Nova Politika

10.04.2011., nedjelja

Oslobođenje iz dužničkog ropstva









Zašto moramo nacionalizirati banke ?


Autor : Ivan Pernar


Većina ljudi ne shvaća koji je smisao te mjere. Da bi shvatili nužnost nacionalizacije banaka bitno je objasniti trenutnu situaciju u našoj zemlji.
Sav novac koji ulazi u opticaj je dug, ne postoji nekreditna emisija novca u opticaj. U Hrvatskom modelu banke su jedine koje mogu pustiti novac u opticaj (u obliku kredita – duga). Kako banke dolaze do novca? Naša centralna banka (HNB) ne funkcionira kao ostale centralne banke, te umjesto da izravno posuđuje novac komercijalnim bankama, traži od njih da se vani zaduže za eure, koje potom kod HNB-a mijenjaju u kune. Drugim riječima umjesto kao banka HNB funkcionira kao mjenjačnica. Zbog toga svi krediti imaju valutnu klauzulu, budući da je novac pušten u opticaj ekvivalent vanjskog duga.

Zašto HNB ne želi izravno posuditi kune domaćim bankama nego traži pokriće za kune u deviznom dugu? Zato jer želi održati kunu nerealno jakom. Posljedica toga su višestruke. Prva je da kuna jest jaka, ali je zato malo imamo. Odnosno, ima malo novca u opticaju i sav novac je dug. Zbog toga imamo goleme dugove i veliku nelikvidnost (poduzeća nisu u stanju plaćati svoje obaveze), pa su mnoga poduzeća (69.000) blokirana i prezadužena, te de facto ne mogu poslovati. Sa druge straneblokirano je i 162.000 građana, a na FINI trenutno na izvršenje čekaju stotine tisuća ovrha.

Budući da je kuna nerealno jaka naši proizvodi nisu konkurentni u odnosu na strane. Posljedično dolazi do raspada proizvodnje, te masovnog uvoza svega i svačega. Umjesto normalne ekonomije imamo tzv. ‘kasino ekonomiju’ (ne stvaraju se nove vrijednosti), nego se trguje uvoznom robom. Nema gospodarskog rasta.

Budući da banke vani uvijek moraju vratiti vani više novca nego su posudile, dolazi do toga da se zadužujemo kako bi vraćali dugove, a ne zato da bi ostvarili gospodarski rast. Drugim riječima iako je inflacija jako niska, odnosno količina novca u opticaju zanemarivo raste (2% godišnje), vanjski dug raste eksponencionalno (19% godišnje). To znači da se udvostručava svake 4 godine (2002. – 15 mlrd $, 2006. 30 mlrd $, 2010. 60 mlrd $). Budući da imamo ovakav luđački monetarni model umjesto gospodarskog rasta imamo gospodarski pad i eksploziju nezaposlenosti i siromaštva. Da stvar bude još apsurdnija mi uopće nemamo manjak deviza jer manjak u uvozno-izvoznoj bilanci nadoknađujemo prihodima od turizma i deviznim doznakama iz inozemstva (npr. mirovinama koje su naši građani ostvarili u inozemstvu).

Sada dolazimo do ključnog pitanja, da li je u postojećem modelu moguće izaći iz dugova? Nažalost nije, prošle godine kreditnih plasmana domaćih banaka bilo je 267 mlrd kuna, a ukupno raspoloživog novca u opticaju samo 196 mlrd kuna. Drugim riječima građani, tvrtke i država bili su dužni 71 mlrd kuna više nego što uopće postoji novca u opticaju. Budući da novac u opticaj ulazi samo kao dug, to u praksi znači da kreditni plasmani rastu 4 puta brže od depozita, odnosno dugovi rastu puno brže od ukupno rasploživog novca u opticaju i svake godine ova razlika je sve veća, a ‘loših kredita’ (nenaplativih) sve je više – prošle godine bilo ih je 27 mlrd kn. Zbog ovakvog ljudožderskog modela mnogi su izgubili ne samo sredstva za život, nego ostali i bez krova nad glavom.

Ukoliko se postojeći monetarni model ne promjeni, vanjski dug će nastaviti eksponencionalno rasti, a mi živjeti u siromaštvu i dužničkom ropstvu. Sa druge strane, budući da ni država nema dovoljno novaca prisiljena je uvoditi nove poreze, te tako dodatno upropaštava svoje stanovnike i opću ekonomiju. Umjesto gospodarskog rasta čeka nas gospodarski pad i to bez obzira tko je na vlasti – ukoliko se postojeći model ne promjeni.

Od problema ka rješenju:

Rješenje je u promjeni monetarne politike, umjesto restriktivne monetarne politike (inflacija 1-2% godišnje), treba voditi ekspanzivnu (5-8% godišnje). Prvenstveno zato jer ekspanzivna monetarna politika uvijek vodi većem gospodarskom rastu i punoj zaposlenosti. Sa druge strane, osim puštanja nezaduženog nova u opticaj na način da se manjak u državnom proračunu pokriva nekreditnom emisijom novca iz HNB-a (umjesto eksponencionalnog zaduživanja i otplate dugova novim dugovima), treba smanjiti sve porezne i kamatne stope.

Posljedica toga bila bi devalvacija (slabljenje) kune, uz zadržavanje kupovne moći (zato jer bi ih imali više), a dugoročno i do porasta kupovne moći zato jer bi došlo do rasta gospodarstva i zaposlenosti. Također, riješio bi se i problem nelikvidnosti koji je uteg oko vrata naše ekonomije. Smanjenjem poreza (i ostalih državnih nameta) dodatno bi se smanjila nelikvidnost, zato jer obaveze pravnih subjekata prema državi trenutno čine 44% od ukupne nelikvidnosti (37 mlrd kuna).

Zašto politička elita to ne želi napraviti? Zato jer je svjesna toga da je nemoguće voditi ekspanzivnu monetarnu politiku, sa nižim poreznim i kamatnim stopama bez nacionalizacije banaka. Budući da banke imaju neograničeno mnogo novca, a naši političari su korumpirani, nikada neće biti dovoljno volje i hrabrosti za takav korak. Mnoge zemlje su nacionalizirale svoje banke, odnosno izvlastile dotadašnje vlasnike bez odštete. Švedska 1992., Indija 1980., Francuska 1982., Izrael 1983., Nizozemska 2008., Island 2008.

Hrvatska to također može napraviti jer je naša država u postojećem modelu izgubila kontrolu nad vlastitim monetarnim sustavom, a to je definitvno pitanje od nacionalnog interesa. Nakon nacionalizacije država mora otpisati dio dugova građana i tvrtki, smanjiti kamatne stope i ukinuti valutnu klauzulu. Ako to ne napravimo nikada nećemo moći promjeniti monetarnu politiku, te smanjiti porezne i kamatne stope. Naši građani ostati će robovi stranih banaka koje će sa vremenom preuzeti sav profitni kapital (kojeg još uvijek nisu preuzele), a naše ljude pretvoriti u robove. Mi se borimo za slobodu u doslovnom smislu te riječi. Molim vas da ove činjenice podjelite sa drugima.

Hvala vam!

Ako nekoga zanima više o nacionalizaciji ima dobar wiki člankak o tome kako se to radi po svuda u svijetu : http://en.wikipedia.org/wiki/Nationalization

PS: Argument da banke trebaju biti u stranom vlasništvu zato jer da su u državnom bi se krale je sulud, po toj logici trebalo bi prodati strancima i HEP i vode i šume. Problem krađe iz poduzeća u državnom vlasništvu povezan je sa time da su lopovi, odnosno mafija (HDZ) na vlasti, a ne time da su to državna poduzeća.


Dodatak : Smanjuju li visoke porezne stope razliku između bogatih i siromašnih ?

