…bio sam onomad skršen ležao na podu sobe u kojoj živim, njušeći vlažan vonj prašnih grinja i čudeći se kaosu svojih misli… kadli netko, tajanstven netko zakuca na moja vrata, zakuca dvaput pa triput… zakuca četiri puta… pa kad najzad shvatih da netko nešto kucajući na vrata ne namjerava odvratiti se ignorancijom kojom uobičavam počastiti svakog dragocjenog i nepoželjnog gosta- ustah na jedvite jade potpomognut rukama, okrenem ključ u bravi položim ruku na kvaku posve tiho kako bih zavarao škripavi mehanizam i lagano… jedva primjetno otkliznuvši se, moja egzistencija našla se strovaljenom u ništavilu… trajaše to sa stajališta moje percepcije sat ili dva (onaj netko sveudilj je kucao ne htijući da se udalji u dublji dio hodnika… tamo je frižider sa filetima paprike gdje se mogao počastiti i skratiti vrijeme čekanju on je mogao uzeti sir iz plastične posude mogao je slobodno uzeti krišku kruha i jednostavno prepustiti se jednom nesvakidašnjem događaju… ali vjerojatno je to tako sa ljudima koji kucaju na vrata strancima pa su nelagodni i ne mogu se opustiti kao kod kuće) MARTA SAD ĆU povikah sluteći MARTA SAD ĆU JA rekoh u prazni kanjon mraka razapnutog između ruba vrata i dovratka MARTA UZMI PAPRIKE I PRIČEKAJ ME TAMO MENI JEDNOSTAVNO TREBA VREMENA DA OTVORIM SJEDNI TAMO I RECI SAMA SEBI DA TREBA DA SE OSJEĆAŠ KAO KOD KUĆE A I PAPRIKA JE ZDRAVA NE ZABORAVI TO UZMI MARTA PAPRIKE I JEDI u žurbi zaboravih brzinu i porinem što sam suvislije mogao počeh grebati drugom rukom o ta otežala olovna vrata ususret kucanju neke nepoznate sudbine (a možda je to stanodavac tko bi to znao a možda je to susjedova sjena a možda kakvo dijete koje su poslali da kuca po susjedstvu tko bi znao…) i pas je zalajao s onu stranu prozora i jedno svjetlo zapaluca u daljini… o onaj nepoznat netko ili ono nepoznato nešto kucaše kao da odzdravlja mojim naporima bodreći me ali sveudilj ne odgovarajući mojim slutnjama STANODAVČE SAD ĆU JA PONEKAD JE TEŠKO OTVORITI OVA VRATA ONA ONA SU TAKO PROKLETO TEŠKA PONEKAD ONA SU INHIBIRANA JEDNIM STARIM ZAHRĐALIM MEHANIZMOM ALI TI NITI NISI STANODAVAC VEĆ SOBOIZNAJMITELJ I TI NIKOME NIIŠTA U ŽIVOTU NISI DAO KAO NITI SEBI HUMANISTIČKU NAOBRAZBU goni se gade pomislih- jer ako si ti… ako si ti- dočekat će me ispružena ruka iziskujuć milijune forinti, bezbroj novčanica funti maraka srebrnih aleksandrijskih tetradrahmi a ja ću slegnuti ramenima buljeći u tamu iz koje kao u nju ubodena zjapi rastvorena šaka i… u tom slučaju nema smisla da otvaram ova prokleta vrata i ugledam taj usrani prizor |
< | ožujak, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |