Nova Politika

23.02.2016., utorak

LOKALNE VALUTE I KRIPTOVALUTE





U danasnjem svijetu postoji vise tisuca lokalnih valuta, koje funkcioniraju mimo bankarskog sustava. Svrha tih valuta je alternativni nacin placanja da bi lokalna ekonomija i dalje funkcionirala unatoc korupciji centralnih banaka i povlacenju novca sa trzista, sto je posljedica centralne kontrole i neotplativog duga, sto vidimo u velikom obimu upravo u ovim godinama.
Lokalne zajednice, u kojima zive svjesni ljudi sa potrebom za kreativnoscu i trgovinom, posebno u nedostatku "pravog" novca, dolaze do odlicnih ideja. Nacin placanja u australskim gradicima je vec dugo vremena u radnim satima, s tim da se kolicina odradjenih sati medju osobama zapisuje u bazu podataka kod zajednicke osobe od povjerenja, i svatko ima uvid u svoje zaradjene sate i dugove, sto uvelike podsjeca na nekadasnje pomaganje susjeda na selima kod nas.

Deseci americkih, grckih, njemackih i austrijskih gradova imaju lokalne valute, ili setove lokalnih valuta, i na taj nacin pospjesuju lokalnu ekonomiju. Tu je snazna i Afrika i Azija, sa svojim varijacijama alternativnog placanja. Lokalne valute cak postoje unutar kvartova ili zgrada, a cak su i minute razgovora na mobitelu lokalna valuta u nekim africkim zemljama, i koriste se kao sredstvo placanja.

Internet, brzi procesori i matematicko znanje su donijeli novu grupu valuta, poznatih kao kriptovalute, od kojih je svakako najpoznatiji i najunosniji bitcoin. One su definirane zadanom matematickom formulom, i zbog te osobine, ne trebaju centralnu kontrolu, jer se lako mogu verificirati, ne postoji mogucnost kamate, zelenasenja niti dupliciranja.

Danas su transakcije bitcoinom velike, on je dosegao vrijednost od nekadasnjih 15c do 600$, i postao je cest nacin slanja novaca stranih radnika svojim obiteljima, bez troskova i cekanja.

Svaka lokalna ili alternativna valuta, u svom zacetku ima jednu temeljnu vrijednost, a to je volja i zelja ljudi da si medjusobno pomognu i da zajedno rastu i razvijaju se u suradnji, a ne da vjecno traze spas u autoritetima i vodjama, koji ih redovito, i sa razlogom iznevjere, u skladu sa Paretovim pravilom 20:80 - 20% lidera i 80% sljedbenika.

Linkovi i liste lokalnih/alternativnih/komplementarnih valuta:
http://www.complementarycurrency.org/ccData…/les_public.html
https://en.wikipedia.org/wiki/Alternative_currency


O nacinu rada bitcoina postoje mnogi tekstovi i kratki filmovi, evo samo nekih od njih:
https://www.youtube.com/watch?v=t5JGQXCTe3c
https://www.youtube.com/watch?v=IryldNNwMRg
http://www.index.hr/…/vrijedi-poput-zlata-sazna…/716684.aspx

Oznake: bitcoin kriptovalute alternativne valute


- 12:19 - Komentari (1) - Isprintaj - Zasebno

17.06.2015., srijeda

REFERENDUMSKA PIROVA POBJEDA ILITI : KAKO SINDIKATI HRANE DEMONE ?

Napisala : catwoman


Sabor : narodni namjesnici /službenici/ zaposlenici/ upravitelji - nema niti prirodno, niti moralno, niti ustavno, niti zakonsko pravo ukidati volju naroda, jer je volja naroda primarna. Taj njihov pokušaj nelegan je, protuustavan, nemoralan, protuprirodan i samim time oni su se posve diskreditirali biti narodnim predstavnicima i obnašateljima predstavničke narodne vlasti.

To je kao da djelatnici zaposleni na nečijem imanju počnu vlasniku tog imanja ograničavati njegova vlasnička prava i mogućnost provođenja vladarske volje u upravljaju tim imanjem. Sabornici ( naši zaposlenici !!! ) su si odavno sami definirali plaće, imunitete, kojekakve druge povlastice, što je isto suludo, ali smo im to dozvolili, pa su krenuli u pljačku naših prava i dalje ... Tako je to sa nasilnim i pohlepnim ljudima koji ne prezaju pred najgorim zločinima ...

Problem je u narodu što je zaboravio svoj pravi vladarski status i tom ošamućenom stanju je godinama i desetljećima, tako da smo sada ovim nastojanjima Peđe Grbina i srodnih mu crnih duša trenutno u najnakaradnijoj društvenoj situaciji ikada, tim više što inicijatori povratka oteteog, "herojski "sindikati nisu tražili optimum za narod ( koji mu inako po svim prirodnim pravima pripada ), nisu tražili demokratske standarde za Hrvatsku barem na nivou jedne Švicarske, već samo upola manji broj potpisa u istom roku, što je opet najrigorozniji uvjet za provedbu referenduma u Europi, a k tome je taj broj potpisa izražen u fiksnom broju, što će u skoroj budućnosti ( masovno iseljavanje iz Hrvatske, visok mortalitet, nizak natelitet ) dovesti do iste situacije koju imamo sada – gotovo nemogućih 10% u 14 dana, koji samo mogu odraditi glomazni sindikati i Crkva, isključivo kada je to njima u interesu. A znamo kako se financiraju i jedni i drugi : iz državnih jasli, jer ne bi ostalo toliko visokouofoteljenih sindikalista da im plaće potječu iz sindikalnih članarina radnika, čiji je broj otkazima prepolovljen, ako ne smanjen i više. Službeni je podatak da Crkva i siše iz proračuna 600 milijuna kuna godišnje, od milodara bi odavno uginula. Isto kao i sindikati od članarina.

Posve sam sigurna da je iza ovog sindikalno pokrenutog refrenduma u pozadini demonizam, upravo stoga jer nisu, a mogli su komotno tražiti švicarski standard referendumske demokracije, čime bismo konačno svi odahnuli i našli trajni duševni mir, znajući da se uvijek tim alatom možemo obraniti od genocidnih nasrtaja iz vlade. No, ovako s 200 000 zahtjevanih potpisa, mi opet ovisimo isključivo o podršci sidnikata ili / i Crkve ( jer udruge bez njih maksimalno mogu prikupiti 3%, dokazano u Referendumskom Ustanku ... ) te tako ostajemo i dalje u paničnom strahu od budućnosti koja nam preko marioneta crne elite u vladi i saboru donosi sve ubitačnije intervencije u društveni život. A zna se tko se hrani ljudskih strahom, patnjom i panikom - demoni, eniteti s nižih astrala.

Sindikati su sav ovaj užas koji nam se događa poslijednje dvije godine mogli spriječiti na način da podrže prikupljanje potpisa za 4 referendumska pitanja prije dvije godine (poništenje pretvorbe i privatizacije, zabrana rasprodaje resursa RH, zabrana GMO i ponavljanje referenduma oko ulaska u EU), no tada nisu htjeli niti čuti kada smo ih sve molili da nam se pridruže. Ne žele čuti niti sada kritiku na svoj račun po tom pitanju, vadeći se da je to je to kopanje po prošlosti i da treba gledati u budućnost. A to što oni Milanoviću kopaju po prošlosti da je na početku premijerskog mandata obećavao tih 200 000 potpisa, to je nije problem ? I, najgore od svega, što pojašnjavaju da je to glavni razlog zašto nisu išli sa švicarskim modelom: najvažnije je bilo zabijanje kajle Milanoviću, a ne borba za nacionalni interes !!!
Osim što dodatno smatraju da bi Hrvati taj model zlupotrebljavali za potrebe manjina :( ... A stalno pričamo o potrebi zaštite manjinskih prava ?!
I da referendumi koštaju. Da, koštaju. No jednako koštaju bilo da ih se odjednom odradi dvadeset ili samo jedan. I koštaju manje nego kamate na hrvatski javni dug stranim bankama na dnevnoj bazi, zbog čega i pokrećemo referendume, da ne isplaćujemo te kamate u nacionalnim resursima. A Švicarcima se očito isplati dvadesetak referenduma godišnje, nisu propali zbog toga, naprotiv.

