogate novske kulture i napretka, a sad je sve to propast jedna i selendra i žalost». Pod raznim šiframa pogani Ramić «…bljuje mržnju čim zine ko aždaha koja napada i ždere dobre ljude, a takav je bio poznat i u Građevinaru, prije nego su ga izbacili kao najvećeg smutljivca.

Kako Novljani sa punom sigurnošću znaju da se pod tim šiframa kukavički krije baš Ismet Ramić i par njegovih četničkih jarana? Za takvo otkriće ne treba biti detektiv Sherlock Holmes, jer se taj patološki lažljivac sam zaplete u svojim glupe laži i tako sam otkrije da je to on, jer navodi podatke iz svog ucjenjivačkog dopisivanja s autorom monografije, dostupne samo njima dvojici, pa je na pr. 17.10.2008. taj «BNO» (lažni Osman) optužio autora čak i za antibošnjački šovinizam (??), navodeći da je baš njega profesor «bez povoda i razloga napao kao Bošnjaka», a dobro je poznato da je profesor od Bošnjaka imao sukob jedino s Ismetom Ramićem, i to baš zbog razbojničke uzurpacije njegove monografije kao Ramićeve lašvanske prćije, ali i zbog Ramićeve izdaje naše drage domovine Bosne i Hercegovine kao Karadžićeve prćije, u korist njemu najdraže okupatorske tzv. «republike srpske», koja ne može biti ni republika ni srpska, već je to uvijek bila i biće Bosanska krajina, jedna od najeuropskijih regija Republike Bosne i Hercegovine.

Onaj ogorčeni prognani Novljanin Azimir je napisao Ramiću istinu da je «…naš dragi grad Bosanski Novi, naš nekadašnji đulistan od grada, tvoja su braća četnici uništili i pretvorili ga u smetlište i selendru, jer su bez gradske kulture ko i ti došli iz svojih selendri i preoteli nam naš grad i poseljačili ga, ali je Bog dao da pravda na kraju pobjeđuje i da je i do sada svaki diktatorski režim doživio svoju propast, pa će tako i tvoja draga RS i tvoja krvoločna braća četnici. Amin, Bože !!!»

(Add. 21) - Jedna od Ramićevih šovinističkih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegovo internetsko imputiranje autoru i cijelom hrvatskom narodu ekstremističkih zločina pojedinih zapadno-hercegovačkih nacionalista, šireći svoju bolesnu šovinističku mržnju prema Hrvatima i susjednoj Republici Hrvatskoj, iako cijeli kulturni svijet teži što boljim međudržavnim dobrosusjedskim odnosima, a Ujedinjena Europa najavljuje čak i otvorene granice. Međutim, taj zadrti primitivac i lažni Novljanin na sve načine nastoji posijati mržnju prema autoru i cijelom hrvatskom narodu, prijeteći medijskim napadima, ali on nema pojma koliko je u prošlosti našeg zavičaja bilo i ostalo tisuća jakih rodbinskih i poslovnih bošnjačko-hrvatskih veza, jer su se mnogi Novljani školovali, zaposlili i poženili u Zagrebu i širom Hrvatske, a novski trgovci i zanatlije u njoj redovito dobavljali robu, ali i obratno - iz nje su u Bosnu i Bosanski Novi dolazili brojni hrvatski majstori i stručnjaci u novljanske firme, ustanove i upravu.

Taj pogani šovinist o toj velikoj multinacionalnoj bosansko-hrvatskoj saradnji ne može ni sanjati, pa svuda ubacuje otrovnu žaoku o različitom jeziku između Bošnjaka i Hrvata, iako Una nije Lašva, niti je Bosanski Novi njegovo šumnjačko selo, već je to fleksibilna riječna granica dvije prijateljske države, koja puno više spaja nego razdvaja. On pojma nema da je velika većina bosansko-novskih muslimana doselila iz Hrvatske u Bosanski Novi za vrijeme velikog bečkog rata 1683-99. godine, pa im hoće sasvim posrbiti njihov govorni jezik, iako su po svom porijeklu Novljani imali isti jezik kao i lički i slavonski Hrvati.

Vrhunac tih veza za koje nije ni prof. Milinović ranije znao a kamo li lašvanski ovčar Ismet Ramić, bilo je otkriće u zagrebačkoj palači Oktogon u proljeće 1993. godine. Tada je prognani direktor novskog muzeja u drugoj godini svoga progonstva u Zagrebu, dobio kao magistar muzeoloških znanosti ponudu Privredne banke Zagreb da u poznatoj bankovnoj palači Oktogon (Ilica 5) osnuje i vodi njezin muzej bankarstva i novčarstva. On je taj zadatak izvršio, ali je tamo našao i nepobitne dokaze da je isti hrvatski arhitekt Josip pl.Vancaš projektirao i tu zagrebačku palaču i mnoge sarajevske palače, pa i - novski orijentalni dvorac – Gradsku vijećnicu ili novsku Belediju !

Još i više - preko njenog vlasnika, Prve hrvatske štedionice, novski gradonačelnik Salih-aga Čaušević je dobio povoljne bečke bankovne kredite za izgradnju gradske bolnice 1902. godine i za zidanje znamenitog «pariškog» keja u Bosanskom Novom 1903-1906. godine. Sačuvan je originalni slikovno-tekstualni kolaudacioni zapisnik koji je po završetku izgradnje novske bolnice sačinjen u prizemlju palače Oktogon, na latinici, ali s potpisom gradonačelnika Salih-age Čauševića na arapskom pismu !! Međutim, žestoki posrbica Ismet Ramić je 18.11.2008. na istom blogu čak i to srpsko progonstvo prof. Milinovića i njegove porodice pokušao prikazati kao izdaju i bijeg iz svoga zavičaja, valjda nesretan što ga četnici nisu uspjeli uhvatiti i smrskati mu glavu, kao što su učinili njegovom kolegi Hasi Deliću ?

(Add. 20) - Jedna od Ramićevih poganih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića su njegovi uporni pokušaji širenja šovinističke mržnje prema autoru ali i cijelom hrvatskom narodu i prijateljskoj Republici Hrvatskoj, što je i ranije činio u nekim časopisima u Čikagu. Klevetnik Ramić sa svojim bimbašama koristi svaku priliku da na (tuđim) bošnjačkim blogovima podmetne svoj šovinizam profesoru Milinoviću, kako bi mu potkopao ugled među Bošnjacima i pomoću prevare posijao otrovno sjeme mržnje i nepovjerenja prema hrvatskom narodu.

U svojoj gluposti i zasljepljenosti velikosrpskim šovinizmom on ne vidi da je baš taj izbor «dokaza» njegova sigurna gubitnička kombinacija, jer su i prof. Milinović i njegova porodica oduvijek bili poznati kao nacionalno vrlo tolerantni Novljani, pa su se u bračnim, poslovnim i kumovskim vezama masovno izmiješali (u bezbroj primjera!) s drugim nacijama, a najčešće sa Bošnjacima i Srbima. Međutim, Ramić uporno ponavlja optužbu protiv autora knjige i bošnjačkih Novljana da su šovinisti, a dokaz su mu njihova povezanost sa susjednom republikom prilikom traženja spasa od zločina srpskog nacionalizma. On tako zapravo iskazuje svoju podsvjesnu zločinačku misao da ni Novljani ni autor nisu smjeli ni po cjenu života 1991-95. godine potražiti spas u Hrvatskoj, već se prepustiti srpskim zlikovcima
da ih pobiju, kao što su pobili tri stotine uglednih bošnjačkih Novljana, jer je za njega kao velikosrpskog ulizicu autorov bijeg u Zagreb i izlaz konvoja u Karlovac najveća izdaja «pobjedničkog» srpstva. Suludo je što on kroz takve čudovišne razmjere svoje izdaje vlastitog naroda i svih moralnih vrijednosti pokušava zavaditi upravo te njemu mrske spašene Bošnjake s autorom, koji je cijelog života dijelio dobro i zlo s novskim muslimanima. Tako je nastavio i u progonstvu, nesebično pomažući spašavanje deset tisuća Bošnjaka u Zagrebu od četničkog pokolja 1992. i nakon toga, jer je i u ratu i danas njegov mali zagrebački stan često bio siguran konak za brojne bošnjačke prognanike, musafire i prolazne putnike. Pola miliona Bošnjaka našlo je tada u Hrvatskoj spas od četničkih zločinaca. Gdje je tada bio Ismet Ramić ? Najprije je u zloglasnom četničkom leglu u Dvoru radio za njih kao građevinski operativac, da bi kasnije pobjegao što dalje od zavičaja, preko Atlantika u Čikago, odakle danas drži autoru lekcije o povratku u zavičaj.

(Add. 19) - Jednu od svojih zlonamjernih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića Ramić je uporno slijepo negiranje svoga prihvatanja sponzorstva naše monografije, unatoč njegovim dopisima koji potvrđuju sponzorstvo, pa se vjerovatno radi o patološkoj sklonosti prema lažljivosti. On je tu laž ponovio i 17.10.2008. u svom komentaru internetskog intervjua autora monografije, kao i 12.01.2009. godine, negirajući da je ikada obećao preuzeti finansiranje troškova pripreme i štampanja monografije. Međutim, sačuvani su dopisi i postoje živi svjedoci da je to učinio već prilikom prvog razgovora o projektu monografije. On je u dopisima čak precizirao strukturu tih sponzorskih troškova (ukupno 35.000$), ponudio svoj grafički design, prelom knjige i povoljno štampanje kod svojih kineskih partnera, te autoru dao akontaciju od 2.000$ za materijalne troškove. U svom dopisu od 11.01.2008. godine on ponavlja da „…Najveći financijski teret je ostao na meni…“ „… izmedju $ 25.000,00 i $ 35.000,00 ne uključujući moje izdatke …koje “…ja ne namjeravam da nadoknadim od prodaje ove knjige, već da zaradu (350.000 dolara!) utrošimo u neki (velikosrpski) kulturni projekat vezan za Bosanski Novi. «Knjiga će se štampati u Kini u tiražu od 3000-4000 primjeraka u veoma kvalitenom obliku, na oko 500 stranica, dvojezično, na bosanskom i engleskom …» Sva ta silna lažna obećanja je ponovio i kasnije ali ih je onda planski doveo u pitanje, prijeteći svojom ucjenom da prihvatimo njegov diktat : «….ja sam bio spreman da financiram značajno ovu knjigu i da dam svoj doprinos, kao financijer, tehnički urednik, dizajner i izdavač knjige (naravno u sastavu ZZBN)», «….jer znam da sam jedan od rijetkih iz našeg grada koji ima iskustva na tom polju, pa nisam htio da iznevjerim sugradjane. Medjutim, ispalo je da je to mnogo više nego što sam očekivao“.

