novazemlja

14.09.2010., utorak

Ekskluzivno za Novu Zemlju:

PISMO GOSPOJE MARTE NECIJENJENOM, CIJENJENOM A BOGAMI I PODCIJENJENOM ČITATELJSTVU NOVE ZEMLJE ODNOSNO ONOM DIJELU ISTOG KOJE JOŠ NIJE ZAMRLO I ODLUTALO U ZABORAV

Veleštovani,

izuzetna mi je čast u ovaj lijep i suncem obasjan dan upoznati inozemnu i tuzemnu javnost sa spoznajom do koje sam došla prekjučer u trenutku dok sam oduševljeno u svojoj kupaoni strugala onu debelu opaku kožu sa svojih peta istodobno pokušavajući- već po tko bi ga znao koji put- uspostaviti telepatsku vezu sa odavno odlutalim predsjednikom Nove Zemlje!
Vi ste već zasigurno dobro upoznati sa činjenicom kako našeg dragog predsjednika već podulje vrijeme nema na ovim prostorima novozemaljskim, kako je otišao bez pozdrava pa čak i pouke ovog svog negdašnjeg nastojanja pri stvarima novozemaljskim, te kako je, najzad, pitaj boga kamo, kako i s kim zabrazdio u neko nama nepojmljivo područje bitka koje se nalazi s onu stranu jezika, u sad već višegodišnju šutnju za koju čovjek ne zna znači li život ili smrt. Vi ste, nadalje, nadam se, također upoznati sa negdašnjim animozitetima koji su svojedobno vladali između našeg predsjednika i mene; utoliko ću samo napomenuti kako je i jednom i drugom (čitaj: kako izostanku predsjednika, tako i animozitetima bilo koje vrste) konačno došao kraj!

A što se to, priupitat ćete me (ja to osjećam, moja intuicija nema granica!), sudbonosnog desilo onomad dok sam kamenom za hrdanje opake kože sa peta ustrajala u svom kožostrugajućem poslu?
Kao što sam rekla nekoliko redaka gore: ja sam već godinama (nažalost bezuspješno) pokušavala stupiti u kontakt sa predsjednikom koji mi izuzetno nedostaje. Činila bih to tek u svoje slobodno vrijeme, kada stružem onu kožu sa peta svojih (ja ne znam što sam bogu skrivila kada me prokleo imanjem te tvrdokorne i autopojetične kože na petama… stružem i ostružem, ali, avaj, kroz dan-dva ona se opet samostvori! Prokleta, prokleta bila!), pa tako i onomad: naime strugala sam kožu i pokušavala stupiti u telepatski odnos sa predsjednikom Henryjem u par navrata. Prva dva pokušaja, već po očekivanju, nisu uspjela. I kamoli sreće da nakon drugog pokušaja nisam uzela onu britvu za kožu, jer u trenutku kad sam prislonila sječivo na petu lijeve noge, začuh glas koji me toliko prepao i nespremnom uhvatio da sam u iznenađenju i trenutnoj preplašenosti zarila ono oštro u svoje meso i krvnički se samoozlijedila tako da krvarim još i sad i pitanje je da li ću uopće preživjeti. Neke informacije- eto svjedočim iskustvom- po čovjeka mogu biti pogubne. No skratit mi je priču. Ugl. Taj glas je rekao:

-Marta.

Glasom koji kao da je došao iz dubine najdubljeg bunara, staloženim i dubokim, obratio se meni predsjednik. Bila sam toliko oduševljena u tom trenutku da sam zaboravila na britvu u peti i istom oduševljeno poskočila sa zahodske školjke na kojoj sam sjedila, klikćući raspojasano-oduševljeno i mašući rukama. Izgubila sam kontrolu i zaletjela se u zid, poput pomahnitale kokoši ja sam jurila kupaonom rušeći i razbijajući interijer i pritom nanoseći (ah, ti trenuci sretnih vijesti primijenjenih na krhku dušu kao što je moja) svome krhkom tijelu ozljede opasne po život. I već bih se bila od oduševljenja objesila o špagicu za spužvu na onoj poluzi za tuš da me moj dragi predsjednik, zabrinut za moju egzistenciju nije smirio:

-Marta. Skuliraj se.

O, što li sve nije u stanju učiniti taj glas na moje biće! Isprva me izbezumio, natjerao da se samosakatim, krvarim, lomim kosti- a da bi zatim, u još dubljoj i monumentalnijoj basso profondo verziji svoje duboke mudrosti inhibirao moju samouništavajuću reakciju i tako me primirio da sam u idućem trenutku postala mirna poput onoga što je mirno i smirena poput onoga što je smireno i tako izbjegla sigurnu i bolnu smrt! Sjela sam u kut kupaonice i drhtavim glasom odvratila:

-Vratio si se…

-Vratio sam se, Marta. Odsada će sve biti u redu. Objavi ovo na blogu Nova Zemlja. Ali najprije pozovi hitnu da te srede. Ne izgledaš dobro; eno ti crijevce izviruje, a i sva si puna modrica i otvorenih rana. To boli moju dušu.

Zatim je utihnuo. Ostala sam još neko vrijeme razvaljena na podu kupaonice u kojoj stružem kožu sa peta njušeći vlažnu plijesan podova i čudeći se nenadanom obratu sudbine Nove Zemlje. Drhtala sam i ridala, sretna zbog Velike Vijesti a opet nekako tužna poput malog nježnog, bijelo-pahuljastog zečića prije klanja metodom sjekire i panja. Mnoge emocije i nedorečene misli preplavile su moje biće, i tada sam shvatila epohalni značaj svoje novonastale uloge i dužnosti, da naime svijetu objavim ovu Vijest koja je, baš u trenutku kada sam bila počela vjerovati da moj život više nema smisla, obasjala ovo moje već raspadnuto psihofizičko truplo i podarila istome novi život i nadu u bolje sutra a bogami i prekosutra.

Zahvaljujem Ti, Predsjedniče, i učinila sam što Si naložio : ))))

- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	rujan, 2010
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Doživotni predsjednik.

Himna Nove Zemlje- NOVO
Himna.mp3 - 2.23MB

Principi.

dekonstrukcija i reorganizacija, retrogradno-progresivna potraga smisla ujedajućeg smisla, rušenje i gradnja kao priprema novom rasapu kao preduvjeta izgradnji bez građevinske dozvole (beskrajni tijek zrnca pijeska unutar rotirajuće klepsidre). Pretpostavka je temeljni uvid kako sav preozbiljno shvaćen poredak biva fundiran u Ništa, a samim time otvorena biva mogućnost nove slobode, analitički povezane sa dekonstruktivnim akcijama bez utjecaja na savjest.

Nova Zemlja na: BKG