O čemu se tu zapravo radi ?!

nedjelja, 22.11.2009.

Gdje je nestao čovjek ?! : (

Goran Bare & Plaćenici - Put ka sreći





Put ka sreći

gdje je nestao čovjek
gdje se skrivao
iz vagona godina
na tračnice ispao
gleda gdje su znakovi
kojim putem krenuti
može li itko reći
gdje je put ka sreći

samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami

kakva je to istina
kad s druge strane je laž
izvrnute vrijednosti
strah, samo strah
neostvareni snovi
radiš ono što ne voliš
ali mogu ti reći
gdje je put ka sreći

samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami

kako dugo će postojati
koliko dugo će nestajati
želje, potrebe, osjećaji
koji koče i pokreću
tebe, mene sve to vrijeme
srca tvrda k'o kamenje
da mogu ti reći
pokazat put ka sreći

samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami


Goran Bare

- 00:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 18.11.2009.

gospodine generale





- 01:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.11.2009.

U Nagasakiju održana misa za Vukovar


Image Hosted by ImageShack.us




Sveta misa zadušnica za vukovarske žrtve i za mir u svijetu služena je u nedjelju u katedrali Urakami u japanskome gradu Nagasakiju u povodu osamnaeste obljetnice pada Vukovara.

Misu je predvodio biskup Sakae Kojima, a veleposlanik RH u Japanu Drago Štambuk obratio se vjernicima prigodnim govorom.

U misnom slavlju sudjelovalo je oko sedam stotina vjernika, a istodobno se u svim crkvama nadbiskupije Nagasakija molilo za žrtve Vukovara i za mir u svijetu.

Na početku mise biskup je vjernicima predočio stradanje Vukovara, dok je hrvatski veleposlanik u govoru naglasio da prijateljstvo i sućut ubrzavaju zarastanje rana te je pozvao na zajedništvo u uzajamnom suosjećanju.

Dan uoči obilježavanja pada Vukovara u Nagasakiju je osnovano Društvo japansko-hrvatskog prijateljstva Nagasaki-Hrvatska, s posebnim naglaskom na suradnji s Vukovarom.

Osnivačkoj skupštini nazočili su gradonačelnik Nagasakija Tomihisa Taue, nadbiskup Joseph Takami, zastupnik u japanskom parlamentu Seigo Kitamura te specijalni izaslanik guvernera Keinosuke Tanaka. Za predsjednika Društva izabran je ugledni poslovni čovjek Shigemi Yoshida.


Hina


Image Hosted by ImageShack.us

- 21:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 06.11.2009.

"Borba" protiv tkzv. Svinjske gripe...

...i upitno cjepivo protiv iste.....o čemu se zapravo radi ?!


...na blogu nova politika možemo pročitati što neki kažu o
aktualnoj situaciji oko tkzv. Svinjske gripe....koju by the way
ne možete dobiti od svinje,ali svinja može dobiti od Vas...



Treba li nam cjepivo protiv Svinjske gripe?

Ljudi koji vjeruju u teorije zavjera mogli bi vam ispričati svašta o Svinjskoj gripi - o genetskom inženjeringu, industriji virusa i tome slično. No, čak i ono što nam se čini paranoičnim tlapnjama u sebi sadrži zrnce istine, pa su oko svinjske gripe i njenog suzbijanja podijeljeni mnogi stručnjaci. Većina njih još uvijek nije sigurna da nam je potrebno cjepivo protiv H1N1 virusa, posebno zbog toga što nitko ne zna kakve nuspojave može izazvati. Cjepivo se ranije pokazalo štetnim, no Hrvatska je svejedno uvezla milijun i pol doza cjepiva vrijednih 70 milijuna kuna.


T -portal o Svinjskoj gripi i cjepivu

Deset Stvari Koje Trebate Znati O Cjepivu Protiv Svinjske Gripe...da li je zaista tako ?


Što vi mislite nakon svega ?

- 19:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.11.2009.

Kako funkcionira Amerika,financijski temelji


Image Hosted by ImageShack.us

autor teksta: F. William Engdahl


Sadašnju i sve dublju globalnu financijsku krizu1 koja je ‘nominalno’
započela u srpnju 2007. nevoljama jedne male njemačke banke zbog
njezina portfolija koji je uključivao i vrijednosne papire iza kojih su se krili
američki drugorazredni krediti za nekretnine,najlakše je razumjeti ako se
na nju gleda kao na bitni dio povijesnog procesa započetog krajem
drugog sv. rata;procesa koji se svodi na uspon i pad onoga što zovemo
’stoljeća Amerike’.Stoljeće Amerike koje je ponosno najavio Henri Luce,
tadašnji vlasnik časopisa ‘Life’ u svojem čuvenom uvodniku iz 1941.
izraslo je na dominantnoj ulozi njujorških banaka i investicijskih banaka
na Wall Streetu koje su u to vrijeme već posve jasno zamijenile u toj
ulozi londonski City postavši tako novi centar gravitacije u globalnim
financijama.Luceovo američko stoljeće bit će stvoreno uz daleko više
planiranja nego što je to bio slučaj s britanskim imperijem2.

Tada još super-tajni Council of Foreign Relations,baveći se planiranjem
za poslijeratno doba,te The war and peace studies group vođena
predsjednikom Johnom Hopkinsom i geopolitičarem Isaiahom Bowmanom
napisali su nekoliko studija u kojima su postavljeni temelji njihova poslije-
ratnog svijeta.Taj je dakle idejno začet još 1939.,dakle prije nego su
njemački tenkovi ušli u Poljsku.Američki imperij trebao je doista biti
imperij.Taj je novi imperij međutim imao izbjeći greške britanskog imperija
temeljenog na kolonijalnim osvajanjima i skupim vojnim snagama
zabavljenim trajnom vojnom okupacijom (kolonija).

Umjesto toga,Američko stoljeće bit će umotano i prodano svijetu,
poglavito državama pred kojima je stajao razvoj,među koje su se
ubrajale gotovo sve države Afrike, Južne Amerike i dobrog dijela Azije;
bit će prodano kao doba slobode i demokracije.Bit će odjenuto u ruho
prvorazrednog zagovornika kraja kolonijalne ere što je bila polazna točka
koja je odgovarala jedinoj velikoj svjetskoj sili koja nije imala svojih
kolonija – Sjedinjenim Američkim Državama.U novom ‘Američkom stoljeću’
svijet će voditi prvak i zaštitnik slobodne trgovine što će prvenstveno
koristiti najjačoj poslijeratnoj ekonomiji – onoj američkoj.Bila je to
briljantna zamisao ali na žalost i fatalno pogrešna.Šef odjela za
planiranje State Departmenta napisao je 1948. u internom i tajnom
dokumentu da (SAD) je u posjedu 50% svjetskog bogatstva uz samo
6,3 % stanovništva svijeta…naš je stvarni zadatak u narednom razdoblju
osmisliti takve odnose uz koje ćemo moći zadržati ovaj položaj bez
negativnog utjecaja na našu nacionalnu sigurnost.

Osnova već spomenutih ‘Studija za rat i mir’,stvorenih od strane State
Departmenta nakon 1944. godine bio je zadatak kreiranja Ujedinjenih
Naroda koje su imale zamijeniti ‘Ligu naroda’ koja je bila poznato dijete
brit. politike.Središnja ideja nove međunarodne organizacije (UN) koja je
trebala sačuvati poslijeratni proamerički status quo bilo je stvaranje
onoga što je kasnije postalo poznato kao ‘institucije Bretton Woodsa’ –
Međunarodni monetarni fond te Međunarodna banka za obnovu i razvoj ili
popularnije ‘Svjetska banka’.Multinacionalni sporazumi u okviru GATTA
dodani su ovoj shemi kasnijoj fazi.Američke pregovarače u Bretton
Woodsu vodio je podsekretar Harry Dexter Woods i oni su ova dva
instrumenta američke politike (IMF i WB) kreirali na takav način da su
oba postala stvarni čuvari ‘neformalnog’ američkog imperija.Taj je imperij
u prvo vrijeme funkcionirao na bazi kredita a potom,otprilike nakon
1973.,na bazi duga.Godine 1945. New York i newjorška Federal Reserve
Bank bile su samo srce ovog imperija.Sjedinjene Države u to su vrijeme
imale ogromnu većinu zlatnih rezervi koje su pripadale svjetskim
centralnim bankama.Poslijeratni sporazum iz Bretton Woodsa i njegov dio
Gold Exchange Standard na jedinstven su način koristili ulozi američkog
dolara koji je tada a i još je i danas svjetska ‘rezervna’ valuta.Valute
svih država članica MMF-a imale su čvrstu vrijednost prema američkom
dolaru.S druge strane,američki je dolar – ali samo dolar – imao čvrstu
vrijednost u odnosu prema definiranoj masi zlata koja je bila određena
kao jedna unca.Vrijednost jedne unce zlata bila je 35 dolara.Uz ovaj
definirani odnos,strane su banke i njihove vlade uvijek mogle konvertirati
svoje dolarske rezerve u zlato.To je bila ingeniozna ideja koja je osobito
koristila financijskoj moći New Yorka jer su je bankari zapravo i kreirali.

