Nova Politika

14.04.2011., četvrtak

KAKO HRVATSKI NAROD GUBI SUVERENITET ...

Molim cijenjene čitatelje da obrate posebnu pažnju na ovaj tekst, koji pedantnom stručnom analizom, ali vrlo jednostavno i razumljivo prezentiran, pokazuje kako metodom tzv. "sitnih koraka" hrvatski narod i hrvatski državljani postupno, polagano, ali sigurno ostaju sve više bez svojih demokratskih prava, a sve pod krinkom "legalnosti" ... i kako takve činjenice, kada im se na njih ukaže, ignoriraju gotovo svi ( čak i formalno, deklarativno ) odgovorni za dotično problematiku.

Dok nam mediji odvlače pozornost na najrazličitije farse - iza njihovih kulisa provlače se najbitniji konci, o kojima se sustavno šuti, a kojima se stvara predtekst našeg sve većeg pravnog, ekonomskog, socijalnog, zdravstvenog ... i političkog porobljavanja.




Piše : Boris Kopić, dipl. iur.



1.


Dana 02. 03. 2011. poslao sam Predsjedniku RH slijedeće pismo s molbom :


URED PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE
Pantovčak 241
10.000 Z A G R E B
ODJEL ZA PREDSTAVKE, PRITUŽBE I POMILOVANJA


PREDMET : Boris Kopić iz 31540 Donjega Miholjca, Kneza Domagoja 1 , kao predlagatelj, moli gosp. predsjednika Ivu Josipovića za javno očitovanja u vezi izmjena Ustava koje je donio Hrvatski sabor svojom Odlukom klasa o12-02/10-01/01, Zagreb, 16. lipnja 2010., NN br. 76/10.

Poštovani Predsjedniče,

Hrvatski sabor je svojim izmjenama Ustava iz 1990. - 2010 ( četri izmjene ) u članku 2. stavak 4. , kao i izmjenama u članku 86. i 141. stavak 4. u svezi referenduma, izbacio narod kao temeljni i konstitutivni element vlasti iz procesa DEMOKRATSKOG I NEPOSREDNOG odlučivanja o najbitnijim pitanjima svoga života i opstanka, kada je riječ o stupanju u saveze s drugim državama ili asocijacijama.

To je Hrvatski sabor učinio na slijedeći način:

Prvo, narodu je oduzeto pravo iz Ustava 1990. da jednakopravno i zajedno sa Saborom odlučuje o tome na demokratski i neposredan način ( Hrvatski sabor i narod), i umjesto toga uveden je izričaj: Hrvatski sabor ili narod, što Saboru otvara alternativu izbora odlučivanja bez prava naroda.

I drugo, što je još važnije - Sabor je samovlasno promijenio odredbu članka 86. i članka 141. Ustava iz 2001. i propisao da je referendum važeći bez obzira koliko birača pristupi glasačkom mjestu.

Predlagatelj smatra da je ovim izvršen napad na politički i demokratski pravni poredak naše države utemeljen Ustavom, odnosno ustavima iz ranijih godina ( obzirom na dosadašnje 4 izmjene ), i zato smatram da je o tome važno hitno javno progovoriti, kako bi se pokrenula pravna procedura za ocjenu suglasnosti ustavnosti ovih izmjena.

Zato, gospodine Predsjedniče, prije nego što pokrenem ovu kampanju, izuzetno mi je važno Vaše mišljenje, kao i mišljenje ostalih društvenih institucija, pa stoga očekujemo vašu javnu reakciju i vaš odgovor meni u primjerenom roku.

S poštovanjem.

Donji Miholjac, 02. ožujak 2011.

Predlagatelj: Boris Kopić v.r.



2.


Nakon toga poslao sam slična pisma i drugim državnim i društvenim institucijama slijedom:

Predsjedniku komisiji HBK-e Justitia et pax, mons. dr. Vlado Košić, 22. ožujka,
Predsjedniku MH ( Matice Hrvatske ), gosp. Igor Zidić, 22. ožujka,
Predsjedniku HAZU-a gosp. Zvonko Kusić, 23. ožujka,
Predsjednici Ustavnog suda RH gđa. Ksenija Podgornik, 24. ožujka.

