Nova Politika

30.08.2010., ponedjeljak

Nada kao lijek protiv kolektivne apatije


Autor: Neverin


"Koja li je, Bože,
pustoš u duši
onog što se davno
rastao s nadom..."


Abdulah Sidran


I have a very strong feeling that the opposite of love is not hate — it's apathy. It's not giving a damn.

Leo Buscaglia


The worst sin towards our fellow creatures is not to hate them, but to be indifferent to them: that's the essence of inhumanity.

George Bernard Shaw


Ovo je samo moj pogled na stvari i ljude oko mene. Ne mogu i ne usuđujem se postavljati svoj pogled kao pravo stanje stvari i s toga mogu govoriti samo o svojoj percepciji. A moja percepcija jest da je ovom zemljom zavladala kolektivna apatija. Nakon trenutka bijesa i one zdrave iskre u očima koje primjetim kod prijatelja, kod poznanika, kod stranaca, kod prolaznika i kod vas na blogu dešava se urušavanje u apatiju.

Zašto?


Mehanizmi ove države koji odlučuju o našoj sadašnjosti i budućnosti naše djece žele nas uvjeriti da ništa ne možemo poduzeti, jer - ma kako loše bilo, uvijek može biti loše, tako da su nam oni najbolje što imamo ( jao si ga nama, ako su prosječnjaci, koji opasno koketiraju sa dnom, najbolje što imamo ). Zato ne gutam floskule koje moji prijatelji recitiraju, bez da znaju da im je to usađeno kroz grižnju savjesti, da ako se bune to znači da ne cijene ono što trenutačno imaju.


Još jedna sveprisutna floskula jest da zaslužujemo vlast kakvu imamo. To bi bilo istina kada bi ova zemlja bila efektivna demokracija, a ne kada zakoni postoje da bi prikrivali zločine krupnih riba koje podupiru ovi na vlasti jer ovi podupiru njih. U simbiozi su si.

Slijedeća floskula u koju ovi na vlasti i na opoziciji žele da povjerujete jest da su ionako svi lopovi i da će krasti oni koji bi zamjenili ove koji postoje. Smatram, kao prvo, da nije u redu osuđivati nekoga za nešto što još nije učinio samo zato jer nam lažno iskustvo kaže da ovi u politici to jesu učinili pa su se kao namirili. Kako lopov može znati kada je dosta sa krađom uostalom? Jeste li čudli za kockara koji je shvatio nakon jackpota da mu je dosta? Znate li da je Aristotel puno pizdarija izvalio ali da je bio u pravu kad je rekao da je "glad za novcem neutaživa i da nikad ne priziva mučninu"?

Osuditi one koji vide da zaslužujemo bolje, znači naposljetku osuditi nas sve. Kada bi oni koji podržavaju sistem (jer je "sve po zakonu" ), upropaštavali taj isti svojim činjenjem/nečinjenjem, bilo bi mi tužno ali barem ne bi imalo posljedice i na one slobodoumne.

A pošto smo kao društvena bića osuđeni jedni na druge, nema nam druge nego osim individualne sreće zahtjevati i kolektivno blagostanje, pošto ono prvo ovisi i o drugom. Ne bi ovisilo kada bi svatko od nas bio autonoman u vezi resurse i poizvodnje onog što svakom od nas treba za nekakav život. A pošto ne živimo više u prehistorijskim vremenima, kada je čovjek morao nabavljati sam hranu, stvoriti si sklonište i odjeću kako ga ne bi iznenadila zima ( ukratko: ovisio o samom sebi ) a resurse ionako više nisu svačije, te nas ima zaista previše - smatram da nam je svima u interesu skrbiti o kolektivnoj dobrobiti.

Kako ja ne želim potonuti sa ostalima u apatiju nečinjenja ničega, smatram da mi je dužnost, a i interes - osokoliti i podignuti one koji jesu. Nema zdravijeg od one iskre bijesa koja nam svane u očima trenutak prije nego nas pseudorazum apatije proguta. Ta iskra nam govori da smo živi i da oni na vlasti nemaju pravo bacati nas u neimaštinu i bezperspektivu, da nismo roba koja postoji radi njihovog probitka i užitka, da nismo masa bez glasa.

Vjerujem da svatko od nas zna što je dobro i zlo bez da nam to zakoni govore, kao što instinktivno znamo da treba reagirati kada vidimo da netko napada jednog od nas, i dok neki reagiraju na nepravdu - drugi su paralizirani strahom.

Strah nije loša stvar u svim situacijama, on nas natjera da se pobrinemo za sebe, da se spasimo od auta koji nas može zgaziti, ali ovakva vrsta straha ne djeluje u našem interesu i nema smisla da postoji jer radimo sami kontra sebe, dopuštajući da se situacija perpetuira unedogled što paše ovim ološima u saboru ( koji su pak marionete onih koji su ih financirali ).

Postoje gore stvari od neplaćanja rate od kredita, nedobivanja penzije i plaće, neplaćanja režija, a to je gubitak dostojanstva koje djeli Čovjeka od Igračke, i apatija kojom žele da postanemo indiferentni na tuđe probleme, sve dok ne dođe red na nas. A doći će, jer kao što sam rekao malo prije - osuđeni smo jedno na drugo i ono što se dešava mojem bližnjemu dogodit će se i meni ako ne reagiram.

Kad je već Pandorina kutija otvorena i iz nje izletila privatizacija na hrvatski način sa posljedicama tajkunizacije i raslojavanja društva na jako bogate i na jako siromašne, onda otvorimo tu kutiju do kraja i pustimo nadu, jer kako bi rekao poslijednji slobodni čovjek u Hrvata:

"Biti pojedinac to znači i susretati pojedinca, to je vrlo teško, svakodnevno voditi računa da je drugi jednako vrijedan kao i ti, svakodnevno znati da drugi ima sve ono što ti imaš – sva prava, sve dužnosti, i da ga tako trebaš susresti. I zato je veliki Rilke rekao da se ljubav prepoznaje ne po tome što drugoga posjeduje nego što ga štiti. Ljubav je zaštita tuđeg postojanja i tu je veličina koja iz nje stalno izbija i čini nas vrijednima. Zato ljudska prava nisu ništa drugo, nego točno u okviru države formulirani ideal koji već tisuće godina čovjek želi ispuniti, a koji vrlo jednostavno glasi: “Ja sam ljudsko biće, neizrecivo vrijedno, i mora se osigurati sve što je potrebno da tu vrijednost na Zemlji ispunim”.

Vlado Gotovac


I zato prestanite misliti samo na svoju guzicu i shvatite da je tuđi napredak svačiji napredak, a stvar koja baca drugog u lance, baca nas sve zajedno u te lance... i samo je pitanje vremena.

U nadi je spas, a nada je u ljubavi. I zato volite se. I nemojmo više dopuštati ovaj zločin nad nama.

- 20:44 - Komentari (52) - Isprintaj - Zasebno

19.08.2010., četvrtak

INFORMACIJA kao medijski Neuro Lingvistički Programing društva i čovjeka

Autor : Jupi


Uvodno o paradigmi informacije i medijske Javne Riječi


Paradigmatska vrijednost informacije od najstarijih čovjekovih dana bila je ta koja je ljudskoj vrsti i povijesti dala razinu sebesvijesnog artikuliranog identiteta, i artikulirano uređeno ponašanje, - t.j. atribut civilizacije. Kao takva snaga oduvijek je bila zlatna nit svih životnih struna; razmjene i razvoja dobara među ljudima, promjene i opstanka, autoriteta zakona i sile, moćno oružje obmane i prevare, korisno znanje i varava istina o apsolutnom, sveto ime identiteta, metaforički poetski cvat daha životnog iskona i prezenta u čovjeku, duhovni magijski i religijski izraz i ceremoničnost, ...

Osnovne definicijske natuknice informacije, sustavi,
kognicija i NLP


Informacija u elementarno atomističkom smislu i ogoljenoj definiciji je kategorički unikatno tvorbeno i osjetno, uređen i prepoznatljiv izraz / metafora / riječ - koji je spoj formalno uređene tvarnosti i njenog prepoznatljivo određenog (apstraktnog?) značenja, u matičnom informacijskom skupu kojeg obično zovemo riječnik, (pismo, jezik, kod).
Informacija se u pravilu sastoji (ili se može razložiti, a i ne mora moći) od elementarno definiranih znakova (simbola) čiji izraz je određen u njihovom matičnom skupu / sustavu simbola (latinično pimo npr. ili brojevno pismo itd.).
Osim strogo jednoznačno određenih informacija / metafora, (npr. brojeva) pogodnih u logičkim sustavima i kodnim ključevima (npr. DNK), informacija može biti i višeznačno bogata metafora što je informacijski stil u poetskoj domeni izražavanja i komuniciranja. Vrlo često informacije su kombinirani složeni spoj raznorodnih informacijskih skupova koji ipak tvori komapatibilnu jasno izraženu informaciju.
Informacije su generabilne, perceptibilne, i procesne - u tvarnosti / tvarnosnom informacijskom krugu / putu / petlji, no njihova značenjska (apstraktna?) funkcionalna procesnost i rezultantnost je njihova krunska motorna karakteristika, koja proizvodi novo djelovanje opet u tvarnosti.
Iako sve sile u prirodi djeluju na stanje prirode, informacijsko djelovanje je karakteristično po tome što u svom djelovanju na prirodu unosi potpuno paradigmatski posebne kvalitete, a to su:
- kreiranje informacijske razine i petlje djelovanja na prirodu; osjećanja, pamćenja,
prepoznavanja = percepcije, i informacijskog uzvrata = govora i poticaja djelovanja
- upravljano ponašanje djelovanja (procesa)
- mogućnost izbora u djelovanju
- svijesnost (informacijska sebesvjesnost i svjesnost o okolini)
- voljnost = proizvoljni izbor = kreacija / kreativno djelovanje
Time priroda uspjeva :
- percipirati i komuncirati sebe samu
- izborno i kreativno neizvjesno otvoreno se ponašati, – stvarati nove različitosti i relacije
- spregnuti se po vertikali; sile i razum - od sloja / polja primitivnih sila do više
(upravljačko – hijerarhijski) informacijske razine / sloja = emocionalno / energetski se
povezati, prepoznavati i angažirati = inteligentno emocionalno djelovanje

Prirodne ili tehničke jedinke / bića / sustave, koji imaju kvalitete upravljanog i izbornog ponašanja kvalificiramo kao inteligentne sustave.
Kako je veća složenost organizama i njihovih društava, ili tehničkih sklopova, tako je u pravilu njihovo informacijsko ponašanje sve izrazitije inteligentno, i iskazuje bitno više kvalitete informacijski upravljanog ponašanja; učenje, predviđanje, planiranje i strateško ponašanje. Na najvišem stupnju informacijski osnovanog ponašanja, koje nam je poznato kod čovjeka, nalazimo informacijski izraz entiteta kao sebesvijesnog entiteta, i to ne kao en-titeta nego kao identiteta; id-entiteta / imena, i vezano s tim - izražavanje osobne volje, i to ne samo-nagonske ili samo-afinitetne, nego vrlo sublimirane maštovite kreativne volje i to s aspiracijom transcedentnog opstanka i trajanja.

