Nova Politika
02.09.2011., petak
Optimalan društveno-ekonomski model obzirom na realno stanje kolektivne svijesti
Piše : catwoman
Sve je razvidnije kako su do sada postojeći i nama povijesno dobro poznati društveno-ekonomski modeli - od robovlasništva, preko feudalizma i kapitalizma, pa do socijalizma i onda opet natrag na kapitalizam ( s očitom tendencijom ubrzanog daljnjeg vraćanja na feudalizam i robovlasništvo ) - kreirani od strane uzurpatora većine privatnog vlasništva da bi tu većinu očuvali i dalje ju uvećavali. Čak je i socijalizam bio proba, kontrolirani i manipulirani eksperiment, uz ostale političke i gospodarske razloge, da se vidi koliko su ljudi ne/spremni i ne/voljni odgovorno brinuti o nečemu što je od općeg zajedničkog interesa. Obzirom na svoja iskustva i saznanja u vezi ljudske motivacije i opće razine svijesti, smatram da bi optimalan društveno-ekonomski model bio neka sinteza kapitalizma i socijalizma, na način da svakako postoji tržišna konkurencija i privatno vlasništvo ( jer je velikoj većini ljudi jedina motivacija ono nešto isključivo svoje, vlastito ), ali da je dotično vlasništvo pravedno i isprva ravnomjerno raspodijeljeno među ljudima, te da ga oni dalje mogu uvećavati svojim trudom, fokusiranošću, sposobnošću / inventivnošću ... na korektan način. Klasična veza poslodavca i posloprimca trebala bi prestati postojati, jer gotovo obavezno uvjetuje prvog kao profitera tiranina bez i malo socijalnog osjećaja i odgovornosti, a drugog kao roba tipa: radilica, ulizica, saboter, luzer ... Dotični model budi u ljudima najgore moguće osobine, dok bi, čini mi se, model sitnog kapitalizma, u kojem bi svatko bio motiviran raditi kvalitetnije, učinkovitije, biti maksimalno zainteresiran za rad ( jer o tome izravno ovisi i njegov prihod ) dakle - takav model poticao bi u ljudima one puno bolje osobine: marljivost, kreativnost, zalaganje, zdravo natjecanje. Čak mi se čini da bi i solidarnost bila češća pojava, činjenicom kako bi u tom modelu ljudima lakše doprlo do svijesti da se loše stvari svakome mogu desiti, pa je bolje i zbog vlastite sigurnosti podržavati različite oblike uzajamne ljudske pomoći, naravno, dobro pazeći da to ne preraste u parazitiranje, već da se ljude u nevolji što prije i kvalitetnije osposobi kako bi ponovno bili sebi i drugima od koristi. Činjenica da ( koliko je meni laiku poznato ) sličan društveni model sitnog kapitalizma nikada nije globalnije zaživio / postojao, te kao takav bio čuvan od zloporabnog okrupnjavanja poput svojevrsne humane civilizacijske stečevine, upućuje samo na to koliko je takav model zapravo poguban za sve one koji bi lagodno živjeli na tuđoj muci. Strahovita namjerna greška i doslovno ogroman grijeh počinjen je u Hrvatskoj pretvorbom društvenog vlasništva u privatno, činjenicom da ono nije pravedno raspodijeljeno svojim dugogodišnjim stvarateljima, već dominantno pojedincima – najčešće direktorima iz prethodnog društvenog sistema ( koji su, izgleda teoretski, imali 200 puta veće plaće od tadašnjih radnika, obzirom su mogli kupiti 51% dionica, dok je 200 radnika moglo otkupiti preostalih 49% prijašnjeg društvenog poduzeća – taj podatak, slučajno pročitan u novinama 1990. godine nikada neću zaboraviti, koliko me zaprepastio, jer formalno socijalistički direktori nisu imali toliko puta veće plaće, očito se radilo o dugogodišnjim utajama kojekakvih provizija, krađama društvene imovine, koje je novouspostavljeni gospodarski poredak samo "legalizirao". ). Drugi dio ekipe 'otkupitelja', bolje rečeno: primatelja društvenog vlasništva činili su novokomponirani režimski ljubimci . Ne mislim ovom postom lamentirati nad prolivenim mlijekom, već se pitam – kako ispraviti tu fatalnu grešku / grijeh, i kako postaviti ljude u ovom društvu u poštene startne pozicije? Zanimaju me vaša promišljanja u tom smjeru, jer smatram kako je to pitanje svih pitanja na koje bi morale odgovoriti sve stranke koje se planiraju ponuditi glasačima na slijedećim parlamentarnim izborima. Naravno, pitanja ulaska o EU je takođe pitanje tog ranga, no – to smo već dovoljno elaborirali u različitim tekstovima, i stoga me posebice zanima baš ovo, tim više što smo tu temu više puta značajno zagrebli u mnogim osvrtima, ali joj nikada nismo posvetili cijeli napis , tj. kompletniju razradu. U tom smislu posebno zahvaljujem kolegi blogeru Blade777 za poslijednji komentar na prethodni napis, koji me konačno ohrabrio objaviti ovo svoje promišljanje kao uvod u zajedničku raspravu i poslijedično moguć konsensus, dakle - neki vid početnog obrisa odgovora na to pitanje. |
koji nastoje biti 
, 