U to vrijeme,posve nasuprot današnjoj situaciji,dolar je bio ‘jednako
dobar kao i zlato’.Dolar je bio stvarna svjetska moneta,standard prema
kojem su se mjerile i u čvrstom odnosu stajale sve ostale svjetske
valute.Budući je dolar bio takva ključna valuta, sve svjetske financijske
transakcije bile su nominirane u dolarima.

Održavanje dolara u ulozi svjetske rezervne valute bio je osnovni stup
na kojem je počivalo ‘američko stoljeće’. Taj je stup bio čak i strateški
važniji od američke vojne premoći.Održavanje dolara u ovoj ulozi danas
je povijesna priča o bezbrojnim ratovima,financijskim i onim drugim,
dužničkim krizama pa sve do današnjih prijetnji nuklearnim ratom.

Kako bi se revolucionarnu pojavu sekuritizacije aktive u globalnim
financijskim okvirima moglo ocijeniti upravom svjetlu (a koja upravo
izaziva udare svih vrsta u svjetskom financijskom sistemu) te kako bi se
moglo ocijeniti i znatnu ulogu Alana Greenspana u održavanju dolara u
njegovu specifičnom položaju u situaciji u kojoj SAD više nisu naj-
produktivniji svjetski proizvođač materijalnih dobara,bit će potrebno
ukratko analizirati posve definirane faze poslijeratne hegemonije dolara.

U prvoj fazi koje bismo uvjetno mogli nazvati ‘zlatnim godinama’ SAD su
se izdigle iz pepela II svjetskog rata kao naprikosnoveni ekonomski div.
SAD su doista bile dominirajuća svjetska sila;nitko joj se u toj ulozi nije
mogao ni približiti.Preko polovice svih svjetskih transakcija bilo je
nominirano u dolarima a same SAD su proizvodile preko polovice ukupne
svjetske proizvodnje materijalnih dobara.SAD su 1940. u vlasništvu imale
i oko dvije trećine službenih svjetskih rezervi zlata.Kad su pojedine
europske države imale financijskih viškova one su ih konvertirale u dolare
prije nego u zlato jer su s dolarima (u obliku američkih obveznica) uvijek
dobijale kamatu a mogle su te iste dolare konvertirati u zlato prema
potrebi.Američki je dolar bio središte toga sistema.

Američka industrija predvođena General Motorsom,Fordom i Chryslerom
bila je i sama svjetski vođa bez bilo koga za leđima.US Steel,proizvođač
čelika,aluminija, aviona i sve prateće industrije predstavljale su teško
dostižne uzore sve do sredine šezdesetih godina XX stoljeća.A iznad
svega toga bile su američke naftne kompanije koje su dominirale naftom,
energetskim izvorom koji je postao osnova rastu bez premca,kako
Europe i Japana tako i cijelog poslijeratnog svijeta.

U ovom prvom poslijeratnom razdoblju potražnja za dolarom bila je tolika
da je primarni problem Europe, Japana, Južne Koreje ali i drugdje bio kako
doći do dovoljne količine dolara kako bi se moglo financirati uvoz iz
SAD-a;kako kapitalne opreme tako i nafte ili američke potrošne robe.
Američke rezerve zlata 1949 godine iznosile su 24.6 milijardi dolara što je
bila ogromna svota,usporediva s današnjih 211 milijardi dolara.Zlato se
slijevalo u američke trezore jer su države svoje dugove prema SAD-u
plaćale zlatom iz već spomenutog razloga – zlato nije nosilo kamate.
New York sa svojim trezorima prepunim zlata bio je neprikosnoveni
svjetski bankar.