Kod čovjeka, kao i kod viših životinjskih vrsta, proces izgradnje, razumijevanja i mentalnog procesiranja informacija zove se kognitivna sposobnost; kognicija (razumijevanje, shvaćanje istine), o čemu postoje razvijene znansvene discipline kao npr. kognitivna psihologija, ili npr. lingvistika.
No, paralelizirajući funkcionalnost informacije i programiranog ponašanja u tehničkim sustavima s kognitivnim i lingvističkim ponašanjem čovjeka, shvaćeno je da i sam čovjek u određenoj mjeri biva jezično programiran, pa je na toj osnovi razvijen poseban pravac zvan Neuro Lingvističko Programiranje (NLP), kao tehnika utjecaja na čovjekovo razumjevanje, odabir, i ponašanje. Tehnika NLP-a najčešće se može naći u svrsi samorazvoja ličnosti, reklamiranja proizvoda, ili pak kao uspješna mađioničarska zabava, no zapravo, kad se NLP koristi ciljano i ustrajno, radi se o vrlo moćnom alatu i procesu utjecaja na čovjeka i društvo.

Promatrajući tako informacijsko djelovanje u prirodi, ugrađujući informacijsko upravljanje u praktično sve naše tehničke sustave, i razvijajajući informacijsko društvo, baš u današnjem vremenu sve oštrije i jasnije ekstrahiramo informaciju kao zasebnu paradigmatsku vrijednost (tehnički zvano - softwear), i shvaćamo da je informacija i informacijsko inteligentno formativno djelovanje - imanentno svojstvo prirode, i moćni formativni potencijal djelovanja na čovjeka i društvo.

Svrha informacije i složenost njenog efekta razumijevanja

Svrha informacijske procesnosti nije samo iskomunicirati informacijski sadržaj, nego prije svega – iskomunicirati smisleno značenje informacijskog sadržaja, dakle iskomunicirati značenjsku poruku.
Možemo reći da se kod složenijh bića značenjska poruka informacije sastoji od tri značenjski vibrantne strune: karakteristike biofizičke pobude, zatim - informacijske geste / estetskog dojma / artizma znaka, i samog strogo funkcionalnog značenja / pojma / namjere / zadaće. Sve tri ove komponente utjecajne su na razumijevanje, vrednovanje, i apstraktno relacioniraje značenja informacije. Često vrijedi mudrost da čovjek više živi od dojma nego od pojma.

Također treba istaći da je informacijsko procesiranje kod živih bića i imanentno energetski utemeljno, pa osim apstraktnog razumijevanja funkcionalnog značenja u biofizičkom sloju temeljno imanentno proizvodi angažman i rad emocionalne energije, koja je zapravo ona koja određuje snagu i dubinu/ važnost zapisa informacijske brazde u čovjeku, i može se čovjeku manifestirati u vrlo različitim stanjima; zadovoljstvo, ugoda, mir, melanholija, strah, olakšanje, radoznalost, izazovnost, žalost, bol, trauma, gnjev, povlačenje, ... a što sve utječe na kompleksno značenjsko razumijevanje poruke i kasniji odgovor i izvršenje osnovne funkcionalne zadaće koju informacija donosi.

Informacijska petlja može se odvijati strogo unutar same jedinke; strogo osobno intimno, zatim u osobnom odnosu s okolinom, zatim u vanjskom privatno intimnom doticaju jedinke; obitelj, društvo prijatelja, i javno - svima na vidjelo i znanje.

Medijski proizvod kao NLP čovjeka i društva,
urođena informacijska glad mozga


O visokoj vrijednosti informacije - kao zajedničkog / društvenog dobra Javne Riječi - filozofski, i znanstveno i javno, mnogo je izgovoreno i napisano u novije doba, t.j. od prosvjetiteljstva do danas. U javnosti su poznati (i školski, i općenito kulturološki) knjige, rasprave, navodi i zaključci o važnosti i o manipulaciji Javnom Riječju. U zadnje doba svekolika Javna Riječ postala je podrazumjevano sinonimizirana na informativne medije, što nije ni potpuno točno, pa ni baš dobrodošlo. No sumarno, danas se javno shvaća da je medijska Javna Riječ jedan od vorteksa moći u hijerarhijski najvišem trokutu moći: Novac - Mediji - Politika, iako mnogi ljudi odmahuju rukom na medijsku moć i utjecaj.

Ključ moći uloge informacijskih medija u Javnoj Riječi, kojeg običan čovjek ne poznaje, ili nije svijestan, jest u tome da svi mediji zapravo stalno provode Neuro Lingvističko Programiranje – dakle programiranje mozga riječima, te općenito zvukom i slikom. Svaki razgovor, učenje, i sl, također ima takav neuro lingvistički programirajući utjecaj u izgradnji kognitivne sposobnosti čovjeka, ali i javnog mijenja, jer čovjek u pravilu niti ne može misliti i artikulirano govoriti, asocirati i vrednovati drugačijom terminologijom i asocijativnošću nego onom koju je primio i naučio u svojim društvenim kontaktima, promatranjima i učenju (i iz medija), te iskustvima. Upravo zahvljujući Neuro Lingvističkom Programiranju kognitivnog procesa, dijete od roditelja nauči govoriti; terminološki i logički asocirati značenja i emocionalnu energiju. O tome posebno treba voditi računa, jer upravo djecu i mladost sve više uče govoriti i misliti upravo medijiski aparati, a ne roditelji; koji su otuđeni poslom i atrakcijma njihove dobi, i tako su zapravo djeca medijski oteta iz roditeljskog zagrljaja i odgoja, prikraćena na mnogo načina, intimno i emocionalno siromašna i obezglavljena, i pasivno agresivna. No istovremeno, sva se odgovornost i krivica za ponašanje djeteta, upravo od establishment stručnjaka, i čak vrlo rigidno zakonima, prebacuje na roditelje, umjesto da se nad posvemašnjim medijskim agresivnim, zavodnički programirajućim izrazom provodi primjeren korektivni nadzor i čisto tehnička ograničenja, a društveno potiče i prezentira etički i poetski zdravija i sinergijska kultura. Ovako su danas medijskim načinom svi putevi zla potpuno otvoreno raspušteni i dostupni već djeci, a uz to se poslovnim pritiscima na roditelje i zahtjevima školskog vremena na djecu, doslovno provodi odvajanje dijece od roditelja, što je vrlo zlonamjerano modeliranje i redefinicija čovjeka i društvenog ponašanja i rezultata.
Treba biti svjestan da proces neuro lingvistiškog programiranja mediji provode – baš stalno dnevno opetovano, te u tom ponavljanju i leži snaga NLP utjecaja i implantiranja termina, značenja, estetike i afiniteta, dakle čovjekovog i društvenog modeliranja. Visoke cijene reklamnog prostora u medijima i izričita objašnjena medijskih marketara o medijskim mogućnostima utjecaja na auditorij, shodno tome i visoke cijene medijskog prostora, odmah eksplicitno jasno ukazuju da se radi o visokoj medijskoj snazi NLP karaktera.

Kako je osnovni proizvod medija – informacija; riječ / metafora, koju primamo putem naše senzorike, i moždano kognitivno procesiramo; intelektualno i emocionalno, prema tome - i medijski proizvod je, po samoj svojoj prirodnoj procesnosti, svrsi i tehničkoj platformi kroz koju se realizira, vrlo slojevit proizvod.
Zbog svoje informacijske naravi, kao i zbog svoje društvne uloge, te promo platforme, izrazito je nastojanje medija da se dopadnu, i to svojim cijelovitim outputom; i senzorički, i tehno-informacijski, i značenjski vrijednosno, i da u primatelja pobude pažnju. Prepoznatljivost, provokativnost ali i harmoničnost, ugoda, igrivost, realna korisnost - neke su osnovne kvalitete koje u osnovi mora imati medijski proizvod, ali svakako je glavni zadatak postići uvažavanje i reakciju primatelja informacija na sdaržajnu vrijednost koju informacija donosi. Na platformi te vlastite dopadljivosti i reaktivnosti primatelja onda se plaćeno mogu reklamirati dopadljivost i vrijednost raznih civilizacijskih proizvoda, od onih tvarnih ili usluga, znanja i radova do složenih, vrlo utjecajnih metaforičkih i političkih ideja.
Mediji nude ne samo servisne obavijesti i upozorenja, nego i vijesti i opservacije u širem i višem vrijednosnom i funkcionalnom smislu, pa reklamne i društvene kontakte, a također pružaju primateljima i mogućnost javnih medijskih istupa: upita, osvrta i kritike, izražavanje želja i potreba, i uopće osjećaj društva i društvenosti. Zatim pružaju i senzoričku i metaforičku ugodu (entertainment), kroz kulturološke metaforičke proizvode; priče, glazbu, filmove i serijale, a danas pružaju i preoogromne baze podataka i znanja.
U svojoj rezultantnoj ukupnosti i posvudašnjosti, mediji promoviraju i osviješćuju cijelovit životni stil i programiraju naše osjećaje, misli i potrebe, kao i političke stavove i odlučivanje.

S druge strane, bez obzira na medijsku ponudu, ljudski mozak sam od sebe pokazuje informacijsku glad kao svoju urođenu potrebu, t.j. potrebu da stalno preživa informacije i održava neku osnovnu orjentacijsku informiranost ili apstraktno zadovoljstvo kreativne mašte. Ta informacijska čovjekova glad temelj je medijskog postojanja i šansa za kontrolirano usmjereno artikuliranje te gladi.

Tako mediji, osim proizvodnje širokog javnog pristanka, koje dokazuje Chomsky, zapravo prethodno pristanku, potiču informacijsku glad, i kroz to artikuliraju razne gladi za konkretnim objektima i stilskim trendovima, pa treba reći da je temeljni medijski proizvod - proizvodnja kulturoloških gladi, htijenja, i zapravo konačno - ovisnosti za onim objektima, trendovima i mišljenjima, koje medijski NLP ustrajno ponavlja i promovira, a političari i trgovci prodaju.

Upravo medijska proizvodnja tih životno-stilskih civilizacijskih gladi i stila zapadnog kapitalističkog svijeta, odašiljana nekad u zemlje iza željezne zavjese, bio je onaj mamac i probojni mač u svijesti ljudi istočnog bloka, koji je kod njih osvijestio te gladi, i bitno doprinio neodrživosti i urušavanju istočnog političko-civilizacijskog socijalističkog bloka. I mi u Hrvatskoj bili smo dionici i svjedoci istine ove moći medijske kulturološke reklamatorije kao inicirajućeg kulturološkog predteksta u političkim promjenama.


