Nova Politika

05.06.2011., nedjelja

Papa - glasnogovornik Novog svjetskog poretka

Izvor : http://europskaunija.yolasite.com/


Kao što je urbi et orbi poznato, 4. i 5. lipnja Hrvatsku pohodi papa Benedikt XVI. Običaj je na papskim putovanjima izvan Italije da papa odgovori na nekoliko pitanja već u avionu. Ovaj je papa odlučio tom prigodom progovoriti o osobnoj povezanosti s hrvatskim narodom, o hrvatskoj prošlosti i značenju Alojzija Stepinca za Hrvatsku, ali i Crkvu. Osudio je i ustaški režim držeći ga diktaturom i lažnom autonomijom koja je bila „instrumentalizirana od Hitlera i njegovih pomagača.

Kardinal Stepinac je to shvatio jako dobro, pa je branio humanizam u suprotnosti tome režimu, braneći Srbe, Židove, Rome i pateći zajedno s njima.“

Govoreći o svom prijatelju hrvatskom kardinalu Franji Šeperu, koji je bio njegov prethodnik na čelu Kongregacije za nauk vjere (nekada poznatije kao „papinska inkvizicija“), naglasio je kako mu je Šeper pomogao da shvati i upozna Hrvate jer je bio veliki Hrvat i veliki europejac. On i pokojni kardinal Kuharić, kao i kardinal Bozanić – istaknuo je Ratzinger – uvijek su mu govorili da Hrvatska nije na Balkanu, nego u Srednjoj Europi“. Stoga zaključuje da bi bilo „logično, pravedno i potrebno da Hrvatska uđe u Europsku uniju gdje povijesno i kulturno oduvijek pripada.“

Dakako, pritom i papa, kao i čitava oligarhija, uporno miješa Europu i Europsku uniju. Europa je prekrasan kontinent i nema ništa loše u europejstvu i europskoj suradnji, ali – na temelju brojnih dokaza – posve je jasno da je mnogo toga lošeg u Europskoj uniji.

Ni papi, dakako, nije promaklo da „među Hrvatima postoji određena doza euroskepticizma“, ali je to pripisao „briselskoj birokraciji i racionalističkoj kulturi koja danas u Europi nema previše sluha za bogatstvo povijesne raznolikosti.“

Unatoč toj kritici europske birokracije, papa (ničim izazvan) smatra da će „Hrvatska sa svojim ljudskim i ekonomskim resursima proširiti europski horizont i obogatiti ga na kulturan i duhovan način“. Kako bi to Hrvatska uopće mogla, budući da će u Europi predstavljati „silu“ jačine statističke pogreške, papa nije precizirao.

Ratzinger također nije potanje objašnjavao zašto smatra „da većina Hrvata s velikom radošću misli na trenutak ulaska u članstvo“ u Europskoj uniji. Otkud mu podatak da Hrvatima skaču srca od radosti kad misle na trenutak pristupanja Uniji zbilja nije jasno. Budući da i najoptimističnija, od oligarhije naručena istraživanja o podršci naroda pristupanju Hrvatske Uniji uglavnom sadrže i podatak da čak ni oni koji ulazak u EU podržavaju ne smatraju da će se samim time nešto spektakularno promijeniti nabolje. Stoga je vrlo upitno raduju li se građani Hrvatske kad misle o pristupanju naše zemlje toj neoliberalnoj korporatističkoj federaciji.


Ulazak Hrvatske u Uniju i papa vidi kao svršen čin

Ni papa, kao ni ostatak oligarhije, ni u jednom trenutku ne dopušta mogućnost da narod, recimo, odluči nešto drugo – da ne uđe u Europsku uniju. Ulazak Hrvatske u EU predstavlja se, kao i uvijek kad o njemu pričaju pripadnici udružene oligarhije, kao već svršen čin. Papa, naime, ističe: „O dvadesetoj obljetnici proglašenja neovisnosti i uoči punopravnog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, davna i nedavna prošlost vaše zemlje potiče na promišljanje sve europske narode pomažući, kako svakom pojedincu, tako i čitavoj zajednici, da očuva i obnovi neprocjenjivu zajedničku baštinu ljudskih i kršćanskih vrijednosti“. I za papu je, kao i za Jadranku Kosor, posve nepojmljivo da bi možda narod mogao htjeti ostati izvan EU.