Političke elite u Hrvatskoj (HDZ, SDP & CO) zagovaraju model visokih poreznih stopa, tvrdeći da je taj model najbolji za većinu, međutim ako je tome tako, zašto većina živi sve lošije?

To je pitanje vrijedno razmatranja. Prije svega treba napomenuti par činjenica:

1. U modelu visokih poreza nema većeg gospodarskog rasta i veća je nezaposlenost. Privatni sektor se raspada u doslovnom smislu te riječi.
2. Mnogi misle da novac od poreza odlazi siromašnima i potrebitima. U stvarnosti državni novac odlazi u ruke bogatih i politički povezanih (mislim da to ne treba pobliže objašnjavati).
3. Visoki porezi koncentriraju moć i novac u rukama vlade, posljedično dolazi do rasta državnog aparata (birokracije), čiji je osnovni smisao zbrinjavanje politički podobnih kadrova i parazitiranje na račun ostatka društva, a ne pomaganje siromašnima.
4. Teret visokih poreza ne snose bogataši nego mali ljudi, zato jer vlasnici kapitala samo prebacuju porezno opterećenje na krajnjeg kupca (dižu cijene).
5. Vlasnici poduzeća dobivaju povrat poreza za sve što kupe
6. Kapital ne mijenja vlasnika, sve više kapitala se koncentrira u rukama sve manje ljudi

Nemojte zaboraviti – dok je SDP bio na vlasti nezaposlenost je rasla svake godine, kada je HDZ izgubio izbore bilo je 321.866 nezaposlenih (na kraju 1999.), ali je dolaskom SDP-a stanje krenulo iz zla u gore – 357.872 (krajem 2000.), 380.195 (krajem 2001.), 415.312 (krajem 2002.).

Zapravo, SDP je vodio istu gospodarsku politiku kao i HDZ. Nastavili su sa restriktivnom monetarnom politikom (premalo novca u opticaju), visokim kamatnim stopama, rasprodajom državne imovine (HT i INA), vanjskim zaduživanjem (udvostručili su vanjski dug), reviziju pretvorbe i privatizacije nisu napravili, nisu smanjili niti PDV kao što su obećali, a nezaposlenost je bila rekordna. Uglavnom, sve što su obećali napraviti nisu napravili, zato su i izgubili prve iduće izbore.
Tako se više nije moglo živjeti, sjećam se parole HDZ iz 2003. “promjene su došle, jeste li ih preživjeli”. HDZ je došao opet na vlast zahvaljujući potpunoj nesposobnosti SDP-a. U stvarnosti se u SDP-u nije ništa promjenilo od tada, a što se tiče Milanovića on nije u stanju voditi niti oporbu, a kamo li vlast. Njima se sa izborima uopće ne žuri jer znaju da što će stanje biti gore, da će ljudi biti očajniji, a prelazak vlasti u njihove ruke izvjesniji. Nemojte im dati priliku da vas Milanović i njegovi drugovi opet izigraju, njima nije stalo do našeg prosperiteta nego samo do vlasti. Nema razlike između ekonomskog modela koji zagovaraju HDZ i SDP.
Cilj ovih prosvjeda nije samo političko uništenja HDZ-a nego i promjena ekonomskog modela koji nas dokazano vodi u propast. SDP neće smanjiti poreze ili promjeniti monetarnu politiku. SDP neće donjeti nama prosperitet, samo će se zamjeniti figure koje nas pljačkaju i izrabljuju. Okrenite leđa onima koji su vama okrenuli leđa!

Samo zajedno možemo ih pobijediti!


Komentar : anonymous coward

Mislim da se koristi pogrešna terminologija koja onda dobija negativan kontekst. Ne treba koristi termin Nacionalizacija nego “oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom” čl 82 KZ-a. a koji u stavu (1) navodi “Nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom”. Da se radi o elementima kaznenog djela vidljivo je naročito iz tajnosti ugovora o prodaji (dali idu na zastaru?) i prodaji za djeličak stvarne vrijednosti. Ako je samo 1 državni službenik ili funkcionar bio potkupljen ili nesavjesno radio cijela stvar o HT je kriminal. Indikativno je da je Mudronja bio i ostao te da je imao i ima interes.