Sve te izjave sindikalnih čelnika lako možete poslušati na internetu u emisiji Bitno TV Mreža, s Gordanom Stojićem, od 02.06. , jer ovaj napis temeljim isključivo na tome što su tada rekli gospoda Ribič i Stipić. http://mreza.tv/bitno-s-gordanom-stojicem/

Ne bih se čudila da sinikati uskoro osnuju svoju stranku i izađu na parlamentarne izbore, s ciljem da preotmu Živom zidu glasače koji ne razumiju važnost monetarne suverenosti, a sve računajući na lovorike koje će pokupiti ovim lukavim populističkim zahvatom ( jer sadrži trenutno društveno vrlo korisne elemente ), ne ciljenim toliko za korist hrvatskog naroda, koliko za Peđu Grbina i svojtu, kojim će ih tako poštedjeti vrlo zasluženog "metka" iz naroda.

No, moje mačke doista "ljube" metke poslijednih dana , baš se slučajno ( ??? ) poklopilo s mojim komplimentima sindikalnoj gospodi u spomenutoj emisiji. I da sada zajedno sa svim udrugama za zaštitu životinja pokušam pokrenuti inicijativu protiv slobodne prodaje otrova i streljiva ili da neke skupine rijetkih bolesnika na taj način zatraže pomoć od društva - mi bez pomoći sindikata i Crkve ne bi prikupili dovoljan broj potpisa, a sigurna sam da nam niti sindikati niti Crkva za takva pitanja ne bi htjeli pomoći. :( Sindikalni čelnici a priori smatraju da su inicijative malobrojnih skupina glupe i zlonamjerne ( tako kaže Ribič u toj emisiji ), i zato dušebrižno paze kako se u hrvatskim rukama ne bi našao taj, za malu djecu jako opasan švicarski demokratski standard.

Šalju nam tu tešku i perfidnu suptilnu sugestiju koja i dalje truje naš mentalitet, održavajući ga na kmetskoj, luzerskoj razini građana drugog reda bez prava na europske standarde, nego tek mrvice demokracije !!!

Ne mogu se oteti i dojmu i zaključku kako su svi ovi dosadašnji referendumski "demokratski" zahvati u društvo uvijek rubno koncipirani, rezultirajući minimalnim infuzijama neke nade i pozitive, tek da ovaj naš nacionalni organizam ipak još ne krepa do kraja, nego da mu se produži agonija, jer samo od te agonije za demone ima hrane.

Jedna njemačka izreka kaže : " Bolje stravičan kraj, nego strava bez kraja. " , pa naši hranitelji demona jako dobro paze održavati to drugo stanje.

Jedino u Živim zidu vidim iskrene namjere da se dogode potrebne prave promjene, između svega ostalog važnog, i stoga što u svom programu odavno imaju predviđene referendume kao korektive predstavničke vlasti. Nadam se da će nas počastiti švicarskim modelom ( ako ne i boljim ) koji se pokazao najučinkovitijim za poslovni uspjeh jedne države i svi ga hvale kao najveći svjetski domet u tom području. :)

Stoga ova objava služi kao upozorenje svima nama da ne budemo naivni i da ne dozvolimo da se sindikati okoriste ovim svojim jednim dobrim djelom kako bi kasnije naškodili hrvatskom društvu zloporabom narodnog povjerenja koje su time stekli.

Jer : kolika su dobrih djela propustili učiniti !!! Hvale se prikupljanjem potpisa protiv outsourcinga i koncesije cesta ... zašto tada ta pitanja nisu formulirali kao svaku zabranu daljnjeg ugrožavanja radničkih statusa i opću zabranu rasprodaje resursa i infrastrukture RH ? To se očito nije smjelo tražiti, nemoguće da su toliko glupi da se toga nisu mogli sjetiti, kada su stanju dvadeset godina živjeti od ingeniozne demagogije ! Prečesto su se tijekom poslijednjih godina ( naročito kritične 2013., pred ulazak u EU ) pokazali notorno nezainteresirani za narod i njegovu patnju, a ovo što sada rade djelomično je kozmetička promjena da se dopadnu ljudima, a drugim dijelom ogromna usluga vladi i saboru, koji su shvatili da su se idejom puča nad svojim Vladarem - Narodom ipak malo previše zaletjeli, pa im se nije svidjelo priznati to pred očajnim i razjarenim narodom, nego prizivaju svoje sindikalne suradnike da ih izvuku iz vlastitih govana.

Sindikati su druga linija obrane sistema, daleko sofisticiraniji demagozi od političara, a služe se istom pričom : kao što hdz i sdp surađuju protiv naroda, glumeći uzajamnu netrpeljivost i sukobe, tako i sinidkati glume kritiku nad obje te politike, a zajedno s njima aktivno su nas vukli u EU, pasivnim stavom i ignoriranjem dozvolili uništenje privrede, nisu podržavali prethodne demokratske referendumske inicijative koje bi nas u to vrijeme doista spasile. Sada, kada vide da bi mogli biti prozreni i vrlo neugodno izbačeni iz igre, svi oni odjednom nam herojski u zadnji čas nude referendumski med i mlijeko, obilato odjeven u reklamni materijal, koji je naravno, sav potekao iz mizernih članarina nekolicne još zaposlenih radnika.

Jedina razlika među sindikalistima i političarima je ta, da, upravo zbog spomenute sofisticiranosti, sindikalisti traju puno dulje od političara ( koji se smjenjuju gotovo na dnevnoj bazi i stare kao slike Doriana Graya ), a po facama koje im se nisu promijenile poslijednjih dvadeset godina niti minutu, vidi se da ne trpe nikakav stres, malo ih se viđa u društvenom životu, malo se piše o njima ... kao da većinu vremena provode u wellness centrima.





- 13:46 - Komentari (0) - Isprintaj - Zasebno

17.03.2015., utorak

Hrvatska stvarnost i mogućnosti njene preobrazbe

Svima koji se žele informirati o stvarnom stanju u Hrvatskoj ( jer preko standardnih medija dobiva se nepotpun i često puta iskrivljen uvid ) preporučujem stranicu :

https://www.facebook.com/zivizidd?fref=ts

Svaki dan vijesti su stravičnije, samo ovaj tjedan najavljeno je 13 deložacija. tuzan

Ovdje su mnoga pojašnjenja, koja bi moguće nedostajala shvaćanju potpune slike ...

Ivan Pernar govori o Živom zidu i razlozima nastanka te udruge i stranke :



Ivan Pernar pojašnjava problem neotplativosti kredita i krajnje namjere kreatora ove krize:



Govor Ivana Pernara interventnoj policiji:



Ivan Vilibor Sinčić 03.03.20014. objašnjava plan i program Živog zida:



Pripremila : catwoman
- 00:32 - Komentari (4) - Isprintaj - Zasebno

05.03.2015., četvrtak

Bankari priznali






- 20:49 - Komentari (4) - Isprintaj - Zasebno

14.01.2015., srijeda

Trendovi u sukobu: stari i novi novčani sustav

Lanjskih 9 000 deložacija narast će ove godine na 30 000

Autor: Hrvoslav Pavić

Objavljeno 11/01/2015 u 17:57

i7vor : http://tris.com.hr/2015/01/zivi-zid-na-tribini-u-sibeniku-lanjskih-9-000-delozacija-u-ovoj-godini-ce-narasti-na-30-000/

Iako oglašena tek putem društvenih mreža, javna tribina Živog zida o strukturalnom nasilju u Šibeniku je ipak okupila stotinjak slušatelja. Siniša Gabrić i Jakov Perica iz splitskog i šibenskog Živog zida obrazlagali su temeljnja načela organizacije koja diljem Hrvatske sprječava deložacije ovršenih građana.
Živi zid, koji se nakon prvog kruga predsjedničkih izbora prometnuo u politički pokret ili organizaciju na koju u budućnosti svakako treba ozbiljno računati, Šibenčanima je pojašnjavao besperspektivnost domaćeg i svjetskog financijskog sustava, te isticao imperativ uspostave hrvatskog monetarnog suvereniteta.
- Vodilja našeg programa je samostalna i slobodna Hrvatska, slobodna od podložnosti i direktiva EU i ostalih centara moći. Shvatili smo da nam na ovom putu slijedi propast, jer prije ili kasnije svi ostajemo bez novaca. U Hrvatskoj je 300.000 ljudi blokirano, 300.000 je nezaposlenih, tisuće su propalih tvrtki i obrta, koje sve veže zajednički problem – nedostatak novaca. Ljudi, međutim, ne propadaju zato što su nesposobni ili zato što su neradnici. Propadaju zato što nema novca, a nema ga jer ne postoji u sustavu – rekao je Gabrić.