Sprega interesnih utjecaja medijskog NLP programiranja društva,
anihilacija demokratskog principa i razvoja, i načini njihovog izvođenja



Sprega političkih ciljeva vlasti, trgovačkih interesa i kulturoloških trendova brzo se je razvijala odmah nakon popularizacije televizijskog medija, posebno u USA, te je raspadom istočnog komunističkog bloka i globalno potpuno osviještena. Ta sprega danas je glavni modus operandi, i kriterij, i preokupacija liderskih zapadnih medija, te tvori glavnostrujaški skladno vidljiv stil u svim dionicama medijskih izraza, izrazito moćan u kreiranju javnog mijenja, dok je potencijal demokratskog utjecaja auditorija sveden samo na kritički demokratski ures za upravljanje i osiguranje društvenog pristanka, i zapravo potpuno izokrenut u demokratsku potrošnju gotovih riješenja koje nudi vlast i trgovina. Najviše što je dopušteno je svojevrstan politički show, mnogo glazbenog zastora i modernizma, dok jedino reklamatorija i zabava imaju pravo bezobzirne provokativnosti i doslovno lažnog predstavljanja.
Iako su medijski urednici, novinari, frontmeni i drugi medijski stručnjaci i montažeri upravo ti, koji izvršno grade medijski output u polje Javne Riječi, taj output složen je na riječi i slici iz raznih centara društvene moći; političkih, poslovnih, znanstveno-školskih, društvenih udruga i lobija, kulturno-umjetničkih i show bussiness industrija; glazbenih, filmskih, modnih. Ti centri moći danonoćno generiraju obilje informacijskog materijala za glavnostrujački trend-setting koji nam se neprekidno nudi na informacijsko preživanje i kao podrazumijevana hrana, odjeća i razni teh-proizvodi, ali i kao trend-poželjno i konjukturno mišljenje i ponašanje – dakle svukupni stil našeg aktivnog življenja.

Show-bussines entertainment

stvorio je cijeli Celebrity društveni sloj - idola i njihovih dvorjanika, glamur i svoja sveta mjesta - primjerice Hollywood, i doslovno proizvodi obožavani fokus i stil vremena.
Zapravo, kako je i povijesni običaj, najprije je zlatni i ludički slobodni uzlet tehnologije i masovne proizvodnje, mass-trgovine i potrošnje, masovne pop-kulture i druženja u duhu novih uzbudljivih estetskih akorda, filma, arhitekture, teatra, mode, sporta, duhovnosti, mass-osviještene demokracije, mass- školovanja i znanja, ... u opojnoj i agresivnoj kreaciji i potrošnji i na krilima mass-medija stvorio raznoliku, obilnu i šarmantnu baštinu evergreena i standarda u svim kulturnim i medijskim dionicama. Baš su mass-mediji odigrali nosivu i prenosivu ulogu duhovnih i stilskih zaraza / gladi novog vremena i globalno ih osvijestili.
No nakon vremena stvaralačkog uzleta, iz te masovne kulture, interesi i atrakcija novca okupili su Celebritiy establishment novčano bogatih-ovisnih i upravljanih plaćenika, a showbussines postaje poslovna «industrija» koja zahvaljući postignutoj globalnoj zarazi stvara goleme profite i postaje ples oko zlatnog teleta, u službi profita i sve više predstava globalnih i dalekosežnih interesa političkih i poslovnih vlasnika zapadne elite.
Mediji se etabliraju kao neophodno javno mjesto upravljanja društvenim fokusom, a medijska slava; Celebrity društveni rang i stil postaju Warholovski glavni atrakcijski cilj i mjerilo uspjeha. Ustanovljena je proizvodnja vijesti; zapravo društvenog programiranja, a zadatak celebritija je dignut na razinu funkcije istaknutog nositelja političkog šarma i društvenih eksperimenata, promjena i transformacije čovjeka (silikonski implantati, botox, piercing, tatoo, bionike).

Medijska i civilizacijaska dinamika i ponuda anglo-američkog životnog i medijskog stila globalno kolonizira i poražava lokalne nacionalne kulturološke tradicije i izvore diljem svijeta, globalno stvarajući glad i pristanak na takav stil; way of life - prenošena lokalnim nekritičkim koloniziranim mozgovima, i jezično bezobzirnim papagajskim trend-ponavljačima (repeatersima) lokalnih medija - kao gotov materijal za njihovo samodopadno avangardno dokazivanje i pokondireno svakodnevno medijsko preživanje i brbljanje koje lokalno promovira i ucjepljuje kulturološki trend-seting proizveden od udaljenih anglo-američkih centara moći i interesa.
Liderski standardi odjeće, hrane, kućnih i osobnih tehnikalija, komfora za masovnu potrošnju i dokazivanje uspješnosti osnovni su sloj civilizacijske globalne unifikacije, no zapravo temeljni sloj darova prijevare, koji omogućuje globalno dalje prihvaćanje nadgradnje prijevare.

Prava snaga prijevare leži u medijskoj obmani čovjeka - povezivanjem stvarnih političkih događaja i procesa, i scene TV-filmskog entertainmenta. Ta glavna obmana doslovno je počela globalnom uspješnicom holivudske filmske trilogije-projekta Matrix 1999.god. i događaja 9/11-2001god. rušenja WTC nebodera 'blizanaca', a koji je bio okidač globalnog anti-terorističkog rata. Sasvim sporedni kontekstni i jedva zamjetni kadar filma Matrix, u kojem se vidi istjek Neove putovnice na 11/9/2001, izričita je poveznica na dan rušenja WTC nebodera, no film i osim toga obiluje, već od samog početnog kadra pa dalje - jasno namjerno izgrađenom masonsko-cinističkom simbolikom. Na samom početku filma Matrix, u filmskoj kontekstnoj uređenosti punoj masonskih znakova, vodi se eksplicitan razgovor o Neovoj ulozi / poslanju u svijetu, kada Morpheus nudi Neu - blue pill ili red pill izbor. Blue pill izbor omogućio bi Neu da se vrati u svakodnevnu glavnostrujašku slijepu bajku, a izbor red pilule koji Neo i uzima, omogućuje mu da uđe u wonderland, uvijeni svijet njegovog vlastititog životnog poslanja u svijetu, koji mu se otkriva doslovno kao proročki neumitno vođenje čovjekova sukoba na civilizacijskom putu, na kojem Zion pleme i Neo kao mesija imaju elitinu ulogu odabranog naroda u oslobodilačkom vodstvu čovjeka do konačne pobjede Zion plemena.
Iako i prije Matrixa postoji niz filmova, i čak crtića (obitelj Barta Simpsona), koji imaju konstrukt 9/11 broja ili druge jasno izražene poveznice sa budućim događajem 9/11 rušenja WTC nebodera, Matrix je izričito medijsko glamurozno javno šifrirano otkrivenje; pokazivanje magičnog plašta moći obmane medija u službi strateške političke snage i agende. Google pretraživanje tih poveznica daje mnoštvo primjera. Mnogi će odmahnuti rukom na ovo objašnjenje, no činjenično je očito medijsko matrix povezivanje holivudske filmske industrije i ključno velikih globalnih političkih događaja i procesa, kao i namjera da se nesumnljivom eksplicitnom okultnom šifrom proročke fikcijske snage poveže stvarnost i medijska fikcija stvarnosti, i da se tako što više pobrka i poništi razlika između stvarnosti i fikcije. Medijski magijski plašt moći obmane ima kao svoj limens – krajnje rješenje, da medije društveno instalira kao programatorski informacijski aparatus čovjeka i društva.
Nedavni slučaj prorokovanja ishoda nogometnih utakmica njemačke reprezentacije hobotnicom Paul još je jedan primjer namjere kako se globalno popularni događaji iskorištavaju za drsku globalnu medijsku obmanu javnosti.

Nadalje, u većini filmskih&tv igranih uradaka očit je nestanak lirskih i humanističkih akorda duhovnosti i etike, nego, u pravilu dnevni / večernji TV serijali nisu ništa drugo do besramno intrigantne sapunice obezčašćenja čovjeka, ljubavi, obitelji i poštenja, ili čisti policijski i anti-teroristički trenaž u ozračju brutalno hladnog funkcionalizma policijskog ili antiterorističkog štaba, čije kulminacije su krvavi obračuni i bombaške vatrene salve. Globalno znani Rambo ili Nikita samo su najpoznatiji likovi utemeljitelji ovakve sheme koja se sada u raznim policijski-krim i vojnim serijalima non-stop vrte na tv programima. Budućnost je okrutna fikcija Mad Maxa, ili najnovije serije filmova Vin Diesela - opskurnog i brutalnog svijeta; zatim anti-kristovkog neumitnog vampirizma i biblijskog Armagedonskog sukoba, pa prirodnih i kozmičkih katastrofa, zaraza, planetarnih ratova. U sve te filmove i serijale sasvim eksplicitno utkana je masonska / iluminatska, cionistička, kršćanska ili muslimaska znakovna simbolika i šifre, u njihovim predviđenim ulogama i vrednovanju, što je sasvim jasan NLP društvenih raspoloženja, vrednovanja i planiranih agendi koje se takvim non-stop medijskim ponavljanjima i globalno ucjepljuju. U financiranju Holivudskih projekata jedan od čestih izdašnih financijera su firme iz vojno-industrijskog i obaviještajnog konzultantskog miljea.
Ili, gledate li što obavezno u svakoj seriji radi Dr. House – pije pilule. Ili jeste li vašim tinejdžerima kupili: Sex i Grad, ili Shrek - potrošačke kartice. To su primjeri kako se u sve utkano uvezuju kulturološke obavezne metafore i ponašanja počevši od igranih serijala, preko reklamatorije, pa do industrije igrica za djecu i modeliranja financijskog ponašanja, i tako silnim i raznorodnim kopiranjima i ponavljanjima osiguravaju poslovnu prodaju / zaradu i programirani javni društveni pristnak na te metafore mišljenja i ponašanja kao nešto sasvim društveno normalno podrazumijevano i neizbježno.

Kako je dobro znano da na mladima svijet ostaje, posebno drsko mediji, a to znači direktno – vlasnici medija, odašilju medijski NLP djece. Roditeljska poslovna odsutnost i zamor ostavlja djecu bez žive i posvećene roditeljske energije prema njima, i na to mjesto i ulogu roditelja uskočili su mediji sa svojim atraktivnim šuškalicama i dudama za djecu. Već djeci u prvim godinama života, globalno je serviran primjerice projekt Teletubiesa - autističnih, mašinski artificijelnih, doslovno klonovskih obilježja i programiranog ponašanja, koji žive u mašinski funkcionalnoj rupi pod površinom zemlje. Dotični serijal je ipak prokazan kao zlo-namjerno programiranje djece.
Ili, trgovački vrlo inspiriran na dječje usvajanje / želju / glad za mobitelima i likovno metaforički vrlo dekadentnih / neuroznih i istrošenih dječjih likova, vibrantnih linija, dugo se na HTV-u vrtio dječji crtani kontakt serijal Nora-fora, u kojem crtani lik što komunicira s djecom, neprestano i istaknuto u ruci drži mobitel.
A povrh svega - hiperseksualizacija programa za djecu i mladost proteže se sve do pedofilskih obilježja i navođenja, a da mediji nikome za to ne odgovaraju, dok istovremeno neizostavno i stalno izdižu pedofilske afere na sva medijska zvona. Sex i Grad postala je metafora koja se više nigdje ne može izbjeći i gura se djeci ruku pod ruku sa Shrekom.