Ovaj proces počeo je slabiti nakon teže poslijeratne recesije tijekom
1957. i 1958 godine.Ta je recesija trebala biti alarm upozorenja
planerima američke ekonomske politike ali i samoj industriji jer je
jedinstveno razdoblje profitiranja na deformiranoj ekonomskoj slici svijeta
koja je bila posljedica rata,dolazilo kraju.S početkom 1957. godine
američka se industrija našla u situaciji kad joj je zbog očuvanja globalne
konkuretnosti trebala značajna obnova.To se međutim nije dogodilo.

Krajem 1967. dogodila se kriza engleske funte i britanska je vlada,kako bi
sačuvala vlastitu ekonomiju usred ekonomske recesije,bila prisiljena
devalvirati funtu za 14% i tako prekršiti pravila MMF-a.Nakon toga
pažnja se usmjerila na Veličanstveno društvo Lyndona Johnsona i njegov
vijetnamski rat čiji su troškovi natjerali američki vladu u rekordni
budžetski deficit.Dolar je postao manje zanimljiv od zlata po prvi put
nakon 1930 godine.Kako bi sakrila ovaj deficit Johnsonova je
administracija pribjegla ‘maštovitom knjigovodstvu’.Tada je po prvi put
direktor američkog budžeta uplate američkog stanovništva u njihov
Federalni fond socijalnog osiguranja (višak koji je imao biti čuvan za
plaćanje budućih penzija) prebacio u državni budžet.To je bio početak
budžetskih manipulacija koje su s početkom novog stoljeća postale
ogromne.

Johnson je također otpočeo manipulacije s ključnim statističkim
indikatorima koji se upotrebljavaju za svakovrsne izračune,od
nezaposlenosti do inflacije i bruto nacionalnog dohotka.Statističke
manipulacije koje su vršene iz posve očitog ali i sudbonosnog političkog
oportunizma potiho podržavale i sve naredne američke administracije.
Os svih njih administracija predsjednika Busha i potpretdsjednika
Cheneya u tome su nadmašile sve svoje prethodnike.

I pored svih manipulacija,zlatne rezerve Sjedinjenih Američkih Država
te su godine pale na zabrinjavajuće nisku razinu.Države koje su u
trgovinskoj razmjeni sa svijetom ostvarivale suficit (s Francuskom na
čelu) zahtijevale su zlato u zamjenu za svoje dolarske rezerve.
Stvarnošću se nije dalo manipulirati tako lako kao vladinim statistikama.
U svjetskoj ekonomiji pojavili su se Europa i Japan,obje sa znatnim
trgovinskim suficitom i obje kao moderne i brzo rastuće ekonomske sile.

Istovremeno,Sjedinjene Države pretvarale su se u ogromni pojas
raspadajuće i zastarjele proizvodnje.Prodavači magle s Wall Streeta i
odabrane institucije (think-tankovi poput Fordove i Rockefellerove
fundacije) proizveli jezični eufemizam kojeg znamo kao ‘post-industrijsko
društvo’.Međutim,lingvistika ne može promijeniti stvarnost.Krajem
šezdesetih godina dvadesetog stoljeća nekad uspješni industrijski centri
od Detroita do Pittsburgha pa do Chicaga pretvarali su se u beskrajne i
raspadajuće sirotinjske četvrti pune kriminala,rezervirane za nezaposlene.3

Izgube li SAD svoje zlatne rezerve,uloga dolara kao univerzalne svjetske
valute i jednog od dva stupa nosioca (uz američku vojnu premoć)
poslijeratne američke imperije,nestat će preko noći.Kako bi spriječio
ovakvu moguću propast,predsjednik Nixon se u kolovozu 1971. sastao s
tadašnjim službenikom centralne banke (Treasury) Paulom Volckerom,
tada u ulozi podsekretara za međunarodna monetarna pitanja te svojim
dugogodišnjim suradnikom Davidom Rockefellerom.Ova je grupa imala
naći rješenje gorućeg problema koji se satojao u sve masovnijim
zahtjevima za zamjenom dolara za zlato.Rješenje je bilo krajnje
jednostavno ali ujedno i krajnje uništavajuće za svjetsku ekonomiju.

Zaprepaštenoj svjetskoj javnosti Nixon je obznanio 15 kolovoza 1971.
da Sjedinjene Države,s tim danom,prestaju poštovati svoje međunarodne
obaveze iz Bretton Woodsa i mijenjati dolare za zlato.Svjetske su se
valute s tim danom počele slobodno mijenjati za nesigurni dolar koji se
time pretvorio u ‘dogovornu valutu’.Iza dolara nije stajalo ništa,ni zlato ni
srebro,već samo ‘puna vjera u dužničke obaveze’ američke vlade.
Tržišna vrijednost ovog ‘proizvoda’ već tada je došla u pitanje.