U postojećem kreditno-bankarskom sustavu u Hrvatskoj, kaže Gabrić, do novca se može doći jedino zaduživanjem ili rasprodajom imovine, a opstanak na zaduživanju i rasprodaji imovine nije moguć, odosno vodi u propast. – Postoji i treći način kako doći do novog novca, ali samo u teoriji – da imamo vanjskotrgovinski suficit, da više izvozimo nego uvozimo. Ali to je samo teorija, to na ovim prostorima ne postoji već 60 godina. To danas nije moguće ni teoretski, jer da bi netko izvozio netko mora uvoziti. To je globalno nemoguće. Ne možemo se zalagati za održavanje sustava koji ni u teoriji nije moguće ostvariti. Bogate zemlje koje izvoze puno to čine na račun nas koji uvozimo. I zato nam namjerno dopuštaju stalno zaduživanje, uveli su nam valutnu klauzulu gdje mi nismo konkurentni. Jer sve što se proizvodi u inozemstvu je jeftinije od onog što se proizvodi kod nas. Zbog toga naši proizvođači i naši izvoznici propadaju. Propadaju ne zato što su neznalice ili zato što ne žele raditi nego zbog takvog kreditnog sustava. A to nikada nećete čuti od političara. Mi u Živom zidu smo također ljudi koji smo pod ovrhama, pod kreditima, pod blokadama i dobro znamo kako živimo i zato smo shvatili da je jedina mogućnost izlaska i začaranog kruga promjena ovakvog kreditnog sustava. Monetarna suverenost RH je jedini izlaz – kaže Gabrić.

Po njemu, monetarna suverenost je temelj financijske stabilnosti države i temelj je njenog opstanka. – Bez svog novca mi smo osuđeni da nas kamatare lihvari. Sad su donijeli novi ovršni zakon kojim čovjeka mogu izbaciti na ulicu zbog najmanjeg duga. Zbog sto kuna vas mogu izbaciti iz kuće.
Prošle godine je bilo devet tisuća deložacija, a ove godine će ta krivulja ići uzlazno, na 30.000. A kad se još uvede porez na nekretnine, to znači da nećemo više biti vlasnici svoje kuće ili stana, već ćemo samo živjeti tu dok plaćamo porez. A kad ne budete mogli plaćati, onda će vas preko ovršnog zakona izbaciti iz vaše kuće – upozorava Siniša Gabrić iz Živog zida Splita.

Gledajući globalnu statistiku, svaka država u svijetu je dužna. Svim državama na svijetu dug raste i raste svjetski dug. – Pa onda se postavlja pitanje kome je svijet dužan, je li Zemlja dužna Saturnu ili Marsu? Mi za sada ne trgujemo s vanzemaljcima – pojašnjava Perica apsurd globalnog financijskog sustava.
Kako bi se Hrvatska izvukla iz spirale stvaranja novih i novih dugova i izbjegla neminovni bankrot nužno je uspostaviti monetarni suverenitet. Umjesto da valutne klauzule i figuriranja centralne banke kao mjenjačnice, HNB treba imati mogućnost samostalnog stvaranja novca za potrebe države i gospodarstva.
Uzimajući kredite trošimo onaj novac koji bi tek trebala zaraditi naša djeca i unuci, ali taj dug Perica smatra manje opasnim od onog koji stvaramo trošeći prirodne resurse koje bi trebali ostaviti u nasljedstvo.

- Da, dužni smo, ali ne samo u smislu novca. Novac je umjetni dug, ali ovo je stvarni problem, eksploatacija prirodnih resursa i uništavanja bioraznolikosti. Ovaj sustav ne može strukturalno manifestirati ekološku i socijalnu stabilnost, zato jer se temelji na potrošnji. Taj ekološki otisak pokazuje da svih 27 država članica EU živi iznad mogućnosti planeta. Kad bi svatko na Zemlji živio život prosječnog stanovnika EU, čovječanstvu bi trebalo 2,6 planeta da bi zadovoljilo svoje potrebe za prirodnim resursima. Tako nastaje taj stvarni dug pretjeranom ekspoatacijom planeta – tvrdi Perica.

Za takvo stanje odgovornim smatra prevladavajuću etiku maksimizacije profita, koju svi slijede i u nju vjeruju tako da poprima obličje globalne religije.
- Prema toj etici maksimizacije profita ponaša se i onaj na vrhu piramide kao i onaj na dnu. Zbog stvarne ili pretpostavljene nestašice. Ovaj sustav umjetno stvara nestašicu i iz nje izvlači profit. Ta cijela ekonomija nije povezana sa stvarnosti. Nju ne zanimaju ljudski resursi, zadovoljavanje osnovnih potreba ni mogućnost obitelji da preživi. Cijela ekonomija zasniva se samo na praćenju novčanih tokova i ona tvrdi da je, iako već sada trošimo previše resursa, uništavamo bioraznolikost i svi sustavi su u propadanju, izlaz iz krize ekonomski rast i potrošnja!? Već sada trošimo više nego što trebamo, a oni za rješenje kažu da je to potrošnja. Kako možete smanjiti eksploataciju resursa još većom eksploatacijom resursa? Nemoguće – kaže Perica.


The End of Money and UBUNTU - Kraj novca i suradnja kroz solidarno zajedništvo

UBUNTU je riječ iz jednog afričkog plemena, što otprilke znači - zajedno. Naime, znanstvenici su tamošnjoj djeci ponudili obilje ukusne hrane, servirane na jednom mjestu, na način da ju dobije onaj tko prvi dotrči do tog mjesta. Djeca su se primila za ruke i polagano zajedno prišla stolu, te zajedno jela. Rekli su : " Ubuntu " .



