Nova Politika

23.12.2010., četvrtak

Kako izlječiti rak za 3 minute ?

piše: toluen

Pred nama su dani koji se smatraju najvećim blagdanom svih ljudi dobre volje u duhu onoga što bi trebao biti njihov stvarni smisao, a to je dominacija srca i ljubavi. Igrom slučaja danas se u mojem e-sandučiću (hvala Sanja :-) našla poruka zapanjujućeg naslova sa ovom nadasve zanimljivom prezentacijom o tome kako se rak može izlječiti za samo 3 minute. Nevjerojatno no pogledajte sami i procjenite koliko je to stvarno moguće.


Gregg Braden - Izlečenje raka u samo tri minuta! from spirit_of_zen89 on Vimeo.




Istina ili ne vjerujem da ima još mnogo toga što će nas iznenađivati u vremenu koje je pred nama. Osobno mislim i osjećam da bez obzira kako će izgledali ti budući događaji ništa više ne može zaustaviti proces razotkrivanja istine koji je već odavno započeo duboko u nama i našim srcima.

S te osnove želim svima svako dobro.

thumbup





- 21:07 - Komentari (21) - Isprintaj - Zasebno

19.12.2010., nedjelja

Korijeni i razvoj ekonomske krize 2008-2010 (1.dio)

piše: toluen

Zanima li vas kako je došlo do svjetske ekonomske krize 2008 godine?

Kriza je krenula iz SAD-a i brzo se prelila na cijeli svijet, a kao posljedicu je imala i razotkrivanje mutnih poslova naših političara. Da nije pred kraj 2008 godine došlo do sloma burze vrijednosnih papira i kolapsa investicijskih banaka sa Wall Street-a u New York-u, ove stvari bi i dan danas ostali neotkrivene. No iako se dosta toga otkrilo, treba biti svjestan da još nismo osjetili svu dubinu posljedica koje bi se mogle manifestirati u godinama koje slijede. Neke od njih neće biti ugodne, međutim ako se upoznamo sa onim što se dogodilo lakše je osvijestiti što nam je potrebno činiti da posledice budu manje ili blaže.

Postavljanje scene za razvoj krize

Korijen krize se može pratiti unatrag sve do osmogodišnje vladavine administracije B.Clintona od 1993 do 2001 koja je stvorila uvjete da pravo na svoj dom imaju svi pa i oni koji u SAD-u spadaju u siromašne društvene slojeve. Američki san se tada činio bliži nego ikada, SAD obećanom zemljom, ali otvaranjem vrata financiranju ovog gigantskog projekta zapravo su otvorena vrata krize koja će se manifestirati tek godinama kasnije.

Sama po sebi ideja nije izgleda loše i imala je kao cilj ljudima omogućiti da dođu do vlastite kuće putem jeftinih kredita. Da bi to bilo moguće trebalo je osmisliti poseban zakonsko financijski model u kojem se mogla osigurati odgovarajuća dostupnost i protočnost novca, kao i raspored tereta rizika ovih aktivnosti na što više strana - po mogućnosti na cijeli tada već globalno financijski povezani svijet.

Da bi kreditne banke koje daju novac za kredite građanima za kupnju nekretnina to mogle činiti potreban im je kapital. Što više kapitala imaju - mogu dati više kredita - veći je profit. Pošto banke nemaju beskonačno kapitala da bi do njega došle - posuđuju novac od od drugih banaka (ili financijskih institucija) dajući neku garanciju da taj novac mogu i vratiti, A bankarska garancija je njihova vlastita imovina koja se većinom sastoji od uvjerenja da će krediti koje je banka izdala građanima biti uredno plaćani. Da bi banka imala ove garancije prije nego izda i jedan jedini kredit bilo kome mora se osigurati na više načina da će moći naplatiti svoj kredit čak i onda kada se on ne bude mogao vraćati redovnim putem. Stoga je u principu građanima bilo teško doći do kredita jer su morali imati čvrste garancije da su kreditno sposobni.