Također o ovome problemu sam informirao i neke druge poznate osobe : Stankovića iz emisije NU2, don Ivana Grubišića iz Splita, gosp. Ivana Pernara, kolumnistu Zorana Vukmana s portala velč. Zlatko Sudac, gosp. dr. sc Petra Kuzmiča s Teološkog učilišta u Osijeku, udrugu „Volim Hrvatsku, NE u EU“, i predsjednika Laburističke stranke Dragutina Lesara.

Do sada odgovor sa zahvalnošću za obraćanje dobio sam samo od Predsjednika Republike, gospodina prof. dr. sc. Ive Josipovića i gospodina Ivana Pernara, dok se ostali nisu očitovali. Predsjednik se je zahvalio za moje izneseno mišljenje bez dodatnog komentara na moju zamolbu.

Zbog svega toga morao sam sjesti za stol i sam sebi obrazložiti postavljena pitanja u svezi s izmjenama Ustava od 16. lipnja 2010. godine, nakon čega je nastao dolje napisani tekst pod naslovom:



KAKO HRVATSKI NAROD GUBI SUVERENITET ?


Uvod


Hrvatska je svoju suverenost i samostalnost izabrala 19. svibnja 1991. kada je na referendum izašlo 83 % birača, a od toga dijela izbornog tijela potvrdnu odluku dalo je 94 % glasača. Nakon što je donijeta Odluka o suverenosti i samostalnosti 25. 06. 1991., raskinute su i sve pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama 08. 10. 1991., čime je RH i formalno pravno postala samostalna i suverena država.


Neke ustavne promjene od 1990 – 2010.

Prvim Ustavom od 22. prosinca 1990. u temeljnim odredbama, Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem ( referendumom ). Posebno treba naglasiti, kada je riječ o udruživanju u saveze s drugim državama, da o tome odlučuju Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom.

Prema članku 87. stavak 2. na referendumu se odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača u Republici.

Isto tako, kada je riječ o udruživanju, prema članku 135. odluka se donosi na referendumu većinom glasova ukupnog broja birača u Republici.

Izmjenama i dopunama Ustava iz 2001. možemo ustanoviti da su se temeljne odredbe mijenjale u izričaju „Hrvatski sabor i narod“, i umjesto toga uvodi se izričaj „Hrvatski sabor ili narod“, dok se ostale odredbe u svezi referenduma nisu mijenjale.

Međutim, u izmjenama i dopunama Ustava iz 2010. izmjenjene su odredbe o referendumu članka 86. stavak 4. i odredbe članka 141. stavak 4. Ustava 2001. i uvedene nove odredbe u članku 87. stavak 4. ( "na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu" ) i u članku 142. stavak 4. Ustava 2010. ( "odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu" ).


Kako je to u Zakonu o referendumu ... ?

Da bi se ovaj problem sagledao u pravom svjetlu, treba naglasiti da za vrijeme zadnjih ustavnih promjena Ustava iz 2010, Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obnašanju državne vlasti i lokalne i područne samouprave, nije bio mijenjan. Tako je članak 6. Zakona o referendumu ostao isti ( "Na državnom referendumu odlučuje se većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača RH, ako za pojedina pitanja Ustavom RH nije drugačije određeno" ). Također, ovaj Zakon je u članku 3. stavak 5. propisao da se državni referendum mora raspisati radi donošenja odluke o udruživanju RH u savez s drugim državama.

Isto tako, vrlo je važno primjetiti, da se opoziv načelnika, gradonačelnika i župana odlučuje referendumom po istom principu, tj. referendumu mora pristupiti većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača.


Opće stanje u pravnom i političkom sustavu

Već na prvi pogled obični građanin koji ne poznaje pravnu tehniku i terminologiju uočava da se ovdje radi o sukobu između narodnog i državnog suvereniteta ( koji je utjelovljen u državnim organima vlasti i društvenim institucijama preko izabranih predstavnika ).

Iako se narod plebiscitarno opredijelio ( 19. svibnja 1991. ) za suverenu, samostalnu i demokratsku državu Hrvatsku, u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, slobodno bira svoje predstavnike vlasti i neposredno odlučuje na referendumima, ona ( država ) to nije ispoštovala - prije svega, zbog toga što Ustavom postupno uzima i krade narodu njegovu suverenost u odlučivanju, a drugo - onda, kada donosi nemoralne zakone, kao što je primjerice Izborni zakon s tzv. „zatvorenim izbornim listama“, a unutar toga Zakona uvedeno je niz nemoralnih principa, kao primjerice „ neotuđivost mandata“, zbog čega je nastala jagma za vlašću i trgovina mandatima, a narod nemoćan promatrač zbivanja.Poslijedica toga jest nastanak bolesne i apatične države, umjesto demokratske.

Umjesto politike provodi se politikanstvo. Vlada ne odgovara nikome ( Saboru, Predsjedniku RH, narodu ) osim politički na izborima, na kojima građani nemaju za koga glasovati jer je pozicija i opozicija postala jedno, pa se zbog toga uopće ne izlazi na izbore u primjerenoj mjeri. U državi je zavladala pohlepa za vlašću, ne postoje kriteriji za odgovornost, da onaj koji je na višoj društvenoj razini bude i više odgovoran ( sankcioniran ) politički, pravno, materijalno, kao i moralno. Uvriježili su se klijentelizam i korupcija, nema razvoja, država i gospodarstvo tonu u dugovima, a nacionalno bogatsvo se rasprodaje putem nemoralne privatizacije. Prisutan je organizirani kriminal i nesigurnost građana. Vlada nezaposlenost.

Da se narod ne bi pokrenuo iz sveprisutne letargije, propisane su nemoralne ustavne i zakonske odredbe glede njegovog prava za pokretanje bilo koje inicijative za promjenu zakonskih i ustavnih normi, a jedna od najžešćih nemoralnih normi je ona, da narod mora prikupiti samo za pokrenutu inicijativu raspisivanja referenduma o pojedinom pitanju 10 % potpisa ukupnog broja birača u RH, i to u roku 15 dana, što iznosi oko 450.000 potpisa. Da ne govorimo o tome koliko su to nepotrebni financijski troškovi za jedan narod s jedne strane, dok se na drugoj strani raznorazne „strančice“ i nezavisni kandidati razmeću sa svojim mandatima iza kojih ne stoji niti 100.000 birača. Isto tako, meni kao građaninu ( fizičkoj osobi ), ili nekoj udruzi ( pravnoj osobi ), po Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Hrvatske, uskraćeno je pravo zahtijevati ocijenu suglasnosti nekog pravnog propisa s višim pravnim aktom, osim ako mi osobno ta prava nisu povrijeđena nekim pravnim aktom ( ustavna tužba ).

Kao i u ovom slučaju, ove ustavne anomalije ne možete nikome u Hrvatskoj predstaviti u vidu zahtjeva za njihovom analizom i preispitavanjem, jer je sve „legalno“. Kao primjer toga navodim slijedeću odredbu Zakona o referendumu :


Pravna interpretacija ustavnih promjena - anomalija

U Zakonu o referendumu, članku 6. stavak 2. stoji: „Na državnom referendumu odlučuje se većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača RH, ako za pojedino pitanje Ustavom RH nije drugačije određeno.“ Ova podebljana rečenica u zakonskom tekstu je čista politikanska manipulacija koja nekim neukim zlonamjernicima otvara mogućnost da je iskoriste u izmjenama Ustava 2010. radi zloupotrebe prava. Ovo novoustavno pravo moglo bi biti upotrebljeno prilikom odlučivanja naroda o pitanju ulaska naše države u savez s EU, jer se ustanovilo istraživanjem anketa od prije da postoji izvjesni euroskepticizam građana, te tako i realna mogućnost da građani apstiniraju izlazak na biralište, čime bi učinili državni referendum nevažećim.

Isto se je dogodilo s izmjenama i dopunama Ustava 2001. ( za vrijeme Račanove Vlade ), kada se uvodi izričaj „Hrvatski sabor ili Vlada“, čime je data mogućnost Hrvatskom saboru da o pristupanju u saveze s drugim državama može odlučiti u posebnim prilikama i bez naroda, bez obzira što stoji u Zakonu o referendumu obveza raspisivanja državnog referenduma, jer uvijek treba imati na umu da je niži pravni akt ( ovdje je to Zakon o referendumu ) podložan višem pravnom aktu ( u ovom slučaju Ustavu ), što znači da po Ustavu odluku može donijeti pravno valjano Hrvatski sabor i bez naroda.

Međutim, u pravnom smislu izmjene odredbi o referendumu u Ustavu su pravno bile nedopustive jer za to nije postojao nikakav pravni osnov, niti realna potreba jer se protivi praktičnom umu i istini - da je realna i istinska volja naroda sadržana u većini pristupanja glasovanju na referendumu, a ne u manjini, bez obzira na bit ishoda odluke i njene poslijedice. Dakle, ishod odluke ne može biti važniji od njene demokratičnosti i neposrednosti odlučivanja izraženoj u općoj volji naroda svih slojeva društva. Time je uništena najveća stečevina svakog naroda, njegov suverenitet u odlučivanju po samom Ustavu i Zakonu. Odnosno, sada imamo apsurdnu pravnu ( a ispravnu prirodnu ) situaciju, da nam je Zakon o referendumu po svom sadržaju i kvaliteti glede ovih pitanja „viši pravni akt od samog Ustava“, a što je samo po sebi pravno nedopustivo.

Dakle, iako je neprikosnoveno utvrđeno prije samih zadnjih izmjena Ustava 2010. kako se glasuje na državnom referendumu, i sve to također propisano Zakonom o referendumu za slučaj udruživanja s drugim državama, eksplicitno i obvezatno, zavisnom rečenicom: „ ako za pojedino pitanje Ustavom RH nije drugačije određeno“, to se ne može i ne smije primjeniti na pitanje stupanja naše države u druge saveze s državama. Ta rečenica može se odnositi na druga pojedina pitanja koja nisu eksplicitno uređena Zakonom i Ustavom, a ova pitanja su uređena, i ne mogu se mijenjati voljom manjine ( saborskih zastupnika ), dakle, ne bez volje naroda.

Možda najbolji primjer sukoba ( kontraverze ) između Zakona o referendumu i Ustava nalazimu u primjerima opoziva načelnika, gradonačelnika i župana.
Opoziv jednoga općinskog načelnika može se postići samo referendumskom odlukom većine ukupnog broja birača upisanih u popis birača.
Iz toga proizlazi zaključak da je za državni suverenitet ( unutarnji suverenitet ) odluka kako se donosi opoziv jednog općinskog načelnika važnija ( !!! ) od državnog referenduma kada se odlučuje o stupanju u saveze s drugim državama ( vanjski suverenitet ), što je samo po sebi protivno umu, jer hipotetski promatrano - državni referendum bio bi pravno valjan i onda, kada bi na biralište izašla samo tri birača ( !!! ).


Zaključak

Temeljem ustavnih promjena učinjenih u razdoblju od 1990 – 2010. ( ukupno: četri izmjene ) hrvatski narod polako, ali sigurno gubi svoj konstitutivni elemenat u državnoj vlasti ( suverenitet ) stoga što sve više biva izbačen iz procesa demokratskog i neposrednog odlučivanja o najbitnijim pitanjima svoga života i opstanka, a naročito kada je riječ o stupanju u saveze s drugim državama ili asocijacijama. Na taj način Ustav iz 1990. je generalno povrijeđen.

Da citiram gosp. Nigela Farage-a o onome što je rekao čelnicima EU u eu - parlamentu: „ Zbog opsjednutosti za Euro-državama, vaša je sreća u uništenju demokracije. Kada ljudi opljačkaju demokraciju, ostaje nacionalizam i nasilje.“

Kao po običaju, za sve učinjeno - nitko nikada neće odgovarati. Zašto? Ili će se konačno nešto promijeniti ?!



3.


Nakon svega ovoga, dragi građani, čitatelji, komentatori, blogeri, i ostali puče, želio bih čuti vaše mišljenje i prijedloge, ili ćemo i dalje - podvita repa najbrže cilju ?!


Vezani sadržaj:

Hrvatska ustavno već predana u EU kao unaprijed prodana utakmica

- 22:12 - Komentari (13) - Isprintaj - Zasebno

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Veljača 2016 (1)
Lipanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (3)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (6)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (15)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (6)
Lipanj 2011 (9)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (8)
Ožujak 2011 (10)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (3)

Opis bloga

Linkovi

Narode probudi se!

Tekstovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se