Kome se ' UBUNTU ' ideja čini neostvarivom, neka progleda ovo tumačenje novca i predloženo rješenje, trenutno bliže našoj sadašnjoj realnosti.
Jednostavno, jasno, slikovito, odlično protumačeno, aspektirano i kroz povijest i kroz duhovnost
Izlagatelj je ekonomist i protivnik ovog porobljivačkog sustava ( čija je postao i žrtva osvete), poznati društveni aktivist, Marko Francišković :




- 12:22 - Komentari (3) - Isprintaj - Zasebno

30.11.2014., nedjelja

Program predsjedničkog kandidata Ivana Vilibora Sinčića

-momentalna obustava deložacija
-momentalna deblokada računa građana
-HNB više neće biti mjenjačnica već smije tiskati/stvarati novac i njime financirati državu (proračun)
-ukidanjem nerealnog tečaja kune pokreće se domaća proizvodnja i dolazi do masovnog zapošljavanja
-otpis poreznog duga
-strogo kažnjavanje svakog oblika korupcije
-uvođenje dvojne porezne stope. Za uvozne proizvode postojat će stopa od 28%, a za domaće 8%;
-izlazak iz članstva EU i NATO-a.
-broj saborskih zastupnika se smanjuje na 100
-značajno smanjenje voznog parka i drugih troškova uprave
-stranke i liste koje ne ispune obećanja neće se smjeti kandidirati četiri godine
-uvođenje jedinstvenog dokumenta za identifikaciju (rodni list, domovnica, osobna iskaznica i dr. nestaju ili se stapaju)
-poništenje pretvorbe i privatizacije
- uvođenje Registra imovine
- svaki građanin mora moći objasniti porijeklo svakog dijela svoje imovine, u suprotnom će mu biti zaplijenjena, a prekršitelj kažnjen
-zabrana zaprašivanja kemijskim tragovima tzv. chemtrails-i.
-davanje neobrađene zemlje u zakup bez naknade.
-legalizacija industrijske i indijske konoplje
-sloboda odabira lijekova i metoda liječenja
-slobodan odabir cijepljenja djece
-zabrana GMO-a
-postupno pretvaranje turizma iz masovnog u održivi uz plasiranje hrane koja se proizvodi u Hrvatskoj
-zabrana privatizacije tvrtki od nacionalnog značaja kao što su Hrvatske šume, Hrvatske vode, INA, Hrvatska pošta, JANAF, Hrvatske željeznice, Hrvatske autoceste i dr.
-ukidanje RTV pretplate jer je HRT je postao propagandno sredstvo političke elite

Na planu zaštite životinja :

- zabrana eutanazije životinja u azilima

- zabrana držanja pasa na lancu

- obavezna sterilizacija mačaka i pasa

Link na program : http://www.s-p.hr/
- 17:49 - Komentari (14) - Isprintaj - Zasebno

27.11.2014., četvrtak

Misterij neotplativnosti duga ne mora biti fatalan : ŽIVI 7ID

Piše: catwoman

Pokušati ću ovdje objasniti problem o neotplativosti duga svima koji nisu imali vremena ili prilike istraživati našu i svjetsku nedavnu provijest, pratiti informacije na internetu, te tako pohvatati konce o tako jednostavnom blefu kojim su nas preveslali naši tada aktualni političari još davne 1993. godine ugovorom u Maastrichtu, kada je hrvatska vlada potpisala da HNB više neće kreirati novac i plasirati ga na svoje tržište, već će ga umjesto toga uzimati na kredit od inozemnih banki i za tu uslugu otplaćivati kamate.

( Političari naslijednici te iste HD7-SDP osovine zla i njihovi sateliti veslaju nas i dalje .. Sve žešće, grublje i podlije !!! Deložacijama.)

Prispodoba A

To je slično kada odlučite ne koristiti vodu iz bunara u svom dvorištu, već kupujete vodu od svojeg susjeda. A kada ju ne možete platiti ( jer ste, recimo, ostali bez posla, ili imali velik vanredan izdatak - npr. skupo liječenje člana obitelji ), onda si on uzme za pravo uzimati vodu iz vašeg bunara i to vam prodavati na veresiju. Pa ako niti kasnije više ne nađete posao gdje bi zaradili novac da platite susjedu tu vodu, on si na koncu naplati ovrhom nad vašom kućom.

Prispodoba B

Ili : recimo - svi imamo neke vrtove i voćnjake, gdje uzgajamo različito voće i povrće. Primijetimo da svakom od nas bolje uspijevaju neke biljke, pa se specijaliziramo proizvoditi samo njih, u međusobnom dogovoru da ćemo se mijenjati za plodove. S vremenom se u trampu uključi puno ljudi, neki od njih nemaju proizvode, ali imaju korisne i važne usluge, pa se domislimo kako ćemo napraviti neko transakcijsko sredstvo ( novac ) koji ćemo podijeliti svim vlasnicima robe ( adekvatno njihovoj trenutnoj imovini ), kako bi se lakše mijenjali za robu i usluge. Kako raste količina robe i usluga na tržištu, tako postupno nadodajemo novac u opticaj, da ne bude zastoja u poslovanju. Da ne bi došlo do zloporabe kreiranja tog novca, svi se dogovorimo biti prisutni kada se kreira i dijeli taj novac.

I onda nam taj postupak postane dosadan ili kompliciran. A netko se sjeti da bi on samo to radio, tj. proizvodio novac. I drugi mu dozvole, da se riješe brige, jer imaju oni dosta svog posla. Pa taj bankar polako počne sebi tajno tiskati novac više nego što je dogovoreno da mu pripada za tu uslugu drugima. Tako bogat i uspješan najprije daje, a zatim posuđuje drugima i postupno ih uvjeri da je on najvažniji faktor u priči oko poslovanja, jer on je taj koji kreira tako neophodan novac, a drugi na to, "naravno", nemaju pravo, te se tijekom vremena, raznim metodama daljnjih sitnih bankarovih manipulacija, stvaranjem predrasuda i ukorijenjivanjem nezdrave tradicije nekritičkog mišljenja i neprosuđivanja ( što je presudan psihološki moment kojim bankar preotme ljudima zdrav razum ), ljudi postupno naviknu da je normalno što taj bankar jedini ima pravo tiskati novac i uvjetovati drugima način na koji će oni moći doći do njega.

Sada mi u Hrvatskoj, a tako je i svim zemljama EU, SAD i još mnogim državama svijeta ( no, ne u Kini, Rusiji, Vijetnamu ... ) imamo situaciju da naše države nemaju pravo besplatnog kreiranja sredstva za razmjenu robe i usluga, već to sredstvo - koje se proizvede za tili čas u tiskari, a o računalnoj tehnologiji da ne govorimo, kako je lako u sekundi upisati ogromne brojke ( usput rečeno: smatram da su zato su računala i osmišljena, da se prvenstveno koriste u bankama za multiplikaciju novca, te za kontrolu informacija među ljudima ) - dakle to banalno sredstvo za razmjenu ( koje si mogu smisliti i mala djeca !!! ) sve te države uzimaju / dobivaju / u biti : kupuju ( jer ga moraju vratiti s kamatama ! ) od nekih misterioznih stranih banaka, samo da bi unutar svojih granica i van njih mogli razmjenjivati robu i usluge.

7anima me žarko : tko to ima novac s pokrićem ( u zlatu, vrijednosti rada, bilo čemu realnom ... ? ) , kada smo svi u krizi ??? ... Tko to proizvodi višak da može posuditi drugima, kada se svugdje u spomentim zemljama samo bilježi javni i osobni dug ??? !!! Jel' Kinezi i Rusi, s kojima se zapadni bankari zaratiše preko svoje NATO ekspoziture ???

Naravno da taj novac nema nikakvo pokriće, jer ga nitko ne provjerava, niti može provjeriti. Pokriće mu je samo naš naknadni rad ili naša materijalna dobra koja služe kao hipoteka za njega.

( Uzimati kredit u stranoj valuti i s kamatom koja nije fiksna apsurdno je ponašanje, što su ljudi shvatili naknadno, nakon loših iskustava ... Stoga danas mnoge banke nude kredite u kunama i s fiksnom kamatom, ali prije rata ljudi nisu imali loša iskustva s bankama, pa su poslije njega mnogi vjerovali bankarima, čak i kad su ovi počeli postavljati ovakve manipulativne uvjete s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatom. )

Problem neotplativnosti duga je u tome što :

1. namjerno se uništava domaće gospodarstvo ( to je svima odavno jasno... ) pa ljudi ostaju bez posla i plaća, tj. bez novca kao sredstva plaćanja i transakcija

2. države i ljudi u njima raspolažu samo novcem za koji su se zadužili putem kredita, tako da moraju vratiti više novčane mase nego što su primili, a kako će vratiti, ako sami ne mogu štampati novce, a novčana masa koju su primili je fiksna ??? !!!