Nije ništa novo da udružena vjersko-politička oligarhije ima zajednički stav o neminovnosti utrpavanja Hrvatske u zlosretnu europsku federaciju. Utjecajni i moćni „velikodostojnici“ svih boja, — od komunista do katolika, i iz raznih sinekura – od bankara do gospodarstvenika, od medijskih mogula do naftaša, od političara do crkvenjaka – nevjerojatno se dobro slažu oko nekih globalnih, strateških zajedničkih ciljeva.

Njihove su ideološke, političke i ine razlike posve nepremostive, no čini se da ipak postoji nešto što ih, na određenoj razini veže. Postoji, kako se vidi, određena skupina ciljeva koji su im zajednički, bez obzira na stranačku, vjersku ili ideološku pripadnost. A Europska je unija nesumnjivo jedan od važnijih takvih ciljeva.
Podsjetimo, još u listopadu 2010. Predsjednik Ivo Josipović sastao se s papom u Vatikanu. I tada je papa Benedikt XVI. svesrdno podržao ulazak Hrvatske u Europsku uniju, u koju bi, naglasio je, trebale ući i ostale balkanske zemlje. Josipović je tada papu izvijestio kako je vrlo važna borba protiv korupcije i kako Hrvatska provodi reforme za ulazak u Europsku uniju.

I kardinal Bozanić, da ne bi bilo zabune, već je ranije istaknuo da je „Crkva od početka - i Sveti Otac Benedikt XVI,, i njegovi prethodnici, papa Ivan Pavao II. i sve do Pia XII., - uvijek podržavala zajedništvo europskih naroda i europskih zemalja. To čini i danas. Kako znamo, svi su začetnici EU bili upravo uvjereni katolici. Stoga možemo reći da crkva gleda otvoreno na sva pitanja, a ne želi zatvoriti oči ni pred teškoćama.“


Oligarhija složna: Hitno u EU!

Obrni-okreni, oligarhiji Unija nikako da siđe s usana. Radi li se o upravljanju državom, vođenju politike ili pak naviještanju evanđelja: svim je tim „velikodostojnicima“ Europska unija visoko na listi prioriteta. I svi se slažu da Hrvatska (i ostatak „zapadnog Balkana“) treba hitno ući u nju.

Zbilja je malo tema oko kojih će se posve složiti ama baš svi – od Jadranke Kosor, preko Vesne Pusić, Ive Josipovića, Hillary Clinton, Milorada Pupovca do pape Benedikta! Pjesma o Europskoj uniji jedna je od rijetkih simfonija koju taj shizofreni zbor znade uistinu lijepo otpjevati. Je li tu ikome išta čudno?

Svima je jasno zašto naši političari tako rado pjevaju o Uniji – zato jer su si zamislili da će se, kad uđemo u Uniju ondje uvaliti u meke fotelje, a džepove nafutrati eurima. Toliko o političarima. Ali zašto papa toliko gudi hvalospjeve Uniji, zašto namjerno miješa Europu i Europsku uniju i želi utrpati Hrvatsku u tu federaciju?
Katolička crkva svesrdno i sustavno podržava i zagovara uspostavu Novoga svjetskog poretka. Papa Benedikt XVI., osim što jasno zagovara ulazak Hrvatske u Europsku uniju, u dokumentu „Caritas in Veritate“ (Ljubav u istini) iz godine 2009. pod točkom 67. piše kako se „snažno osjeća potreba, pa čak i usred globalne recesije, za jednu reformu Ujedinjenih naroda, a tako i za institucije gospodarstva i međunarodnih financija, tako da koncept obitelji sviju naroda može steći pravu vrijednost. Također se osjeća da je potrebno hitno pronaći inovativne načine primjene načela odgovornosti za zaštitu i davanje siromašnijih naroda te učinkovit glas u zajedničkom donošenju odluka. To se čini potrebnim da bi se došlo do jednog političkog, pravnog i ekonomskog poretka koji može povećati i čak dati smjer za međunarodnu suradnju za razvoj svih naroda u znaku solidarnosti.“

„Zbog toga postoji hitna potreba za jednu istinsku svjetsku političku vlast, kao što je to moj prethodnik blaženi Ivan XXIII. naveo prije nekoliko godina. Takva tijela bi trebala biti regulirana zakonom, da poštuju dosljedno načela supsidijarnosti i solidarnosti, kako bi utvrdili opće dobro. Nadalje, takav autoritet bi trebao biti univerzalno priznat kako bi imao efektivnu snagu. ... Integralni razvoj svih naroda i međunarodne suradnje zahtijeva uspostavu jednog više važećeg stupnja jednog međunarodnog poretka, koji je obilježen kroz supsidijarnosti i koji na taj način upravlja s globalizacijom. Dalje potrebno je konačno ostvariti jednu povezanost između moralne i društvene sfere, te veza između političke i ekonomske i civilne sfere, kako je već utemeljeno u povelji Ujedinjenih naroda“, kaže papa Benedikt.


Papa i Novi svjetski poredak

Posve je jasno da „jedna istinska svjetska politička vlast“ o kojoj papa zbori predstavlja zapravo uspostavu nedemokratskog Novog svjetskog poretka, što zagovara cjelokupna svjetska političko-korporatistička oligarhija. Europska je unija tek jedna faza u uspostavi takvoga svjetskog poretka, i ne začuđuje što čitava oligarhija želi pomake u smislu njegova punog ostvarenja.

Stoga i papa želi Hrvatsku hitno vidjeti u Europskoj uniji, a što je u skladu sa zaključkom Rimskog sinoda koji je još u listopadu 1999. istaknuo da je nužno "poduprijeti, s hrabrošću i hitnošću, proces europske integracije." Ali to je u skladu i s činjenicom da su Katolička crkva i Europska unija iluminatske ekspoziture tzv. Novoga svjetskog poretka. Crkva očito teži biti duhovnom dimenzijom Novoga svjetskog poretka.

Jer, kako drukčije tumačiti njihovu izuzetnu bliskost? Točno je da je danas teško biti u bilo što siguran, pa stoga sve valja provjeravati. Međutim, može se shvatiti da je teško objektivno razmotriti bilo koju pojavnost ako joj se unaprijed bezrezervno poklanja vjeru. U tom smislu za razumjeti je teškoće koje u tom smislu stoje pred vjernicima Rimokatoličke crkve kojima (bar nekima) postaje sve jasnije da se određeni njeni postupci i ne mogu logično objasniti ni na koji drugi način osim da se sama ta vjerska zajednica svrstala u falange Novog svjetskog poretka.

S obzirom da im je takva misao krajnje neprihvatljiva, vjernici obično nastoje zažmiriti nad određenim postupcima organizacije kojoj su vjerovali (ili su joj još uvijek vjerni) i okriviti sve moguće „unutarnje i vanjske neprijatelje“ za napad na nju. Ali, ta crkva najbolje razobličuje samu sebe, i nitko joj u tome ne treba pomagati. Činjenica da se kada su u pitanju ovi prostori ta vjerska zajednica intenzivno bavi geostrategijom (namjesto isključivo evanđeljem), već je sama po sebi dovoljna da se čovjek upita o njenoj pravoj ulozi.

A svojim bezrezervnim zagovaranjem pristupanja čitavog Balkana u diktatorsku briselsku EU-federaciju (što je njen vrhovni poglavar jasno iznio već nekoliko puta), osudom svakom kritičkog mišljenja, a u zadnje vrijeme i osudom kritičkog mišljenja u odnosu na Europsku uniju, — crkva najbolje sama razotkriva svoje istinske namjere, koje su u tom smislu sve samo ne vjerske prirode. Tko ima oči neka vidi.


Politička odluka uvijena u prozirni vjerski celofan

U dvojbi o istinskim namjerama i ciljevima neke organizacije, najbolje je pogledati plodove koje donosi, pa tek onda razmisliti treba li joj vjerovati. To je teško učiniti ako toj organizaciji unaprijed poklonimo svoje povjerenje. No, kome i uz obilje dokaza krljušti nikako da spadnu s očiju, taj ima pravo vjerovati što mu drago, pa makar to bilo i ono što mu servira takva organizacija. Zapazivši začuđujuću sklonost te organizacije Europskoj uniji uz njezinu neprijepornu sklonost gomilanju enormnih materijalnih dobara, kad netko ne bi znao da se radi o crkvi mogao bi pomisliti da je zapravo riječ o korporaciji.

Svoje ciljeve o uspostavi i njegovanju hladnog neoliberalnog korporatističkog kapitalizma nasuprot bijedi malog čovjeka, kao ni posvemašnji deficit demokracije u svojim institucijama Unija uopće ni ne krije — sve je jasno da jasnije ne može biti. Nitko ne može danas reći da je o temeljima na kojima počiva Unija neobaviješten. Čak ni papa.

Papa je 4. lipnja 2011. došao u Hrvatsku da bi blagoslivljao vjernike, prenio poruku mira, družio se s mladima, zajedno sa svojom pastvom proslavio „dan hrvatske katoličke obitelji“ — i poslao jasnu političku poruku da Hrvatska mora u Europsku uniju! Ostaje nam samo nadati se da će i oni koji mu vjeruju shvatiti zašto zapravo papa u celofan vjere vješto uvija oligarhijsku odluku o prodaji Hrvatske institucijama Europske unije i Novoga svjetskog poretka.



Komentar : Boris

Ja kao vjernik u mnogočemu mogu prepoznati duhovnu ulogu Pape kada on govori u skladu s Evanđeljem, ali isto tako mogu prepoznati kad određene stvari i nisu u skladu s Evanđeljem.

Čini mi se da je, kako za vjernika, tako i za one koji se ne deklariraju kao vjernici, važno prepoznati koja je uloga Katoličke Crkve, posebno danas u svijetu. Po prirodi stvari, ako se za djelovanje uzme Evanđelje ( Kristov Nauk ), onda nije normalno da se crkva kao svjetovna i svetovna institucija bavi politikom. Međutim, to je povijesna činjenica koja je nastala u IV stoljeću za vrijeme rimskog cara Konstantina i ostalih careva, jer je faktički tek tada prestalo proganjanje kršćana, i kršćanska religija je prihvaćena kao službena religija Rima. Kršćanstvo je trebalo ujediniti Rimsko carstvo, i tada je došlo do miješanja između poganstva ( mitraizma ) s kršćanstvom. Vrhovnost rimskih biskupa nastalo je uz podršku rimskih careva. Tako vlast i državna religija imaju sjedište na istom mjestu. Kada se je Rimsko carstvo raspalo pape su preuzele naslov koji su predhodno imali rimski carevi.

Drugim jezikom, već na Nicejskom saboru Katolička Crkva je dobila apsolutni politički primat ( političku vlast ), i kao takova, naravno da si je osigurala vlstite dogme, da je ona izvorna Kristova Crkva, utemeljena na apostolskim predajama . Međutim, treba znati, da je nakon Kristove smrti kršćanstvo proganjano punih 280 godina, a provodi se još i danas.

Ono što je važno za reči po mom mišljenju je to da Isus Krist nikome nije u nasljeđe predao religiju, nego nam je predao svoj zakon ljubavi, da se mi međusobno ljubimo ( nije njemu primat na ljubavi prema Bogu kojemu ništa ne treba ), jer po tome ćemo znati da ljubimo i Boga, ako poštujemo Njegov Zakon, a ljubav Božja prema svim ljudima izražena je u Kristovoj žrtvi, kao njegovom sinu, što i mi to posisnstvo možemo postići ako se međusobno štujemo ( to je to pitanje savjesti o kojoj govori Papa ). Nijedna religija koja poštuje taj zakon nije manje vrijedna. To je najviše što čovjek može dati i primiti - ljubav.

Moje je mišljenje, ako se neka crkvena zajednica, bez obzira kako se zvala, bavi politikom, onda se treba baviti beskopromisno u skladu s Kristovim Naukom. Budući da je politika umjeće ( kompromis ) mogućeg, Crkve se ne bi smijela baviti politikom. To je jasno kao na dlanu.

Da je Papa dao naslutiti samo jednu riječ u smislu da će narod ocijeniti rad službene politike kako je ona vođena u smislu EU, i da će o tome odlučiti svojom vlastitom voljom, za mene bi stvari bile uredu. Ovakav pristup stvarima u politici nije dobar i to me vrlo zabrinjava. A trebalo je tako malo.



Komentar: Jupi


Post sa europskaunija.yolasite nažalost dobro opisuje dogđaje.

Istu osnovu papine politčke poruke radosnog pristupanja Hrvatske u EU prenjeli su i drugi mediji, počevši od IKA; izvještajna katolička agencija, i to počevši s papinom stavom o logičnosti pristupanja Hrvatske EU koji je dao u avionu na putu prema Hrvatskoj.

Kako smo mogli vidjeti svi koji smo televizijski pratili papin posjet Hrvatskoj, domaći crkveni kler, potpuno suglasno s ovom diktatorskom centralnokomitetskom hrvatskom vlašću klicali su putu Hrvatske u EU.
Dakle - Vatikan, hrvatska oligarhijska komunističko-agnostička elita vlasti, i hrvatski kler hoće isto - Hrvatska u EU.
Da ne povjeruješ da su svi oni JEDNO TE ISTO !!!. Ali zapravo oni i jesu isto, jer nit je Crkva demokratska tvorevina nit je ova vlast u hrvatskoj deomokratična, pa je zapravo i logično da su se u ključnim povjesnim trenutcima udružili skupa i pokazali svoje pravo lice !!!

I baš ih briga za narod i za demokraciju !
Tako oni drumom, a narod šumom !

Zapravo, papa je izričući svoj HR u EU stav - dao tešku pljusku svim hrvatskim rodoljubima; i udruzi Volim HR NE U EU, i Sačiću iz ABH, i pokretu HRAST, i Pernaru, i hrvatskim ribarima i seljacima, i svim katolicima i općeljudskim humanistima koji su proteklih mjeseci zdušno protestorali protiv Hrvatske u EU, a ruku poptpore hrvatskim dikatatorskim vlastima.

Prestrašno !!!
Iako je sasvim jasno da je EU Iluminatski / masonski projekt ! :

http://www.youtube.com/watch?v=OQCKEsU74Gw


Zašto papi treba Hrvatska u EU ?

Već duži niz godina papa traži da se u EU dokumentima upiše da je Europa temljena na kršćanskim vrijednostima, no EU masoni ga potpuno ignoriraju, i zapravo Vatikan desperatno treba još jednu katolički snažnu državu u EU. Osobno sam u kontaktima s ljudima iz " Volim HR - NE u EU " čuo pouzdano da se Vatikan, što se pada svog kredibiliteta u masonskoj EU tiče, nada i pokušava provesti projekt - NOVE EVANGELIZACIJE EUROPE ! Za koji mu nužno treba potpora i Hrvatske kao tradicionalno katoličke države.

Tim bi Hrvatska u EU trebala ponovo odigrati svoju ulogu obrane kršćanstva Europe - kao u doba turskih osvajanja ( ante muralis cristianitatis = predziđa kršćanstva)

To je glavni razlog zašto baš Britanci, Belgijanci i Niskozemci ne žele HR u EU !

Papinska šutnja nad pogromom kršćana u Izraelu / Palestini http://www.youtube.com/watch?v=qNMFZZOOZL, koji traje već preko 6 desetljeća u Izraelu, i koji je potpuno isto brutalan kao i četničko rušenje hrvatskih katoličkih tradicija u nedavnom domovinskom ratu,i povrh te šutnje, suradnja Vatikana u priznanju i JAČANJU Cionističkog Izraela na krilima cionističko-kršćanske koalicije (zionist christian coalition) širom kršćanskog svijeta, uz istovremeno klanjanje Cionistima za žrtve Holokausta, jasno mi govori da papa provodi dvostruki govor / politiku i zločin šutnje nad žrtvama koje Cionisti ućinili katolicima u današenjem Izraelu.

A osim toga, čisto sa stajališta Evanđelja, takvo eksplicitno papinsko bavljenje politkom, i očita HR u EU politička pristranost, jasno mi govori, da pape ne provode metodu Isusa Krista, nego prije metodu pismoznanaca farizeja, glavnih Kristovih protivnika tijekom cijelog Evanđenja.

Projekanti Europske Unije izričito deklariraju EU kao Europu GRAĐANA!

Jer građanin je NERODNI pravni pojam i status. Jer projektanti EU zajednice i NWO-a u konačnici žele nas goje (gojim = niže vrijedna ljudsko stvorenje za služenje izabranom narodu - prema Talmudu) pretvoriti u bezidentitetne jedinke; kontrolirane klonove, bioničke androide, dakle uglavnom potrošive radilice / radne sluge različitih vrsta i namjena.U tome će djelomice i uspjeti, zato se obitelj napada i razara sa svih strana, kao i identiteti naroda, kao i snage državnih zajednica, jer se želi dobiti tehnološki proizveden, kontroliran / poslušan i potrošiv čovjek. To jest uspostaviti taj EU i NWO Zionist ruled matrix svijet.

Papa / Vatikan to također dobro zna. I to pokazuje činjenica da je papa došao u Hrvatsku na blagdan proslave obitelji poduprijeti opstanak obitelji.

Sve to skupa; i papina potpora ulasku Hrvatske u EU, i istovremeno potpora obitelji kao primarnog čovjekovog izvora, iako se to ne čini na prvi pogled, ima vrlo točne veze s planom (proročanstvima) koji se provodi.
I ovaj papa to dobro zna.
I zna da je kršćanstvu predviđena točno određena uloga, kao uostalom i Cionistima.
I ti Cionisti (oni su biblijski Gog) će biti uništeni baš tamo na gorama Izraelovim, gdje su se ustoličili, kako im je Jahve i obećao.

I on; papa, samo pokorno nastoji na ostvarenju toga plana.

I u svemu tome, nama, ako smo hrabri i dosljedni vlastitom dostojanstvu, ostaje pravo da smi odlučimo koji put će mo izabrati.



Dodatak - osvrt na beatifikaciju Pape Ivana Pavla II


Piše: Jupi


Čuvajte se ljudskih idola, idolatrije.
Jedino je u Bogu - Duhu radost, i svaka muka slatka muka.

Papa Wojtila (Ivan Pavao II), nema sumnje, bio je više nego dobar čovjek.

No ipak, istina je da su i za njegova mandata na čelu Crkve Kristove, iza njegovih leđa, bujale i skrivale se pedofilske svećenićke afere, koje su tek sad za Ratzingera isplivale na vidjelo. A taj Ratzinger, bio je glavna osoba kojoj su išle na obradu ti pedofilski slučajevi unutar crkve (šef katedere za nauk vjere ( bivša inkvizicija)), i prvi Woytilin suradnik, dok je Woytila bio na papinskoj stolici.

Zapravo, postavlja se pitanje, kako je moguće da jedna osoba, koja je glavni pastir Crkve Kristove na zemlji, tj. Papa, ne snosi nikakvu odgovornost ( zapovjednu, pastirsku, vladarsku, ..) za to zlo pedofilije koje je bujalo iza njegovih leđa, i danas bude proglašen blaženim ???

Meni je to barem redikulozno.

Zato se nikad ne oslanjam na takve zanose, koji su, bojim se, vrlo idolatrijski i krivo fokusirani !

I zamislite: što su naša braća ljudi napravili u svom "zanosu" obožavanja pape Wojtile !!!

Papi Woytili uzeli su krv ( najvjerojatnije bez njegova znanja; jer ne vjerujem da bi on to dopustio) ,stavili je u ampulu i uokvirili ju srebrom i zlatom - dakle, napravili relikviju obožavanja koju će iznositi pred narod !!! Da bi narod tražio zadovoljenje svoji sebičnih malih potreba, a sve ono što je Woytila pozitivno duhovno nastojao ostaviti ljudima, PAST ĆE U SJENU ZABORAVA.

E, tako ljudi, u svom najdobronamjenijem zanosu, odamah bezglavo, sve duhovne vrijednosti pretvaraju u materijalne oblike, relikvije, zapravo idole, dakle idolatrije, a duhovna vrijednost postaje izbačena iz fokusa u kojem bi ONA morala biti, umjesto takvih idolatrijskih relikvija.

So, ... sve je to meni tragikomično, i Boga kakvog ja poznajem - nedostojno.
Zato, ne zarezujem puno. Idem dalje.
Tko hoće neka vrišti papi.

Bogu Ocu jedinom se klanjam i njemu jedinom služim.


- 00:55 - Komentari (43) - Isprintaj - Zasebno

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2011 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Veljača 2016 (1)
Lipanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (3)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (6)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (15)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (6)
Lipanj 2011 (9)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (8)
Ožujak 2011 (10)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (3)

Opis bloga

Linkovi

Narode probudi se!

Tekstovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se