Historia magistra est

14.12.2008., nedjelja

Prelijepi cvjetni grm se zove blagajska dafnija ili borika

Blagajski dio bosansko-novskog područja je još prije gotovo dva stoljeća ušao u svjetsku botaničku znanost preko naziva rijetke i lijepe šumske cvjetnice blagajske dafnije ili borike. Ona je i do tada u našem jeziku i u jezicima još nekih europskih naroda imala svoja narodna imena, ali je 1838. godine botaničar Henrik Freyer izvršio njenu botaničku klasifikaciju i dao joj latinski naziv «Daphne Blagayana» u čast blagajskih knezova, koji su od 1570. živjeli u Kranjskoj i tamo se od iz hobija bavili botanikom. Oni su u 18. stoljeću na Polhograjskoj gori kod Ljubljane našli cvjetnicu zvanu volčin i u svoj obiteljski herbar uvrstili preparirane uzorke te atraktivne šumske biljke. Bila je to jedna od dopuna poznate klasifikacije botaničara Carla Linea, ali je s njom preko prezimena blagajskih knezova u sve botaničke leksikone i priručnike svijeta ušlo i ime naselja i starog grada Blagaja kod Bosanskog Novog.
Blagajska dafnija je rijetka grmolika zimzelena biljka slična lovoru, ali pripada porodici Thymelaeaceae. Zakonom je zaštićena od 1952. godine. Ona procvjeta početkom proljeća prekrasnim snježno-bijelim grozdastim cvjetovima sa po četiri jezičaste latice u cvjetnoj čašici. Raste samo u europskim šumama hrasta medunca i crnog graba na prisojnim gorskim padinama, pa se na nju kao na lijepo iznenađenje može naići i po bosanskim, hrvatskim i slovenskim planinama, uključujući Grmeč, Žumberak i Medvednicu. Naši narodni nazivi za nju su borika, maslinica i likovac, a slovenski naziv je volčin. Još je znakovitiji njen njemački naziv Königsblume, kao i engleski Kings Rose ili Blagays Daphne. Pored blagajske dafnije (Daphne blagayana) postoje još dvije njene podvrste, i to crvenkasta dafnija (Daphne cneorum) i lovorasta dafnija (Daphne laureola), koje je još Carl Line uvrstio u botaničku sistematizaciju. Zbog ljepote njihovog svjetlucavog cvata dafnije (borike) su vrlo popularne kod vrtlara i uzgajivača cvijeća, pa se na internetu opisuju na čak 4.750 web-stranica !
Zabilježeno je da se botanikom bavio i posljednji potomak blagajskih knezova, grof Ludwig von Blagay, koji je umro u Boštajnu kod Sevnice (Krško) 1897. godine. Zanimljivo je da slovenska općina Dobrova-Polhov Gradec (kod Ljubljane) od 1999. godine ima u svom štitastom grbu i na svojoj zastavi stilizirani prikaz cvijeta blagajske dafnije, zbog toga što su je blagajski herbarski kolekcionari otkrili upravo na njihovom području. Slovenska znanost oduvijek (neopravdano) smatra ove značajne potomke hrvatsko-bosanskih knezova Blagajskih samo svojim uglednicima, kao što su i Mađari odavno prisvojili knezove Zrinske, iako se radi o dvojnoj ili čak trojnoj etničko-državnoj pripadnosti tih velikaša.