U fininancijsko bankarskom sustavu je iznimno važna protočnost ili likvidnost novca. Ako toga nema čak i na kratak rok vrlo brzo može doći do propasti banke ili čak čitavog sustava. Vrlo slično kada u nama zbog infarkta srca prestane kolati krv. Stoga da se to ne bi dogodilo brine zakonsko regulatorni okvir koji sve banke prisiljava da imaju rezerve i model poslovanja koji će garantirati da se ovo neće dogoditi. Međutim taj model istovremeno predstavlja i svojevrsnu kočnicu da se ekonomija razvije na način za koji ima potencijala. Jer koliko god bile dobre rezerve banaka one ipak blokiraju veliki potencijalno raspoloživi kapital koji na tržištu može stovoriti još profita. A već tada otvoreno i nemilosrdno globalno natjecanje svjetskih financija su prisiljavale da se nešto mora promijeniti ili će s vremenom SAD postati nekonkurentne i ekonomski zaostale. Pritisci za promjenama postojećeg sustava bili su ogromni.

Prije Clintonove administracije je bankama zbog sigurnosti financijskog sustava bilo teško davati povoljne kredita. Zbog zakonskih i financijskih uvjeta, ali i visokih kamatnih stopa centralne američke banke - FED-a koja predstavlja ishodište svih financijskih tokova to jednostavno nije bilo moguće. Zbog toga ideja da se ekonomija razvije, otvore nova radna mjesta i građanima stvore uvjeti da kupe svoju vlastitu kuću nije moglo napraviti ništa bez radikalnih promjena modela financiranja sustava.

A ukoliko se ništa ne napravi postojala je realna opasnost da se ekonomija zaustavi i uđe u recesiju što nije bila dobra opcija. Da se to ne bi dogodilo i da se realiziraju osnove koje to mogu promjeniti u dogovoru između američke vlade i FED-a (o njemu kasnije) su stvorene zakonske, kamatne i porezne osnove koje su omogućile mnogo lakšu cirkulaciju kapitala uz znatno olabavljenu regulativu. No to je istovremeno bio i početak puta s katastrofalnim posljedicama.

Po novom modelu je olakšano financiranje kreditnih banaka, a ostvareno je tako da su za potrebe kreditiranja gradnje ili kupovine nekretnina i svega što uz to ide, stvorene posebne državno-privatne tvrtke koje su se bavile otkupom izdanih kredita od kreditnih banaka. Na ovaj način same kreditne banke više nisu imale za vratom osiguravanje garancija vraćanja kredita koje su dali građanima, a mogle su svježim kapitalom koji su ovim otkupom dobijale davati i nove kredite po znatno povoljnijim uvjetima nego prije.

S druge strane ove tvrtke su te otkupljene kredite dalje pakirale u posebne pakete vrijednosnica koji su prodavani dalje drugim investitorima preko burze vrijednosnih papira. Inače dvije najveće firme koje su se time bavile i držale oko 70% tržišta ovog posla u SAD-u su poznate kao Fanni Mae i Freddi Mac i u tome su okretale zajedno oko 5000 milijarda dolara. A ove pakete su ponajviše kupovale investicijske banke sa Wall Streeta u New Yorku koje su tu našle svoju zraradu tako da su ove pakete prepakiravale u svoje vlastite varijante vrijednosnih papire i prodavale dalje širom svijeta.

Što su vrijednosnice ili vrijednosni papiri i burza vrijednosnih papira?

Vrijednosnice su u izvornom smislu papiri koje poznajemo kao dionice i obveznice. Dionice (eng. share) vlasniku garantiraju udio vlasništva u nekom poduzeću pa onda i zaradu (gubitak) vezan uz poslovanje tog poduzeća, a obveznice (eng. bond) su oblik kreditiranja u koje kupnjom obveznice vi kreditirate izdavača obveznice i za to dobijate kamatu.