Razgovor s dr. Kulićem na temu HNB, Rohatinski, monetarna politika


http://www.youtube.com/watch?v=LbSaYjGHl3U dr. Kulić o HNB, Rohatinskom, monetarnoj politici





... Nataša Srdoč - kako Hrvatska može postati ekonomski tigar ...


Autor : sagittariusclassic


...Štovani posjetitelji ovog bloga, već su zasigurno zaključili, kako je autor izgubio svaku nadu u ekonomski prosperitet, ili ti boljitak, ove naše prenapaćene domovine. Razlog tome su i svakodnevne izjave članova vlade, političara pozicije i opozicije, te svih ekonomskih stručnjaka i inih eksponiranih u našim medijima. Surovo, sve te puste bedastoće, nepodržane bilo kakvim praktičnim rezultatima, mogu me samo učvrstiti u mišljenju da nema šanse da nam sutra bude bolje...

...I onda se na Index.hr pojavio članak , autorice gospođe Nataše Srdoč! Dakle, već dugo nisam ostao tako pozitivno iznenađen nečim napisanim u našim medijima! Poštovana gospođa Srdoč, konačno je okrenula putokaz kretanja naše beznadežne ekonomije u pravom smjeru. No da pojasnim, zbog čega sam se tako oduševio člankom gospođe Srdoč...

...U svim razvijenim, uređenim ekonomijama svijeta, od 65 pa do 75% stvorenih radnih mjesta nalazi se u malim tvrtkama ili obrtima. Dakle, velike korporacije i država, participiraju samo sa 25 do 35% radnih mjesta u svim uspješnim svjetskim ekonomijama...

...U čemu je tajna? Pa male tvrtke, obrtnici, nisu inertni nego su prilagodljivi i fleksibilni. Tamo rade ljudi koji posjeduju dragocjena, posebna, znanja i vještine. Bio sam prisutan kad je čovjek nevjerojatno, savršeno izbalansirao tri metra dugu osovinu propelera za brodicu sa nekoliko pažljivo odmjerenih udaraca čekičem. Netko tko radi i stvara sa svojim rukama i deset prstiju je dohodovno limitiran vremenom. Ne možete takve ljude porezno tretirati isto kao i one koji preprodaju kontejnere ili toče konjak. Npr. ako postolar popravlja cipele za 50Kn, a za popravak jedne mu je potreban jedan sat, tada je on za 182 sata mjesečno uprihodi - 9100Kn! A zbog toga postolar ne radi 182 sata mjesečno, nego 364 sata mjesečno i ako kojim čudom i uprihodi 18200Kn, teško da se kraj ovih nezajažljivih luđaka iz države i lokalne samouprave, može pokriti, jer iz te cifre mora platiti najam, struju, materijal, porez, prirez, naknadu za kišnicu, naknadu za kišne gliste i sve ostale suvisle i nesuvisle daće. Sve isto kao i uvoznik dva kontejnera mesa iz Argentine, zamrznutog 1954 god. ili netko tko toči konjak. A treba li nam postolar? Ako treba, onda daj čovjeku da opstane i budi sretan što ga uopće još imaš! Da ne spominjem činjenicu da dragocjena znanja i vještine, nestaju sa svakim zatvorenim obrtom.