Ako primiš 3 milijuna nečega, i moraš vratiti 4,5 milijuna toga nečega ( tako uvijek ispada, da vraćamo bankama oko 50% vrijednosti više, zbog kamata ), a ne možeš to nešto uzgojiti ( jer ne raste na drveću, niti ga smiješ sam praviti ) - gdje ćeš naći preostalih 1,5 mil ??? Moraš se opet zadužiti za tih 1,5 i na to platiti kamatu ! Ali - nemaš za kamatu na tih 1.5 mil !!! Pa uzmeš kredit za to ... I tako u nedogled.

Da nije aktivna priča br. 1, ljudi bi se zaduživali u nedogled, ali bi sporije propadali jer bi se uvijek nekako uspijevao platiti veći dio kredita pa ostaviti djeci i unucima da otplaćuju nastavak ... To je situacija u zemljama blizu 'carskog' Bruxellessa.

No, priča br. 1 u zemljama EU periferije strahovito je aktualna i namjerno iskonstruirana da bi se financijska ( i poslijedično sva druga ) propast ljudi na tom prostoru ubrzala, a bankari namakli konkretnog kapitala na račun svojih kompjuterski kreiranih brojčica.
7amislite kako je brzo i lako jednoj osobi ispisati neki broj ( količina novca ) na neki papir ili u računalo, a koliko vremena treba drugoj osobi da do tog broja dođe godinama svog teškog rada i odricanja. To je glavna razlika između rada bankara i ostalih ljudi ! Koji ne kradu ili žive od mita kao bankarski doušnici ili marionete.

Dakle - radi se o fascinantno jednostavnoj i banalnoj prijevari ( zbog čega je mnogima teško povjerovati da bi se tako što netko uopće usudio raditi !!! ) stranih banaka u suradnji s našim domaćim izdajnicima, dosadašnjim i sadašnjim parlamentarnim političarima, koji su im bez našeg pristanka ( bez referenduma ) predali našu financijsku suverenost - pravo na kreaciju vlastitog novca za vlastite potrebe.

Daljnja fascinacija jest : da sada ti izdajnički političari, koji su prema Ustavu samo naši sluge, upravitelji imanja ( " Vlast pripada narodu, i proizlazi iz naroda. " Ustav, čl.1. ) uzimaju sebi za pravo ograničavati tom narodu, pravom vlasniku imanja - njegovo pravo na odlučivanje !!! Jer: dalje, prema Ustavu, taj narod ostvaruje vlast na dva načina - posredno ( preko predstavnika političara koje izabere ) i neposrednim odlučivanjem ( referendum ). I sada bi upravitelji imanja određivali vlasniku uvjete kada, kako, na koji način i o čemu on smije odlučivati. !? ( Saborska inicijativa za određivanje uvjeta provođenja referenduma. )

Halo !!!

Ovim zaključkom ušla sam u digesiju, ali takvu koja se prirodno nameće, jer je povezana ( kao temelj ) s kompletnim izdajstvom naše države.
Samo nas opće razumijevanje ovog mlina u koji smo svi upali ( jer sustav je moderiran da nas postupno utopi baš SVE - ne samo nepromišljene ili pehiste !!! ) može dovesti ka rješenju problema, jer ono postoji u programu Živog 7ida: http://www.s-p.hr/ , i potrebno ga je prepoznati.
To je otpis dugova ( jer su bazirani na prijevari ) i kreiranje vlastitog novca za potrebe vlastitog tržišta. Uz prekid slušanja direktiva iz Europske Unije te pisanje nove i zdrave verzije Ustava i zakona temeljenih na zajednički dogovorenom etičkom kodeksu.

Islanđani su si novi ustav napisali sami, zajednički putem interneta, otpisali velik dio duga stranim bankama - i ostali živi ! Preživjeli ! I poživjet će u tim uvjetima svoju prirodnu dob, jer su se spasili dužničkog robstva i prisilne EUtanazije.

7ašto i mi, i naša djeca ( !!! ) ne bismo također bili slobodni i sretni ljudi ?



- 04:21 - Komentari (7) - Isprintaj - Zasebno

18.11.2014., utorak

Sveti Grad




- 00:29 - Komentari (0) - Isprintaj - Zasebno

09.09.2014., utorak

Australcatraz - uputa za useljenike u Australiju



Preneseno sa www.australcatraz.blog.hr



Ovo je sazetak mog pogleda na zivot u Australiji, australsko drustvo i njene stanovnike.
Orijentiran je na one negativne aspekte, koji karakteriziraju to drustvo, kao odgovor na snaznu propagandnu masineriju koja je u temeljima ovog drustva.
Na umu treba imati Paretov princip, dakle da se ovo dolje napisano odnosi na oko 80% slucajeva, dok je 20% (ili manje) ono sto zaista vrijedi u cijeloj prici.
Pisan je na hrvatskom, jer je namijenjen hrvatskoj publici, ljudima koji su proveli svoje vrijeme u ovakvom, ili slicnom drustvu, i onima koji ce tek doci, otjerani ocajnim stanjem europske ekonomije i privucenim upravo tom prekrasnom slikom koju zapadni mediji stvaraju, upravo ciljajuci na efekt propagande.


Ja

Svatko ima svoj osoban stil, razloge, povijest, strasti i interese u zivotu.
Ja nisam nikakav nostalgicar, i to nije moja polazisna osnova, nikad nisam volio hrvatsku ucmalost, malogradjanstinu, konzervativnost i nacin razmisljanja, kao i televizicnost, opijenost medijima i kulturom pricanja i neakcije.
Ne podrzavam i ne vjerujem da je neko drustvo najbolje i da netko ima najljepsu zemlju, ili najbolju kulturu, ali imam svoje preference, koje se mijenjaju kako ja rastem.
U vrijeme dolaska, jednostavno sam zelio vidjeti izvan ograde, imati drzavljanstvo neke daleke egzoticne zemlje, steci nova iskustva i spoznaje.
Nisam razocaran, naprotiv, zahvalan sam na mogucnosti upoznavanja jos jednog aspekta zivota, i na svim stvarima i ljudima koji su mi pomogle da odrastem i u tom smjeru, i mogucnosti da na jednom mjestu uspijem susresti pripadnike vise od 200 nacija svijeta i steci iskrene prijatelje medju njima, i samim tim jos sigurnije i jasnije kreiram vlastite stavove i paradigme u zivotu, i odbijem paradigme koje mi ne pasu.


Drustvo

Gotovo sve u australskom drustvu je lazno. Ili razvodnjeno.
Samo drustvo nije drustvo, vec kolonija zatvorenika, koji su ujedno i cuvari vlastita zatvora.
Apsolutno sve se svodi na sluzenje bankarskom sustavu, i samim tim ne smije izaci iz zadanog okvira.
Cak ni australska vlast ne moze izaci iz toga, te je konstantno "open for business"
Nista ne dolazi iz duse i srca, cak ni mozga, jer mora biti odobreno.
Iako je to u praksi nemoguce, i nije propisano kao u EU, autocenzura cini svoje, i sluge sustava samo razmisljaju o tome da li su prekrsili neki zakon ili pravilo, bojeci se izopcenja.




Novac

Novac nije sredstvo razmijene ili jedna od vrijednosti u spektru zivota.
Novac je u glavama australaca jedina vrijednost za koju zrtvuju svoje vrijeme, kvalitetu zivota, odnose, obitelj, i zdravlje.
I spremno ga vracaju nazad u sustav, misleci da je to smisao zivota.
Precijenjena roba, precijenjene kuce, inflacija i nepriznavanje cinjenice da su cesto najbolje stvari u životu besplatne, dovelo ih je do stava da je novac jedino mjerilo svega, na radost kontrolora na vrhu, i na štetu vlastitih života.