No osim dionica i obveznica ima i mnoštvo drugih varijanti vrijednosnih papira od kojih su neki poznati kao financijski derivati (eng derivative). Derivata ima mnogo, a onaj koji opisujemo u ovoj priči se bazira na dugu po kreditu za nekretnine. No iako derivat nije dionica ni obveznica u svojoj osnovi ima isti mehanizam zarade za onoga tko je posjeduje. Ova vrijednosnica se bazira na ideji da će svaki korisnik kredita (a njih je na milione) kroz dugogodišnju otplatu rata kredita za kuću zapravo stalno financirati vrijednost ove vrijednosnice i na taj način donositi dobit njenom vlasniku na dugi rok.

U čemu je tajna uspjeha i popularnosti vrijednosnih papira ?

Dok su dionice prilično rizičan (ali i potencijalno vrlo unosan) oblik vrijednosnica jer ovisi o poslovanju firme čiji ste vlasnik proporcionalno količini dionica koje posjedujete, obveznice se smatraju sigurnijim oblikom investiranja, ali je važno tko ih izdaje i zašto.

Sa svim vrijednosnicama se može trgovati jer ih možete kupovati ili prodavati preko burze vrijednosnih papira. Burza je dakle prostor na kojem se kao na bilo kojem drugom placu za trgovinu može trgovati na zato propisan način. Na samoj burzi investitori (koji mogu biti bilo tko, građani, kompanije, države...) trguju vrijednosnim papirima posredstvom brokera čiji je zadatak naloge za kupnju ili prodaju pripremiti i staviti na burzu. Brokeri su ovlašteni posrednici koji imaju licencu trgovanja na burzi i zapravo žive od naknade za posredovanje koju zarade samo onda kada se vrijednosnim papirima trgujuje. Ako nema kupnje ili prodaje brokeri ne zarađuju ništa. Brokerima je stoga u interesu da ovih naloga ima što više i da se njima što više trguje i stoga ne čudi da sami brokeri nastoje pronaći što više zainteresiranih kupaca koje će nagovoriti na kupnju i prodaju svih vrsta vrijednosnih papira.

Sam princip trgovine je vrlo jednostavan. Kupite neku željenu vrijednosnicu u trenutku kada je ona po vašem mišljenju dovoljno jeftina i držite je sve dok ne vidite da je cijena dovoljno narasla da vam se isplati prodati. To može biti i iste minute, ali može trajati i godinama, ako se investitor odluči držati i čuvati neku vrijednosnicu očekujući da će njena vrijednost stalno pomalo rasti.

No često se događa da vrijednost vrijednosnice možda čak i odmah nakon vaše kupnje padne i tada ste praktično na gubitku, pa onda čekate dok njena vrijednost opet ne naraste. No ovo čekanje može potrajati i u beskonačnost ako ste imali nesreću da vrijednosnicu kupite u trenu kada je njena vrijednost bila na vrhuncu koju teško da može opet postići s obzirom na okolnosti koje određuju njenu cijenu. Stoga je rizik sastavni dio ovog načina investiranja, pa su i svi koji se nalaze na burzi zapravo svjesni mogućnosti da mogu izgubiti, ali u prirodi čovjeka je da se nada da ipak on neće biti taj koji gubi, pa se onda stoga na burzi stalno i trguje.

Inače ovdje vrijede klasična ekonomska pravila ponude i potražnje što znači da vi možete iste vrijednosnice kupovati ili prodavati po različitim cijenama ovisno o tome kolika je ponuda i potražnja za njima. Na taj način možete i povećavati i smanjivati vrijednost kapitala koji posjedujete ovisno koliko ste dobro procjenili kako će se kretati vrijednost pojedinih dionica ili obveznica. A kapital koji se obrće na ovakav način je ogroman s obzirom da je riječ o globalnom tržištu teškom tisuće i tisuće milijarda dolara u kojem svatko vidi svoje interese.

U svemu tome najsigurnije se smatraju obveznice koje primjerice izdaje država, a može ih izdati i bilo koja druga firma ili institucija koja ima potrebu da na taj način prikuplja kapital. Vi primjerice kupite obveznicu države, a država vam kroz obveznicu garantira da će u određenom roku od nekoliko mjececi ili godina vratiti vaš novac uvećan za iznos kamate.