U kasnijim dopisima Ramić je počeo ucjenjivati smanjivanjem svoje donacije, ako se ne prihvati njegova ucjena da se izbaci dio o četničkim zločinima 1992-95. godine. Kad smo odlučno odbili tu ucjenu, on je na svom sajtu opozvao pokroviteljstvo i objavio navodnu propast projekta navodno zbog prevelikog autorskog honorara od 7% profita knjige, jer je najavljivao veliku dobit. Uz tu zluradu osmrtnicu našoj monografiji, on je najavio svoju prosrpsku turističku monografiju za američke turiste, koji će svoje dolare donijeti u Novi Grad i tako spasiti «republiku srpsku» od ekonomskog kolapsa. Tako je otkrio svoju prikrivenu namjeru – da se na prevaru uvuče u redakciju monografije, pa da ucijeni autora i izdavača uskraćivanjem donacije ako ne prihvate njegovu zabranu pisanja o srpskoj agresiji 1992-95. godine, te tako onemogući njeno štampanje. Nema sumnje da je cijeli Ramićev upad u redakciju monografije bio smišljena velikosrpska diverzantska sabotaža, jer je on znao da ni autor ni UO ZZBN neće pristati na njegovu ucjenu, jer bi se tako zauvijek upisali u moralne ništarije našeg naroda zbog izdaje tri stotine pobijenih civilnih žrtava velikosrpske agresije Svi su ti dopisi i postovi sačuvani kao dokaz da taj jeksik-mecena laže kao i svi četnici i njihovi prijatelji-lobisti. Svakome je jasno da je zbog naše besparice Ramićevo obećanje sponzorstva bilo jedini razlog da primimo u naš projekat tog neukog građevinskog palira i potpunog bihabera o našoj zavičajnoj prošlosti. Dakako da Ramić kao došljak nije imao ni znanja o našoj temi, niti iskustva u historiografskom istraživanju, a još manje je imao potrebno obrazovanje i naučno zvanje za taj posao. Međutim, pokazalo se da je taj neuki dolarski tajkun imao svoj prikriveni podmukli cilj da u interesu srpskih agresora sabotira našu knjigu istine o agresorskim zločinima u našem zavičaju. Nije uspio, ali nas je taj čikaški nasilni obmanjivač koštao mnogo živaca i ukrao nam previše dragocjenog vremena za izrau druge knjige BNT, kao i za naše druge humanitarne i naučno-popularne projekte.

Međutim, bosansko-novska monografija je na ovaj način zapravo spašena od javne blamaže i propasti, pa su autor i ZZBN u cjelosti nastavili realizirati svoj projekat zavičajne monografije po svojoj izvornoj koncepciji sadržaja i predviđenoj dinamici u tri knjige, s posebnim bosanskim i američkim izdanjima.

(Add. 18) - Jedna od Ramićevih poganih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je bila njegova zla namjera da sasvim sruši i izmijeni autorovu koncepciju zavičajne monografije u srpsku turističko-sportsku fotomonografiju. Tu namjeru je pogani kradljivac pokušao zamaskirati i opravdati svojim marketinškim programom plasmana knjige koji će nam navodno donijeti veliki profit zato što će u Kini printati 4.000 knjiga po proizvodnoj cijeni od 10 $, a kad se knjiga rasproda po 100 $ ostaće 350.000 $ viška prihoda, pa na je zaveo tim lagarijama i nismo mu odmah otkazali suradnju. Međutim, kada je Ramić tražio da se taj prihod pokloni četničkoj upravi u Novom Gradu i počeo kao svoj diktat nametati prenamjenu knjige za srpsko i američko tržište, a ne za bošnjačku dijasporu u Americi, te kada je više puta od autora pismeno zahtijevao da se iz knjige izbaci istina o srpskoj agresiji u našem zavičaju kao jedan od glavnih ciljeva monografije (ili da se prikaže sasvim kratko, ublaženo i bez naslova kao «lumparanje srpske vojske» (u njegovom dopisu od 11.02.08), autor i UO ZZBN su se usprotivili takvoj nedopuštenoj manipulaciji i skrivanju istine iz dnevno-političkih razloga i nezamjeranja našim progoniteljima..

Nastalo je veliko i zamorno dopisivanje i veliki gubitak vremena za rad na monografiji. Tada se on pohvalio da će sam on biti autor zavičajne monografije, jer ima moje tekstove i jer je uz pomoć srpskih vlasti Novog Grada i Zavičajnom muzeju skenirao (pokrao) sve naše slike, karte, crteže i fotografije, sve eksponate koje smo mi (a ne on, kradljivac) nabavili, sakupili ili iskopali na arheološkim lokalitetima, te da mu autor projekta Muzeja i monografije mr.sc. Ante Milinović više nije ni potreban. Taj beskrupulozni kradljivac tuđeg truda, znanja i intelektualnog vlasništva na tome intenzivno radi i on će to napraviti ali će zaraditi krivične tužbe za krađu našeg intelektualnog vlasništva a svi Novljani će imati neoborivi dokaz da se radi o najpoganijem kradljivcu i zmiji sa sedam glava, kako su ga zvali radnici u «Građevinaru».

Ta agonija je dugo trajala jer je podmukli Ramić više puta mijenjao svoj ucjenjivački diktat o sadržaju knjige, da bi nas na kraju doveo pred zid, tražeći 30.01.08. izbacivanje najvećeg dijela njenog historijskog teksta, svođenjem na najkraći popis događaja, a stavljanjem težišta na sport i turizam te engleski tekst za dolarske turiste u RS. Autor se tome oštro usprotivio, jer to više nije nikakva naučna monografija, već mafijaška turistička slikovnica na štetu autora i UO ZZBN, a korist muljatora Ramića , četničkih agresora i njihovog turizma u Novom Gradu, kako su već napisali na njihovoj novoj turističkoj karti. Dakako da su i na njoj posve drsko i neovlašteno objavili veliku potpisanu autorsku grafiku «Novski festung 1726» profesora Ante Milinovića, što je drska krađa autorskog djela i krivično djelo! Ništa nisu pomogla brojna upozorenja autora tom lažljivom Ramiću da su takve krađe krivično djelo, da će autor i naša dijaspora protiv njega podići zakonske tužbe, a zbog agresivnog pokušaja onemućavanje njihovih manjinskih etničkih prava najavili su niz individualnih tužbi i brojni bošnjački građani u dijaspori. Oni najavljuju i svoje akcije protiv Ramićevog šovinizma u štampanim medijima, na televiziji te masovni protest na Internetu.

(Add. 17) - Jedna od Ramićevih najpodmuklijih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je optužba protiv prof. Milinovića da ne piše Vukovim jezikom nego valjda nekim i za Novljane nerazumljivim i tuđinskim hrvatskim jezikom, iako je istina potpuno suprotna – autor koristi zakonitu bosansku varijantu maternjeg jezika koji je kombinacija svih etničkih govora pa i hrvatskog.
Međutim, taj lažni lašvanski doktor filoloških nauka pod šifrom «Osman» na BN blogu 17.11.2008. godine s puno tipično četničke šovinističke drskosti u čak tri svoja komentara ponovio svoje stare priglupe optužbe o «tuđinskom» jeziku autora, želeći na taj način posvađati novljanske Bošnjake sa Hrvatima i Hrvatskom, dakako, u korist srpskih agresora, lažno izjednačavajući bosanski jezik sa silom namenutim Vukovim srpskim jezikom. Poznato je da tu laž u Bosni i Hercegovini zastupaju sve tzv. posrbice ili srbalije koji tvrde da su svi Bošnjaci u BiH «…zapravo islamizovani Srbi», iako su gotovo svi bosansko-krajiški muslimani doselili u ratom opustošeno Pounje baš iz Hrvatske, nakon povlačenja iz Like, Banovine i Slavonije u velikom bečkom ratu 1683-99. godine, tj. nakon uspostavljanja nove granice na Uni i Savi po odredbama karlovačkog mira iz 1699. godine.
Ramić na istom blogu šovinistički nasrće i na autorova ljudska i nacionalna prava, jer iako zna da je profesor Milinović hrvatskog etničkog porijekla, on mu podmuklo podvaljuje laž da je u njegovim «…odličnim tekstovima previše hrvatskih riječi, a znamo da je autor većinu života proveo u Novom.» On smatra «da bi profesor kao Bosanac morao pisati onim (srpskm) jezikom iz srednje Bosne, kojim govori Ramić, lažno navodeći da se «tako oduvijek govori u srednjoj Bosni». To je njegova treća velika laž o jeziku jer svi historijski izvori govore da su Bošnjaci i Hrvati i u Pounju u srednjoj Bosni uvijek govorili i pisali zapadno-štokavskim ikakvskim dijalektom a ne Vukovim srpskim ekavskim i ijekavskim jezikom koji im je silom nametnut preko škola, novina i ustanova. tek za vrijeme vladavine dvije bivše jugo-države. Taj su režimski srpski jezik tada zdušno prihvatali i hvalili samo režimske ulizice, takozvane «posrbice», «srbalije» ili «srbobalije», jer su pomoću njega dokazivali svoju jugosrpsku orijentaciju i profitirali na poslu, a Ismet Ramić je upravo taj tip ulizice, kome strašno smetaju stare sveslavenske riječi kao što su tisuća, općina, povijest i stoljeće, pa zbog njih odmah optužuje bosanske i druge Hrvate za nacionalizam ili čak za ustaštvo. U svom ulizičkom velikosrpstvu on ne zna da riječ povijest imaju svi slavenski narodi osim srpskog, a još je sramnije što nema pojma da je riječ tisuća odavno na samom početku bosanske himne koja počinje stihovima «Zemljo tisućljetna od mora do Save …», što se od tog i takvog posrbice nije moglo ni očekivati ! On ipak lažno tvrdi da je «rođeni Bosanac odrastao u srednjoj Bosni, gdje se govorio čisti bosanski jezik», iako je odrastao u Bosanskom Novom u srpskoj familiji, te se u njoj sasvim posrbio i postao frojdovski primjer iskompleksiranog konverrtita.

Posebno je nečasno što šovinist Ramić 18.i 23.11.2008. na blogu napada autora zbog relativno vrlo malog broja riječi iz zapadne jezičke varijante (hrvatske), koje se u Republici Hrvatskoj već zbog pristojnosti i kulturne tolerancije trebaju upotrebljavati i naši prognanici, ali je on daleko od svake kulture i takve toleracije, jer nama Bosancima silom nameće svoj čisto srpski jezik istočne varijante kojom Bošnjaci i Hrvati nikada i nigdje nisu govorili prije stvaranja Kraljevine SHS 1919. godine i njenog nametanja toga jezičnog standarda, a najmanje u Srednjoj i Zapadnoj Bosni. To dokazuju knjige starih bosanskih pisaca na čistoj zapadno-ikavskoj varijanti, kao što je Ramićev zemljak Nikola Lašvanin koji je u svom travničkom ljetopisu 1746. opisao podmuklu zavjeru i kukavičku likvidaciju bosansko-novskog kapetana i junaka Džafer-bega Cerića - vidi GZM, Glasnik zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, br.2, 1890, str. 223-224. « Zato nam Ramić ne može zamjerati za riječi zapadne varijante, pogotovo što su to vrlo srodni iako različit jezici, s velikim fondom zajedničkih riječi i zato nam ne treba prevodilac.

Urednik bloga je odgovorio tom lažnom Bošnjaku Osmanu (Ramiću) da su to službeni jezci u BiH, koje svi građani BiH dobro razumiju, ali je očigledno da Ramiću smeta baš ta ustavna ravnopravnost sva tri njena konstitutivna naroda, njihovih kultura i jezika, jer to ranije nije bio slučaj, pa je preko javne uprave, štampe i škola bio nametnut kao zajednički samo jedan od ta tri književna jezika. On je službeno (i posve neistinito) nazivan dvojnim imenom (s-h), ali razlikovne posebnosti bošnjačkog i hrvatskog književnog jezika u njemu nisu bile dopuštene, već su nam često donosile opasne političke etikete i primitivnu diskriminaciju. U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine ta ustavna i civilizacijska tekovina još nije zaživjela u praksi, ali ćemo se uskoro morati prilagoditi tim europskim kulturnim standardima.

(Add. 16) - Jedna od Ramićevih poganih šovinističkih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegovo negiranje prava na spašavanje života autoru i svim novljanskim prognanicima od krvave agresije četničkih zlikovaca, jer im teško zamjera što su dobili azil u prijateljskoj Republici Hrvatskoj, koju on, kao i njegovi velikosrpski prijatelji, smatra neprijateljskom fašističkom zemljom, a sa posebnom šovinističkom zlobom je naziva «rezervnom domovinom» hrvatskih Bosanaca.

Međutim, svaki čovjek ima samo jednu izvornu domovinu na svijetu, jer to može biti samo ona zemlja u kojoj se rodio, u kojoj je njegovo rodno mjesto i njegov zavičaj. Pored nje on može zbog više sile imati i neku drugu domovinu, koja ga je u nevolji dobro prihvatila, ali to nije isto što i rodni kraj u zavičajnoj domovini već tzv. druga domovina.. Velikosrpski imperijalisti ali i neki domaći ekstremisti su još u ratu lansirali sramnu šovinističku optužbu o Republici Hrvatskoj kao navodnoj «rezervnoj domovini» bosanskih Hrvata, koju je četnikoljubivi Ismet Ramić više puta pokušao prilijepiti kao smrtni grijeh profesoru Milinoviću, pa je to pod prozirnom šifrom ponovio na spomenutom blogu 18.11.2008. godine. Tu podmuklu fašističku laž o «rezervnoj domovini» pogani Ramić je ponovio na istom blogu i 24.11.2008. godine, iako je 500.000 Bošnjaka našlo spas u toj njemu omrznutoj državi Hrvatskoj, pa čak i on sam sa svojom porodicom, kada je shvatio da četnički zlotvori neće ni njega poštedjeti, bez obzira na njegovu lojalnost, podršku i divljenje «pobjedničkom» velikosrpskom imperijalizmu.

Šovinistički karakter te podvale ogleda se u zločinačkom negiranju srpskog zločina protjerivanja bosanskih Hrvata iz njihove domovine Bosne i Hercegovine, te negiranju bošnjačke nacije, jer on smatra da su Bošnjaci zapravo islamizirani Srbi, čak i oni iz hrvatskih područja Slavonije, Like i Dalmacije, koji su u novski kraj doselili iz tih dijelova Hrvatske nakon bečkog rata. Međutim, po Ramiću ni ti Bošnjaci, doseljeni u Bosanski Novi iz Hrvatske, ne smiju imati nikakve veze sa susjednom državom Hrvatskom, čak ni onda kada im je tamo bio jedini spas od velikosrpskih koljača.

(Add. 15) - Jedna od Ramićevih sramnih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegova podmukla optužba u komentaru od 17.10.2008. na spomenuti blog da je autor prevario Novljane još 1976. godine kada nije štampao svoju monografiju jer je to «…narodu javno obećao još 1976., …a opravdanje da para nije bilo su za malu djecu jer u 80-90 godinama svatko ko je bio pismen vrlo lako je mogao da izda knjige, jer Nina Maraković iz Kostajnice bi to odštampala veoma povoljno. Problem je što nije bilo honorara da Ante naplati, a što je uradio sa Monografijom «Sane» sa svojim prijateljem Slobodanom Mikićem, koji mu je gurnuo dobre pare za to, a Ante ga zove četnikom iako su svaki dan sjedili i ispijali kafe.» U toj je jednoj rečenici pogani lažljivac Ramić izbljuvao čak sedam vrlo glupih diverzantskih laži, jer autoru taj neuki Slobo II. nikad nije bio autorov prijatelj već klevetnik i teški kompleksaš zbog SSS, a po obje te karakteristike bio je mnogo više Ramićev kolega i istomišljenik. On nije bio direktor «Sane» već modni dizajner, pa nije ni mogao odobriti autorski honorar, a kao prikriveni četnik je još tada klevetao autorovog brata Miroslava da je svoju knjigu pjesama «Sanjana zemlja» posvetio bivšoj NDH, a ne svoj velikoj ljubavi iz studentskih dana u Beogradu. Zato ga je profesor ironično nazvao velikim prijateljem, jer je njegova kleveta bila tipično četnička.
Pogani dezinformator Ramić je potpuno lažno prikazao to profesorovo obećanje, jer se tada tek rodila ideja o zavičajnoj monografiji, na Dan komune Bosanski Novi 1. maja 1976. godine, kada je profesor dao javno obećanje svojim dragim Novljanima da će planski istražiti do tada vrlo slabo poznatu zavičajnu prošlost i objaviti je u obliku naučne monografije. To je tražilo golemi rad, pa je profesor naporno radio na tom projektu petnaest godina s ljubavlju i entuzijazmom, ali ne u radnom vremenu i na radnom mjestu, jer to ne dopuštaju službene obaveze i dnevni poslovi, već u slobodno vrijeme, ponajviše noću, kada se u noćnoj tišini autor mogao skoncentrirati na arhivsku građu i literaturu. To su znale sve njegove komšije i prijatelji, ali ne i lašvanski ovčar Ramić. Samo istraživanja arhivske građe knezova Blagajskih koju je autor otkrio u Budimpešti i Ljubljani i donio 350 fotokopija starih povelja, trajala su dvije godine a istraživanja senzacionalne građe o Pounju koju je otkrio u arhivu grofa Ferdinanda Marsiglija u Bologni i donio u Bosanski Novi devet stotina kopija i mikrofilmova, trajalo je čak tri godine.

Dijelove tih istraživanja autor je objavljivao u časopisima i knjigama kao što je monografija «Sana» i zbornik «Dvor na Uni», a svi pravi Novljani su deset godina s oduševljenjem pratili redovitu subotnju radio-emisiju «Iz prošlosti našeg zavičaja» na Radio Bosanskom Novom. Nakon špice iz opere «Aida» svi su s velikim interesom slušali novu epizodu iz profesorovih istraživanja zavičajne prošlosti. Da je profesor Ante samo to odradio, bilo bi dovoljno za respekt i priznanje Novljana, ali lažni Novljanin Ismet Ramić prosipa tone svojih čobanskih fekalija po profesorovom poštenom radu, ignorirajući čitavo njegovo životno djelo i zasluženi ugled koji on ima među građanima Bosanskog Novog.

Ni glupa laž klevetnika Ismeta Ramića o honoraru kao razlogu neizvršenja autorovog obećanja o zavičajnoj monografiji nema nikakve šanse kod naših Novljana, jer stariji građani znaju da se profesor istom prilikom 1976. godine odrekao svog zasluženog autorskog honorara u korist obnove novljanske Gradske vijećnice. Dakle, monografija nikako nije moglo zavisiti o nedostatku novca za isplatu autorskog honorara, već su je najviše ugrozili i prolongirali Ramićevi prijatelji četnički agresori koji su autoru u vrijeme svoje strahovlade pokrali ili uništili sve dotada završene rukopise, bogate kartoteke podataka i ostalu dokumentarnu građu, pa je sve morao početi ispočetka. Zahvaljujući pomoći mnogih Novljana u dijaspori autor je već uspio obnoviti svoje rukopise tri knjige svoga velikog životnog projekta zavičajne monografije, koje nastoji obogatiti kartama, slikama i starim razglednicama te drugim zanimljivim prilozima.

(Add. 14) - Jedna od Ramićevih najdrskijih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je Ramićevo podmuklo neprijateljsko postupanje prema nesrpskom novljanskom stanovništvu, s jasnom namjerom da prevarom upadne u projekt monografije, preotme je od autora i iz temelja frizira našu zavičajnu prošlost u korist agresora, a prije svega razdoblje srpske agresije 1992-95. godine. Mnogobrojna pisma i komentari podrške autoru svjedoče da su prognani Novljani brzo i lako «pročitali» sve Ramićeve podmukle klevete koje imaju navedeni cilj. Oni su tome drskom bezobrazluku i teškoj izdaji bošnjačkog naroda rekli svoje odlučno NE, kao i autor i Upravni odbor Zavičajne zajednice Bosanski Novi u st.Louisu u USA. Cijela dijaspora je vrlo brzo shvatila da taj novi kusturica više voli agresorske zločince nego što žali naše žrtve, pa je zbog toga došao u otvoreni sukob s autorom i u potpuni nesklad s glavnim ciljevima i namjenom monografije. Tada je bilo najlogičnije da Ramić zbog toga sam odstupi iz našega projekta, ali je on po svaku cijenu htio preoteti monografiju prof. Milinovića i pretvoriti je u svoju lažno-idiličnu slikovnicu o našem okupiranom zavičaju. Kad mu to nismo dopustili, tek tada je poludio i kao podmukli vampir proglasio autora već mentalnim pokojnikom, šovinistom i čudovištem, opet pripisujući svoje nemoralne karakteristike drugim časnim ljudima.

Međutim, Novljani su taj Ramićev pokušaj vampirske prevare brzo «pročitali» i kaznili svojim prezirom te nazvali pravim imenom te njegove podmukle diverzije na historijsku istinu i dostojanstvo bošnjačkog naroda, za trajnu opomenu i pouku svojim budućim generacijama. Oni su zbog te borbe za dostojanstvo i progres Bosne i Hercegovine i glasali za profesora Milinovića na listi Ekološkog pokreta na prvim višestranačkim izborima 1991. godine i dali mu povjerenje da kao narodni poslanik zastupa njihove interese u prvom demokratskom parlamentu, ali poganom klevetniku Ismetu Ramiću to baš ništa ne znači, jer je takvo služenje domovini Bosni i Hercegovini u njenom Parlamentu u najgora ratna vremena, za njega velika izdaja njemu tako drage RS i Velike Srbije. Njegovi su četnički «pobednici» tada gađali čak i avione UN koji su po sporazumu s njima prevozili naše poslanike iz Zagreba u opkoljeno Sarajevo na sjednice parlamenta, a vrlo često su gađali raketama i artiljerijom zgradu parlamenta u tom opkoljenom gradu-heroju i mučeniku. Zato su sjednice Parlamenta održavane u podrumskoj dvorani bivšeg partijskog CK, a profesor Milinović se preko predsjednika Građanske demokratske stranke, svoga kolege profesora Ibre Spahića, pridružio bosanskoj koaliciji za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, boreći se za ukidanje etničke podjele zemlje, koja je kasnije, nažalost, legalizirana u Daytonu.

(Add. 13) - Jedna od Ramićevih najpoganih svinjarija protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegova patološka laž o mentalnoj smrti autora i njegovo slanje šokantnih ucjenjivačkih pisama s ciničnom aluzijom na smrt autora zbog njegovih kardioloških problema. Tu lešinarsku propagandu protiv autora započeli su novogradske četničke vođe iz SDS još početkom 1993. godine, kada su proglasile autora monografije mrtvim, što je 17.10.2008. na svoj način ponovio i njihov politički istomišljenik Ismet Ramić u svom komentaru na intervju autora BNT, proglasivši autora monografije polumrtvim, zapravo još gore - «živim mrtvacem» koji je nesposoban za kreativno pisanje. Taj morbidni vampirski doktor medicine Ramić je zaboravio da je Bog upravo njega kaznio za njegova nedjela dijabetesom, hipertenzijom i infarktom, pa je na četnički «humani» način napisao osmrtnicu magistru nauka Milinoviću, veselo ga proglašavajući otpisanim autorom, odnosno (citiram) «…psihički i fizički bolesnim, tako da smatram da on nije ta osoba koja sada može da piše historiju…». To je doista vrhunska zločinačka pokvarenost preuzeta od čikaških mafijaša i gangstera, ali je istovremeno i vrlo glupava, jer ne daje nikakav razuman odgovor na pitanje kako je taj «živi leš» samo u zadnje tri godine napisao i objavio pet velikih znanstvenih studija i jednu knjigu visokog rejtinga, a drugu knjigu pripremio za štampu ?
Na takve grobarsko-razbojničke medicinske «dijagnoze» lašvanskog «merhametlije» Ismeta Ramića na internetu su oštro odgovorili brojni Novljani, a Hamdo iz Čikaga je tu njegovu vampirsku sahranu živoga autora knjige istine o srpskom genocidu nad bosansko-novskim nesrbima nazvao novim izdajničkim zločinom prema bošnjačkom narodu. Nažalost, u toj izdaji Ramića slijede i neki «ugledni» Bošnjaci u novogradskoj vlasti.

Cilj te pogane dezinformacije je bio preotimanje autorskog projekta prof. Milinovića, jer je Ramić smatrao da mu je kao dolarskom tajkunu u divljoj srpskoj «državi» sve dopušteno, osobito ako bi pred tom ucjenom i njegovim ogavnim lažima poklenula ZZBN, pa i da našu bosansku knjigu za dijasporu prenamijeni onima koji su nas otjerali u dijasporu, izbacujući svaku istinu o njihovom nasilju nad nama, svojim nesrpskim sugrađanima. Odustao je zbog odlučnog otpora autora i UO ZZBN, čija punomoć za tehničke espekte knjige mu je važila samo do 25.02. 2008. godine, a ne zbog toga što za taj projekat nije imao ntii znanja, niti iskustva, niti potrebne naučne kompetencije, jer je budali more do koljena.

Zla namjera tog bogatog gazde vidjela se i u šokantno-ciničnim bombastičnim dopisima, sračunatim na srčani kolaps ili na narušavanje ono malo preostalog zdravlja autora. Na takav krajnji cilj da ubije autora svojim sve novim i novim kardiološkim upućuju i njegove zle napomene da za svaki novi dopis «neće te valjda ubiti!» iako je znao profesorovu lošu kardiološku dijagnozu. Nije u tome bio jedini, jer su srpski ekstremisti u «Novom Gradu» još 1993. proglasili autora mrtvim, u lopovskoj nestrpljivosti da što prije razgrabe i sebi pripišu njegove radove u rukopisu, građu s rezultatima njegovih istraživanja i 1.150 stranica neobjavljenog rukopisa zavičajne monografije («izgubila se u ratu») zatim vrijedne stare srednjovjekovne bakroreze, mape, dokumente, koje je decenijama kao mrav skupljao po cijeloj Evropi, na veću slavu svoga zavičaja. Tako nešto je u kulturnom svijetu, posebno u USA, vrlo kažnjivo, nezakonito i potpuno nezamislivo, pa se autor odlučio na sudske protumjere!

(Add. 12) - Jedna od Ramićevih najglupljih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je višestruki pokušaj tog klevetnika da autoru monografije podmetne svoj izaraziti šovinizam prema bošnjačkom narodu, optužujući ga kao ekstremnog hrvatskog nacionalistu, s ciljem da diskvalificira autora monorafije kod njegovih sugrađana i tako minira štampanje i plasman knjige među bošnjačkim Novljanima. Ima u tim pokušajima puno priglupog došljačkog idiotizma, jer pravi Novljani već 70 godina poznaju autora BNT monografije i njegovu užu i širu porodicu, koja je gotovo sve svoje bračne veze ostvarila u mješovitim nacionalnim kombinacijama, u kojima ima preko 95 posto (od stotinjak) kumstava, pobratimstva, naučnih i životnih saradnika – dakle, gotovo sva je u mješovitim kombinacijama s bošnjačkim i srpskim partnerima. To nepromišljeni klevetnik Ramić kao došljak među Novljane sa strane i ne može znati, ali je zato pravim Novljanima dobro poznata široka ekumenska tolerancija autora monografije i njegove porodice, a klevetniku će pružiti mogućnost da na nadležnim sudovima u Republici BiH i USA dokaže te klevete ili da snosi zaslužene zakonske posljedice za krivično djelo širenja međuetničke i rasne mržnje.
Autor je svoju privrženost i solidarnost prema bošnjačkom narodu dokazao i prije rata, a posebno u najtežim godinama njegovog progonstva, kada se kao predstavnik novljanskog Zavičajnog kluba u Zagrebu borio se za bosansko-novski konvoj spasa i za smještaj Novljana u Njemačkoj, pomagao rad Muslimanskog dobrotvornog društva «Merhamet» i mnogo drugih akcija o kojima Ramić nema pojma jer je pobjegao preko Atlantika u Čikago, rodno mjesto svjetskog gangsterizma.

Takva je i Ramićeva podvala o autorovoj navodnoj diskriminaciji prema srpskom narodu, čime je drsko negirao općepoznatu istinu o visokom ljudskom i poslovnom ugledu autora među srpskim gradjanima Bosanskog Novog i okolice, koji ga je zbog toga birao za potpredsjednika Odbora za izgradnju novog hrama SPC u Bosanskom Novom. Autor je kao direktor Zavičajnog muzeja dao srpskoj etnologiji, umjetnosti i historiji adekvatno mjesto u zbirkama i postavkama bosansko-novskog Zavičajnog muzeja, a u vrijeme agresije život mu je od srpskih ekstremista spasila grupa srpskih oficira u teritorijalnoj brigadi, njegovi bivši učenici, naglasivši da je to znak zahvalnosti za njegovu profesorsku brigu i pedagošku zaštitu srpskih đaka u novskoj gimnaziji. Tada su četnici već bili ubili starog i bolesnog oca njegove supruge i druge rođake, te spalili sve hrvatske kuće u Zamlači i Pounju, pa je ta grupa časnih Srba spasila autora i njegovu porodicu od sigurne smrti, prebacivši ih preko Maljevca i Krnjaka u Turanj kod Karlovca. Međutim, mora se reći istina da je krajnje nepošteno od poganog lažljivca Ismeta Ramića da autoru kao žrtvi srpskog šovinizma, pripisuje upravo takvu njegovu šovinističku diskriminaciju, iako je autor zbog tih srpskih ekstremista izgubio svoj zavičaj i svu pokretnu imovinu, među kojom i svoju nenadoknadivu znanstveno-intelektualnu baštinu. Ta jeRamićeva podvala potvrda njegove zaraženosti beskrajno velikom srpskom šovinističkom mržnjom prema hrvatskom narodu kao «genocidnom narodu» i ustašama, kako bi ga mogli stoljećima nekažnjeno progoniti, ponižavati i uništavati, a osobito pod četničkim simbolima i zastavama.

(Add. 11) - Jedna od Ramićevih najglupljih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je bila Ramićevih teorija je da njegov nelegalni «odbor za izdavanje knjige» snosi naučnu, moralnu i pravnu odgovornost za sadržaj knjige a ne autor knjige. On je tako pomiješao uloge i odgovornost tehničkog urednika (za izgled knjige) i odgovornost odbora (za troškove štampanja) sa autorskom odgovornošću za naučnu prezentaciju monografije. Nije mu pomogla ni paralela sa izjednačavanjem odgovornosti glavnog projektanta građevinskog objekta sa financijskom službom i zaštitarima. Za štampanje knjige je pred dijasporom odgovoran izdavač, ZZBN, ali za tekst knjige ISKLJUČIVO je odgovoran autor, dok je tehnički urednik odgovoran samo za uredan prelom i kvalitetan grafički design knjige, i ništa više.Zato su bili posve nelegalni svi njegovi diverzantski upadi u sadržaj knjige i njegovu koncepciju, jer je on za to bio nekompetentan, zapravo samo bolesno ambiciozni amater. Pokazalo se da su ti upadi vodili ka sabotiranju monografije, njenog sadržaja, cilja i namjenske publike, i da je to bilo izrazito neprijateljsko postupanje, koje je vješto prikrivano raznim izgovorima i frazama.

Zavičajna monografija je profesionalno naučno autorsko djelo koje izražava isključivo autorski stav istraživača, a ne stav neke ustanove, odbora ili organizacije, pa je nedopušteno bilo kakvo tuđe friziranje i prekrajanje teksta, a pogotovo koncepcije njegovog sadržaja, naslova djela i njegovih poglavlja i zaključaka, a sve je to više mjeseci uporno pokušavao lažni samozvani sponzor Ismet Ramić. Najsramnije je što je to bio nasrtaj posve neukog amatera na odabranog profesionalnog naučnog autora monografije, koji ima službeni status magistra znanosti i licenciranog naučnog istraživača (licenca br.198594 CR) koji se bavi znanstvenim radom već 50 godina i ima refrence za više od 220 objavljenih naučnih radova. Da ga kompromitira kod neupućenih građana, Ramić podvaljuje autoru nemoralnu trku za bogatim honorarima, iako svi upućeni ljudi znaju da je naše bosansko-hercegovačko društvo, nažalost, još uvijek daleko od pravednog plaćanju naučnog rada.. Kod nas se još uvijek u avanturu naučnih istraživanja ne ulazi iz profitnih razloga, već iz duhovne radoznalosti, stvaralačke radosti i plemenite duhovne potrebe da se spoznaju važne a nedovoljno jasne historijske pojave i drugi društveni procesi.
Nemoralno je i nelegalno Ramićevo i svako drugo nastojanje na prikrivanju istine o agresorskim zločinima u našoj monografiji, bez obzira na opravdan strah i moguće prijetnje osvetom srpskih ekstremista, izvršitelja četničkih zločina, jer se takvi kukavički Ramići uvijek pred njima mogu opravdati tako što će se pozvati na zakonsku odgovornost autora teksta za sadržaj knjige, a mogu se legalno i ograditi od njegovog pisanja, jer je cenzura odavno ukinuta u cijelom svijetu osim u nekim tiranijama. Legalno je posve suprotno mišljenje – da bi svi lojalni građani Republike Bosne i Hercegovine u ovakvim knjigama istine trebali bez straha svjedočiti svojim pisanim izjavama o zlodjelima koje su vidjeli, a ne da skrivaju ili čak zabranjuju istinu bez koje nema napretka, ni međunacionalnog pomirenja i katarze. Autori tih priloga su saradnici u knjizi i ne participiraju u autorskoj odgovornosti za sadržaj monografije.

(Add. 10) - Jedna od Ramićevih podmuklih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je pokušaj preotimanja autorskih prava na monografiju i potpuno negiranje prava autora na pravednu cijenu svoga intelektualnog rada - autorski honorar. Taj ubačeni diverzant u početku nije osporavao autorsko pravo na djelo niti zakonsko pravo autora na autorski honorar i naknadu troškova pripreme knjige, pa je i u svom dopisu od 11.01.2008. godine napisao: «… Treba da znam i koliko će biti izdataka vezano za tvoj (autorski) dio što ćemo svakao razgovarati kada se susretnemo“, ali kada je vidio da nikakvim načinom ne može pridobiti autora za svoje prosrpske ciljeve, on je «okrenuo ploču» Englez i u cjelosti mafijaški osporavao zakonsku nepovredivost integriteta individualnog autorskog djela, pokušavajući ga pretvoriti u neku sasvim drugu kolektivnu turističku i sportsku spomen-knjigu, što je vodilo prikrivanju zločina agresora a time i kastriranju našeg projekta u njegovom najvažnijem dijelu o našem stradanju i eliminaciji iz zavičaja 1992.-95. godine.

Zlonamjerni Ramić je posebno negirao pravo autora na poštenu naknadu (autorski honorar) za svoj autorski rad i za njegove velike naučno-istraživačke troškove tog projekta, a samo djelimično je priznavao velike troškove tehničke pripreme, kao što su potrošni materijal i informatička oprema, izrada ilustracija, unos teksta, lektura i korektura, optužujući autora za grabežljivost. On je prostački odbacio i protivzakonito objavio na svom sajtu profesorov prijedlog autorskog ugovora sa skromnim zahtjevom autora da mu se isplati manje od 7 % od profita na njegovom životnom djelu, koji je Ramić procijenio na 350.000 $ i sve htio pokloniti za razvoj srpske kulture u Novom Gradu. Pravi razlog za tu Ramićevu veliku svinjariju nije bilo samo neznanje i neukost, već namjera da se pomoću tih nepravdi autor navede na istupanje iz projekta monografije, kako bi ga on preoteo i odveo u željenom prosrpskom pravcu. U tom cilju je svojim dezinformacijama uporno nastojao unijeti neslogu i pometnju među članove Upravnog odbora ZZBN, bezobrazno lažući da je pisanje te monografije bio dio već plaćenih redovitih obaveza autora na njegovom radnom mjestu, pa je čak pokrenuo posebnu harangu protiv autora što »kasni 32 godine s tom knjigom». Ta imbecilna teorija bi onda morala obavezivati svakog zaposlenika da mora besplatno pisati naučno-istraživačke knjige iz svoje specijalnosti, od željeznice i policije do trgovine, građevinarstva i mediciine, ali su neki neuki ljudi još i danas u nedoumici gdje je istina.

Međutim, u završnici tog sukoba oko poštivanja zakonskih prava autora, u Ramićevoj provali bijesa zbog odlučnog otpora autora tom lopovskom pokušaju njegovog neprijateljskog preotimanja projekta zavičajne monografije otkrila se njegova prikrivena prospska politička pozadina, jer ju je on 18.03.2008. godine u svom nekontroliranom bijesu doslovno stavio na papire ugovora i čisto mafijaškog «dodatka ugovoru» kao ultimatum da se ta bošnjačka knjiga mora pretvoriti u velikosrpsku knjigu, bez istine o četničkim zločinima, koju on naziva (šovinističkom) diskriminacijom prema sadašnjem (srpskom) stanovništvu našeg zavičaja.

Nažalost, zbog njegovih podmuklih manipulacija došlo je do velikog zastoja i zabune u pripremi monografije, još većih izmjena njenog projekta, strukture i obima. Kad je njegova ucjena konačno odbijena i od autora i od UO ZZBN on je na svom sajtu objavio ciničnu osmrtnicu našoj monografiji i najavio svoju režimsku knjigu, čime je zapravo potvrdio svoju izdaju tragičnih stradanja bošnjačkog naroda našeg zavičaja u srpskoj agresiji.

Bio je to novi pogani znak balkanskog primitivizma u kome se dešavala krađa kao «narodni običaj», pa se kao nešto normalno odobravala i hajdučka krađa tuđih um,jetničkih autorskih djela, ali je neuki lašvanski ovčar Ismet Ramić proširio tu otimačinu i na naše historiografsko autorsko naučno djelo o zavičajnoj prošlosti, s diverzantskim ciljem da ga preusmjeri ili da spriječi objavljivanje njihove istine o četničkim zločinima. Pogani Ramić čak je optužio autora monografije za uzurpaciju univerzalnog prava na slobodu izražavanja, jer je, navodno, «zabranio njemu i drugim ljudima da pišu knjige». U svom komentaru je napisao «…Dakle svi se sklonite sa puta i pustite Anti da napokon napiše (zavičajnu) historiju…» Beskrajna je glupost te Ramićeve lažne optužbe protiv siromašnog profesora, jer samo diktatori mogu donositi takve zabrane, a Ramić je više puta sam sebe demantirao hvaleći do neba nedavno objavljene dvije (prepisivačke) srpske knjige o srpskom viđenju «istorije opštine Novi Grad».
Sve te laži su bile u funkciji Ramićeve sabotaže štampanja naše bosansko-novske monografije, s ciljem da sasvim zbune i obeshrabre naše neupućene sugrađane, a autora prikažu kao velikog mafijaša i grabežljivca, ali je klevetniku najbolje odgovorio 30.10.2008. naš prognani sugrađanin Hamdo iz USA na tom istom blogu: «…Sram te i stid bilo, Ismete Ramiću, bogataski tajkune i milijoneru, koji takim glupim lažima napadaš našeg skromnog i poštenog profesora i izmišljaš neke pljačke !! Pa taj profesor je imo samo biciklo čak i kad je bijo Direktor gimnazije, pa smo mi Novljani uvjek s ponosom govorili da je to jedini direktor na biciklu, najpošteniji čovjek, a ti si mjenjao aute ko cigo konje, i lažeš ko parip, bez ikakvog si znanja iz njegove struke, ali ga ti već sto puta iz otrovne zavisti olajavaš, a nisi dorasto ni da mu cipele čistiš» !!

U toj novoj situaciji, kad su izdavači monografije upućeni na samofinanciranje, siromašni profesor je lahka srca halalio svoje zaslužene autorske honorare našim jednako siromašnim sugrađanima u USA i Bosni i Hercegovini, pa neka crknu od muke svi naši pogani zavidnici i bogati dušmani!
.

(Add. 9) - Jedna od ogavnih Ramićevih šovinističkih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića se dogodila 17.10.2008. kad je taj lašvanski stručnjak za kompromitiranje uglednih Novljana u svome komentaru šest mjeseci starog intervjua za najbolji Bosansko-novski blog ponudio Novljanima nevjerovatno «široku lepezu» od čak 27 svojih podvala u svega petnaestak kratkih polupismenih rečenica, optužujući profesora za najveća zla ovog svijeta, kao što su nacionalizam, socijalizam, šovinizam, religioznost, bosanski patriotizam, prevara i druga zla, posebno naglašavajući da ga «…u Bosni i Hercegovini (kao bosanskog Hrvata) …nigdje nisu prihvatili…» i «…dok mu je trebalo išao je i u crkve i djamije, pokušavao sa Bosnom i Hercegovinom, gdje ga nisu prihvatili kao a ni socijalističke vlasti, a onda se okrenuo Hrvatskoj gdje je u hrvatskom nacionalizmu našao mir i podršku za svoje napade na Srbe a i one koji nisu istomišljenici. Mene je lično napao kao Bošnjaka, bez povoda i razloga.« - Takvo zastranjivanje se svuda u svijetu smatra bolesnim šovinizmom, ali je Ramićeva otrovna minorizacija autorovog rada još mnogo više nego patološki šovinizam, jer autoru gangsterski bezobzirno krade mnoge godine i decenije uspješnog rada, negira sve njegove radne rezultate. Tako je autora njegov zavičaj nagradio najvišim društvenim priznanjima za petnaestak godina vrijednog rada na dužnosti profesora ili direktora novske Gimnazije a zatim dvanaest godina kao direktora novskog Muzeja, gdje je javnoj upravi redovito predlagao brojne planove i projekte za nove oblike rada tih institucija, ali je zbog privredne krize i restrikcija za neke od njih bilo vrlo teško osigurati potrebna sredstva, pa je zajedno s kolegama često obavljao sve fizičke i zanatske poslove za te programe.

Za razliku od doseljenog lašvanskog dženabeta Ismeta Ramića većina Novljana je kroz mnogo godina i decenija zajedničkog života dobro upoznala profesora mr. Milinovića i njegovu ljubav prema zavičaju, koja ga je motivirala da bude inicijator najvećih uspjeha bosansko-novske kulture i prosvjete, često odrađujući dvostruko radno vrijeme. Zbog toga su ga i u komuni i u Republici birali na najodgovornije dužnosti (direktora gimnazije, direktora muzeja, za člana republičkih foruma i u prvi republički višestranački parlament), a za postignute uspjehe su mu dodjeljivali najviša općinska i republička priznanja, pa je pored ostalih baš profesor Ante Milinović 1986. godine dobio glavnu bosansko-hercegovačku nagradu za kulturu «Zlatno kolo» a dvije godine kasnije i «Zlatnu diplomu» komune za doprinos razvoju komune. I u progonstvu je ostao uz svoje prognane sugrađane, pa su ga Bošnjaci birali za predsjednika Zavičajnog kluba Bosanski Novi u Zagrebu, gdje je više godina na razne načine pomagao stotinama naših prognanika…
Šta je Ramić uradio za naš grad i njegove prognane građane?
On je maltretirao i progonio građevinske radnike a u najtežim danima velikosrpske eskalacije on se pridružio našim progoniteljima, dvorskim četnicima i radio za njihovu okupatorsku vlast, a zatim pobjegao preko Atlantika u Čikago, centar četničke emigracije. Sada nastoji lažima i spletkama onemogućiti štampanje i distribuciju zavičajne monografije, kako bi sakrio istinu o četničkim zločinima u našem zavičaju. Zato bezočno laže i piše na internetu sulude spletke o profesoru Milinoviću u kojim ni jedan navod nema veze ni s pameću ni s istinom, ali kazuje pravu istinu o neukom i zlom beteru Ismetu Ramiću i njegovom pokušaju kompromitacije autora s trostrukom licencom za svoj historiografski rad – po naučnom zvanju magistra, po stručnom zvanju muzejskog savjetnika i po službenom registru znanstvenih istraživača.

(Add. 8) - Bahati čikaški lažni mecena Ismet Ramić se 12.01.2009. napokon ojunačio i (čak) pod svojim inicijalima na istom blogu napisao još jedno neiskreno i protivrječno pismo autoru monografije, u kome negira da je ikada i pomislio na prekrajanje teksta monografije, tražeći da mu se navedu dokazni citati da je to radio, iako on u svim svojim dopisima autoru uglavnom zahtijeva kasapljenje autorovog teksta u korist njegovog muljatorskog viđenja sadržaja monografije, kao pregleda turističkih atrakcija, bez «osjetljivog perioda 92-95» i bez «diskriminacije sadašnjih stanovnika» u našem rodnom gradu.

On svu odgovornost za takve svoje stalne nasrtaje na istinu o bošnjačkim žrtvama i stradanjima licemjerno prebacuje na druge članove njegovog protivzakonitog cenzurnog odbora, iako su svi Ti dopisi pisani u formi njegovog ličnog pisma, a ne u formi službenog dopisa nekog legalnog odbora jedne licencirane zajednice kao što je ZZBN i bez zaglavlja (memoranduma) ZZBN i tog odbora, iako je to zakonska obaveza i poslovni red u takvim važnim poslovima.

Na kraju dolazi i treća podmukla Ramićeva podvala s trećom protivrječnom lagarijom u kojoj on na početku tvrdi da nikad nije rekao ružnu ili uvredljivu riječ o profesoru Milinoviću, iako ih je pod kukavičkim šiframa lansirao na stotine, a onda mu direktno podmeće «olujni ustaški nacionalizam», navodeći bez i jednog dokaza bajku kao je «problem (sukoba s profesorom) nastao tek u Sheratonu» kada mu je Ramić u negativnom svjetlu spomenuo OLUJU, koja je za nega i četnike očigledno pojam zločinačke a ne oslobodilačke vojno-policijske operacije, a za sve poštene Bošnjake i Hrvate je bila i ostala spasonosno oslobođenje okupiranih dijelova naše domovine Bosne i Hercegovine i prijateljske Republike Hrvatske.
Citiraćemo odgovor autora monografije na tom blogu koji je zapravo profesorova pedagoška poruka da je svaka Ramićeva lagarija zapravo BUMERANG koji mu se vraća u glavu, pa neka naši sugrađani procijene da li je tako i koliko taj dženabet govori istinu.

«Ramiću, Ti i dalje najviše blatiš sam sebe, jer protivrječiš sam sebi!
Tvoji dopisi govore istinu o tebi, pa kada ih već tražiš, ja ću Ti ih citirati na mojem blogu
a neću vrlo bahato i nekulturno zatrpavati tuđe blogove kao što ti činiš,
protivzakonito stavljajući samo moja poslovna pisma na tuđi blog, bez moje dozvole.

Međutim, ja sam ti iskreno zahvalan na tom trudu, jer se ja tim pismima ponosim,
zato što ona svim Novljanima pokazuju da sam bio pedagoški strpljiv s tobom kao neukom i nekulturnom neznalicom, pa sam te tri mjeseca pokušavao na lijep način izvesti na pravi put, na selamet, da se i ti pridružiš našoj borbi za istinu o srpskoj agresiji na nas i našu dragu domovinu Bosnu i Hercegovinu,
a ne da tu istinu prikrivaš, optužujući mene za nacionalizam i diskriminaciju prema počiniteljima krvavih zločina, a to su bile srpske šovinističke vlasti, srpska nacionalistička vojska i policija, a ne ja siroti goloruki profesor.

Ništa od tih mojih diplomatski sročenih dobronamjernih savjeta, pouka i molbi nisi prihvatio,
jer si sebi umislio a i dalje misliš da si veći i jači i od Boga Svemogućega Stvoritelja Svega Svijeta. Pejstao si 4 moja a samo 1 tvoje pismo, i to je pravo mjerilo tvoga nepoštenja, neobjektivnosti i nedobronamjenosti.

Vrlo je sramotno od tebe što si ti, kao doseljeni "intelektualac sa SSS",
koji nema ama baš nikakvog pojma o prošlosti moga zavičaja,
kao strogi profesor (udbaške cenzure?) čak četiri puta tražio od mene da pišem novu varijantu teksta zavičajne monografije (imaćeš sve dokazne citate na mojem blogu)
po tvome ćeifu i ćeifu tebi dragih "srpskih pobednika" (u zločinu!),i tvojoj suludoj teoriji da "samo pobjednici pišu istoriju" (nekad bilo, Ramiću!),

iako sam ja taj posao radio pedeset godina s velikom ljubavlju za moj rodni kraj i njegove ljude (a ti ni pedeset sekundi!),u mojoj, a ne u tvojoj struci, sa tri naučne licence u registru naučnih istraživača, u registru magistara znanosti i u registru viših muzejskih savjetnika Bosne i Hercegovine.

A sada kaži mojim dragim Novljanima i tvojim dragim Lašvanima, s čijom si ti licencom
tako nasilnički nasrtao na moje ljudsko i naučno dostojanstvo, osim što se kriješ iza svoga čikaškog protuzakonitog odbora za izdavanje knjige (a ne za cenzuru sadržaja knjige!),

koji je radio u dvostrukoj suprotnosti sa američkim Ustavom i zakonima,
jer si u njega nepotistički ugurao svoga sina i svoga prijatelja,
što je zakonom zabranjeno zbog sukoba interesa,

i JER SI VRŠIO CENZURU AUTORSKOG DJELA, što je gaženje prvog amandmana Ustava USA o zagarantovanoj slobodi govora od svake cenzure,
pa ćeš zbog tih krivičnih djela morati i krivično odgovarati.
12.01.2009. (17:35)

Bosanski nacionalni kogres RbiH, Bilten 582, citat od 04.01.2009:
«U Bosni i Hercegovini se vodi zaista neravnopravan rat – s jedne strane imamo narod,
a s druge profesionalne srpske obavještajce, koji su se infiltrirali u politiku i u medije»

(Add. 7) - Jedna od Ramićevih sramotnih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je da u svim svojim dopisima vrlo drsko diktira autoru, inače iskusnom magistru znanosti, svoje genijalne ideje i pouke kako on mora pisati monografiju, navodeći da će «…pravu historiju napisati vrijeme a ne on» kao autor», … da su je već «uglavnom napisali drugi pisci «(srpski) a on je to samo vješto koristio tako da mnogi misle da je on orginalni autor tekstova, da se «to vidi po njegovom citiranju mnoštva autora». S obzirom na Ramićevo «veliko» srednjoškolsko tehničarsko poznavanje historije, potpuno nepoznavanje zavičajne prošlosti i da kao doseljenik nikada nije došao u novljanski Zavičajni muzej i pokazao svoj interes za naučno istraživanje zavičajne historije, to je zaista totalni bahati bezobrazluk, neodgojenost i nekultura.
Treba reći da je Ramić prema autoru nastupao kao sveznajući stručnjak za metodologiju naučnog rada, iako o tome nije nikada ništa učio u svojoj građevinskoj školi, ali bi u dvije-tri rečenice redovito nalupao hrpu analfabetskih gluposti o koncepciji izrade naučnog rada, kojima on zabranjuje navoditi izvore citiranih podataka, a traži da se svakome dozvoli da se miješa u autorski rad i «dodaje svoja mišljenja»…uz zaključak da «svatko pismen može napisati i štampati knjigu».
Može li biti pametan autor takvih gluposti ?
Jasno je da je taj bahati primitivac zalutao u njemu posve nepoznatu znanstvenu problematiku, jer naučna metodologija traži upravo SUPROTNE uslove,
tj. autonomiju individualnog intelektualnog rada a ne rad u komunistčkom kolhozu,
te što bogatiji fundus citiranja izvora podataka i kreativni talent za pisanje naučnih knjiga, koji ima tek mali dio akademskih građana, iako i neki neuki ali bogati ljudi mogu štampati svoje knjige. Međutim, to tada nema nikakve veze sa zahtjevnim uslovima naučnih autorskih projekata kao što su zavičajne monografije, za koje su potrebne duge decenije vrlo napornih multidisciplinarnih znanstvenih istraživanja.

Neuki Ramić je uporno tražio od autora da izbaci sve naslove i piše čisto «hronologiju», iako je hronologija (kronotaksa) samo pomoćna historiografska vrsta dokumentiranja a ne oblik historiografskog djela, koje mora imati svoju glavnu tezu (zamisao), koncepciju strukture razrade i dokumentirani način dokazivanja hipoteza, te zaključke.

Nevjerovatno je ali istinito da se neuki Ramić kao posve nestručan čovjek za takvu metodologiju historiografskog naučnog rada, odlučio već 11.01.2008. godine ultimativno diktirati autoru da mora izbaciti sve svoje naslove, podnaslove i poglavlja iz teksta monografije, a naročito njemu omrznute fusnote, kao da se radi o nekom ljubavnom romanu, iako je sistematizacija sadržaja knjige i njena podjela na poglavlja s njihovim naslovima i podnaslovima glavni uslov za naučnu preglednost i uvjerljivost knjige.

(Add. 6) - Jedna od Ramićevih najpoganijih svinjarija protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegova tipično četnička optužba za autorov hrvatski nacionalizam u Zagrebu, jer je istina bila dijametralno suprotna, pa bi se mnogo prije za Ismeta Ramića moglo reći da je prišao hrvatskom nacionalizmu, jer je dobio domovnicu godinu dana prije prof. Milinovića! On zapravo, zamjera profesoru štoje zahvaljujući dobijenom azilu u susjednoj državi ostao živ, iako mu je i Desan Drobac 2004. godine u pismu (koje je sačuvano i umnoženo) potvrdio da mu u Novom Gradu nikakve dobre srpske vile, sponzori i stare zasluge ne bi mogle spasiti život od srpskih ekstremista, pa čak ni to što je više godina bio devizni sponzor i potpredsjednik parohijalnog Crkvenog odbora za izgradnju novog hrama SPC u Bosanskom Novom, kada Ismet Ramić i današnji srpski ekstremisti nisu htjeli ni čuti za tu graditeljsku akciju.

Podmukli Ramić je i 12.01.2009. godine na istom blogu sasvim otvoreno pokušao imputirati profesoru Milinović hrvatski nacionalizam, bestidno lansirajući bez ikakvih dokaza trostruku prijesnu laž da je «…problem (s Ramićem) nastao» (tek) kada je on u februaru 2008.godine «u hotelu Sheraton u Zagrebu spomenuo (autoru) kako bi se trebalo pojaviti u knjizi i uticaj "Oluje" na Bosanski Novi u par recenica, nakon cega si ti poceo da pises sve ono sto nije tacno protiv mene». Ta je laž u cjelosti glupa besmislena, jer je autor ukratko obradio tu veliku temu za bošnjački i hrvatski narod spasonosne ali za Ramića «ustaške» OLUJE na strani 142 svoje knjige, a problemi sa Ramićevim uplitanjem srpske politike u prekrajanje bosansko-novske historije u Ramićevu muljažu počeli su čak tri mjeseca prije toga, odmah nakon njegovog diverzantskog upada u naš projekt. U duhu te trostruke podvale je i njegovo podmuklo podmetanje navodne autorove zabrane Ramićevog razgovora o monografiji s Novljanima u kafeteriji na Dolcu, iako je to bio jedini mirotvorni način da ga ti ogorčeni građani ne popljuju zbog njegove svima poznate privrženosti novogradskim velikosrbima. Sramno je i njegovo istovremeno šovinističko izrugivanje s mizernim penzionerskim mogućnostima autora da raskošno ugosti dolarskog bogataša iz Amerike i čak plati njegove troškove u zagrebačkom Sheratonu!

Mnogim Novljanima je poznato da je profesor Milinović najveći dio svoga slobodnog vremena u progonstvu provodio u novljanskom Zavičajnom klubu i bio mu prvi predsjednik a zatim potpredsjednik uprave kluba, te u saradnji s bosanskim konzulatom, kasnije ambasadom, pomažući individualno, porodično ili preko Zavičajnog kluba bošnjačkim prognanicima, za što je dobio više bošnjačkih priznanja-diploma. On se nije priklonio nikakvom hrvatskom nacionalizmu, kako pogano laže Ramić, već je ostao u najtješnjoj vezi s novljanskim Bošnjacima, pomažući im na mnogo načina, osobito oko raznih dokumenata, informativnih i humanitarnih poslova. Zahvaljujući svom radnom mjestu u marketingu Privredne banke autor je bio od višestruke koristi Zavičajnom klubu, uređujući sadržajno, lektorski i grafički većinu od tridesetak brojeva našeg glasila "Novljanski vidici", koji su za buduće istraživače pa i za nove knjige zavičajne monografije prava riznica podataka o životu naše dijaspore u ratnim godinama. U tom svojstvu on je dočekao strašnu kolonu srpske terorističke sramote u istom onom Karlovcu, gradu svoga egzodusa godinu dana ranije, rekavši da kad mu tada nije prepuklo srce od žalosti i užasnog stresa, možda će doživjeti i stotu!

Add. 5) - U nastavku svoje političke harange na bosansko-novsku monografiju i njenog autora bahati klevetnik Ramić je 10.01.2009.godine kao svoj «krunski dokaz» objavio na najpopularnijem novljanskom blogu svoje godinu dana staro prvo pismo autoru, vjerujući da Novljani ne znaju pročitati njegove loše zakamuflirane svinjarije protiv naše knjige istine. Taj je pogani dezinformator bio lijen da pročita što je tada napisao o svome lažnom sponzorstvu i jasnoj namjeri da tim dolarima kao mitom kupi pravo da prekraja našu zavičajnu historiju u korist četničkih zločinaca, te da on, neuki beter, podučava autora naše monografije, koji ima trostruku licencu za naučni rad, ali mu taj ovčar ucjenjivački diktira šta će i kako će u svojoj autorskoj knjizi pisati.
Novljani se baš iz tog Ramićevog pisma mogu uvjeriti ko govori istinu, ako isključe gadljivost i bace pogled makar na neke njegove dijelove, koje citiramo u originalu:
“Dragi Ante, …U pocetku, ja sam bio spreman da financiram znacajno ovu knjigu i da dam svoj doprinos. Medjutim, nakon svega, ispalo je da ja budem tehnicki urednik, dizajner, i izdavac knjige (naravno u sastavu Zavicajne Zajednice Bosanski Novi u Saint Louisu, Missouri USA) i financijer (…a ne autor ili cenzor teksta knjige: - prim.A.M.) sto je mnogo vise nego sto sam ocekivao. Znam da sam jedan od rijetkih iz naseg grada koji ima iskustva na tom polju, pa nisam htio da iznevjerim sugradjane. …Knjiga ce se stampati u Kini u tirazu od 3000-4000 primjeraka u veoma kvalitnom obliku. …. Ja sam inace putovao u St. Louis i posjetio ZZBN…Oni su me ovlastili da vodim sve pregovore i aktivnosti oko izdavanja knjige (a ne njenog autorskog sadržaja! – prim.A.M.) i ja cu u narednom tekstu podnijeti nase prijedloge oko sadrzaja knjige…(ali on zapravo diktira zaborav četničkih zločina, što je autor pet puta odbio; prim. A.M.)…)
Najveci teret je ostao na meni i u financijsko i radnom dijelu, naravno racunajuci tebe kao glavnog actora ove knjige. Ocekujem da materijalni izdaci za izdavanje ove knjige biti ce izmedju $25.000,00 i $ 35.000,00 ne ukljucujuci moje izdatke koji ce biti minimalno $ 10.000 koje sam vec djelomicno utrosio. Ja ne namjeravam da nadoknadim svoje izdatke od prodaje ove knjige, vec mislimo da eventualnu zaradu utrosimo u neki kulurni projekat vezano za Bosanski Novi. Treba da znam da li ce i koliko biti izdataka vezano za tvoj dio … (a poslije je negirao moje zakonsko pravo na autorski honorar i sve druge moje troškove, te tražio i dobio povrat svoga avansa od 2.000$ za materijalne troškove; - prim.A.M.)
…Veoma vazno i znacajno bit ice obrada poglavlja 92-95. …Ovaj osjetljiv dio moramo obraditi tako da knjigu prihvati i stanovnistvo sadasnjeg Bosanskog Novog. Svako necemo objavljivati stvari koje ce kompromitovati ljude (zapravo zločince; prim. A.M.)) i koje ce odrazavati dnevna vidjanja. / Ismet Ramic Chicago, Januara, 10. 2008
Sramno Ramićevo silovanje istine i pravde završilo se 18.03.2008. njegovom bahatom ucjenom da autor napiše četvrtu varijantu skraćenog teksta knjige po njegovom neprihvatljivom diktatu ili će raskinuti saradnju, što se nekoliko dana kasnije i dogodilo, pa je Ramić otkrio svoje prosrpske karte i na svom sajtu objavio osmrtnicu našoj monografiji uz najavu da će on sa

(Add. 4) - Jedna od Ramićevih poganih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je bila njegova protivustavna i po američkim zakonima oštro kažnjiva cenzura autorskog teksta monografije, za koju će morati krivično odgovarati. On je u toj cenzuri bio toliko bezobziran kao da ne živi u USA već u nekoj udbaškoj državi, prisiljavajući autora svojom sponzorskom ucjenom da tri puta prekraja tekst u pogledu obima, vokabulara i strukture poglavlja i podnaslova, sve s namjerom da izbaci istinu o velikosrpskom zločinačkom divljanju u našem zavičaju. Da bi maskirao tu svoju rasističku cenzuru on je napravio još jedno krivično djelo – osnovao je formalni izdavački odbor sa svojim sinom i jaranom kao stalnim ali protuzakonitim članovima, jer je takav nepotizam zbog sukoba interesa u USA zakonom zabranjen. Tako je Ramić prema autoru primijenio metodologiju udbaške političke cenzure za utvrđivanje «političke (pro-srpske) podobnosti autora» tražeći da autor ne piše «o ratu 92-95», kako on uporno naziva srpsku agresiju na bosansko-novsko nesrpsko stanovništvo, uporno favorizirajući srpske agresore umjesto njihove nesrpske žrtve.
Međutim, neuki cenzor Ramić uporno i nevješto negira tu svoju cenzuru, pa tako i 12.01.2009. na istom blogu, iako njegovo cenzorsko nasrtanje na autorski tekst monografije zauzima najviše mjesta u svih desetak njegovih dopisa autoru. To je više puta učinio i u svojim otrovnim komentarima na intervju autora monografije pod šifrom IR 10.01.2009. i BNO 17.10.2008., kada na vrlo glup i protivrječan način «skače sam sebi u usta», jer doslovno navodi već u svojoj drugoj rečenici da on kao cenzor nije uspio nametnuti svoju cenzuru, jer «…što se tiče uticaja na sadržaj knjige niko nikad to nije mogao da uradi, jer autor to nije dozvoljavao», pa time sam potvrđuje da je to uporno pokušavao. Na još gluplji način je optužio samog sebe za tu istu cenzuru već u četvrtoj rečenici tog komentara, ljuteći se na autora koji (citiram) «…ne dozvoljava nikom da dodaje druga mišljenja». Dakle, građevinac sa SSS Ismet Ramić je smatrao da zbog donacije ima pravo cenzurirati tuđenaučno autorsko djelo i u njemu prekrajati historijsku istinu u korist četničkih agresora, iako za to nije imao nikakve kvalifikacije. Taj lažni Novljanin smatra takvu cenzuru tuđeg autorskog djela sasvim normalnom a ne propalom bivšom udbaškom praksom, ali istovremeno podmeće autoru navodne monopolske cenzorske zabrane pisanja drugih autora.

Ta «saradnja» suprotnih interesa pukla je nakon više mjeseci Ramićevog silovanja istine i autorovog traženja kompromisa, jer nismo željeli izgubiti «jakog» sponzora, sve dok taj neuki cenzor nije stigao do tog stupnja bezobrazluka da je u svom dopisu od 18.03. 2008. godine postavio (i lično potpisao!) ultimatum autoru da će ga izbaciti iz (njegovog) projekta knjige, ako iz rukopisa svoje knjige ne izostavi dio o srpskoj agresiji u «osjetljivom periodu 1992-95». Svi ti dopisi su sačuvani, kao dokazi uz sudske tužbe za Ramićevo gaženje odredbi američkog i bosanskog ustava o slobodi govora i zabrani cenzure. On je u svom dopisu od 09.02.2008. čak drsko tvrdio da «u istorija nema pravde» i da «istoriju pišu pobjednici», dokazujući time da njegovo amoralno ljigavo ulizivanje srpskim agresorima nema granica! Zato smo s gađenjem prekinuli daljnju saradnju s takvim «Bošnjakom», kako bismo zaštitili svoje dostojanstvo, savjest i zasluženi ugled među časnim bosansko-novskih građanima.

Podmukli Ramić podmeće autoru diskriminaciju prema Srbima iako autor piše o srpskom agresoru, a zapravo sam Ramić vrši šovinističku diskriminaciju prema autoru i svim žrtvama srpskog fašizma, radeći svom snagom protiv knjige istine o tim zločinima, koje on zove «divljanjima pojedinaca i «lumparanjem srpskih osvetnika» .Izjavljujući da on iza te istine «ne stoji», on autoru knjige zabranjuje iznošenje istine o četničkom teroru u našem zavičaju što je jedan od glavnih ciljeva i zadataka naše zavičajne monografije. Njemu je «Odbor za izdavanje knjige» poslužio kao formalni paravan za inkvizitorsku cenzuru protiv ISTINE o srpskom teroru nad Novljanima, da bi kao cenzor sa SSS mogao divljački kasapiti autorski tekst jednog magistra nauka, kako bi zaštitio agresorske zlikovce ali i svoje teferiče i druge interese u našem porobljenom zavičaju.

(Add. 3) - Jedna od Ramićevih poganih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegovo uporno nastojanje da nas prisili na kolaboraciju sa velikosrpskim vlastima u RS kao «pobjednikom koji piše istoriju» a ne mi, poraženi prognanici iz zavičaja. Ramić je zbog toga u dopisima stalno ponavljao da autor u knjizi ne smije kompromitirati sadašnje srpsko stanovništvo Novog Grada iznošenjem istine o počinjenim zločinima srpske vojske i našem stradanju i progonstvu, što je vrlo nemoralno izvrtanje činjenica. Zato su mnogi prognani Novljani bili nezadovoljni što se ulazilo u sponzorsku suradnju s takvim sponzorom, a osobito što ga nismo izbacili iz naših redova odmah kod prvih njegovih pokušaja nemoralnog ucjenjivanja autora i UO ZZBN u dijaspori. Nažalost, mi za troškove monografije nismo imali druge sponzore, a kad nam je Ramić ponudio donaciju, mi dugo nismo mogli povjerovati u najgoru, onu ucjenjivačku i sabotažnu namjeru njegove ponude, jer je on u početku «samo predlagao neke promjene» i navodio svoje lažne miroljubive razloge o velike planove o globalnom plasmanu knjige, da bi se kasnije to pretvorilo u grube pokušaje prekrajanja historije rušenja bošnjačkog identiteta monografije.Zato je autor uporno pokušavao kroz razne modifikacije teksta, izbora izraza i terminologije da nađe neki kompromis sa sponzorom, ali ne na štetu naučne istine, ne preko leševa naših tri stotine pobijenih sugrađana, jer bismo tada bili najveće ništarije svoga naroda. Takav ublažavajući pristup autor je primijenio i kod perioda 1992-95., ispustivši iz knjige na zahtjev sponzora od 09.02. 2008. godine preko 30 za sadašnje novljanske srpske vlasti najnepoželjnijih tekstova, a ostale je spojio u tematske cjeline i poglavlje pod ublaženim naslovom «Bosansko-novska zavičajna tragedija». Međutim, Ramiću ni to nije bilo dovoljno, jer je previše ogrezao u šovinističkoj diskriminaciji prema autoru i nesrpskim Novljanima, pa je tu autorovu kulturu i toleranciju nasilnički pogrešno procijenio kao strah i kapitulaciju, te mu je poslao ultimativni dopis uz «ugovor» s neprihvatljivim ponižavajućim uvjetima za autora, zapravo Ramićevu kamufliranu ali jasnu, izrazito političku prosrpsku odluku o izbacivanju autora mr.sc. Milinovića iz njegovog vlastitog naučnog projekta zavičajne monografije, ako ne napiše četvrtu varijantu teksta i preda je Ramiću na cenzuru. Bio je uvjeren da je autora eliminirao iz projekta, vjerujući da može svojim dolarima korumpirati Upravni odbor ZZBN u St.Louisu, i prisiliti ih na ropsku kolaboraciju sa četničkom RS, jednako kako su srpske «vlasti» eliminirali slobodoljubive Novljane 1992. iz Bosanskog Novog, a preostale Novljane pretvorili u obespravljeno roblje za usluge srpskoj vojsci i srpskim građanima RS.
Taj sramni ultimatum od 18.03. 2008. godine je složno i odlučno odbačen, jer nam prognani Novljani takvu izdaju nikad ne bi oprostili, već bi nas kaznili vječnim prezirom i nečasnim imenom izdajnika za sva vremena, kako već sada nazivaju i preziru izdajnika Ismeta Ramića.

Vječna je sramota što mnogi Srbi taj sramni srpski genocidni teror nad nesrpskim Novljanima nazivaju «dobrovoljnim odlaskom rođacima u Evropu», nekom vrstom turističkog izleta, a njihov krvavi teror pogani Ramić u šali naziva «lumparanjem srpskih osvetnika» po bošnjačkim komšijama, kućama i džamijama. Dao Bog da im se jednakom mjerom sve to vrati na pravednim sudovima i kao Božja kazna u njihovom budućem životu.

(Add. 2) - Jedna je od Ramićevih poganih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića da je autor pisao tu monografiju bez naučnog projekta i koncepcije sadržaja knjige, iako je autor izradio tu koncepciju prije trideset godina i objavio je još 1984. godine u svom magistarskom radu. Ona je na prijedlog autora i predstavnika Zajednice povratnika Bosanski Novi prihvaćena na proširenom sastanku održanom 09.08. 2007. godine u Dvoru na Uni, a zatim je podržao i Upravni odbor ZZBN u St. Louisu kao jasnu koncepciju sadržaja zavičajne monografije za potrebe bosansko-novske bošnjačke dijaspore, kao i predloženi program njenog izdavanja u tri manje odvojene knjige skromnije grafičke opreme pod nazivom «Bosansko-novska trilogija». To je bio relativno jeftin projekt, čije bi knjige po cijeni bile dostupne svim našim zainteresiranim Novljanima i u njemu nije bilo nikakvih nejasnoća osim dileme da li da to budu tri posebne manje knjige po epohama (stari, srednji i novi vijek) ili da budu kombiniranog sadržaja. Najveći je problem bio novac za štampanje monografije, pa je UO ZZBN tragao za sponzorima. Veselje ali ubrzo i komplikacije nastali su kad se 10.11.2007. godine iz Čikaga putem tele-konferencije ponudio autoru kao mecena Imet Ramić, obećavši pred desetak svjedoka da će preuzeti grafičku pripremu i biti sponzor svih troškova izrade i štampanja knjige (25-35.000 dolara), što uključuje troškove pripreme i autorski honorar. Mi smo prihvatili tu ponudu, ne pomišljajući da je on eksponent RS i da ima podmukli plan za uzurpiranje ili rušenje našeg projekta u korist naših progonitelja iz zavičaja.
On je u početku pokušavao preko dopisa postupno nametnuti svoju prosrpsku varijantu monografije, čemu je autor «diplomatski» uljudno ali odlučno pružao otpor, pa je bahatog Ramića već 11.01.2008. izdalo strpljenje, kada se u dopisu on najprije bahato hvali svojim bogatstvom i raskošnim turističkim putovanjima svaka 3-4 mjeseca, a onda još bahatije diktira autoru svoj ultimatum ! On je autoru otvoreno izdiktirao svoju prosrpsku koncepciju naše knjige, koja predstavlja potpuno rušenje našeg projekta monografije za bošnjačku dijasporu. Pročetnik Ramić je rezolutno zahtijevao da se u knjizi nigdje ne spominje srpska agresija, (koju on naziva «lumparanje srpskih osvetnika»), jer želi da to bude vesela reklamna knjiga-fotomonografija za propagandu turizma na Uni i u RS, a autorovo pisanje o ratnim stradanjima Bošnjaka 1992-95. bi mu moglo izazvati neprilike i pokvariti ljetni odmor u Bosanskom Novom, kada on s familijom po 3-4 sedmice teferiči na Uni, časteći pobornike okupatorske RS i druge naše progonitelje.
Dakle, Ramić je s tri mjeseca zakašnjenja i sa zlom namjerom kao prosrpski eksponent upao u naš projekt monografije BNT, prevarivši nas lažnim obećanjem svoga bogatog sponzorstva od 35.000 dolara i besplatnim tehničkim uređenjem i prijelomom, a zapravo s namjerom da sabotira naš projekt knjige istine o bosanskom stradanju od srpske agresije ili čak da ga preokrene u pro-srpsku turističku monografiju, koja bi izjednačila krivicu agresora i žrtava i propagirala u USA i EU turizam «Republike Srpske». Tu zlu namjeru su potvrdili svi njegovi kasniji potezi i sačuvani dopisi.

Toj podvali smo pružili odlučan otpor, pa je "super-mecena" odustao i pogazio svoja velika obećanja o sponzoriranju svih troškova, a na svom sajtu vrlo drsko objavio "osmrtnicu" našem projektu, najavljujući svoju monografiju i tako potvrdio svoje zle namjere u korist naših progonitelja, a na štetu našeg dostojanstva i historijske istine.

Prognanim Novljanima je već dodijala sramna velikosrpska haranga na njihovu zavičajnu monografiju, koju je proljetos na internetu započeo i još je vodi pod kukavičkim šiframa njihov prikriveni lobist Ismet Ramić iz zloglasnog Čikaga, centra srpske mafije. Taj nam se neuki ali vrlo bahati građevinski tehničar lažno predstavljao kao Novljanin i Bošnjak, dok nismo otkrili da je došao iz neke lašvanske zabiti i da je odrastao u srpskoj familiji, a odalo i ga je uporno nastojanje da se u našoj monografiji prikriju i najkrvaviji zločini srpske agresije. Zbog pedesetak njegovih primitivnih kleveta ne želimo gubiti svima nama dragocjeno vrijeme, ali radi onih ljudi koji nisu mogli na internetu pratiti njegove zlonamjerne dezinformacije, na ovaj ćemo blog staviti neke demantije (Add. 1-25), koristeći dijelove dopisa autora monografije prof.Milinovića upravnom odboru ZZBN i njegovog intervjua datog 22.04.2008.godine jednom od najboljih novskih blogova - «Bosanskinovi.blog.hr».

Add. 1) - Polazište harange je nepriznavanje zakonske odredbe da samo autor odgovara za istinitost knjige, koju je uporno negirao grafički urednik Ismet Ramić, kao da vrijeme udbaške cenzure i zabranjenih knjiga odavna nije definitivno prošlo! Iako samo autor knjige može odgovarati za njenu naučnu istinitost, Ramić je uporno tvrdio suprotno, s podmuklim ciljem da svoje zlonamjerne laži o autoru proglasi istinom i pomoću njih sruši povjerenje Novljana prema stručno-znanstvenoj kompetentnosti autora monografije, samo zato što u knjizi istinito prikazuje zločine četničke agresiji u Bosanskom Novom i dolini Japre. U namjeri da onemogući dovršenje i objavljivanje te zavičajne monografije kao knjige istine o četničkim zločinima 1992-95. godine nad nesrpskim građanima Bosanskog Novog, Ramić se koristio svojim sponzorstvom, ucjenjujući autora da preusmjeri knjigu u korist agresora, navodeći veliki broj protivrječnih laži i nebuloza, koje je lako raskrinkati, tako da je njegova haranga zapravo postala bumerang, koji pogađa poganog klevetnika i pomaže popularizaciju ove knjige, pa su mnogi Novljani naručili pet i više primjeraka monografije za sebe i svoje potomke. Prva knjiga trilogije je dovršena i već je prije štampe isprintana za marketing u mnogo primjeraka. Ona je predana izdavačima, ali do njenog izlaska iz štampe u dva izdanja, američkog i bosanskog, možete čitati njene dijelove kao i članke za drugu i treću knjigu te Bosansko-novske trilogije (BNT) na našim internetskim stranicama i blogovima. Tako je zavičajna monografija ne samo spašena od te pogane četničke sabotaže, nego je već ušla u narod i uz saradnju sve šire grupe koautora ona ide dalje, šireći se u cijelu seriju knjiga o zavičaju kakve i zaslužuje naš bosansko-novski zavičaj i njegovi čestiti građani.