Medijska propaganda

Snazna medijska propaganda se brine da robovi konstantno budu uvjereni da zive u najboljoj zemlji svijeta, i da su apsolutno sretni sto imaju priliku placati najskuplje kuce na svijetu, pusiti najskuplje cigarete (oko $25, rujan 2014.), imati izbor i uvoz gotovo svih nebitnih stvari iz cijelog svijeta, ali nikako se ne dovode u pitanje bitne i temeljne stvari, vec se svako preispitivanje suptilno ismijava ili otvoreno negira.
Vlasnih vecine medija - Murdoch. Koji, naravno, ne zivi u Australiji.



Ljudi

Ima nesto ljudskih bica, najvise u Melbournu, najcesce useljenih, i najcesce oprezno opipavaju da li imaju kontakt sa ljudskim bicem ili zombijem.
Vecina zombiji, rezultat odgoja, skole i sistema. Nemaju prijatelja. Misli su im koncentrirane na sistem i oko sistema, glume zainteresiranost za kulturu i svijet, ali, realno, nezainteresirani. Ispod povrsine, nesposobni za prijateljstvo, emocionalno mrtvi i intelektualno sterilni, bojeci se izaci izvan zadanih granica.
Njihov interes za zivotom nestaje kad se potrose prve dvije recenice, i vracaju se u svoje fluoridizirano/litijumsko tupilo.

Obicno postoji stereotip amerikanaca kao neobrazovanih, zaglupljenih i arogantnih. Prosjecnim australcima, pored ovih osobina, treba dodati jos jednu - emotivno zakoceni. Konstatno i uvijek potisnutih emocija, uvjerljivo sampioni depresije, samoubojstava, ocajnog opijanja, potisnute agresivnosti, sve skriveno iza fasade opustenosti.

Nezainteresiranost i zatvorenost uma su osobina kaznjenika na izoliranom otoku, kojima je zatvorski tv iz dana u dan govorio da su u raju, time im onemogucujuci ikakav individualni pomak naprijed.



Muskarci

Stariji, pustinjski - nema boljih ljudi na svijetu. Mrsavi, zilavi, sa dubokim glasovima. Povezani sa prirodom, primljeni i jednostavni. No, po iskustvima ljudi zivjelih u gradicima unutrasnjosti, rasisti i zatvorena uma.
Mladji - picke. U punom smislu rijeci. Nabildane, istetovirane kukavice sa pistavim glasovima (jos nismo skuzili sto su im ucinili, no definitivno je to dio kemijskog eksperimenta).
Budi siguran da nisu u stanju odrzati rijec i da ce izbjeci svaku odgovornost cim zamaknu za ugao.
Rad za otplatu kredita za auto i kucu (australski san) i svoje nize strasti (lose pivo i otrovne cigarete) i nisu u stanju sastaviti suvislu recenicu. Petkom se napiju u drustvu istih kao sto su i oni, bili obicni radnici, ili karijeristi. Nemaju socijalne sposobnosti, vec urlaju kad se malo opuste, i postaju bijesni i ocajni.
Domet im je debela australka, i to ih i unisti naposljetku.
Sebicni, i u toj sebicnosti bez ijednog prijatelja, cak nisu u stanju stvoriti i odrzati prijateljstvo medjusobno.
Jedini prijatelj im je sistem, i na to se jedino oslanjaju. A to im je i grobar.


Zene

Vjerovali ili ne, gore su od muskaraca.
Debele, prljave, pijane, lisene zenskih osobina.
Sebicnost ih je dovela do prezderavanja, neukusnog odijevanja upakiranog u "i don't care" stil.
Emotivno nesposobne, cesto se pretvaraju u lezbijke koje mrze muskarce (a i izgledaju kao muskarci), a usput i sve ostale zenstvene zene koje se pojave u okolini - od azijki, preko europljanki do juznoamerikanki.
Ako nisu debele, onda su uvjerene da bi im se muskarci trebali diviti, i krecu se u toj svojoj ljusturi ispraznosti, u kojoj cak ni australski muskarci ne zele sudjelovati.
Rezultat sistemskog odgoja, koji ih je ucinio da vjeruju da su princeze, da bi bile dobar materijal za kupovinu beskonacnog niza proizvoda.
Generalno, sterilne i lazne, sa velikom vjerojatnoscu da ce napustiti vlastito dijete, ili biti razvedene.





Australci izvan Australije

Bolje ih je izbjegavati. I to nije tesko.
Pretjerano ponosni na svoje oj, oj, ajmo se napit, uglavnom se skrivaju po turistickim mjestima napravljenim specijalno da im se uzmu dolari i da se opiju sto prije i sto brze, i nakon toga izbace van.
Vjerojatnost da ce se ozlijediti i poginuti prilikom svojih izleta je velika, no nema opasnosti da ce se mijesati sa ljudskim bicima previse, iz tog jednostavnog razloga sto nemaju sto reci i izlet im se svodi na zadovoljavanje najnizih potreba poput prezderavanja i opijanja.
Nikakvu kulturu ne mogu razumijeti jer nisu obrazovani, nemaju vlastite kulture, nemaju postovanja ni prema cemu, i nisu u stanju komunicirati i sa kim izvan svog mentalnog sklopa, cak i ako govori engleski.


Australske laži

Kao svaki totalitaran sustav, i Australija ima svoje parole, koje se redovito blebecu u Murdoch medijima, i drže populaciju u konstantnoj zabludi i sprijecavaju je u razvoju.
Evo popisa nekih najiritantnijih parola:
- Australija je bogata (rudom, od koje profit ide medjunarodnim korporacijama)
- Australia smart country (laž, kvaliteta obrazovanja je jadna, a mladi polupismeni, jedini uspješni studenti su stranci, mahom iz Kine i Indije)
- Melbourne most liveable city (laž, nazadan i nefunkcionalan javni prijevoz, raspršen grad kojim je moguce tumarati jedino automobilom, preskupe usluge, fluoridizirana voda, gotovo nikakav kulturni i nocni život, opsjednutost kažnjavanjem i uvoz droge)
- Melbourne friendliest city - još jedna glupost objavljena od agencije koju placa lokalna turisticka zajednica i objavljuje u novinama glumeci "nezavisnost"
- Australia - rice bowl of China (fascinatna laz prodana tako da se Aussiji osjecaju kao da nesto zaradjuju - kinezi i korejci su planski kupili farme i okruzili australske farmere, organizirali proizvodnju hrane i kontinuirani transport nazad za Aziju - dok rasizmom obdareni australski farmeri nemaju pristup trzistu, ne zaradjuju i placuci traze pomoc od vlasti - zasto nemaju pristup? - zato sto su rasisti koje ne interesira tudja kultura, a sad su se nasli u manjini, i definitivno izgubili na vlastitu teritoriju)
- broj pobijenih Aboridzina - najnovija istrazivanja govore o minimalno 3 milijuna ubijenih (sto je vjerojatno jos uvijek nista, obzirom da su naseljavali cijeli kontinent i govorili oko 1300 jezika).
- "otkrivanje" od strane Jamesa Cooka - kako onda da je pronadjeno toliko kineskih grobova, koji su godinama prije engleza kopali rudu u Australiji, ne dolazeci ni u kakav sukob sa Aboridzinima?
- najvisi standard na svijetu (idealna fraza za ekonomski nepismene ljude, koji nisu u stanju staviti troskove, i sve ostale faktore u racunicu)
- fair go - da, fer su dok im dozvolis dominaciju, ako nema dominacije, e onda cemo biti nasilni, a ako to ne mozemo, onda se durimo.
- medicina, voda, psihijatrija, zakoni - sve napravljeno da pravi profit, truje i polako ali sigurno, otudjuje i ubija.


Australska istina (2014)

1. Over-consumption with unproductive household debt at $1.6 trillion (NAB CEO).
2. 63% of aussies are overweight or obese (ABS).
3. Highest per capita drug use in the world (news.com.au).
4. Suicide is the leading cause of death in Australia for men under 44 and women under 34. There are 6 deaths by suicide a day and an estimated 180 attempts per day (lifeline.org.au).
5. Alcohol abuse costs about $15 billion per year. The greatest cost of alcohol is productivity at about $6 billion lost per year. Dealing with drunks makes up nearly a quarter of police incidents (aic.gov.au).



slika gore - ograda na West Gate Bridge, namijenjena sprijecavanju samoubojstava, u stilu materijalistickog zapadnog drustva koje ne vidi uzrok, neko samo panicari oko posljedica.