- 18:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.12.2008., subota

Zagonetka starog blagajskog grada Derviš-kula i njegovih gospodara


Direktor bosansko-novske Gimnazije Miroslav Savjak mi je u proljeće 1955. godine dao zadatak da za školski godišnjak «Almanah» napišem članak o prošlosti starog grada Derviš-kula, čije su se impozantne ruševine nalazile na vrhu strmog brda iznad klanca potoka Lučice, oko 2 km sjeverno od ž.st. Blagaj. Lako sam mogao opisati tu romantičnu gradinu, jer sam je tada kao radoznali gimnazijalac često vikendom obilazio s prijateljima na našim «istraživačkim» izletima, ali je njena prošlost bila maglovita i neistražena, zapravo nepoznata. Bezuspješno sam pokušao nešto saznati od školovanih Novljana, ali su mi ponešto rekli samo župnik Grga Blažević i protojerej Simo Kondić, navodeći da o njemu pišu nama tada nedostupne knjige na mađarskom i njemačkom jeziku. Zbog toga nije bilo ništa od članka, ali sam u vrijeme studija potražio i našao neke od tih knjiga u Sveučilišnoj knjižnici i saznao da je pravo izvorno ime te ruševine bilo Blagajgrad, te da su ga 1249. godine podigli hrvatski knezovi Babonići s plemićkim pridjevkom «de Blagay». Oni su u njemu stolovali do 1512. godine kada ga je prvi put zauzela sultanova vojska a 1537. u njega postavila svoju posadu da bi se nakon 1580. u njemu nastanili islamski misionari zv. derviši po kojima je i dobio svoje sadašnje ime.
Godine 1965. sam kao mladi profesor uspio dobiti putem međubibliotečke pozajmice iz Beča knjigu dr. Lajosza Thalloczyja «Die Geschichte der Grafen von Blagay», (Wien, 1898) iz koje sam saznao da je autor te knjige u svoje vrijeme obišao potomke tih knezova u njihovom dvorcu Wiessenstein kod Sevnice u Kranjskoj, pa sam u ljeto 1965. godine i ja pošao njegovim stopama. Međutim, u Sevnici na Savi više nije bilo starih vlasnika, dvorac su zvali slovenskim nazivom Boštajn, bio je nacionaliziran i pretvoren u bučnu i prašnjavu pilanu jelove oblovine, a grobna crkva je bila teško oštećena u ratu. Od mjesnog učitelja sam saznao da je posljednji grof Ludwig von Blagay zbog neimaštine prodao blagajski arhiv mađarskoj vladi za njezin državni arhiv, a posrednik je bio upravo Thalloczy. Uputio me na Državni arhiv u Ljubljani gdje sam dobio fotokopiju opširnog rodoslovlja blagajskih knezova Babonića i tako upoznao njihov razvojni put od sitnog hrvatskog plemstva iz grada Gorice kod Karlovca u 12. stoljeću, preko kraljevske darovnice za vodičevski feud (terra Waudicza») u 13. stoljeću i izgradnje burga Blagajgrada 1249. godine, do njihovog ulaska u red najvitalnijih, najbogatijih i politički najuticajnijih srednjoeuropskih velikaških dinastija 14. i 15. stoljeća.

- 18:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Četnici tuku topovima kolone nesretnih izbjeglica 1992. godine