Na kraju dana, ili tjedna, kad ljudi zasićeni dnevnim ozbiljnim temema i obavezama, u pravilu okreću stranicu ili stanicu medija na entertainmet, u takvom relaksiranom stajnu učinkovito primaju medijsko programiranje metaforama show-bussines entertainmenta; filma, glazbe, mode i reklamatorije, nesvjesni čarobnjačke snage umjetničkih metafora.
Medijski show bussines entertainmet; pjesma, igra, ples, filmska fantazija, moda, i poklonstvo zlatnom teletu i tehnologijama - postao je stožerni i novčano izdašni društveni programator-kreator životnih stilova, pa je maksima: «There is no such bussines like show-bussines», a politčki događaji i procesi vrednuju se maksimom «Show must go on!»

Medijska znanstveno populistička edukacija

je u stalnoj predstavi i analitici prirode i čovjeka, pretežito u smislu predatorskih odnosa zvijeri, podrazumijevano opravdanog znanstvenim temeljem zakona evolucije. Osjetljivog i harmoničkog, sinergijskog doticaja čovjeka s prirodom ne može se naći u tim populističkim edukativnim programima, nego samo prikaz predatorskih odnosa održanja ili opet duboko materijalistički tehno-freaking.

Tehnokratska poslovna branša kreira svoje gadgete i freak nosioce, i čak pokrete; npr. transhumanizam kao tank ljudi spremnih na bioničku i genetičku transformaciju i redefiniciju čovjeka.
Genetički i klonovski; dakle tehnološki inženjering hrane i čovjeka imaju stalan i sveobuhvatn napredak, te se promoviraju na temelju raznih društvenih predteksta; zahtjeva gladi i prava; primjerice u medijskom i zakonskom promoviranju ART (Aided Reproduction Technology) začeća, čak i iz banki ljudskog sjemena, i u opće stimuliranom posvajanju; zapravo naručivanju «beba» / djece / čovjeka skoro kao kućnog ljubimaca, dok niti društvne udruge niti zakon prava ART začeća uopće ne spominju pravo «bebe» / čovjeka na kompletan biološki i emocinalni integritet i osobnost.
Hrana koju jedemo; kupljenu sa trgovačkih polica, a posebno higijena i kozmetika, sve više je sintetički tehnološki proizvod, a posebno zahvaljujući današnjim mogućnostima i težnjama genetičkog inženjeringa logična je anticipacija da je današnji čovjek na putu da i sam postane tehnološki proizvod.
Primjetna je također česta medijska opscena optužba prirodnih utjecaja sunca ili trava kao uzročnika raka i alergija, dok se brojni tehnološki sintetizirani prehrambeni proizvodi i farmako kozmetika i lijekovi doslovno lažno reklamiraju kao zaštita tih «pogubnih» prirodnih utjecaja i pouzdana njega tjelesnog zdravlja i pin-up izgleda, a zaista su upravo ti tehnološki farmaci i industrijska zagađenja glavni uzročnici većine današnje imunitetne, spolne i opće dekadencije zdravlja. Namjernim medijskim NLP-om, u redovitim meteo prognostičkim vijestima sunčevo UV zračenje i pelud trava stalno su na tapetu optužbe, a još uz to sugestivnom NLP snagom ozbiljnosti meteo prognoze ljudima se sugerira meteopatski poremećeno ponašanje, čemu su opet uzrok optužene prirodne oscilacije.
Također, različitim medijskim body-revealed izložbama i reklamatorijskom zlouporabom diskretnih ljudskih organa u reklamama za piće (Coca-Cole) ili znanstveno populističkim edukativnim programima instalira se primitivna materijalistička svijest o ljudskom organizmu i čovjeku samo kao o bio-mašini.

Anticipatvno aspektirano, t,j. da se u sadašnjosti realno korjeni budućnost, iz navedenih primjera jasno se očituje trend na razvoj i samog čovjeka kao tehnološkog proizvoda.
No, osim navedenih postojećih tehnoloških predispozicija, kulturoloških trendova i medijskog NLP-a, treba biti svijestan da postoji i jak interesni zahtjev i cillj korporativnih i političkih elita za najjeftinijim, najprofesionalnijim i najlojalnijim mogućim radnikom i vojnikom. Masovna radna kultura i cijena rada, razvijena u Europi - danas pada pod naletom još jeftinije cijene rada kineskih, malezijskih, islamskih ili hispanskih radnika. Taj jaki interesni zahtjev elita za daljnim kompetitivnim snižavanjem cijene rada; savršeno jeftinim, usko profesionalnim i potrošivim radnikom i vojnim slugom, uz današenje stanje mogućnosti i trendova bioinženjeringa, logično podupire perspektivu razvoja samog čovjeka kao tehnološkog klonovskog proizvoda, koji kao takav može biti savršeni, potpuno RFID biočipom kontrolirani / programabilni i potrošivi radni i vojni sluga, za što već danas postoje operabilni svi potrebni resursi i znanja. Zato je za očekivati sve agresivniju medijsku reklamatoriju i metaforiku, ali i konkretne humanistički vrlo neobzirne društvene zahtjeve za razvoj u tom smjeru.

Osim toga, razvoj internet mreže kao medija pokazuje nam koliko smo postali ovisni o toj mreži, i uopće o tehnološkim mrežama: vode, energije, novca, roba ... i da bi smo odspojeni s tih mreža zapravo brzo bili potpuno životno ugroženi. Razvoj i promocija beneficija na mreži, a ne autonomija, također je velika interesna šansa i jedan od globalnih ciljeva političkih i korporatokratskih elita u njihovom nastojanju upravljanja čovjekom. Stoga, ako uvažimo NLP snagu medija, vrlo grubo i znakovito zvuči metafora: «HR Mreža ! Vi ste u Mreži Hrvastkog Radija. HR Mreža!» koja se svakodnevno izvikuje s Hrvatskog Radija – čiju dalekosežnu snagu možda ni ne znaju oni koji je sami odašilju, ali čija metaforička snaga formativnog programiranja čovjeka uistinu postoji, i koje su sasvim sigurno svjesni korporatokrati globalne vlasničke elite.

Politička izvještavanja, pitanja i rasprave

koje donose mediji najčešće su obučene u PR spin-odijelo i objašnjena iz kruga think-tank geopolitičkih «mislilaca» / «opinion makera» - zapravo establishmentski počešljanih mozgova koji vrte lažno-intelektualnu autocenzuriranu riječ, lojalnu njihovom institucionalnom uhljebljenju, ambicijama, zaradi, i interesima medijskih vlasnika.
Također medijsko forsiranje stručnih mišljenja agencija za ispitivanje javnog mijenja, uz otvoreno sugestivan redukcionistički izbor i procjenu političkih snaga koje daju same medijske kuće, u obimu i eksplicitnoj agresivnosti kako je danas prisutno, krajnje je drsko opasno navođenje političke selektivnosti i izbora koje uvodi anihilaciju demokratskog principa, i nedopustiv manipulativni upliv medija u upravljanje političkom scenom i tijekovima.
Druga polovica XX-tog stoljeća iznjedrila je udruge i lobije kao društveno priznate faktore utjecaja na razvoj društva i čovjeka, s javnim pravom interesno promotivnog zauzeća za neki interes ili zaštitu ili promociju određenih sloboda i prava. Upravo iz krugova interesnih lobija i udruga za razna društvena pitanja u medije dolazi i gradi se u značajnoj mjeri društveno validno uvjetovanje i modeliranje čovjeka i društva. No, bitnu senzacionalističku prednost imaju internacionalni i humanistički autistični dekadenti raznih fobija i upravljanog društvenog trend-setinga, i oni su ti koji skričeći nameću društvene i medijske teme i objašnjenja.

Uz sve te brojne i non-stop medijske vijesti, breking news akcije ili stručne rasprave i komentare, humanističke udruge ... za medije postoje doslovno tabu zabranjena javna pitanja i aspekti događaja i procesa koji se strogo izbjegavaju ili uopće se ne dozvoljavaju javno medijski propitivati, nego se šutke cenzururano prelazi preko njih, a javnosti se prezentiraju samo oficijelni stavovi globalno vladajućih političkih, poslovnokratskih i religijskih elita. U najkraćem - mnogi se danas slažu u ocjeni da postoji značajno medijsko zataškavanje stvarne istine.
No, kako je samo doslovno zataškavanje događaja i procesa medijski vrlo teško provedivo, prva metoda koja se koristi za odbacivanje pitanja je – etiketiranje. Za sve one koji ipak nekako u javnost proguraju tabu pitanja, već je kulturološki napravljena think-tank etiketa «teoretičara zavjere» ili «twilight zone» koju im medijski «stručni» think-tank slugani establishmeta odmah zalijepe s točkom na kraju, a pitanje se potpuno odbacuje kao nerazumno i paranoično. Uz to se osoba javno redikulizira i difamira, a nerijetko ostaje bez posla i karijere. Barem zadnji slučaj s proguravanjem globalne panike oko svinjske gripe i cijepljenja sasvim otvoreno pokazuje da su teoretičari profitno interesne zavjere bili u pravu. No, osim relativno benignog etiketiranja slobodne misli i pitanja - teorijom zavjere, danas su mnogi novinari i mislioci etiketiraju etiketom - Anti-Semitist ili Holokaust revizionist te su sudski progonjeni i osuđivani. U nekim zemljama zapadne demokracije uvedeni su zakoni protiv govora mržnje, a zapravo zakoni o verbalnom deliktu, koji strogo nadziru upravo stanje raspoloženja oko anti-semitizma, što je postao današnji najveći javni grijeh.

Ako se pak radi o javno istaknutom događaju ili procesu, kojeg je nemoguće odbaciti na marginu šutnje, najčešće se kao rješenje provodi – distorzija istine i etičke ocjene. Taj najstariji i najefikasniji način stvaranja vijesti i ocjena je praktički svakodneni zadatak i manir novinara, komentatora i stručnjaka, a koji zapravo poznajemo kao autocenzura.
Medijska distorzija istine nad krvavim pogromima današnjeg vremena : u Iraku, Afganistanu, Gazi, Pakistanu, Africi, rušenja WTC nebodera i false-flag vojno-političkim ratnim operacijama jest i licemjerni zločin šutnje, i
što je glavni medijski ( i šire ) zločin današnjeg vremena, jer se radi upravo o zločinačkim pogromima nad ljudima, a o kojima se izvještava novinarski strogo ograničeno pod vojnom i političkom kontrolom, te se tumače kao opravdane akcije za mir, uz koje se medijski stalno vrte junački anti-teroristički televizijski serijali, nošeni licima glumačkih celebritija.

Osim toga, mediji danas stvaraju takvu ogromnu masu najraznorodnijih informacija, dezinformacija, djelomičnih i zaslađenih istina, kontradiktornosti ... da se u informacijskom pretraživanju vijesti zapravo nailazi na ogroman medijski šum iz kojega je vrlo teško izlučivati istine i interese, pa ljudi lako odustaju i inertno prihvaćaju ono što im je bliže egu.
Na platformi snažnog medijskog šuma i distorzije istine velikih događaja ili procesa istovremeno se vrši snagom senzacionalizma odvlačenje / odmak fokusa Javne Riječi s jednog događaja na neki drugi događaj i lica s prljavim rubljem, izborom po mafijškom principu – nitko nije toliko dovoljno čist, da ne bi mogao biti dovoljno crn, i njegovo crnilo iskorišteno je za novu javnu senzaciju i vješanje, čime se vrši javno medijsko napuštanje jednog događaja, jer on se zasjenjuje novim.
Da postoji bitno velik raskorak između političke i društvene istine koju nam nameću glavnostrujaški mediji, i stvarnog stanja stvari u svijetu - može se vidjeti u velikim građanskim protestima protiv pogroma nad Palestincima u Gazi, te u protestima mnoštva građana oko zasjedanja globalnih političkih elita, ali se istovremeno njihove proteste medijski ignorira, i u pravilu im glavnostrujaški mediji ne daju mogućnost da šire obrazlože svoje proteste i zahtjeve, nego ih se medijski shvaća i plasira kao obavezan folklor oko takvih političkih okupljanja globalnih elita, što je klasično medijsko zataškavanje stvarnosti i demokratskog utjecaja.


Inženjerig kriza kao način upravljanja društvima,
Medijska vođena lakirovka



Iako se navedena informacijska distorzija / obmana, te očita stručna i moralna izdaja današnjeg svijeta najčešće objašnjava kao suma mnoštva partikularnih interesa koji se logički zatvaraju u krugu tokova novca i novčane koristi, šire globalno sumirana rezultanta ipak pokazuje da se radi o tijelu koje ima i glavu i rep, te promišljeno ponašanje.
Evo što je o tome rekao ubijeni USA predsjednik John F. Kennedy u svom obraćanju pred American Newspaper Publishers Association 27.travnja1961. :

«Nama je danas širom svijeta suprotstavljena monolitna i okrutna zavjera, koja primarno leži u skrivanim namjerama širenja sfera svog utjecaja: infiltracijom umjesto invazijom, subverzijom umjesto političkim javnim izborima, pritiscima zaplašivanja umjesto slobodom izbora, noćnim zaplotnjaštvom umjesto dnevnim tokovima.
To je sistem koji udružuje ogromne ljudske i materijalne resurse u gusto tkanu zgradu, učinkovit stroj, koji koordinirano i kombinirano vodi vojne, diplomatske, ekonomske, znanstvene i političke operacije.
Njihove pripreme su sakrivene i ne objavljuju se. Njihove pogreške zakopane su, i nisu na naslovnicama. Njihovi kritičari su ušutkani, i nisu objelodanjeni. Njihovi troškovi se ne ispituju, niti se o tome objavljuju upozorenja, njihove tajne se ne istražuju i ne razotkrivaju. Najkraće rečeno : to je vođenje hladnog ratovanja, s ratnom disciplinom i bez ikakve nade i želje za demokracijom.»


Mediji su vodećim političkim i poslovnim elitama, zapravo, neophodno potrebno globalno javno programatorsko mjesto s kojeg lokalno i globalno u svim aspektima provode njima poželjno političko upravljanje fokusom Javne Riječi i mijenja, kreiraju strune problemskih događaja / kriza, te njihovo vođenje i javno rješavanje po shemi: problem – reakcija – solucija (iz sheme znanja o upravljanju sustavima procesima i krizama).

Krizna stanja ljudskog društva su takva burna i egzistencijalno teška stanja u kojima vlasti traže i ozakonjuju legalitet ovlasti vrlo rigidnih društvenih i ljudskih uskraćivanja prava i žrtvovanja prema trenutnim kriznim pritiscima ili opasnostima, pa se kriza može shvatiti i koristiti kao izvrsna jaka i legalno opravdna šansa da se izvrši discipliniranje i preustroj krizom zahvaćenog društva. Stoga se namjerna proizvodnja određene krize i upravljanje njenim razvojem i rješenjem može očekivati i kao glavni nosivi način upravljanja današnjim globalnim svijetom. Zato su kriminalci (od uličnih bandi do visokih poslovnih lopova), dekadenti svake vrste, religijski fundamentalisti, nacionalni šovinisti ili najrazličitiji individualni poslanici, koji traže ispunjenje svojih snova i vjerovanja, idealna vojska i uzdanica današnjih vladara svijeta za proizvodnju kriza i straha, koje su onda opravdanje za ostvarenje namjeravanih promjena na njima željenom putu.

No, sam vrh današnjih elita predobro zna da njihov planirani razvoj čovjekova puta nije nikako moguć bez kritične mase zadovljnih ljudi, i da bi samo rigidnim vođenjem brzo i neumitno došlo do globalne pobune. Zato su stvarna i medijska proizvodnja, te reklamatorij zamamnih materijalnih i kulturoloških stilskih trendova, beneficija, atrakcija / gladi i sloboda, i političkih predtekstova - jedini mogući način da se na atraktivan i pitak način ljudsko društvo provodi dalje. Medijskom informacijskom NLP snagom ustrajno se u društvima kreiraju, ponavljaju i razvijaju, te tako društveno ucjepljuju metafore i procesi kroz dugi niz godina, čak i decenijski, da bi se kulturološki pitko avangardno i politički ultimativno podrazumjevano stvorio javni društveni pritisak i pristanak, pa uveo novi korak poslovnih i političkih odnosa, te raspored događaja i snaga.

Zato je cjelovit rezultantni proizvod medija - dopadljiva, senzacionalistička i ugodom narkotizirana lakirovka, s kontroliranim odabirom, doziranjem, i spinom vijesti i komentara, pa je apsurdna istina da u današnjem globalnom svijetu vrlo snažne medijske tehnologije i posvudašnjosti, efektivno zapravo postoji duboka i globalna opstrukcija istine i društvene dobrobiti od medijske riječi.
Takvo stanje medijske scene čini se neumitno i nepopravljivo zacementirano. U svojoj nedodirljivoj javnoj moći i djelovanju, mediji sve više sliče čudovištu Gorgone Meduze koja se hvalila da je u njoj cijeli svijet, a kad bi ju tko pogledao - ostajao bi skamenjen.


Medijska slika u Hrvatskoj,
i šansa demokratskog osviještenja i kulturološkog utjecaja



Medijska glavnostrujaška scena u Hrvatskoj uglavnom je sadržajem i medijskim manirom kopija današnje zapadnjačke medijske scene, ali je kod nas, uz to i anarhično slobodna; bez kontrole. Iako se medijsko publiciranje nastoji održati u nekim okvirima civilizacijske pristojnosti, ipak u nekim medijima stalna je i vrlo rigidna namjera da se medijski kreira i upravlja politička scena i politički društveni izbor. Osim toga, vjerovali ili ne, medijski su otvoreno dostupne i vrlo raširene nemoralne, čak i kriminalne reklamne i oglasne ponude u standardnim dnevnim novinama, što nije slučaj kod zapadnoeurpskih standardnih dnevnih novina. O tom interesnom nakaradnom stanju i trendu medijske Javne Riječi u Hrvatskoj HND je dao i svoj jasan izrijek 2.05.2009. u povodu Dana slobode medija:

« Vlasnici i dalje izravno interveniraju u uređivačku politiku. Politički pritisci na medije nisu prestali ni u javnim, ni u lokalnim, niti u privatnim medijima ...
Sadašnji trend izbjegavanja bitnih tema, forsiranje zabave, spektakla, dominacije crne kronike, izmišljanje i proizvodnja celebritya u konačnici rezultiraju bijegom od novinarstva, cenzurom, i autocenzurom. «


Danas, mediji općenito imaju opravdano visoko društveno priznanje i zakonsku zaštitu, kao nositelji Javne Riječi i demokratskih sloboda. No zapravo, taj društveni status i zaštita medija, praktično je teško zlouptrebljen u status nedodirljive svete krave. Tako moćni i zaštićeni u svom društvenom djelovanju - idealno su oružje koje se koristi za doslovno informacijski rat globalnih interesa, ali i za lokalnu upotrebu. Svatko tko bi se usudio prozvati medije na odgovornost za društvene i ljudske bolesti i stradanja, bio bi društveno podrazumjevano osuđen i javno progonjen u samim medijima i sebi bi zatvorio mnoga životna vrata, iako se u vojno-političkim doktrinama odavno zna i koristi informacijsko ratovanje u vidu demoralizirajućeg i obezglavljujućeg informacijskog udara na protivničku ili konkuretnu stranu. Upravo je nevjerojatno koliko postojeće i izričito za to plaćene društvene institucije i organi uopće ne alarmiraju javnost na očito postojanje takvog negativnog i vrlo opasnog medijskog djelovanja kod nas, nego se to prihvaća kao neizbježnost demokratski slobodnog društva.
Također već u samim medijskim kućama, što su kod nas velikim dijelom u stranom vlasništvu ( odnosno podložne stranim interesima ), novinari, koji nisu na liniji interesa vlasnika medija i njihovih lojalnih urednika, niti ne mogu objavljivati svoja zapažanja.
Ono što se stvarno događa u pogledu kritike medija, nije njihova razumna kritika, obuzdavanje i unaprijeđenje, nego baš potpuno naopačke - sudski progoni novinara i medijski rat pokretan iz viših suprotstavljenih političkih i ekonomskih interesnih grupa, a svjedoci smo, nažalost, i premlaćivanju novinara.

Prema kritikama samog HND-a, neophodne su značajne korekcije i poboljšanja u medijskom izričaju, no samim restrikcijama programskih sadržaja i cenzurom nije moguće kvalitetno humanistički unaprijediti medijsku Javnu Riječ. Prema rečenom, svakako je prije svega zakonski nužno ograničiti i sankcionirati privatno interesnu supermaciju i kriminalno korištenja medija, te definirati višu razinu obavezne društvene korisnosti medija u zajednici. Također je nužno potpuno sankcionirati otvorene pokušaje da se medijski upravlja političkim izborima i društvenim vrijednostima ili non-stop forsira samo crna strana društvenih zbivanja, a koje ponašanje je, i prema stručnim kriterijskim odrednicama novinarske struke, vrlo istaknuto ponašanje nekih medija u Hrvatskoj.

Svakako najučinkovitije, najpitkije, i društveno najkorisnije bi bilo medije jednostavno maksimalno dati i otvoriti auditoriju na demokratski široku dostupnost i doslovno uporabu, da se u što većoj mjeri osigura participacija medijskih konzumenata u kreiranju medijskih sadržaja. Medijska NLP snaga djelovanja na ljudsko društvo i njihov demokratični kapacitet u vrijeme krize može biti pokretna i prekretna snaga društvenog konsenzusa u postavljanju novih zdravih puteva života.



Napomena : sažeta verzija teksta može se pročitati ovdje
- 09:53 - Komentari (71) - Isprintaj - Zasebno

05.08.2010., četvrtak

Olujni kolektivnokarmički bumerang


Čestitamo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti svima koji ga poštuju i slave !

S velikom zahvalnošću svim pravim hrvatskim braniteljima, a posebice onima što više nisu s nama u ovoj fizičkoj stvarnosti.