No nisu sve obveznice sigurne kao državne. Što je obveznica rizičnija (recimo ako je izdaje neka firma za koju nije baš sigurno da će vam posuđene novce uspjeti vratiti ) to je kamata koja se nudi uz obveznicu veća jer je to način da se privuku investitori da kupe i takve rizične obveznice. Obveznice se za razliku od dionica u pravilu kupuju na dulji rok jer kao takve ne prave previše glavobolje onim investitorima koji se ne žele previše zamarati što se događa sa vrijednosti papira u koje su investirali svoj novac.

Međutim dinamično financijsko tržište stalno smišlja nove metode investiranja pa su financijski derivati koje smo spomenuli naglo postali vrlo zanimljivi velikim investitorima jer su nudili sigurnost obveznica uz znatno veći profit. I bilo ih je u gotovo neograničenim količinama što je posebno važno onima koji imaju stvarno velike količine kapitala koje žele dobro investirati. A američko tržište nekretnina koje se počelo buditi je upravo to obećavalo.

Sigurnost financijskih derivata za dug po nekretninske kredite se bazirala na pretpostavci kako vrijednost nekretnina uvijek raste i kako čak niti ako korisnik kredita više ne bude mogao plaćati svoje obveze to ne predstavlja problem jer se može riješti tako da mu se oduzme objekt za koje je uzeo kredit i proda po većoj cijeni od one za koju ga je prvi vlasnik kupio. To je značilo da niti banka kreditor nema gubitka u takvom slučaju, a isto je vrijedilo i za sve ostale u tom lancu pa i vlasnika vrijednosnice koja se bazira na tim kreditima.

Stoga naizgled nije postojao nikakav rizik za vrijednosnice bazirane na dugovanjima po nekretninskim kreditima već naprotiv samo čvrsta garancija sigurnog profita svima u lancu. Osim toga istovremeno je donosila i znatno veći prinos od običnih (državnih) obveznica. Zajedno ista sigurnost, a veći prihod bila je neodoljivi mamac za bezbroj investitora koji su kupovali ove vrijednosne papire kao da sutra ne postoji. Kako se kasnije pokazalo upravo zabluda o neprekidnom rastu cijene nekretnina je dovela do kasnijeg rušenja ove kule od karata čije posljedice danas osjeća čitava planeta.

Uloga Federalnih američkih rezervi ili FED - a

Da bi se stvar mogla bolje razumjeti kako je funkcionirala treba obraditi i ulogu Federalnih američkih rezervi ili FED-a koji je sinonim za američku centralnu banku i čija je temeljna zadaća reguliranje tržišta financija, određivanje temeljne kamatne stope (od koje sve kreće) kao i količina novca – dolara koji je u opticaju tako da ga po potrebi dodatno tiska ili povlači sa tržišta.

FED je državna institucija iza čijeg formiranja stoji državni aparat SAD-a koji imenuje guvernera, ali sama institucija ima potpunu autonomiju i odgovornost odlučivanja neovisno o državno političkog aparata kako bi se na taj način spriječio eventualni utjecaj onih koji su na vlasti da monetarni sustav stave pod svoju kontrolu.

Inače tajnost rada FED-a i nepostojanje potrebe da nikome ne polaže račune za ono što radi je i razlog da postoje teze (po nekima teorije zavjere) da se iza centralne banke zapravo skrivaju tajnoviti moćnici koji su odgovorni za većinu problema koje doživljavamo na ovoj planeti, ali informacija o tome nema dovoljno pa zapravo nitko nema jasan pojam o tome što je stvarna uloga FED-a osim onoga za što se deklariraju. Ne treba napominjati kako ove teze dovode financijske mogule u vezu sa sa idejom o namjeri stvaranja novog svjetskog poretka, ali te informacije nisu vjerodostojno potvrđene tako da za sada možemo samo nagađati. No gdje ima dima ima i vatre.

Da je stvarna uloga FED-a krajnje sumnjiva nedvojbeno dokazuje i čvrsta odlučnost jednog od najprominentnijih kongresmena iz Teksasa - Ron Paula koje je bio kandidat za predsjednika SAD-a. Ron Paulove činjenice kojima barata ukazuju na to da u skoro 100 godina postojanja ove ustanove nikada nitko nije pokrenuo baš nikakve istrage niti revizije poslovanja vezane uz rad i djelovanje samog FED-a, unatoč brojnim indicijama i dokazima kako uzroci kriza ukazuju upravo na taj smjer. No otpor protiv tih istraga je još uvijek prevelik s obzirom na činjenicu da bankarski lobi ima najmanje po 5 ljudi za svakog kongresmena utječući tako da se ove istrage stalno odgađaju. Stoga se ni do dana današnjeg u ovome se nije uspjelo i FED ostaje zaštićen od očiju javnosti.

No pogledajmo kako su FED i ostali sudionici ove priče, direktno i indirektno utjecali na razvoj i nastanak krize i što se događalo.

Kako čitava priča u ekonomsko financijskom sustavu SAD-a snažno ovisi o kamati koju određuje centralna banka ili FED to znači da manja kamata znači više povoljnijih kredita za veće poslove i obrnuto. Kako građevina spada u velike, dugotrajne i skupe projekte koji direktno ovise o visini kamatne stope to znači da manja kamata znači da se otvaraju povoljni uvjeti za takve aktivnosti.

Stoga je FED počevši od administracije B.Clintona i nastavivši preko Bushove administracije sve do današnje Obamine, u cilju da taj proces stimulira, malo po malo skidao temeljnu kamatnu stopu sa 5% na sve nižu i nižu razinu (danas je oko 0%) stvarajući time preduvjete da se ekonomija brže oporavlja i razvija te s vremenom pokrene lavinu novih poslova i investicija. U sektoru građevinarstva koji jako ovisi o kamatnim stopama, a onda i svim pratećim industrijama i granama ekonomije to istovremeno znači otvaranje novih radnih mjesta, zapošljavanje ljudi i rast potrošnje jer se uz kuće od novca koje garantiraju povoljni krediti kupuje i namještaj i bijela tehnika i automobili i računala, a dolazi i do razvoja domaćinstava od kojih žive sve ostale djelatnosti tipa usluga, restorana, trgovine, zdravstva, školstva, kulture, zabave itd. Sve u svemu reklo bi se da u tome nema ništa lošega.

S druge strane politika je zadovoljno trljala ruke jer više povoljnih kredita je značilo da se više radi, poslovi i radna mjesta su se otvarala, rastao je prihod države i zadovoljstvo glasačke mašinerije, a porezi su punili kase i dokazivale kako je ispravna logika koja je pokrenula veliki ekonomski zamah kako SAD tako i posredno čitavog svijeta koji je uz sve ovo bio nekako povezan.

Bile su to sretne godine rasta i prosperiteta i nikakve krize se tada nisu pojavljivale na vidiku, dakle ekonomski brod je sretno i sve brže plovio na valovima uspjeha.

No ne zadugo. Ostaje još uvijek nejasno kako je propast tržišta nekretnina u SAD dovela do primjerice bankrota Islanda ili krize u RH. O tome čitajte u sljedećim nastavcima.

- 22:22 - Komentari (22) - Isprintaj - Zasebno

12.12.2010., nedjelja

Priča o novom svjetskom poretku - NWO

Iz emisije "Na rubu znanosti" autora Krešimira Mišaka

prenosi: Paranenormalan









Georgia Guidestone

Spomenik ideji NWO koji je podignut od strane nepoznatog autora, a sadrži neke od temeljnih premisa NWO-a

prenosi: toluen



- 17:34 - Komentari (4) - Isprintaj - Zasebno

08.12.2010., srijeda

In memoriam!

Velikom pjesniku, utopistu i humanistu, koji je želio bolji svijet!
Nažalost nije ga doživio, a još ni mi!



Nikada te nećemo zaboraviti!

Para(ne)normalan!
- 23:29 - Komentari (24) - Isprintaj - Zasebno

01.12.2010., srijeda

EU i sedam patuljaka

piše: toluen

Iako vas možda iznenađuje ovaj neobičan naslov zapravo se radi o sarkastičnoj parafrazi naziva jedne poznate bajke koja se zove EU i ljepotama kojima nas opčinjava i vjerojatno će nas još više opčinjavati što će se više bližiti vrijeme da kažemo svoje sudbonosno DA u braku koji, čini se, nije baš plod iskrene ljubavi. To je svakako jedna lijepa bajka, ako je promatramo samo iz perspektive onih koji jedva čekaju da sjednu u udobne fotelje EU parlamenta za lijepu europsku plaćicu radeći isti posao koji su i do sad radili sa jednakom "ljubavlju, predanošću i brigom" za one od čijih poreza i harača tako lijepo i sretno žive. A kako to izgleda vi znate bolje od mene.

Osobno stvarno ne znam što bih mislio o EU - to je jednostavno prevelika tvorevina da je možete jasno sagledati i iz svemira, a kamoli ako se uopće pokušate udubiti u njena čudesa i zavrzlame kojima obiluje. No jedna stvar iskače iz torte ravno u lice, a to je činjenica da EU ipak nije mjesto koje nam prikazuju kao Diznilend, baš isto kao što niti šoping-centri nisu mjesto na kojem ćete naći ono što možda stvarno iskreno tražite. Osim ako stvarno vjerujete u priču da stvarima i novcem možete kupiti ono što nam kao ljudima stvarno treba. (Hint - mislim na istinsku ljubav i sreću ako kome nije baš jasno... ;-)

Iz obilja vijesti koje nam stoje na raspolaganju ovdje se nalazi nekoliko zanimljivih - naravno u duhu stava većina onih koji se ne osjećaju baš presretno što će nas uskora ova ćudljiva i bezosjećajna maćeha uskoro uzeti pod svoje skute. Nije problem samo u maćehi, već i u nesretnom i nezrelom djetetu koje kao da doista nitko ne voli, a koja se zove RH i koja je sada eto i punoljetna, ali još uvijek prepuna pubertetskih problema koji poput ružnih prišteva svako malo iskoče na njenom inače vrlo lijepom i privlačnom licu.

I dok naši ministri muku muče kako ostati na vlasti i u ovaj prostor privući investitore koji će biti sve ono što nisu (pošteni, korektni, fer) pogledajmo kakve muke muče europarlamentarce na njihovom putu, koji unatoč svoj sili i snazi s kojom raspolažu, vrlo lako može završiti u kanalu povjesti kao i druge mamutske neslavne tvorevine.

Priča prva: Europarlamentarni euroskeptik

Ili kako iz perspektive europarlamentarca (koji nešto i kuži) izgleda ono što i vrapci na grani znaju - što rade političari koji se silno zalažu za opstanak EU spašavajući potonuli financijski sustav mnogih zločestih članica.

prenosi: catwomen



Priča druga: Sjeća li se netko Codex Alimentariusa ?

E pa ovaj "krasni" kodeks čini se ima namjeru sve nas (kada budemo ponosni građani EU) "zaštiti" od svega što ima ikakve veze sa prirodom. Počevši od hrane pa sve do lijekova. To znači da kada kodeks stupi na snagu 2011 (dakle za manje od mjesec dana), sve što ste do sada koristili za svoju prehranu ili liječenje, a nema na sebi oznake i šape velikih proizvođačkih megakoncerna koji se bave proizvodnjom hrane ili lijekova postaje zabranjeno za upotrebu. Čak i C vitamin ili ljekovito bilje. Ali zato stvari tipa cjepiva za svinjsku i ptičiju gripu, GMO hrana, aspartam i ostala biokemijska čudesa suvremene industrije su i više nego dobrodošle, dapače obavezne za korištenje.