...Ako pogledamo naš ekonomski trenutak, kristalno je jasno, da nam očajnički trebaju nova radna mjesta, dohodovna radna mjesta. Statistika je nemilosrdna, svakog dana u Zagrebu se zatvara 6 obrta. Prije krize, u RH je poslovalo oko 120 000 obrta, sa otprilike 129 000 zaposlenih, ili poraznih - niti 1,1 zaposlen po obrtu. Pametna vlada bi se odmah zamislila nad tim podatkom, jer ogromna većina obrta ima sve potrebno, prostor, strojeve, alate, za zapošljavanje još jednog, dva ili više radnika. Pametna vlada bi zaključila da tu leži potencijal od barem 50 000 do 200 000 radnih mjesta koje niti državu, pa tako niti proračun, ne koštaju ni lipe! Formula za uspjeh se zove olakšica. No ova i prošle vlade, polaze od postavke da su svi lopovi i mutikaše, da je normalno da se na sve male ekonomske subjekte ide đonom, da ih se sve može bezdušno oderati suludim kaznama i inim nevjerojatno maštovitim represijama. I tako smo sad tu gdje jesmo i idemo gdje idemo...

...Pametna vlada, vlada sa vizijom, bi sada uvidjela da nam je jedina šansa - poticanje samozapošljavanja! Odmah, sada, svim instrumentima koje ima u rukama! Prvo bi trebala maksimalno pojeftiniti samozapošljavanje, u startu ga maksimalno osloboditi svih suvišnih troškova koje stvara bešćutni administrativni aparat koji živi u svom mjehuru od sapunice. Osloboditi kupnju, uvoz, strojeva i alata namijenjenih samozapošljavanju, svih nameta i carina. Zbilja je suludo tretirati kupnju CNC mašine isto kao i kupnju merđaka. Kad netko kupi CNC mašinu, znači da će minimalno zaposliti još 4 čovjeka ( po dva u smjeni ), jer stroj mora zarađivati. Stroj se ne kupuje se da mu se dive u garaži!

...Da se vratim gospođi Srdoč, gospođa je ustvrdila da se mora dati šansa ljudskoj domišljatosti, inventivnosti, specifičnim znanjima i vještinama. Malim privatnicima, posebno početnicima, se mora dati šansa i stvoriti im uvjete za razvoj i opstanak. Pa neka se otvori stotinjak tisuća novih radnih mjesta, pa neka ih se i održi samo tridesetak tisuća, to je još uvijek sasvim respektabilan rezultat, stvoren ni iz čega. Jer samo kvantiteta mora rezultirati i kvalitativnom izvrsnošću. Nije istina, da za takve ne postoji potražnja i tržište. To nam je to zadnji vlak, realno jedina šansa da se relativno brzo, poveća zaposlenost. Pri tome, trošak za državu je - ništa! Država ništa ne mora dati, ne mora se čak ni odreći jer se možeš odreći samo onog što imaš, a nikako ne onog što nemaš. Država uzima svima, a daje samo onome tko joj je "simpatičan" i zbog toga poticaji ili slične državne financijske intervencije nikad ne daju pozitivan ekonomski rezultat! Gospođa Srdoč ima pravo kad kaže da državu treba maknuti iz privrede. Gospođa ne teoretizira bez veze, taj model je isproban i daje savršen rezultat. Tko ne vjeruje, neka pročita kako je Američka privreda nakon drugog svetskog rata prešla iz ratne u mirnodopsku proizvodnju. A prognozirali su joj krah i 40 postotnu nezaposlenosti!

...A kod nas, sve naopako. Eminentni članovi HUP-a ulaze u vladu kao spasitelji! Moraš bit zbilja slijepac da ne vidiš nakaradnost tog poteza. Vitalni interes "krupnih poduzetnika" jest što jeftinija radna snaga. A kako će ju učiniti jeftinom? U kapitalizmu, cijenu određuje rijetkost. Što je veća nezaposlenost, to je radna snaga jeftinija!
I takvima vlada pogoduje, takvi sada čak i sjede u vladi, dijele si "stimulacije" za navodno kreiranje novih radnih mjesta, novcem svih nas, proračunskim novcem. Uostalom, na spomen riječi kriza, svi su oni odmah krenuli sa otpuštanjima...

