novazemlja
21.04.2009., utorak
Čovjek br.1 i čovjek br.2
|
Da bi čovjek uzmogao pisati, a zatim napisati štogod spomena vrijedno- reče čovjek br.1 čovjeku br.2- ti bi morao prije svega, osnovno i nužno biti nenormalan tip. Ali ti si i suviše normalan, čovječe br.2, a da bi bio dovoljno lud. Stoga i kliziš ulicama bez ideala, pa i interesa, ako si već praktičan čovjek. Uostalom, ti nikada niti nisi naučio pisati. Ti ne znaš čak niti kako se zoveš. …Uglavnom bio je to jedan svakodnevan sobni razgovor shizofrenika nakon neprospavane noći, optočen podočnjacima, okružen teškim vonjem cigaretnog dima što se već odavno uvukao u zidove sobe, a, da budemo iskreni, zavukao se u apsolutno svaku tvar interijera. U okviru otvorenog prozora zujala je muha, a ptice su vani cvrkutale i bila je to jedna lijepa slika sa zvučnom pozadinom. Čovjek br.1 i čovjek br.2 zašutjeli su. Isprva su sjedili jedan naspram drugog za stolom uvaljeni u neudobne, duboke fotelje i tako se nekako upoznali. Pale su riječi, pa i optužbe, pa tišina… S vremena na vrijeme jedan od njih bi ustao, približio se prozoru i gledao muhu izgubljenu u egzistenciji, a zatim bi drugi učinio isto, ali tek nakon što bi se prethodni vratio na svoje mjesto. Mada ta mjesta nisu bili ničija, ako ćemo biti točni… No tužitelj tj. čovjek br.1 nije znao ama baš ništa o čovjeku br.2, pa je svejednako izbacivao optužbe i zadovoljno smrdio u vlastitom sadizmu. On nije znao, da, na primjer, čovjek br.1 sanja nomade, elitna stada, reformirani pastoralizam, širenje carstva i moćne katafrakte partske kod Carrhae kako uništavaju dehidrirane, demoralizirane rimske legije na užarenom pijesku pustinjskom i ulijevaju rastaljeno zlato u ždrijelo pohlepnoga Crassusa, da on sanja Hanibala i Martu i plovidbu u plavim trakama na nekom planetu bez sile teže i visoka vitka stabla nalik kokosu gdje se vere poput majmuna bježeći sa stotoga kata neke zgrade, savršeno odlučan u svijesti kako više nema niti volje niti snage živjeti u civilizaciji i biti čovjekom.i dinstati luk svaki drugi dan… on je naime dovoljno lud da ne postane beznadan, on ima crnu i bijelu repliku punskog privjeska sa Sirakuze od pješčanika, on je nakosio sliku (koja prikazuje ekskret koji je pregazio tenk) i shvatio kako su zanimljive paramneze starca-dadaista u prizemlju jedne kuće u kome odzvanja galama prijenosa nogometne utakmice sa televizije i šušti solilokvij jedne kompulzivne starosti na izmaku snaga…. Čovjek br.1, zaključimo na kraju, ne zna što je meteoropatija….  |