Američke su administracije vrlo brzo ustanovile da se uz implicitnu
prijetnju povlačenja svojeg nuklearnog kišobrana uloga SAD kao
svjetskog kreditora do 1971. ‘Američko stoljeće’ može nastaviti iako ne
više kroz ulogu svjetskog kreditora već sada,barem teoretski,kroz ulogu
SAD kao svjetskog dužnika.Ovaj je plan bio izvediv sve dok američke
financije i dolar dominiraju svijetom.

Sve dok su nekadašnji američki protivnici poput Japana,Koreje ili
Njemačke bili prisiljeni ovisiti o američkom vojnom kišobranu,njihove je
centralne banke bilo lako natjerati da za svoje dolarske viškove kupuje
američke obveznice ili kako se to uobičajilo reći ‘američki dug’.Tako je
američko tržište obveznica ili dužničkih instrumenata postalo daleko
najvećim u svjetskim okvirima.Trgovci obveznicama s Wall Streeta tako
su zamijenili američku industriju Pittsburgha ili Detroita preuzimajući na
sebe ulogu onoga što se podrazumijeva pod sintagmom ‘američki
business’.

Nekadašnji predsjednik General Motorsa Charles Wilson ostao je poznat
po svojoj rečenici:"Što je dobro za Wall Street dobro je i za Ameriku" i
ta se mantra i danas drži istinitom.Međutim,to je posve netočno.Kao
rezultat ove mantre nastala je i uobičajila se sintagma ‘financijska
industrija’ koja je novcu dala značenje legitimnog ekonomskog
nasljednika proizvodnji stvarnog fizičkog bogatstva.

Dug – dolarski dug – trebao je postati sredstvo za novu ulogu newjorških
banaka predvođenih Rockefellerovim Chase Manhattanom te Walter
Wristonovom Citibankom.Njihova se ideja sastojala u tome da se stotine
milijardi OPEC-ovih dolara,‘uvjeravanjem’ saudijske i ostalih vlada OPEC-a
skrenu u Londonske i Newjorške banke.Tada bi se ti arapski dolarski
depoziti koje su Henry Kissinger i njegovi suradnici prikladno nazvali
‘petrodolarima’ reciklirali kroz kredite državama uvoznicama nafte i svim
ostalim dolara željnim ekonomijama ‘trećeg svijeta’.


# fusnote by unsui:

1 Rekao bih da je tkzv. kriza ipak umjetna a počela je kada se čovjek
kao takav pojavio na planeti Zemlji

2 O slabljenju britanskog imperija i londonskog city-ja pisao je Webster
G. Tarpley u svojoj knjizi "Protiv oligarhije,Venecija i Britanci",
Zagreb,2007.

3 Možda je dobro reći da se svi ovi procesi nisu odvijali slučajno ili zbog
neznanja bankara već su bili namjerno proizvedeni radi dugoročnih planova tkzv. elita

- 23:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 03.11.2009.

Kako je sve počelo


Image Hosted by ImageShack.us


Prije par mjeseci naišao sam na vrlo interesantan članak na interpletu:

"...Da li je samo Amerika u pitanju ? S obzirom da britanski tisak svakodnevno
iznosi podatke o britanskom sve dubljem zadiranju u privatne živote građana,a na
osnovu izjave uglednog američkog masona,filozofa i književnika Manly P. Halla
(1901-1991) da je Amerika uvijek bila pod kontrolom Britanije,zahvaljujući osnivanju
"Virginia Company" stvorene od strane kralja Jamesa I još 1606. godine,postavlja se
pitanje koliko je Amerika bila "zemlja slobodnih" od početka i da li je konačno skinuta
maska s lica Novog kontinenta ?