Ovaj post prilog je Nove Politike osvještavanju životnog principa "kako siješ – tako ćeš i žeti" na kolektivnom planu i mali dar svima nama povodom ovog datuma kada slavimo jedan povijesni događaj koji potvrđuje ovo prirodno načelo.

Tekst je izabrao i preveo @ Gordy.



Kolektivna karma i kako ju izbjeći



Piše : Stuart Wilde


Trenutnu karmu je lakse promijeniti - preuzimanjem odgovornosti za svoje misli i akcije, primjena prakticnijeg i zdravijeg stila zivota.
Ako si sirokogrudan, zivot je prema tebi meksi, ako su grub i skrt, zivot ce ti vracati skrtije i tvrdje.
Karma je prikrivena i ne nudi objasnjenja. Moras raditi na stvarima unutar sebe da dobijes rezultate vani. Trenutna karma je vise vezana za intelekt. No iza intelekta i negiranja, nalazi se podsvijest. Kad mozak umre, intelekt prestaje raditi, i funkcioniras u paralelnom svijetu kroz svoje pravo ja - podsvijest.
Podsvijest je tvoje pravo 'ja', govori ti kroz snove, i govori u simbolima. Nema negiranja i nema prekrajanja poruka sto um radi konstantno (vjerojatno otud dolazi 'pece me savjest').

Svi smo (po Jungu) vezani za iste arhetipove (majka, otac, smrt. itd) Svi smo mi jedan um, i dok osobna karma biva prilicno brza (izvedena iz balansa-disbalansa), ona je ujedno vezana za sporiju i udaljenu nacionalnu (grupnu) karmu. Posto je definira podsvijest, podsvijesni obrasci ponasanja, koji su zajednicki, isto tako donosi zajednicki rezultat. Nacionalna karma je vezana za jos vecu - globalnu karmu.

Dugorocna karma je veca zamka - ne mozes je izbjeci ako se nisi pripremio i promijenio dovoljno rano. Na vijestima se poprilicno moze vidjeti nacionalni puls - arogancija, sebicnost, neodgovornost, agresivnost, neosjecajnost, licemjerje. U kojoj mjeri dijelis te stavove koje vecina ispoljava, uvelike govori o tome koliko ces dijeliti njihovu sudbinu. Da li se slazes sa ljudima oko sebe, da li se ponasas kao i oni ili su tvoji duboki osjecaji protiv toga? Mozda otkrijes da ti se svidjaju zajednicki impulsi koje vidjas na tv-u, no to znaci da ces morati prihvatiti zajednicku sudbinu sa masom drugih koji dijele iste impulse poput tebe.

USA konzumira vise nego sto planet moze osigurati, ratuje da bi si osigurala resurse na tudju stetu. Dugorocna karma je da ce ostati bez icega, i da ce joj se sve oduzeti. Pretili ljudi navikli na ispunjenje svojih emotivne praznine prezderavanjem ostat ce bez te mogucnosti. Nacin da pojedinac izbjegne tu karmu je da promijeni stil zivota, zivi skromno, jede zdravo i prestane biti ovisan o razlicitim nacinima bijega od sebe.

Dio britanskog kolektivnog mentaliteta je potreba da budu u pravu, konstantno se raspravljaju i svadjaju da bi nahranili tu potrebu.
Bitnije je biti u pravu, nego biti pristojan, pa su radije zlobni jedni prema drugima, pretvarajuci se da su u pravu i dugorocna im je karma da ce shvatiti da su strasno u krivu. Samo rijetki ne idu tom stazom i samo rijetki nece pasti kao sto im drustvo propada u fasizam i big brother zamku. Britanci se osjecaju strasno superiornijima od svih i karma im je da postanu inferiorniji. Izgubt ce ekonomski status, no, ako te ne smeta da li si u pravu i sto drugi misle o tebi, niti te zanima superiornost i status, nacionalna karma te nece dodirnuti.

Sudjelovanje NATO vojnika, amera i slicnih u razaranju siromasnih nacija ima debelu karmu - gotovo svi ti vojnici prerano umiru od strasnih bolesti izazvanih radijacijom oruzja koje sami koriste i diraju.





Sretan vam Dan pobjede, uz riječ, dvije o državnoj zastavi



Piše : KONTRAŠ


Prije svega i umjesto bilo kakvog uvoda, svima Vam želim čestitati današnji praznik, 05. kolovoza, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a posebice hrvatskim braniteljima, k oji su svojim doprinosom osobno učestvovali u tom povijesnom periodu od 04. do 07. kolovoza 1995.g., u spektakularnoj akciji „Oluja“ kojom je oslobođeno blizu četvrtine okupiranog hrvatskog teritorija.

Evo, prošlo je već 15 godina od toga događaja, povijesnog i bitnog za sve Hrvate i Republiku Hrvatsku, a akcija „Oluja“ danas se u sklopu obaveznog programa proučava i na najpoznatijoj i najprestižnijoj svjetskoj vojnoj akademiji, West Point u Sjedinjenim Američkim Državama, a vjerojatno niti Rusi ne zaostaju po tom pitanju.

Međutim, zanima me jedna druga stvar, a to je: Da li ste povodom ovog držanog praznika izvjesili državnu zastavu na svoj prozor, balkon, zgradu, terasu ili slično, obzirom da je u cijelom svijetu običaj da se na velike državne praznike izvjese nacionalne zastave? Ja jesam! A Vi? Ali me zanima, zaista me zanima, koliko građana Hrvatske je to isto učinilo? Vjerojatno vrlo malo! Zar se sramite izvjesiti svoju zastavu? A toliko je krvi za nju proliveno! Nemojte me pokušati muljati nekim izgovorima tipa: Neka zas tavu vješa onaj koji je od ove države nešto profitirao, dobio ili slično. Državna zastava je državna zastava, obilježje jedne države i naroda koji u njoj živi, svetinja za koju se ginulo i koju treba poštivati, bez obzira slagali se mi ili ne sa trenutnom politikom države, aktualnom vlasti, načinom na koji ista ta vlast vodi državu itd. To je naša nacionalna zastava.

Državna zastava se, prema čl. 11. Zakonu o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske ističe povodom svih državnih praznika, stalno na objektima svih državnih tijela, te u dane žalosti kada se ističe na pola stijega, kao i u drugim prilikama utvrđenih Zakonom. Nadalje, zastava se može isticati pri javnim skupovima, političkim, znanstvenim sportskim, kulturno umjetničkim priredbama, kao i u drugim prilikama, ako njezina uporaba nije u suprotnosti sa zakonom. Točka.

Doduše, osobno sam se uvjerio da se hrvatska zastava stalno vije samo ispred ili na objektima državnih tijela (a koja je nerijetko toliko zapuštena, poderana i ofucana da je to sramota i tužno za vidjeti), a da se osim toga, nažalost, najviše koristi na svadbama gdje najčešće neki barjakar dobro potkožen „domaćom kapljicom“, napola viseći kroz prozor automobila i nesuvislo arlaučući i jujuškajući mlatara zastavom kao sa starom metlom, što je, u najmanju ruku, degradiranje i vrijeđanje pojma i značaja nacionalne zastave. Da, umalo zaboravih, zastava se, ponovno nažalost, koristi i za pokrivanje lijesa preminulog ili poginulog hrvatskog branitelja, sa nemalim udjelom onih koji su sami na sebe digli ruku. Tragično i tužno, ali je takvo činjenično stanje!

A svi smo zapravo zaboravili, slučajno ili namjerno, svjesno ili nesvjesno, što za svaki narod svijeta, pa bi tako valjda trebalo vrijediti i za naš narod, znači zastava. Za zastavu se gine, zastavom se ponosi, zastava se u boju posebno čuva, a gubitak zastave, odnosno otimanje od strane neprijatelja, je obično znak poraza. Neke države, kao što su primjerice SAD, njeguju kult zastave i odmalena djeci usađuju pojam i značaj zastave za državu i naciju, a nerijetko, barem u filmovima, možemo vidjeti da je u njihovoj zemlji zastava često ili stalno izvješena u dvorištu, na kući ili nekom prikladnom mjestu.

Nažalost, mi u Republici Hrvatskoj ne možemo se podičiti takovim odnosom prema najvažnijem državnom simbolu, državnoj zastavi. Omalovažili smo njen značaj i simboliku, osim na, eventualno, utakmicama državne reprezentacija u raz nim sportovima. Za svaki državni blagdan naprosto je otužno pogledati niz ulicu, bilo koju u Zagrebu, a vjerojatno i u drugim gradovima naše domovine, pa eventualno vidjeti tu i tamo sramežljivo istaknute rijetke zastave. Dobije se dojam da smo se počeli stidjeti svoje zastave ili ju jednostavno ne volimo. Da li je to i u kojoj mjeri točno? Ako jest, onda je to vrlo zabrinjavajuće, sramotno i poražavajuće!

A nema tome tako davno, prije nekih 20 godina, kada su se sa svih zgrada, kuća, ustanova, tvornica i poduzeća povodom državnih blagdana vijorile zastave tadašnje SFRJ, SR Hrvatske i SKJ. Ako ništa drugo, znalo se da je praznik, a i ulice svih sela i gradova su ipak, priznat ćete, nekako svečanije izgledali.

Većina nas je nevoljko stavljala te zastave, u zgradama su se o tome brinuli obično politički podobni predsjednici kućnih savjeta, u selima se na kuće stavljala hrvatska zastava sa crvenom petokrakom, a tko ne bi istakao zastavu obično mu se nije dobro pisalo, jer su brkajlije Stojko i Veljko u plavo-bijelom „fići“ sa natpisom „MILICIJA“ obilazili sela, kvartove, ulice i bilježili tko nije stavio zastavu, a taj bi onda obično bio pozivan na razgovor neugodni u nadležnu Stanicu milicije i svakako proglašavan sumnjivim elementom. Čak su se manje zastavice vješale i na svaki stup gradske rasvjete i tramvajske pruge, barem u Zagrebu. Vi stariji (uvjetno rečeno) se sigurno toga sjećate.

Sad, ostaje otvoreno pitanje da li smo morali ili htjeli izvjesiti zastavu, ali smo ju u svakom slučaju izvjesili. Što se danas dogodilo u odnosu iz među nas i naše zastave? Godinama smo kukali kako nećemo vješati „tuđe“ ili „komunističke“zastave, a nakon '90 razmahali smo se našim zastavama sa povijesnim grbom u svim mogućim i nemogućim, zamislivim i nezamislivim prilikama. Ali, euforija se prilično brzo stišala kada smo shvatili da se od mahanja zastavama ne može živjeti! A i naši vlastodršci, tadašnji, kao i sadašnji, su nam taj zaključak potkrijepili svojim zbirkama sabranih (ne)djela!

Ali ipak, zbog nedjela tih likova i, uglavnom otpada humanoidnih bića, ne smijemo zanemariti i odbaciti naše nacionalno obilježje – državnu zastavu Republike Hrvatske. Jer niti su je oni stvorili, niti su je oni izmislili, a posebice ju oni nisu obranili. Doduše, mnogi od vladajuće „vrhuške“ su je o bezvrijedili, ponizili, osramotili i pogazili, ali ipak nisu pogazili nas i naše dostojanstvo. A oni…oni nisu dostojni da stanu pod barjak Domovine, jer to jednostavno nisu zaslužili. No, o tome i o „njima“ u nekom drugom članku.

Današnju, a ujedno i povijesnu zastavu Republike Hrvatske, stvorili su neki bolji ljudi prije njih, njezino dostojanstvo i značaj, a samim tim i opstojnost hrvatskog naroda na ovim prostorima čuvali su i branili stoljećima mnogi sinovi našeg naroda, često i svojim životima, kako bi se naš crveno bijelo plavi barjak održao do danas.

A najsvježiji primjer značaja državne zastave obilježavamo na današnji dan, kada su veličanstvenom pobjedom Domovinskog rata prilikom a kcije „Oluja“ naš hrvatski stijeg vratili u dotad okupirana područja obični ljudi, a veliki ratnici i vojnici! Ponosno smo tada dočekivali te momke vijući bezbroj naših nacionalnih zastava. A gdje su danas nestale sve te zastave? Na tavanima, podrumima, šupama ili špajzama, pod krevetima, u ormarima…?

Pa ako ni zbog čega drugog, zbog svih tih malih velikih ljudi koji su učestvovali u akciji čiju 15. obljetnicu danas obilježavamo, kao i zbog 209 palih heroja koji su tom prilikom za zastavu i Domovinu dali i svoje živote, ne budite tvrda srca – potražite malo i pronađite te zastave i izvjesite ih na svoje prozore, balkone, ograde….ne sramite se svoje nacionalne zastave i toga što će susjedi reći, ne budite srca tvrda.

A o onima koji su o kaljali našu zastavu vrlo uskoro ću nešto napisati, svima po mjeri i svakome prema zasluzi, za neke vrlo loše i negativno, ali nažalost točno, pa makar se i uvrijedili, iako to neće nikada pročitati.

A Vi….Vi ipak dotle istaknite zastave, jer one su naše i nitko nam ih ne može uzeti. Još nije kasno, tek je jutro 05. kolovoza, Dana pobjede koju smo mi sami izvojevali i nitko drugi, bez obzira što se sada mnogi time busaju u prsa i sebi pripisuju raznorazne velike lažne i nepostojeće zasluge! Samo vi izvjesite zastave, a grijesi ovih potonjih će kad-tad izaći na vidjelo, te biti primjereno kažnjeni! Živi bili pa vidjeli!




Zašto su se borili i ginuli ?



Piše : Semper Contra


Opet nas dalekovidnice (javne i komercijalne), radijski i tiskovni mediji bombardiraju vijestima, reportažama i slikama skupova (parada licemjerja i kiča) na kojima se odaje „počast Braniteljima za žrtve i živote koje su dali u borbi za neovisnu i slobodnu Hrvatsku“. Opet naša „mala od kužine“ u pratnji svojih „podanika“ obilazi mjesta boli i patnje Branitelja, pali svjećice, ubada zastavice i poravnava trake na već položenim vijencima. Opet slušamo o svađama među Udrugama branitelja (toliko ih je da me asocira na onu „podijeli pa vladaj“) tko ima pravo a tko nema govoriti na takvim skupovima, kao da će govornici uopće nešto pametno reći. Daleko su oni od nadahnutog govora Vlade Gotovca kao Nebo od Zemlje.

Ja sam pak odlučio na jedan drugi način, „semper contra“ način, obilježiti Dan Pobjede i domovinske zahvalnosti i što sve ide uz taj dan, a što su naredali oni koji se ratu nisu približili ni do vratiju a kamoli da su kroz njih prošli, i odati počast ljudima koji su za svoje Ideale položili svoje Živote.

Postavit ću jedno jednostavno pitanje: „Zašto su se oni uopće borili i ginuli ?“

Da, zašto?

Kada korumpirani političari i nesposobna Vlada, nakon što su zahvaljujući njihovoj borbi i žrtvama došli na vlast, rasprodaju sve što se u ovoj zemlji prodati može!

Kada ministar financija rješenje u pribavljanje potrebnog novca za funkcioniranje države nalazi samo u neprestanom dizanju kredita, koji će morati otplaćivati njihova djeca, unučad i praunučad robovskim radom za strane vlasnike.

Kada Predsjednik države izmjenjuje srdačnosti s Predsjednikom susjedne države koji na današnji dan izjavljuje da je Oluja bila zločinačka akcija (pa makar to bilo samo za unutrašnje političko tržište susjedne zemlje).

Kada hrvatski vojnici u službi NATO-a ratuju u stranim državama za interese Velikih Moćnika koji istovremeno sude Našim Generalima za „nedjela“ počinjenih na našem tlu, dok generali tih Moćnika čine nedjela u tuđim zemljama za interese svojih Moćnika po cijelom Svijetu.

Kada vlast njihove suborce deložira iz stanova zajedno s obiteljima.

Kada Veliki Graditelj Horvatinčić cinički postavlja mamutski transparent na kojem zahvaljuje Braniteljima, kao da su se oni borili za Njega a ne za Hrvatsku.

Kada hrvatski tajkuni, koji rat nisu ni „primirisali“, kupuju tvrtke oduzete od „radničke klase“, kojoj su ne tako davno i sami pripadali zajedno s Braniteljima, i kako u ime „efikasnosti“ (svog profita) otpuštaju sugrađane, rodbinu i djecu ovih potonjih.

Kada u ime razvitka gospodarstva (čitaj osobnog profita) šire svoja carstva po zemljama za koje smo još do jučer govorili da su „četničke“ pričajući nam bajke o tome kako „novac nema nacionalnost“, istovremeno tvrdeći da se kod nas „ne isplati investirati“.

Kada sklapamo sporazume o suradnji s vojskom koju smo ne tako davno nazivali „srbo-četničkom“.

Kada sportaši, profita radi, ponovo igraju u zajedničkim ligama sličnim onima u kojima su hrvatski klubovi, barem po tvrdnjama iz ne tako davnih vremena, uvijek izvlačili kraći kraj.

Kada se snimaju i emitiraju (emituju) zajedničke TV serije po ugledu na nekadašnju osovinu Beograd-Zagreb (Villa Marija, Ljubav u zaleđu, Ponos Ratkajevih).

Kada se sprema osnivanje zajedničke željezničke tvrtke pod nazivom SHS (ne podsjeća li vas taj naziv na Kraljevinu SHS, preteču Kraljevine Jugoslavije i njezine slijednice SFRJ?) sve opet radi profita: čijeg i kome namijenjenog?

Kada se priprema spajanje Adria Airwaysa i Croatia Airlinesa uz veliku vjerojatnost da će im se priključiti i srpski JAT, jer nesposobna uprava nije u stanju nacionalnu kompaniju voditi bez gubitaka.

Kada su u tijeku pripreme za osnivanje YU-lota opet radi profita kojeg će koristiti samo „odabrani“.

Kada nas naši „veliki domoljubi“ guraju u EU samo da bi sebi priskrbili dobre sinekure, želeći time valjda dokazati kako Hrvatima treba Gospodar, žrtvujući pri tome ZERP zbog Italije i njezinih „strugača“ morskog dna, dio Piranskog zaljeva zbog Slovenije i njezine fiks ideje zvane „izlaz na otvoreno more“, industriju i brodogradnju globalistima kako bi im omogućili da proizvode tih grana prodaju nama umjesto da ih mi prodajemo njima, INA-u MOL-u zbog Mađarske koja bi se mogla poslužiti „receptom“ Slovenije, pa će na kraju, ako treba, žrtvovati i Rohatinskog samo da nam Ljubljana zbog NLB opet ne blokira ulazak u EU.

Kada sve to demo(n)kratski zapad pozdravlja, nazivajući pobrojane procese stvaranjem „Jugosfere“ (novinar Tim Judah u „Ekonomistu“ u članku „Enering The Yugosphere“ štampan 2009.), e da ne bi ispalo da se stvara „Nova Jugoslavija“ (uzor i metode vidjeti u metamorfozi „Ljubljanske banke“ u „Novu Ljubljansku Banku“).

Vjerujem da bi, kada bi mogli, i Branitelji sebi postavili takvo pitanje!

Kao što vjerujem da ni moj otac (i drugi sličnih sudbina), koji se protivio da partizanski komandanti imaju veće privilegije od običnih boraca i zbog toga bio (najvjerojatnije) osuđen i strijeljan jer je „kršio partijsku stegu“ i rušio „ugled komandanata“, ne bi bio sretan da je vidio što je ostalo od Njegovih Ideala, Ideja i Nadanja u državi zbog čijeg je stvaranja krenuo u borbu (da nije stradao u ratu možda bi stradao na Golom otoku).

A danas mnogi tvrde da se Branitelji i Partizani nisu borili za istu Stvar. Oni s velikim početnim slovima je su. Za Slobodu i Pravdu.
Tvrde to takvi koji ne vide da ni Jedni ni Drugi ne bi bili sretni gledajući, da su živi, u što su se pretvorili njihovi Ideali, Ideje i Ufanja.

Nažalost povijest nas uči da od borbe Takvih i Njihovih smrti imaju koristi samo oni koji su ih u borbu i u smrt poslali – Njihove Velike Vođe.

Pa zar onda, povodom Dana pobjede, nije na mjestu pitanje iz naslova?


- 02:25 - Komentari (51) - Isprintaj - Zasebno

01.08.2010., nedjelja

Ljudska raso, podigni se s koljena !


"Mislim da je ljude uhvatila apatija, a najgore je što većina misli da ne može ništa napraviti. Znam da je ljude strah za njihova radna mjesta, međutim, nažalost, ponašaju se kao muhe na vrućini koje ne znaju što da rade, a ljudi nisu svjesni svoje moći. "

( Suzana Ritz, majka ubijenog Luke )





Jonino vrijeme



Piše: Toma Juda



'' ... Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: - Naraštaj ovaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovome naraštaju ... ''
( Luka; 11; 29 – 31. )



Možda nisam trebao citirati ovaj dio, ali neka ga. Koliki su od Vas pročitali dio u Starom Zavjetu o Joni? Joni se obratio Neizrecivi i dao mu jasan zadatak da propovijeda građanima Ninive da je vrijeme da se obrate od puta zla, jer zlo koje su činili došlo je do Neizrecivog. No, Jona to nije htio pa se uputio što dalje može od Neizrecivog. No, Neizrecivom se ne može pobijeći. Jona je završio tri dana u podzemlju, to jest u utrobi kita. Nakon tri dana Neizrecivi ga je izveo iz podzemlja i poslao ga na isti zadatak. Jona je propovijedao građanima Ninive da je vrijeme da se obrate od zla. I svi Ninivljani, počev od vladara i njegove svite, pa sve do običnih građana, svi su se posuli pepelom i molili se za obraćenje i oprost. I Neizrecivi je poslušao glas njihovih molitvi i nije ih razorio.

Zašto sam ovo ispričao? Ne znam. Potaknut sam bio da vidim ovaj pasus iz Novog Zavjeta o Joninom znaku, a on me odveo do toga da pročitam priču o Joni u Starom Zavjetu. A onda sam vidio dublji kontekst te priče.

Pitanje je sljedeće – prepoznajemo li Jonino vrijeme danas? Ja bih rekao da ono traje već mnogo dulje nego što to mi mislimo. Počev od proroka, vidjelica, znanstvenika, učenih ljudi, svi su oni upozoravali čovječanstvo da ide u krivom smjeru. Svi ti ljudi su osjetili poriv da na to upozore čovječanstvo. Nije čak bitno iz koje religije dolaze, ili su pak ateisti. Nisu li to Jone modernog doba? Šalju jasnu i istu, što je mnogo važnije, poruku, a razlikuju se samo po nijansama. To je ono individualno koje daje svaki od njih toj poruci.

Drugo je pitanje, da li mi kao čovječanstvo, činimo ono što su Ninivnjani činili? Jesmo li zastali kad su nam '' Jone sadašnjosti i naše bliske prošlosti '' govorili svoju poruku? Jesmo li promislili o našim djelima, našoj stvarnosti? Vidimo li ju uopće? Vidimo li stvarnost onakvom kakva jest ili nam je lakše zavaravati sebe ispraznim demagogijama? Promatramo li našu stvarnost kao nešto dobro ili kao nešto što se odmaknulo daleko, daleko od puta dobra? Percipiramo li znakove današnjice kao poticaj da mijenjamo naše društvo, našu stvarnost, naše odnose, naš put u jednom drugom smjeru? Cijenimo li ispravno naš odnos prema Majci Zemlji, posebice na zadnju katastrofu u Meksičkom zaljevu?

Osjećamo li da zadah naše pokvarenosti već dobrano zagađuje mir Neizrecivog? Jesmo li pomislili da nam se Neizrecivi već po ne znam koliko puta obratio kroz moštvo usta '' Jona '' koji su prošli kroz naše živote, kroz našu stvarnost? Jesmo li čuli opomenu Neizrecivog da više ne možemo ovako dalje? Da koračamo putem koji nas udaljava od Njega?

Znamo li da zlo koje nas može zadesiti, a mnoga su nas već zadesila, nisu od Neizrecivog? Nije li rečeno – kako siješ, tako ćeš žeti? A opet je temelj koji stoji iza tog zakona SLOBODNA VOLJA dana djetetu Božjem. To je savršen zakon Neizrecivog. Opomenu ti je dao ili savjet. Držim da je ovo drugo prije nego ono prvo.

Zašto nema mudrosti i vjere u nas danas, da postupimo poput građana Ninive i da konačno prihvatimo stvarnost onakva kakva jest, a ne da se damo farbati ispraznim demagogijama, ispraznim alibijima. Koji je to alibij koji će pokriti činjenicu da većina svjetskog stanovništva živi u siromaštvu ili se nalazi na granici siromaštva? Da svakog dana na tisuće djece umire zbog gladi, bolesti, neadekvatne zdravstvene zaštite, seksualnog iskorištavanja. Zar mislimo da krikove te djece nije čuo Neizrecivi? To je unutarnji vapaj, jer On jest u skrovitosti, a kao takav sve vidi i čuje.

Imamo li snage da poput građana Ninive pospemo se pepelom, sakrimo u tminu naših soba i iskreno osvijestimo sebi samima svoje grijehe, pa na koncu one kolektivne i kroz iskrenu molitvu zamolimo od Neizrecivog oprost? Imamo li snage za to?

Jona je čekao propast Ninivljana, ali ga nije doživio. Bio je ljut. Ali, Neizrecivi mu je otvorio oči i srce da razumije da Neizrecivi voli svu svoju djecu. Ništa nije izgubljeno nepovratno u Njegovim očima. Sve što bi čovjek konačno trebao jest da uskladi svoju volju sa Neizrecivim, da osluškuje Njegov glas i po tom glasu postupa. Nema li višeg izraza slobodne volje nego postupiti po njoj ispravno?




"Ljudska raso, podigni se s koljena – lav više ne spava "

( recenzija knjige D. Icke-a )



Piše : Gordy



Knjiga je dobro organizirana, poprilicno je opsirna (700 stranica), i obuhvaca sve elemente teorije zavjere protiv covjecanstva. Onome tko nije upoznas sa tematikom, nisu potrebne prijasnje Ickeove knjige, mada je za prosjecnog mediokriteta ispranog svakodnevnim zivotom i nabiflanim idejama skole i medija, a i sire familije, vjerojatno prezahtjevna i sokantna.
Takodje, smatram da osobe koje nemaju osnovno znanje iz psihologije, religije, astronomije, povijesti, i barem nesto opce kulture, ne mogu shvatiti vise slojeva problematike koja se opisuje.

Preporucujem knjigu citati uz internet, i proguglati odredjene stvari i stranice. Iako su ideje naizgled smione, rezultati pretraga govore da su vec desetljecima prisutne i itekako znanstveno potkrijepljene.

Prvi dio knjige se sastoji od objasnjenja nacina na koji percipiramo realnost. Vibracioni karakter nasih dozivljaja, i frekvencije kojima smo okruzeni. Jako je zanimljiv dio u kojemu objasnjava simbolicko znacenje pojedinacnih dijelova Biblije, od genetske manipulacije koja je sustavno primjenjivana na ljudskim bicima (ljudi su jedina stvorenja na zemlji za izmanipuliranom i razbacanom DNA) do podsvjesnih tehnika koje su ubacene u Bibliju da bi se kontrolirale ovce (Mojsije i njegove bajke o nebeskom narodu).

Nadalje, djelomicno se opisuje knjiga o Enochu (izbacena iz Biblije, ali dostupna siroj javnosti) koja govori o borbi izmedju zlih i dobrih entiteta koji manipuliraju ljudima.
I naravno, zapisi iz svih dijelova svijeta, iz starih kultura, koje su biljezile reptilske 'bogove', genetske manipulacije, nuklearne kataklizme (Hindusi) i ezotericno znanje preostalo iz prethodnog ciklusa u kojem je razina svjesti ljudi bila potpuna, i kada se kapacitet mozga koristio u potpunosti.

Nezaobilazni Leonardo Da Vinci, nekad zamisljam kako mu je bilo zivjeti medju ljudima koji su svi bili niske razine svijesti, ako uzmem u obzir koliko je i danas tesko funkcionirati u drustvima prepunih (kulturom) programiranih robota i korisnih idiota (za sistem, al ne za sebe). "Useful idiots" kako ih Icke zove, a imas ih na svakom cosku, stakleni pogled, debilne price, i gradjenje karijere.

Mnogo tih stvari ionako znam, jer je prava povijest bila moje podrucje interesa, svojevremeno, tako da to nije bilo nista nova.

No, tada je dosao na red na astronomiju, unistenje planeta izmedju Marsa i Jupitera, i masa izjava pokojnog Carla Sagana (mog omiljenog autora knjige i serije "Cosmos", koji je preminuo prije godinu dana, nakon zaista kontroverznih i smionih izjava o pravom karakteru svijeta u kojem zivimo).

Jako kvalitetno objasnjenje matrixa u kojem zivimo, nacini njegova funkcioniranja, i osnovne metode manipulacije ljudi u nize frekvencije mrznja, straha i tuge.

Sada dolazi nova stvar - Mjesecev matrix, tvrdnje da je Mjesec umjetno tijelo, suplje, iz kojeg se manipulira i kontrolira zivot na Zemlji. Proguglas - i vidis da je to toliko dokumentirana i stara ideja, i cudis se zasto to nisi znao prije. Gotovo niti jedan fizicki zakon se ne moze primjeniti na niz koncidencija i fenomena vezanih za Mjesec, i to je mainstream informacija. Niz pokusaja zataskavanja NLOa i brisanja snimaka istih sa povrsine mjeseca se takodje nalaze na internetu i spominju u knjizi.

Isto tako dobar clanak o Stanleyu Kubricku, koji je imao deal za beskonacni budzet za svoje ideje, u zamjenu reziranja spusta na Mjesec (iste tehnike koristenje u Odiseji i spustanju). Naravno, "infarkt" prije zavrsetka njegova filma i tajnim drustvima "Oci sirom zatvorene".
Po mome - slicno se danas desava sa Melom Gibsonom, tko je procitao njegove intervjue, zna zasto je isti sada na listi za odstrijel.

Nadalje, niz imena politicara, tajnih udruzenja, datuma dogadjaja, itd, sve je to jako svjeze, i odnosi se na dogadjaje koji se jos odvijaju.

Drugi dio knjige govori detaljno o nekoliko glavnih segmenata manipulacije ljudskim bicima - medicinsko-farmacetski zlocinci (proguglas i vidis kolike su sada diljem svijeta kampanje za pravu istinu od strane samih lijecnika - ocito se i najtvrdji streberi bude), medijska manipulacija (od novina do Hollywooda), vojno-industrijski kompleks - kako se financira, i koji je okvirni plan 3. svjetskog rata, koji je sada pred samim pocetkom, religije (najvece tri, sve kontrolirane iz jedne tocke), nesretni bankarski sustav i ova bolesna ideja konzumentske ekonomije, koja je jos uvijek na snazi. I naravno, skolstvo, koje namjerno ljude drzi u neznanju, trosenju vremena na lazi i iluzije, i zarobljene u lijevoj polutki mozga.

Naravno, Icke nudi rjesenja, koja su definitivno pozitivna, vec recena i jako inspirativna.

Ono sto ne govori, i sto ja itekako citam izmedju redaka, to je karma koju je nesvjesno (mozda) veci dio covjecanstva prizvao na sebe. Tu savjetujem blog Stuarta Wilde-a, kao i njegovu knjigu "Grace, Gaia and end of Days", u kojoj Wilde otvoreno kaze ono sto tisuce ljudi vidi u siritualnom svijetu - da se vecina covjecanstva nece uspjeti prilagoditi promjenama koje se odvijaju, da previse vole svoju tamu i da su previse zaljubljeni u lazi i iluzije. Vidim da je i Icke toga svjestan, no osjeca se da je njegov zadatak dati najveci pozitivni impuls svima i neka u novi svijet krenu oni koji su sposobni sve to prebaciti preko glave.

One koji nisu upoznati sa Ickeovim djelom, knjigu svakako preporucujem, onima koji jesu, preporucujem da je ipak procitaju, ali da definitivno rade na sebi, jer smatram da nisu problem reptilijani i niske frekvencije, vec ljudi koji dozvole vibriranje u tim sferama, nisu problem masoni i cionisti u vrhu svijetske politike i bankarstva, vec masa koja ih poslusno slusa, nije problem Obama, Kosorica, Kenjader ili priglupa rodbina i konzervativni starci, vec svaki pojedinac koji su dozvoli da njegova plemenita misija u ovom fizickom svijetu bude preuzeta od ljudi i entiteta kojima ni na kraj pameti nije ikakva istina, evolucija ili plemenitost.





- 23:25 - Komentari (47) - Isprintaj - Zasebno

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2010 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Veljača 2016 (1)
Lipanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (3)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (6)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (15)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (6)
Lipanj 2011 (9)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (8)
Ožujak 2011 (10)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (3)

Opis bloga

Linkovi

Narode probudi se!

Tekstovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se