...Ovo sada je neodrživo, ne smije se čekati ni dana. Ovoj garnituri na vlasti je kreativnost ograničena na veličinu kutijice za broš. Izvan gabarita te kutijice, nisu sposobni razmišljati niti djelovati. Moraju otići odmah, svaki dan ove agonije čine možebitni oporavak i opstojnost naše domovine sve manje izglednima...



Strategija razvoja Republike Hrvatske


Autor : Karino Hromin Šturm


mr. sc. Karino Hromin Šturm, privrednik, diplomat i politolog, gostovao na našem blogu putem poveznice na emisiju Na rubu znanosti, s temom "Novi svjetski poredak".

Ovdje http://www.cpi.hr/download/links/hr/5000.pdf je njegova STRATEGIJA RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE, objavljena 01.02.2005. u Zagrebu,

gdje odgovara na vrlo zanimljiva pitanja, poput :

KAKO U HRVATSKOJ PROVESTI INVESTICIJU OD 100 MILIJARDI $

KAKO LIKVIDIRATI ZADUŽENJE HRVATSKE OD ( tadašnjih ) 28 MILIJARDI $

SAMOFINANCIRANJEM BEZ 1 $ VANJSKOG ZADUŽIVANJA

KAKO POSTIĆI STOPU RASTA OD 20 %, I 20.000 $ PO STANOVNIKU

KAKO POSTIĆI RADNIČKU PLAĆU OD 2000 $

KAKO PENZIONERIMA VRATITI 73 ODUZETE PENZIJE



Gospodarski program za razvoj, prosperitet i blagostanje Hrvatske


Autor : Marko Francišković


1. Poništenje pretvorbe i privatizacije te sankcioniranje svih koji su odgovorni za kriminal u tim procesima, ratno profiterstvo i devastaciju nacionalnog bogatstva.

2. Nacionalizacija banaka, prebijanje i otpis svih dugovanja privatnih i pravnih osoba, istraga i revizija prethodnog bankarskog poslovanja, povlačenje i aktivacija svih deviznih pričuva.

3. Nacionalizacija strateških gospodarskih sektora u telekomunikacijama, energetici i prometu.

4. Proglašenje gospodarskog pojasa.

5. Nacionalizacija neobrađenih poljoprivrednih površina, pravična nadoknada vlasnicima, okrupnjivanje i prikladna besplatna redistribucija zemlje svima u Domovini i dijaspori koji su voljni pokrenuti poljoprivrednu proizvodnju.

6. Bankarska potpora poljoprivrednoj proizvodnji, selu, seljaku i ribarima beskamatnim kreditima, zaštitnim carinama i garancijom otkupa s naglaskom na omasovljenju obiteljskih domaćinstava koja proizvode organsku hranu vrhunske kvalitete. Zabrana svakog oblika genetske manipulacije i proglašenje Hrvatske ''100% GMO slobodnom zonom'', kao i strogu regulaciju primjene zaštitnih sredstava i stočne hrane.

7. Bankarska potpora malom i srednjem poduzetništvu beskamatnim kreditima s prioritetima na industrijskoj proizvodnji za potporu poljoprivredi, brodogradnji i javnim radovima.

8. Izgradnja trgovačke flote, upošljavanje i razvoj svih brodograditeljskih kapaciteta za planirane domaće potrebe kao i inozemno tržište.

9. Mobilizacija sve zatečene tehničko-tehnološke operative i ljudskog kadra za pokretanje velikih javnih radova u sektorima prometa (željeznice), građevinarstva (stanogradnja) i energetike (obnovljivi izvori, domaći plin i nafta). Prioritet strateška veza Vukovar – Sisak – Rijeka, odnosno povezivanje Dunava s Jadranom.

10. Investiranje u školstvo i znanost kroz osiguravanje besplatnog školovanja za sve državljane i povezivanje visokog školstva s potrebama industrije i poljoprivrede.

11. Informatizacija i informatičko umrežavanje na nacionalnoj razini svih proizvodnih sektora od poljoprivrede do industrije.

12. Izravni financijski, materijalni i stambeni poticaji obiteljima i rađanju djece kroz davanje statusa zaposlenika i proizvođača svakoj majci i domaćici proporcionalno broju djece i ukućana.

13. Urbanistički, arhitektonski i dizajnerski standardi koji osiguravaju najbolju optimalizaciju u proizvodnji, zbrinjavanju otpada, zaštiti okoliša i izgradnji životnog prostora po mjeri čovjeka i obitelji kao temelja društva i države.

14. Osiguranje najboljih zdravstvenih usluga svim državljanima.

15. Prikladna skrb o svim socijalno ugroženim državljanima tako da nitko ne ostane gladan i bez krova nad glavom.

( ovaj tekst već smo naveli u postu o bankarima " Ili oni - ili mi", a ponavljamo ga kako bi ekonomske teme bile što objedinjenije i tako preglednije )



Razgovor s prof. Ljubom Jurčićem : Stojimo bolje od Grčke, ali badava uz ovu politiku

Izvor i opširnije : http://www.novossti.com/2010/07/stojimo-bolje-od-grcke-ali-badava-uz-ovu-politiku/


Struktura kakvu je stvorila takva politika ne može se sada ispraviti promjenom politike tečaja. Ako je proces išao od monetarne politike preko fiskalne i regionalne, a na repu je bila industrijska, koja uopće nije postojala, sada bi redoslijed rješavanja problema trebao biti obrnut: rješenja treba tražiti najprije u industrijskoj politici. Hrvatska politika mora odlučiti i vidjeti što će, kako, gdje, kada i za koga raditi. Onda se na temelju te odluke postavlja obrazovanje i grade institucije. Druga je regionalna politika, koja mora dati odgovor na pitanje gdje ćemo nešto raditi i što ćemo raditi u Slavoniji, što u Dalmaciji, što u Lici, Gorskom kotaru, Istri, Zagorju… Na temelju toga se izgrađuje infrastruktura, i fizička i institucionalna. Nakon toga dolaze fiskalna i financijske politike, koje će to isfinancirati kroz javne nabavke i kroz poticaje. Uostalom, to i jest svrha javnih financija u suvremenom svijetu. Tek na kraju, kada sve ovo znamo, dolazi monetarna politika, koja mora osigurati dovoljnu količinu i kuna i deviza. Kune i devize moraju biti po cijenama, znači i po kamati i po tečaju, takve da podrže sve ove druge politike. Ako nema ovih drugih politika, ponajprije industrijske i fiskalne, onda monetarna politika može čuvati samu sebe, a ona ne postoji zbog sebe već zbog ovih drugih politika, proizvodnje, radnih mjesta i dohotka građana. To smo potpuno zapostavili, pa zato imamo model koji de facto ne postoji ni u jednoj zemlji koja se razvija.

Hrvatska je, prema posljednjim procjenama, na 16. mjestu zemalja koje u narednih pet godina neće moći servisirati odnosno vraćati svoje dugove?

- To je potpuno točno, što se može vrlo lako i matematički dokazati: ove godine imamo vanjski dug koliko i BDP, a na njega plaćamo kamatu od oko šest posto. Dakle, kada bismo ove godine i proizveli šest posto više nego lani, ne bismo živjeli bolje – sve bi otišlo direktno na otplatu kamata. Nažalost, mi ove godine nećemo proizvesti šest posto više nego dva posto manje, pa ćemo – ne zadužujući se zbog tekućih potreba ni jednog eura – biti za osam posto u lošijoj poziciji nego 2008. Nama se dug sada uvećava i da se dalje ne zadužujemo, a s obzirom na to da imamo deficit u proračunu, koji će biti oko 20 milijardi kuna, morat ćemo se zadužiti. Znači, imamo dug, kamate na stare dugove koje ne možemo platiti iz povećane proizvodnje jer je ona u padu, pa deficit u budžetu koji i dalje stvaramo – uža država oko 15 milijardi kuna, šira oko 20 milijardi – kada sve zbrojimo, za nekih pet godina doći ćemo u situaciju da nam više nitko neće htjeti posuditi ni jedan euro.

Prijeti li nam to onda grčki scenarij ?

- Na prvi pogled stanje izgleda slično, ali nije. Grčka ima euro, znači nema svoju samostalnu monetarnu politiku, što je s jedne strane dobro jer će je Evropska unija spašavati, ali s druge baš i nije. Naime, spašavat će je jer su banke Grčkoj posudile i plasirale ogroman novac i kada bi Grčka proglasila bankrot, banke ne bi dobile taj novac natrag, pa bi i one bankrotirale, morale bi ih spašavati Njemačka, Francuska, SAD i druge jake države, što bi onda bio minus u budžetu tih država. Sada, kao, to ne rade, nego daju nove kredite Grčkoj kako bi plaćala njihovim bankama – umjesto da ima gubitak u proračunu i gubitak u banci, banke to sada knjiže kao novo potraživanje od Grčke, premda znaju da im ona to nikada neće vratiti. Što se Hrvatske tiče, mi nemamo euro da bi nas netko čuvao, ali imamo vlastitu monetarnu politiku, imamo monetarni suverenitet. Kada bi nam ove druge politike o kojima sam prije govorio – fiskalna, industrijska i regionalna – bile pametne, s vlastitom monetarnom politikom mogli bismo održavati i restrukturirati svoju privredu. Možemo kreirati kune, ako nam trebaju, a treba nam onoliko za koliko ćemo povećati proizvodnju. Ali, davati kune da bi se pokrivali gubici, to je katastrofa. Mi smo u puno boljoj poziciji nego Grčka, jer vlastitu sudbinu imamo u svojim rukama. Imamo još neke poluge ekonomske politike, monetarnu i fiskalnu, što ne bismo imali kada bismo bili u Evropskoj uniji. Grčka je sada prepuštena na milost i nemilost Uniji, koja radi po nekom prosjeku, a Grčka je daleko ispod njega. Mi imamo puno veće mogućnosti. Šteta je što ih ne koristimo, nego čekamo da nas netko drugi spasi.



Osvrti i zanimljivosti


Gordian Knot :

Bio sam jos davnih dana na predavanju o porezima, bankama, itd, i napravljen je mali experiment 70ih u Danskoj (nisam siguran, al znam da je jedna od tih zemljica), da su ljudima samo obecali da ce se prestati sa tim kamatnim sistemom koji isisava zivot iz ljudi - i ekonomija je doslovno eksplodirala, a nezaposlenost je bila gotovo 0%. Naravno, vladajuca (bankarska) kamarila to nije dozvolila, tako da se sve to zataskalo i obustavilo u manje od godinu dana.

Cinjenica je da taj sistem omogucava kontrolu rasta, razvoj i ubijanje razvoja kada je to potrebno, i time stvara veliki stres i agresivnost u ljudima (isto kao i princip da se medjusobno natjecemo, umjesto pomazemo).

Jupi :

Izuzetno mi je drago što se je ovim postom DEMISTIFICIRALA navodna potreba za velikom EKSPERTNOŠĆU radi rješavanja ovih gorućih problema Hrvatskog društva. Jer : stvari su vrlo jednostavne, i glavna poanta uopće nije u tome što i kako raditi, nego - ZAUSTAVITI OVE NOTORNE PARANOIČNE I ODNAROĐENE EKSPERTE / LOPOVE NA VLASTI !

- 22:35 - Komentari (23) - Isprintaj - Zasebno

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Veljača 2016 (1)
Lipanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (3)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (6)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (15)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (6)
Lipanj 2011 (9)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (8)
Ožujak 2011 (10)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (3)

Opis bloga

Linkovi

Narode probudi se!

Tekstovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se