Malo se zna o mnogim kolonama nesrpskih prognanika iz doline Sane koje su srpski agresori deportirali 1992. godine preko doline Lašve, jer su oni sistematski uništavali svu dokumentaciju o svojim genocidnim zločinima. Zahvaljujući hrabrom «Vjesnikovom» novinaru Andriji Tunjiću, koji se probijao kroz četničke linije, kontrole i uporišta sa stranim pasošem i identitetom, spašeni su i objavljeni 1994. godine u njegovoj dokumentarnoj knjizi "Boja smrti - Bosanska ratna zbilja" potresni dnevni zapisi župnika Ivana Ravlića iz crkvenog ljetopisa njegove župe Podkraj kod Turbeta u dolini Lašve o tim stradanjima nesretnih prognanika. Citiramo neke dijelove ljetopisa:
* * * Dana 19.VII. 1992., uoči Ilinja u 22,30 otvorena je velika (srpska) vatra po Turbetu
iz raznog naoružanja, na što su naši (iz hrvatsko-bošnjačke obrane, HVO) žestoko uzvratili.
(Zbog tih napada) svećenik Ivan Ravlić već oko 90 dana spava u podrumu, a sprovodi su od 22 do 24 sata dakle noću. Crkva je pogođena šest puta, dvorana za vjeronauk tri puta.
Svakog dana crkveni objekti sve su ruševniji. Istog dana bio je veliki egzodus muslimanskog naroda iz Kozarca i drugih sela kod Prijedora.
* * * Dana 22 VIII. 1992. oko 2000 Muslimana i malo Hrvata prođoše kroz Podkraj kao izbjeglice, protjerani iz Prijedora grada.
* * * Dana 23.VIII.1992.oko 500 izbjeglica, pretežno Hrvata iz Kotor Varoša, prođoše kroz Podkraj. Isti dan njih oko 700 u HVO u Travniku daje zavjet, da će braniti samostalnost i suverenitet BiH. Ceremonija je bila na visokoj razini.
* * * Dana 2.IX. 1992., u predvečerje iz općine Sanski Most, iz sela: Okreč, Kamengrad Donji i Gornji, Podbriježje, Došča i Šimunovca kroz Podkraj prođoše protjerani sa svojih ognjišta, oko 2500 duša, uglavnom Muslimana. Bilo je 18 autobusa i četiri šlepera, koji su ih doveli do Karaule..
* * * Dana 5.IX. 1992. izbjeglice iz Ključa u 50 autobusa po oko l00 ljudi, (ukupno 5000)
pretežito Muslimana i nešto Hrvata, iz sela: Velagići, Velečevo, Ljuboćani Gornji, Šehići, Krasulje i dr., iz više od 10 sela. Sela koja su spaljena su: Rastoka, Zablaće, Velaje, Ljubotića brdo, Plamenica i druga. Džamije u Ključu su minirane, a katoličku crkvu nisu minirali jer su oko nje srpske kuće.Izbjeglice se spremaju za Novsku.
* * * Dana 13.IX. 1992. u večernjim satima prošlo oko 160 izbjeglica iz Ključa, pretežito Muslimana. Maltretirani su od srbočetnika. Kako kažu, Hrvati će ići drugim pravcem u Hrvatsku.
* * * Dana 29.X. 1992. - Već tri dana i tri noći traje neprestani četnički napad na Turbe i Podkraj. Kolone izbjeglica iz Jajca idu prema Travniku. Kolona je duga oko 30-ak km. Na kolonu izbjeglica četnici pucaju iz svih oružja. Jajce sa susjednim selima gori. Srbi su zapalili sela oko Jajca : Mile, Rika, Vrbica, Burići, Prisoje, Carevo Polje.
Tužne vijesti doniješe mi Mato, Mara i Drago Bogić, da su četnici nekoliko dana tukli topovima s Vlašića, Smeta i Komara kolone izbjeglica da bi presjekli put spasa za izbjeglice iz Jajca, ali nisu uspjeli. I danas se oko tridesetak prognanika iz Jajca uputilo prema Travniku, u kojem su već sve ulice zakrčene od zaprežnih kola, auta, traktora, žena s djecom sa zavežljajima u rukama i sa suzama u očima i tugom u srcu. Pokunjenih glava traže izbjeglice tko će im otvoriti vrata. Mnogi otvoriše, koliko su mogli, jer je više izbjeglica nego smještaja po kućama. Ostat će u kronikama zapisano da je srpska vojska pucala po kolonama nemoćnih izbjeglica, i da mnogi iz kolona neće doći do neizvjesnog cilja, jer su svoje živote ostavili u kanalima pored puta. Možda će im se nekada kosti pokupiti i sahraniti kao nepoznatima. Ovaj egzodus iz Jajca ostat će u povijesti države BiH kao najmasovniji i najteži. Izvlačenje ranjenika iz Jajca moralo se izvoditi po noći bez svjetala, a po noći se obavljaju i sprovodi na lokacijama koje su vrlo blizu neprijateljskih položaja. Ja sam imao i ponoćni sprovod oko 23 sata posve blizu četničkih položaja.








- 18:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2009 (36)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (12)
Travanj 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi