Nova Politika

02.07.2012. - pripremio: Jupi

Danas je opće popularno da svi govore o ekonomskim problemima i rješenjima, A ključ za sve vide i nude u sferi novca. Ekonomska kriza u Hrvatskoj zaokuplja svu pozornost, pa tako duboka, vrlo troma i poražavajuća kriza hrvatskog pravosuđa ostaje izvan svakodnevnog kriznog fokusa.

Osnivač i predsjednik Udruge JURIS PROTECTA, Zlatko Zeljko već niz godina upozorava na drsku odvjetničku pljačku i poražavajuće stanje pravosuđa u Hrvatskoj koje bitno i snažno, već u temljenim odrednicama i praksi onemogućuje sve pokušaje gospodarskog oporavka.

Zeljko je nakon završenog studija elektrotehnike, diplomirao i. kombinirani studij prava i ekonomije na Sveučilištu u Münchenu. Cijelu profesionalnu karijeru proveo je kao samostalni pravni poslovni savjetnik na njemačkom govornom području.

Nedavno je na stranici udruge Juris Protecta objavio: - Izvješće o stanju pravosuđa, medijskih sloboda, gospodarstva i ljudskih prava u RH.
Meni je to Izvješče posebno interesantno jer se u njemu vidi koliko bolesna metastaza hrvatskog pravosuđa ključno određuje sve što se događa u drugim životnim sektorima današnje Hrvatske, i koliko je lobi pravnih pismoznanaca nedodirljivo i daleko iznad svake ekonomije i demokracije.

Cjelovito Izvješće koje preporučujem pogledati nalati se na linku: http://jurpro.hr/izvjesce-lang=hr.html
a ovdje u slijedećem donsim samo neke naglaske iz tog Izvješća.

IZVADCI IZVJEŠĆA

Republika Hrvatska je država u kojoj interesni lobiji masovno kontroliraju i pljačkaju svoje sugrađane i pravne osobe, sve na zakonit način, a zakone su donijeli upravo ti lobiji.
Djelotvorno, nezavisno i kvalitetno pravosuđe je osnovna pretpostavka za uspješan razvoj tržišnog gospodarstva i slobodnog društva.
Sudski postupci u građanskim sporovima pred hrvatskim sudovima traju 10, 20 i više godina.

Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava svako trajanje sudskog postupka više od 5 godina predstavlja kršenje ljudskih prava zbog dugotrajnosti sudskog postupka. Hrvatska ima stotine tisuća predmeta koji su stariji od 10 godina, a na desetke tisuća koji su stariji od 20 i više godina. Kod tolikog trajanja sudskih postupaka cinizam je pozivati se na postojanje pravne države u Hrvatskoj.
Hrvatske vlasti zasigurno krše ljudska prava više stotina tisuća svojih građana zbog dugotrajnosti sudskih postupaka, što je europski rekord. Zbog samo te činjenice RH ne pripada krugu civiliziranih zemalja, a Europska unija je ne bi smjela primiti u svoje članstvo. RH bi morala biti isključena i iz članstva u UN-u zbog masovne povrede ljudskih prava zbog dugotrajnosti sudskih postupaka.

Obzirom na dugotrajnost sudskih postupaka, nepostojanja kvalitetne pravne zaštite u razumnom roku, nefleksibilnosti radnog zakonodavstva, nedovoljne zdravstvene zaštite između ostalog, Hrvatska je država koja ne samo da ne pruža pretpostavke za investicije, a time pokretanje gospodarstva i smanjenje nezaposlenosti, nego se radi o lokaciji koja je nepoželjna i opasna za življenje.
U Hrvatskoj su glavni uzrok nedjelotvornog i nekvalitetnog pravosuđa odnosno dugotrajnosti sudskih postupaka.

2. Odvjetničke tarife

Autoru ovog izvješća nije poznata država u svijetu u kojoj je na snazi sličan model odvjetničkih tarifa koji bi bio usporediv s Hrvatskim.
Davne 1994. god. donesen je Zakon o odvjetništvu koji je predvidio da Odvjetnička komora određuje visinu i način obračuna odvjetničkih tarifa (čl. 18 ).
Drugim riječima Zakonom o odvjetništvu dodijeljene su zakonodavne ovlasti jednoj cehovskoj interesnoj udruzi građana. Samo je po sebi razumljivo da su te ovlasti zloupotrebljene do krajnjih granica. Kao i sve druge strukovne i paradržavne organizacije u novostvorenoj državi, i Hrvatska odvjetnička komora je stavljena pod kontrolu uskog tajkunskog interesnog lobija od nekoliko odvjetnika. Oni su zloupotrijebili dobivene ovlasti i nametnuli pljačkaški danak Hrvatskim pravnim i fizičkim osobama, kojeg povijest do tada nije poznavala.
Interesni lobiji putem „Tarifa“ pljačkaju na isti način bogate i siromašne. Naime umirovljenici i ostala sirotinja koja zakasni s plaćanjem mjesečne pretplate HRT-u u iznosu od 80,00 kn dobiva ovrhu i njezin dug preko noći naraste na 550,00 kuna. Isto se događa kod parkirališni kazni i komunalnih dugovanja.

Odvjetnički honorari u Hrvatskoj u prosjeku su 7 puta veći od honorara odvjetnika u Njemačkoj
Ako se uzme u obzir činjenica da su prosječna primanja njemačkih građana trostruko veća od hrvatskih, dolazimo do zaključka da su usluge odvjetnika u Hrvatskoj 20 (dvadeset) puta skuplje.

Nema sumnje da su odvjetničke tarife u Hrvatskoj najveća povijesna pljačka pravnih i fizičkih osoba na ovom prostoru. Ne samo da se radi o ozakonjenoj pljački povijesnih razmjera, nego su odvjetničke tarife glavni razlog gospodarskog sloma Hrvatske.

Nekoliko odvjetnika koji su bili bliski političkim i interesnim lobijima preuzeli su zastupanje državnih i gradskih institucija odnosno poduzeća u vlasništvu države i gradova te u vrlo kratkom vremenu postali milijunaši i najbogatiji Hrvati.
Novac koji je preko odvjetničkih tarifa izvlačen iz državnog sektora, tobože na legalan način, jedna je od najbolje organiziranih načina legalizirane pljačke, odnosno pranja novca u Hrvatskoj.

Procjenjuje se da je u zadnjih 18 godina, nakon donošenja Zakona o odvjetništvu do danas od građana i pravnih osoba u RH prekomjerno naplaćeno najmanje 60 milijardi Eura. To su više od 4 godišnja proračuna RH. Procjenjuje se da je 90% od toga iznosa završilo na računima stanovitog broja tajkuna iz redova odvjetnika, a samo 10% od toga iznosa je završilo na računima preostalih odvjetnika.
Na jednoj strani postoji nekoliko tajkuna iz odvjetničkih redova koji raspolažu milijardama, dok na drugoj strani zbog pomanjkanja klijenata 40% preostalih odvjetnika ima blokirane račune zbog nedostatne zarade.
Prema podacima Porezne uprave, dugi niz godina prvo mjesto po ostvarenoj dobiti zauzimali su upravo tajkuni iz reda Zagrebačkih odvjetnika.
Dok u demokratskim državama Europe sudske tarife u stopu prate odvjetničke, u Hrvatskoj su odvjetničke tarife u prosjeku 100 puta više od sudskih. To ima za posljedicu da je sudački rad diskriminiran i znatno niže plaćen od odvjetničkog.

Vlasti nisu spremne ukinuti odredbu po kojoj odvjetnička komora samostalno određuje odvjetničke tarife, unatoč činjenici da su u većini zemalja EU-a odvjetničke tarife određene zakonom i usklađene sa životnim standardom. Iz toga proizlazi da je upravo vlast sponzor masovne povrede ljudskih prava i organizirane pljačke.

Kozmetička promjena tarifa i obmana javnosti uslijedila je krajem 2009. god. kada su Hrvatska Vlada zastupana po ministru gospodarstva Đuri Popijaču i HUP-u, kojeg je zastupao Popijačev zamjenik, dala suglasnost za novi tarifni prijedlog Odvjetničke komore. Nadglasali su sindikate u GSV-u i time omogućili Sanaderovom ministru pravosuđa Ivanu Šimonoviću da dade svoju suglasnost na novi tarifni model. Ministar je velikodušno potpisao nove tarife uz cinične izjave o napretku u reguliranju odvjetničkih tarifa, a nakon toga napustio Vladu i Ministarstvo pravosuđa.

Nabrojat ćemo, taksativno, posljedice propusta zakonskog reguliranja odvjetničkih tarifa na bazi odredbe razumnih paušalnih naknada (honorara) za zastupanje u imovinsko pravnim i ostalim sporovima u Hrvatskoj po uzoru na veliku većinu zemalja EU-a predvođenu Njemačkom:

1. Kadrovska devastacija pravosuđa
Zbog višestruko većih očekivanja zarada u odvjetništvu i javnom bilježništvu, suci su masovno napustili sudove i prešli u odvjetnike odnosno javne bilježnike.

Sudački kadar od najnižih do najviših sudova u velikoj je većini biran iz interesne skupine HDZ-a. Režim i ne krije da u Ustavni sud nisu birani vrsni i ponajbolji kadrovi nego politički komesari političkih stranaka. Takvi kadrovi nisu u stanju kvalitetno obnašati svoje dužnosti

2. Organizirana pljačka i nedostupnost pravne zaštite slijedeća je posljedica odvjetničkih tarifa u RH. Odvjetničke tarife su po visini lihvarske, a po načinu obračuna uzrokuju sukob interesa odvjetnika i njegovog klijenta. Građani koji nemaju dovoljno financijskih sredstava nisu u stanju ostvariti pravnu zaštitu.
Nekoliko odvjetnika koji su bili bliski političkim i interesnim lobijima preuzeli su zastupanje državnih i gradskih institucija odnosno poduzeća u vlasništvu države i gradova te u vrlo kratkom vremenu postali milijunaši i najbogatiji Hrvati.
Novac koji je preko odvjetničkih tarifa izvlačen iz državnog sektora, tobože na legalan način, jedna je od najbolje organiziranih načina legalizirane pljačke, odnosno pranja novca u Hrvatskoj.

3. Masovna povreda ljudskih prava zbog nerazumno dugog roka suđenja
Hrvatska ima više stotina tisuća sudskih predmeta koji su stariji od 10 odnosno 20 i više godina. Sud za ljudska prava u Strasbourgu generalno priznaje kršenje ljudskih prava za svako prekoračenje trajanja sudskog postupka dulje od 5 godina.

4. Korupcija i sukob interesa u pravosuđu je na prvom mjestu u svim anketama provedenim u Hrvatskoj. Tako svako novo odgađanje sudskog ročišta donosi odvjetniku na desetke tisuća kuna dodatnog honorara, što suci vrlo često čine svojim kolegama odvjetnicima. Odvjetničke naknade u Hrvatskoj prema najnovijem tarifnom modelu za imovinsko pravne sporove (95% prometa na sudovima) računaju se posebno za svako ročište i svaki podnesak. To vodi do otvorenog sukoba interesa odvjetnika i njegovog klijenta, jer odvjetnik ima interes da postupak traje što duže, a njegov klijent ima obrnut interes (minimiziranje trajanja postupka i troškova).

3. Katolička crkva

Nakon što je Tuđmanov HDZ preuzeo vlast Crkva je odmah pokazalo da joj je daleko više stalo do materijalnih dobara nego izgradnje uređenog civilnog društva u Hrvatskoj.
Vatikanska diplomacija iskoristila je vlastohlepnog Tuđmana i s njegovim režimom zaključila sramni međudržavni ugovor po kome se RH obavezala iz budžeta financirati cjelokupne crkvene aktivnosti u Hrvatskoj, a Tuđman je za uzvrat dobio neograničenu potporu Crkve. Alternativa bi trebala biti uvođenje posebnog crkvenog poreza, kojeg bi plaćali katolici izravno Crkvi, kao što je to slučaj u većini europskih zemalja. Za očekivati je da će se naći neka buduća vlast koja će otkazati Konkordat i zaključiti novi Ugovor s Vatikanom sukladno europskim standardima.

Mnogi njezini misionari živjeli su dugi niz godina u demokratskim zemljama Zapadne Europe, USA, Kanade i Australije, ali ništa od tih demokratskih zasada nisu presaditi u svoju domovinu. Izgleda kao da su se bojali demokracije, učinkovitog pravosuđa i funkcioniranja institucija vlasti. Tako Katolička crkva u cjelini a ni pojedini članovi klera nikada nisu digli svog glas protiv organizirane pljačke građana putem odvjetničkih tarifa koje su zaslužne za uništenje pravosuđa i ostalih institucija vlasti, što je na kraju dovelo do masovnog kršenja ljudskih prava stotinama tisuća hrvatskih građana i u konačnici ugrožavanja opstojnosti cjelokupnog Naroda.

Nije razumljivo da svi ti učeni i iskusni pojedinci iz crkvenih redova nisu bili u stanju procijeniti ulogu djelotvornog pravosuđa i ostalih institucija vlasti za razvoj gospodarstva, a time radnih mjesta i prosperiteta građana. Možda Crkvi i nije stalo do materijalnog i duhovnog prosperiteta građana, kako bi iste mogla lakše držati u pokornosti.
Umjesto aktivnog sudjelovanja u izgradnji djelotvornih institucija vlasti Crkva se zadovoljila organizacijom pučkih kuhinja iz budžetskih sredstava, a osiromašeni jadnici čekaju u neprekidnim redovima kako bi dobili besplatan dnevni obrok.

Crkva vjerojatno zna da je značajno izgubila potporu u narodu, ali je to očito previše ne brine. Također je neophodno onemogućiti monopol katoličkog vjeronauka u školama kako bi se osigurala ravnopravnost vjernika i nevjernika odnosno drugih konfesija.

4. Sloboda medija

Jedan od vrlo značajnih problema hrvatskog društva je nepostojanje slobode medija. U Hrvatskoj ne postoji niti jedan nezavisni slobodni medij.
Novinari nisu zaštićeni kako bi mogli neovisno obavljati slobodnu novinarsku djelatnost, a gospodarski tajkuni odnosno moćnici vrlo često određuje što i kako će se objaviti ili ne objaviti.

Unatoč svim očekivanjima aktualna vlast predočila je prijedlogu novog Zakona o HRT-u prema kojem se HRT stavlja pod izravnu kontrolu vlasti, predlažući da članove Uprave i Vijeće HRT-a bira Sabor. Dakle pripremaju se crni dani HRT-u. Tako Hrvatska radiotelevizija nakon 20 godina „demokracije“ umjesto da postane javni medij ponovo postaje državna radiotelevizija.
Formalno kolo vodi Čačićev HNS, beznačajna klijentelistička strančica pod čijom kontrolom je nadležno Ministarstvo kulture, ali očito ima potporu svog koalicijskog partnera Milanovićevog SDP-a. Tako Hrvatska radiotelevizija nakon 20 godina „demokracije“ umjesto da postane javni medij ponovo postaje državna radiotelevizija .

U nedavno provedenoj diskusiji u emisiji „Otvoreno“ bila je vidljiva sva nakarada prijedloga novih zakonskih izmjena. Među gostima se našao i olinjali bivši komunistički novinar Denis Kuljiš koji tvrdi da je prijedlog novog Zakona o HRT-u proizvod njegove misteriozne radne grupe, čiji članovi su ostali nepoznati javnosti.

5. Gospodarstvo

Hrvatsko gospodarstvo je pred kolapsom. Nije ni čudo, jer država nije u stanju privući investitore. Naime samo luđaci su spremni investirati u državi u kojoj sudski postupci traju 20 ili više godina, a cijena takvih postupaka je 10 puta skuplja od ostalih lokacija u Europi.
Hrvatska je država čije gospodarstvo je pred kolapsom zbog nedjelotvornog pravosuđa odnosno visokih odvjetničkih troškova. Naime poduzetnici i ostali građani prisiljeni su otpisati potraživanja u trenutku kada dužnik odbije plaćanje. Dužnici i razni špekulanti masovno koriste dugotrajnost sudskih postupaka i odbijaju plaćanje sa sloganom „tuži me“. Političari uključujući predsjednika Države i Vlade pozivaju strane i domaće privatne investitore da ulažu u Hrvatsku i time pokrenu gospodarstvo i povećaju broj zaposlenih, ali nisu u stanju shvatiti da je to upravo zbog nedjelotvornog pravosuđa pucanj u prazno.

6. Bankarski sustav

Upravo zbog ne funkcioniranja pravosuđa postoji veliki izgled da dođe do sloma bankarskog sustava u Hrvatskoj.
Poznato je da se veliki dio stambenih i ostalih kredita ne servisira, a banke se ne usuđuju pokrenuti masovne ovrhe, jer znaju da zbog ne efikasnog sudstva ovrhe u Hrvatskoj traju godinama, a nerijetko i 10-cima godina.
Banke bi po hrvatskim i drugim nacionalnim i internacionalnim standardima morale otpisati takva potraživanja, što bi istog trenutka dovelo do sloma bankarskog sustava u Hrvatskoj. Pitanje je samo vremena kada se više neće moći odlagati pokretanje masovnih ovrha na nekretninama i koliko će dugo trajati ova neizvjesnost.

ZAKLJUČAK

Pretpostavka za investicije, bilo domaće ili strane, je učinkovito pravosuđe, a to znači rješavanje sporova u razumnom vremenskom okviru. Nije teško zaključiti da nitko normalan neće investirati odnosno pokretati gospodarske aktivnosti u državi u kojoj sudski postupci traju 20 i više godina. Ne samo to nego država u kojoj sudski postupci traju 20 godina ne smije se uopće nazivati pravnom državom. Takva država je država kaosa, bezakonja i masovne povrede ljudskih prava zbog dugotrajnosti sudskih postupaka. U takvoj državi je opasno živjeti a kamoli dobrovoljno investirati i pokretati gospodarske aktivnosti.
Ako aktualna vlast u najkraćem roku ne promjeni navedene makroekonomske uvjete, doći će neminovno do sloma bankarskog sustava i cjelokupnog gospodarstva, a time do kaosa i nemira nesagledivih razmjera.
Nisam siguran da su vlasti s ovih prostora, uz svoje nasljeđe iz prošlih vremena, u stanju sagledati nadolazeće opasnosti.
Jedini način za izlaz iz neminovnog sloma je stvaranje makroekonomskih uvjete, prije svega osiguranje suđenja u razumnom roku i po razumnim cijenama, kao i posezanje za stranim nezavisnim i kompetentnim kadrovima. Bojim se da će prenapuhana vlast prije bankrotirati nego priznati vlastitu nekompetentnost.
Uostalom pročitajte što o modernoj Hrvatskoj misli kolumnist The Washington Times-a pod naslovom Moderna mafijaška država

Dodatak : POTPIS PETICIJE

Niže potpisani zahtijevaju od Vlade RH i Sabora da bez odgode zakonski reguliraju odvjetničke tarife prema modelu koji se primjenjuje u Njemačkoj i ostalim državama EU-a i time spriječi daljnju sponzoriranu pljačku fizičkih i pravnih osoba, urušavanje gospodarstva i masovno kršenje ljudskih prava u Hrvatskoj. Istovremeno tražimo od Europske komisije i Europskog parlamenta da naše zahtjeve podupru i uvjetuju članstvo RH u EU udovoljavanjem navedenom zahtjevu.


AD. 14.07.2012.

Osvrt prezentatora Izvješća ( Jupi ) :

Ovu tematiku o izopačenosti kule pravosudne želio bih zaključiti jednom artikulacijom, a ta je - CEHOVSKA SUPERMACIJA .

Cehovi nastaju u Europi u 13 stoljeću kao udruge obrtnika, i trgovaca, a udruge sa svrhom da se iz zajedničke kase i fonda znanja cehovske udruge pomaže poslovanje, razvoj, sigurnost i utjecaj svojih članova ceha. To se radilo na osnovu ulaganja članova, i zvalo se - platiti ceh.

Općenito, po karakteru, za ceh se može reći da je to branšno-stručna udruga; npr. ceh knjigovođa, ceh obućara, ceh mlinara, ceh tiskara, bankarski ceh, ceh zaštitara, itd. I danas cehovi egzistiraju kao registrirane udruge, ili samo kao organizacijski model u nekoj branši.

Ona sila koja stvara ceh, i drži ga na okupu jest sila interesa, i to istih interesa nekog broja poslovnih ljudi. Ti poslovni ljudi svijesni svojih zajedničkih interesa, mogu se registrirano udružiti u ceh, ALI I NE MORAJU, NO I DALJE NJIHOVE SILE INTERESA SU PRISUTNE I ONE SE SAME ZA SEBE U STAVRNOSTI SE ZBRAJAJU, KAO VEKTORI NA ISTOM PRAVCU.

Tako, iako u Hrvatskoj ne postoji registrirani pravni ceh, uobičajeno je i opravdano reći - pravni ceh, jer postoji isti poslovni interes sudaca i odvjetnika da sebi osiguraju posao, i tako profite i društvenu moć.

Štos s pravnim cehom je što su ljudi upravo iz tog ceha najviše i najsnažnije od svih drugih uključeni u IZRADU ZAKONA, pa su pod utjecajem vlastitih poslovnih interesa u šansi da te zakone naprave, ili samo začine, tako da im ti zakoni omogućuju brdo posla i dobre zarade.

Tako je i s drugim cehovskim interesnim skupinama, recimo medijski ceh, farmaceutski ceh, ceh političara, itd. Svi ti cehovi vide i nude život, usko kroz optiku i naočale vlastite struke / branše i to tako da im osigurva dobru prođu i profit

Upravo o tome Željko Bebek pjeva - "Kad bi mene pitali svi bi samo plesali"

Posljedično tim branšnim poslovnim - cehovskim interesnim silama, u ljudskim društvima dolazi do narastanja njihova utjecaja na čovjeka pojedinca, koji se teško može oprijeti njihovim ponudama i traženjima, i to se onda zove CEHOVSKA SUPERMACIJA.

Povijesno je već poznata opasnost od cehovske supermacije i zapravo njihovog retrogradnog životnog djelovanja, pa su primjerice obrtnički cehovi u 19 st. bili negdje zabranjeni. No tu zabranu cehova obrtnika ishodio je - ceh industrijalaca. Ha ha ha.

Općenito se može reći dakle da su cehovske sile jedne od ključnih društvenih sila, koje su stalno prisutne i stalno život povlače na svoju stranu.

Tako se pokazuje vrlo opravdanim zaštiti se od CEHOVSKE SUPERMACIJE, no hrvatski Ustav ne prepoznaje cehovske interese, niti zaštitu od cehovske supremacije.

Rezultat toga je to što imamo ODVJETNIČKO PRAVNO-POSLOVNO NASILJE, koje je poslijedica upravo SUPERMACIJE PRAVNOG CEHA.