Iako vam se ovo može činiti nelogično sjetite se samo što su bankari napravili od ovog svijeta u pohlepi da od nas isisaju sve što mogu. Na zgarištu najveće ekonomske krize poslje 1929 čije posljedice osjećamo (13 miliona ljudi u svijetu je zbog toga do sada ostalo bez posla) oni i dalje uživaju u svojim zlatnim padobranima (višemilijunskim otpremninama) krstareći između ostaloga u svojim 100+ metarskim jahtama upravo i našim Jadranom.

Pa onda ne treba očekivati da će primjerice Monsanto, koji ima jasnu namjeru na GMO hrani zaraditi bjesomučno bogatstvo ili Nestle čiji direktor otvoreno tvrdi da želi sve svjetske izvore pitke vode privatizirati u čisti izvor profita misliti drugačije. Naravno da ih boli ona stvar za nas i našu dobrobit.

Da se to ipak ne bi dogodilo tako lako, postoji (nećete vjerovati - stvarno postoji) nešto što se zove glas naroda. Slično kao što u RH treba oko 500 tisuća glasova da se pokrene pitanje referenduma (za sada samo teoretski) - za istu stvar u EU vam treba 35 miliona glasova. Ako mislite da je to puno onda trebate znati da je u tjedan dana na you tube-u snimku sada svjetski poznate pjevačice Susane Boyle pogledalo preko 100 miliona ljudi.

Dakle ovdje se nalazi link PETICIJA PROTIV CODEX ALIMENTARIJUSA za pokretanje peticije o tome da se Codex Alimentarius zaustavi i ako mislite da time možete pridonjeti tome da se to ne dogodi svratite i pogledajte o čemu se radi.

Priča treća: Kako do posla u EU?

prenosi: Paranenormalan

Ovo je zbilja jedna zanimljiva priča o tome kako se danas može dobiti posao u EU. Zaista izgleda da su perspektive za zapošljavanje više nego "odlične".

DOBAR POSAO U EU Pogledajte i pročitajte sami o čemu se radi možda vam štogod klikne u glavi onaj dan kada se budete nalazili pred referendumskom dilemom - DA ili NE za EU.

Čitamo i gledam sve ovo i mislim si.

Nakon svega što su nam napravili bankari i političari na zgarištu civilizacije u kojoj još nekako preživljavamo - pa što nam zapravo više i preostaje nego da se je..mo. Na kraju krajeva prostitucija je najstariji zanat na svijetu. I to nam barem još nisu zabranili. A kažu i da je taj oblik tjelesne aktivnosti jako dobar i za srce. Kao i smijeh - ako nije histeričan.

I onda na sve ovo - Smijati se ili plakati pitanje je sada ?

Da ne bude sve baš tako crno za kraj vam ipak ostavljam i jednu poslasticu :-)

Priča četvrta: Kako u EU živjeti sa 1 euro na dan?

Slovenac Ales Cerin zivi od 1 eura dnevno !!!

Ova priča dođe kao prst u oko svim onim prethodnim pričama. Iako čovjek ima obitelj i četvero djece odlučio je da više neće trošiti nikakav novac na stvari koje mu ne trebaju da bi preživio. Dao si je truda, malo istražio i našao načina da sam uzgoji vlastitu hranu. I kako priča kaže - uspio je. Iz svojeg malog vrta dobija doslovno sve što treba njemu i njegovoj obitelji.

Ali uz jednu opasku - hoće li to biti moguće i kada Codex Alimentarius stupi na snagu ?

Legalno ne, stoga još jednom koristim priliku naglasiti kako zapravo svatko od nas nosi istovremeno i veliku odogovornost i veliku snagu koju može pokazati i realizirati samo onda ako je svjestan okolnosti i vremena u kojem živimo i na koji način možemo djelovati tako da David pobjedi Golijata unatoč strahovitom nesrazmjeru snaga.

Sve se može kad se hoće.

:-)
- 23:13 - Komentari (57) - Isprintaj - Zasebno

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Veljača 2016 (1)
Lipanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (3)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (6)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (15)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (6)
Lipanj 2011 (9)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (8)
Ožujak 2011 (10)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (3)

Opis bloga

Linkovi

Narode probudi se!

Tekstovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se