Image Hosted by ImageShack.us

gore,engleski i škotski kralj James I,homoseksualac,naginjao je Veneciji i
Genovi...dizajnirao je prvu zastavu personalne unije Engleske i Škotske
kombinirajući engleski crveni križ svetog Jurja i škotski bijeli križ svetog Andrije
u jedinstvenu zastavu koja je preteča i osnova današnje zastave Ujedinjenog
kraljevstva;



Da pojasnimo.Originalna načela "Virginia Company", po riječima Manly P. Halla,
stvorena su 10. travnja 1606. kada kompanija počinje da djeluje.U planu i
programu kompanije se kaže:

"Virginia Company" sadrži dva ogranka,kompaniju u Londonu i u Plymouthu
(New England) u Americi.Prva je odgovorna za stvaranje prve tajne kolonije u
Jamestownu u Americi 14. svibnja 1607.,dok su članovi druge "Virginia Company",
osnivači "New England" kompanije stigli u Cape Code u studenom 1620. godine.
"Virginia Company" je vlasnik najvećeg djela zemljišta onoga što se zove
Amerika i svakog zemljišta u radijusu od 900 milja od obale.Ovo uračunava i
Bermuda i većinu karipskih otoka."Virginia Company" ima pravo na 50 % od sveg
zlata,srebra,postotak od svih iskopanih minerala i 5 % od svih ostalih poslova.Ova
prava vlasništva prenose se na sve nasljednike vlasnika dioničara "Virginia Company" a
prava vlasništva su vremenski neograničena.Svi zemljišni posjedi "Virginia Company"
iznajmljuju se u kolonijama pod "Deed of Trust",što znači da nitko nema prava otuđiti
zemlju,niti na bilo koji način tražiti vlasništvo iste.Vlasništvo ostaje u rukama Britanske
krune".


Image Hosted by ImageShack.us


"Sve navedeno vrijedi i danas.Nakon što su prvobitnih 13 kolonija dobile "nezavisnost"
1783. "Virginia Company " mijenja ime u United States (Sjedinjene Države)",
završava Manly P. Hall.

- 23:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.11.2009.

Lincoln - Kennedy slučajnost ili...???


Image Hosted by ImageShack.us


...već dugo ova priča kruži internetom...čak ima i članak
na wikipediji o tome...



Abraham Lincoln je bio izabran u Kongres 1846. godine.
John F. Kennedy je bio izabran u Kongres 1946. godine.

Abraham Lincoln je bio izabran za Predsjednika SAD-a 1860. godine.
John F. Kennedy je bio izabran za Predsjednika SAD-a 1960. godine.

Žene oba Predsjednika izgubile su djecu dok su boravile u Bijeloj Kuci.

Oba Predsjednika su ubijena u petak u prisustvu svojih supruga.
Obojici je pucano u glavu tj. i Lincoln i Kennedy su pogođeni u stražnji dio glave.

Lincolnova sekretarica koja se prezivala Kennedy mu je savjetovala da
ne ide u kazalište.
Kennedyjeva sekretarica koja se prezivala Lincoln mu je savjetovala da
ne ide u Dallas.

Obojicu Predsjednika su ubili Juznjaci.
Obojicu su naslijedili Juznjaci.

Njihovi nasljednici, obojica prezimena Johnson, su bili južnjački
demokrati i obojica su bili u senatu.

Oba nasljednika su se prezivali Johnson.
Andrew Johnson, koji je naslijedio Lincolna, bio je rodjen 1808. godine.
Lyndon Johnson, koji je naslijedio Kennedyja, bio je rodjen 1908. godine.

John Wilkes Booth, koji je ubio Lincolna, bio je rodjen 1839. godine.
Lee Harvey Oswald, koji je ubio Kennedyja, bio je rodjen 1939. godine.

Lincoln je ubijen u teatru (tj. kazalištu) koje se zvalo 'Kennedy'.
Kennedy je ubijen u automobilu tipa 'Lincoln'.

Booth je pobjegao iz teatra nakon sto je pucao u Lincolna i bio uhvacen u skladistu.
Oswald je pobjegao iz skladista nakon sto je pucao u Kennedyja i bio
uhvacen u teatru (tj. movie theatru tj. kinu).

Imena Lincoln i Kennedy sadrže po sedam slova.
Obojica su se narocito zalagala za prava civila.

Imena Andrew Johnson i Lyndon Johnson sadrže po trinaest slova.
Imena John Wilkes Booth i Lee Harvey Oswald sadrže po petnaest slova.

Obojica ubica bili su Južnjaci sa po sva tri svoja imena.
I Booth i Oswald su ubijeni prije nego sto im je sudjeno.

Slučajnost ili ...????


* Similarities Between the Assassinations of Kennedy and Lincoln

** dođite na blog politike nove : )

- 21:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #