Historia magistra est

(Add. 31) - Jedna od Ramićevih sramnih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je pljuvanje po svemu što Novljani poštuju i vole, a posebno je uzeo na zub Hrvate iz susjedne republike, pa i novljanske hrvatske sugrađane i prijatelje kao što je prof. Milinović, koji se suprotstavio njegovom pročetničkom lobiranju protiv istine o srpskoj agresiji. Taj jadnik nema pojma da je velikosrpska prijetnja bila prikrivena ali trajna opasnost za sve «nepodobne» Novljane, i da je zbog nje autorov stariji brat Miroslav sa suprugom Ljiljanom i sinom Aleksejem još 1962. godine morao odseliti u Međimurje. Pravi Novljani znaju da je Miroslav bio veliki zaljubljenik u Bosanski Novi, te da je u desetak svojih objavljenih knjiga starim Novljanima dobro poznate poezije i proze često pisao o Bosanskom Novom. Smrt nam ga je preotela 1998. godine ali je iza sebe ostavio mnoge prelijepe pjesme o Bosanskom Novom, među kojima je i proročanska pjesma iz 1976. godine o progonstvu ali i povratku izgnanika. Njegovi nasljednici, supruga Ljiljana i sin Aleksej, čuvaju četrdeset njegovih neobjavljenih knjiga, uvezanih rukopisa njegovog književnog dnevnika o tadašnjem životu u Bosanskom Novom, Prelogu i širem okruženju. Iako je bio tolerantna ekumenska osoba u mješovitom braku, s bezbroj prijatelja iz svih nacionalnosi, ipak je morao ići tražiti radno mjesto u etnički tolerantnom Međimurju, jer ni on, ni njegova supruga, magistra stomatologije, zbog primitivne mržnje nekih novskih drmatora nisu mogli dobiti posao u zavičaju.

Starije generacije Novljana su nekim od najljepših Mirinih pjesama dodali melodiju, pa su ih često s velikom ljubavlju prema autoru i zavičaju pjevali u znamenitom "Parnasu", na novskom Keju ili na svojim poznatim teferičima u okolici grada

Citiramo njegovu pjesmu o tuzi njihovog progonstva 1964. godine koja je postala proročanska pjesma o nama, novskim izgnanicima, iako je objavljena još 1979. godine na strani 11 u zbirci "Sanjana zemlja" u izdanju zagrebačkih "Školskih novina":

POVRATAK IZGNANIKA

Gdje su nas naše sobe u suton zaboravile,
gdje su svijali grane dudovi, gdje su rijeke
u ljetna jutra tekle, s večeri zaustavljale se,
vratit ćemo se uskoro. Nevini izgnanici.

Brojat ćemo plodove, dizat ćemo kamenje,
držat ćemo u rukama sitne crve i gliste.
Govorit ćemo imena grobova, kukaca, trava.
Na prste podizat ćemo se i opet proplakati.