Hrvati i ostali Balkanci

Razlicite generacije, no, uz casne izuzetke, kompatibilni sa nakaznim vrijednostima sustava, obzirom da su vecinski konzervativni socijalisti.
Dobro idu uz "australski san" imanja kuce - zbukanje, kosenje trave i slicne gluposti postavljene na pijedestal smisla zivota.
Poturica je redovito gori od turcina.
Od predratnih useljenika, preko ustaske imigracije, do jugoslavenskih imigranata 80ih, izbjeglica 90ih do najnovijih izletnika ponesenih idejom da ce naci dobrog gospodara koji ce prepoznati njihovu potrebu da se dokazu svojim skolovanjem i zeljom za pokornim sluzenjem zamisljenom raju na Zemlji.

Od ljudi kojima je Austrougarski zatvor ideal drustva, ni ne mozes ocekivati da rade ista drugo, vec da nesvjesno traze gospodara, cija neljudska/neprirodna pravila se treba postovati, da bi dobio komad sira i tapsanje po ramenu.
Otud ono "jel ima posla u Australiji?"

Lijepo je gledati transformaciju ljudi koji pocnu kuziti kojoj su propagandi bili izlozeni kod kuce i kad im se okice pocnu otvarati.





" U svetu postoji jedno carstvo,
u njemu caruje drugarstvo.
U njemu je sve lepo u njemu je sve nezno,
U njemu se sve raduje!

U njemu je sve lepo u njemu je sve nezno,
U njemu se sve raduje!

Tamo su kuce od cokolade,
Prozori su od marmelade
Tamo svako radi ono sta hoce
Tamo raste svako voce.

U svetu postoji jedno carstvo
U njemu caruje drugarstvo
U njemu caruje drugarstvo ..."


Socijalisticki mentalitet motike i prekovremenih sati dobro nalijeze u Australiju.
Mozda vise i ne, posto je ekonomija pukla kao bundeva ;-)
Muljati, brbljati i musti socijale i penzije, jer sustav je Bog otac, i oslobadja ih osobne odgovornosti u životu.
Al kad izda, onda je opako.
Neki smrznuti u vremenu u kojem su dosli.
Rrezultat su djeca, poluaustralizirana, na koju utjece lose skolstvo i okolina, i cinjenica da roditelji nemaju vremena, i time ih pretvaraju u sebicne male zombije nesposobne za suvislu komunikaciju, ali sposobne za gledanje osobne i uske koristi u svakoj situaciji.
Prepoznatljivi po nesposobnoscu stvaranja kompleksnijih recenica i strahom izlaska iz sustava.




slika gore: Svijet nakon medijske propagande u Hrvatskoj
Plavo - SVIJET
Bijelo - Ne-SVIJET, ljudozderi i crna rupa


Australski san

Najveca moguca glupost ikad osmišljena i prodana nesvjesnim robovima. Sagraditi kucu. Prijeci 15000 km da sagradiš kucu u praznoj zemlji i otplacuješ je cio život.
Prije bih rekao seljacki san.
Cudo jedno da takav san nemaju vladari.
Njima je san da ovakvih sanjara ima sto vise.



Kreditne kartice i osiguranja

Vrhunac prevare. Prvo sve inflatira do komicnosti, onda im uvališ kreditne da ekonomija ne stane, a da ih još više zarobiš, a onda ih uvjeriš da im za sve treba osiguranje, pa onda zaista pocnu vjerovati da je život stakleno zvono i da su rizik i kreativnost zlo?esti. I tako se osiguraš da se oni ostati robovi dok im grobar pred peta sa lopatom ne zaklepeta, a tebi stalan izvor prihoda.
Onda oni pocnu lupetat takve ljigave mantre tipa "have a happy and SAFE New Year". A ne vide da ta sigurnost carolijom nestane kad ih se treba oderati. A moraju biti SAFE jer su u vlasnistvu drzave,
Opsjednutost sigurnoscu sasvim dobro ide uz pederski pogled na svijet i zene koje su kao muskarci, i muskarce koji su poput zena.


Australski zakoni

Fasistoidni zakoni nisu primjer zakona i reda, za kojim zude mnogi, austougarskom opsjednuti balkanski kmetovi, zeljni gospodara i mirne farme na kojoj ce moci mirno pasti travu i biti muzeni njezno - vec cisti primjer dominacije i ponizavanja ljudskog bica i tretiranja istog kao malog djeteta.
Od turanja ruznih anglosaksonskih njusci u casu, da vide sto pijes, preko besmislenih zabrana, zakona i zastrasivanja.
Srecom, glavom u svijetu pravila, nisu kao americka nasilna i brutalna policija, vec se i sami boje zakona i pravila, pa se redovito uplase i zaseru, kad pokazes kicmu, stanes na vlastite noge, i pokazes neposluh.
Dobro za sve ljude s kicmom.






Australska hrabrost

Prakticira se od rane mladosti, od bullyinga slabijih u školi, svakog razlicitog, do kritiziranja onih koji ne pricaju redneck engleski u javnosti, a posebno tko prica na drugom jeziku. Pošto generalno anglosaksonska hrabrost ima 3 faze, užitak je namjerno ne govoriti njihov rednex english, jer ih to ocigledno proždire iznutra, a boje se reagirati, ako nisu u masi.

3 faze hrabrosti:
- kad nas je više, ubijamo, otimamo i ponižavamo
- shvacanje da se drugi dogovaraju i komuniciraju, a mi zaostajemo
- placemo jer smo ispali iz igre, i jer nitko ne želi imati posla s nama

Kukavice, i to u svakom podrucju.


Pravni sustav

Pravni sustav, naravno nije napravljen za ikakvu pravdu, vec da odrzi dominaciju, i da covjeka drzi ponizenim, us tanju posvadjanosti sa sobom i svijetom, i obiteljsku jedinicu slomi.
Bolje ne imati posla s njima nikada i nikako.
Ukljucivsi policiju, kojoj je zadatak skupljati novac za propadajuci financijski sustav.
Sreca da ima dovoljno svjesnih i inteligentnih ljudi koji se aktivno bore protiv ovakvog oblika maltretiranja.



Korisni linkovi

Ovi linkovi ti pomazu da shvatis da nisi sam u Orwellovskoj kreaciji, i da se dobro nasmijes:


I hate living in Australia

Is Australia POLICE/NANNY state?




Let's do a test.

How many positive attributes does an Aussie have? Can anyone think of any?

They cannot be describe as "warm-hearted".

They cannot be described as friendly and sociable.

When was the last time an Aussie invited you out and offered to pay?

When was the last time an Aussie even offered you a cigarette or a cup of coffee?

When was the last time you struck up a conversation with an Aussie by chance on the street?

When was the last time you even had a genuine conversation with them?

When was the last time your Aussie neighbor did a kind-hearted gesture for you?

When was the last time you socialized with them?

When was the last time any of them made you laugh and happy?

When was the last time they caused you spontaneous joy?

When was the last time they did anything for you without reward or ulterior motive?

When was the last time they did anything to you to ease your suffering or bring joy to your life?


..................


The Yes's of the Anglo-Australian culture:

1. Unsentimental and unemotional = Yes
2. Limited culture = Yes
3. Does not make passes at women and does not flirt with them = Yes
4. Does not open the front door and invite anyone for 'Tea and Chatting' = Yes
5. Does not say a word to anyone inside of a bus or a train etc. = Yes
6. Cold and Distant = Yes
7. Arrogant and thinks highly of itself = Yes
8. Hates anyone who is different = Yes
9. Intolerant of other cultures = Yes
10. Lacks Passion and Fire Latin Style = Yes
11. Speaks the English language poorly = Yes
12. The speaking accent is revolting = Yes
13. Suffers from and identity crisis = Yes
14. Is jealous and envious of other cultures = Yes
15. Suffers from an inferiority complex = Yes
16. Hates compliments and never gives them either = Yes
17. Incapable of changing into a better human being = Yes
18. Cannot remove its 'Convict Heritage' from its consciousness = Yes
19. Insensitive, lazy and apathetic = Yes


...................

Propaganda - Edward L. Beynars



Ova knjiga je pisana 1928., i apsolutno je temeljno djelo za svakoga tko zeli razumijeti mehaniku i tehnologiju medijske i politicke (a i religijske) propagande, koja je temelj sveukupne manipulacije zapadnih drustava.
Naravno, propaganda moze biti koristena u pozitivne i negativne svrhe, no, u slucaju zapadnih socijalnih demokratskih drustava, iskoristena je gotovo u potpunosti u svrhu otudjenja covjeka od prirode, sa kratkorocnim rezultatima.
Beynars je otac kovanice Public Relations i njegovo je djelo skup temeljnih principa koje koriste Zapadne elite za manipulaciju svojim stanovnistvom.

Knjiga je prosirena po internetu u pdf formatu i besplatna je, preporucujem je svakom tko se zeli odreci uloge potrosaca i postati slobodan covjek.




Manipulism and the Weapon of Guilt: Collectivism Exposed - Mikkel Clair Nissen




Izvanredno djelo danske autorice, koja je probila propagandu skandinavskih drustava kao i zemalja Commonwealtha, proucavajuci 20 godina kolekivisticko ludilo socijalnih demokratskih drustava, dehumanizaciju njihovih stanovnika i neminovno ekonomsko potonuce.

Takva drustva imaju zajednicke karakteristike:
- ljevicarski kolektivizam (ovisnost) nasuprot desnicarskom individualizmu (nezavisnosti)
- nisko osobno samopouzdanje nasuprot visokom osobnom samopouzdanju
- ljevicarsko nametanje ideala za zadovoljavanje sebicnih interesa na druge nasuprot osobne motivacije i prioritizacije individualnih osobnih interesa
- sterilno zadovoljstvo, nasuprot aktivnom nezadovoljstvu i stvaranju osobnih rjesenja
- izbjegavanje osobne odgovornosti, nasuprot ohrabrivanju osobne odgovornosti.

Nepisana/pisana pravila unutar takvih drustava su slijedeca:
- nemoj preispitivati/kritizirati drustvo, gradjane ili strukturu drustva
- nemoj izrazavati svoju jedinstvenost kao osobe
- nemoj izrazavati individualnost
- nemoj pokazivati samopouzdanje
- nemoj pokusavati educirati druge

Takva drustva redovito stvaraju odrasle ljude koji pate od osjecaja inferiornosti i patoloskog narcisizma i da prikriju te osjecaje inferiornosti, odrasli kolektivisti kreiraju patolosku iluziju socijalne jednakosti - da bi svi ljudi trebali biti tretirani na isti nacin - kao izgovor da ometaju druge u individualnom razvoju.

Takve osobe redovito imaju potrebu u drustvu zrelih i jakih osoba ometati, uznemiravati, omalovazavati i ponizavati, drugim rijecima “ako se ja osjecam jadno, trebao bi i ti“.

U demokratskim socijalnim drustvima, kolektivizam je stanje kreirano od strane slabica, u kojem niza klasa siri svoj utjecaj smanjujuci samopouzdanje svih ostalih. Rezultat je beskonacno negiranje individualnosti, tako da osobe, toliko oslabljene, postaju gonjene osobnim ostecenjima, najcesce psihopatijom i narcistickim osobnim poremecajem (NPD- narcisstic personality disorder).

Psihopatija se vidi na mnogo pokvarenih nacina - Makijavelisticka egocentricnost, patolosko laganje, manipulativnost, povrsni sarm, proracunatost za iskoristavanjem drugih, nedostatak empatije, grandiozna slika o samom sebi, kao reakcija na stvoreni kompleks inferiornosti, neprihvacanje osobne odgovornosti, prebacivanje krivice na vanjski svijet.

Upravo zbog toga su zapadna demokratska drustva u osnovi komunisticka, stvarajuci licnosti karakteristicne za komunisticka razdoblja povijesti.

Naravno, nakon ekspanzije takvih drustava, logicna posljedica je ekonomski slom, kad vecina populacije postane izmanipulirana nesposobna masa, u nesretnoj vezi sa drzavom i kolektivnom laznom slikom o sebi.

7 karakteristika patoloski narcisoidne osobe (po Hotchkinsu):
- besramnost (nesposobnost procesiranja srama na zdrave nacine)
- carobno zamisljanje (vide sebe kao savrsene, uz pomoc iluzija i distorzija)
- arogancija (ponizavanje, ismijavanje drugih, da bi se napuhalo ovisnicko i inferiorno JA)
- zavist (pokusaj minimiziranja drugih da bi se superiornoiscu izlijecio inferiorni kompleks)
- pravo (ocekuju razna prava, koja, ako su im uskracena, smatraju napadom na svoju superiornost, a napadac se oznacava kao “cudna“ ili “komplicirana“ osoba - opiranje njihovoj volji je narcisticka povreda koja potice narcisticki bijes)
-iskoristavanje (nedostatak empatije i iskoristavanje drugih za svoje uske interese)
-lose granice (narcisticka osoba ne vidi granice izmedju sebe i drugih, drugi su nastavak narcisticke osobe i ocekuje se od njih da zive prema ocekivanjma narcisa)

Dok kolektivist ne prozivi iskustvo individualnog zivota u inozemstvu kroz niz godina, i na taj nacin dobije mogucnost usporedbe sa drugim kulturama, stilovima zivota i ponasanja, on nema mogucnosti saznavanja razlika i zivi u apsolutnom neznanju. Takvi ljudi su nesvjesni drustvenog pritiska, kao i svojih osobnih kompleksa inferiornosti koji ih cine poniznima i poslusnima. Te osobe ce jednostavno podsvjesno reagirati kada su drustvena pravila prekrsena ili ugrozena istinom.

Karakteristike slobodne osobe:
- prihvaca neprihvacanje okoline, propitkuje drustvo, gradjane i strukturu drustva
- prihvaca jedinstvenost svake osobe
- prihvaca individualnost
- prihvaca snagu
- prihvaca osobnu sigurnost
- prihvaca znatizelju




Mulitikulturalizam

Multikulturalizam je apsolutna laz, u biti to je NE-KULTURALIZAM.
Ne postoji, po definiciji, jer je svaki tracak iskrene kulture u Australiji pazljivo odstranjen.
Novi Svjetski Poredak je, u biti, Novosvjetski poredak - podrucja ociscena od nekadasnjih populacija i kultura, i umjetno stvorene nova drustva bazirana na neprirodnim vrijednostima.
Ljudi koji su si dozvolili da ih se preprogramira su otudjeni od svoje izvorne kulture (bila ona dobra ili losa), a zauzvrat preuzeli plasticne vrijednosti drustva osmisljenog da ih se iskoristava.
Multikulturalizam je samo kulisa, izrazena u sarolikosti, restoranima i slicnim manifestacijama, sto je apsolutno dobra polazisna tocka za zrelu osobu, no za sistemski unistene jedinke samo dvodimenzionalni hologram koji ne razumiju.

Kultura ne postoji.
Postoji samo sluzenje sistemu, i zivot u rupama koje sistem ne pokriva, to je sve.
Taj zivot moze biti relativno bogat, no za zrtve sistema je izuzetno siromasan, jer nemaju emotivnih, socijalnih i kreativnih sposobnosti ispuniti si vrijeme koje im sistem ne pokriva. Otud dolazi zivotni stil alkoholiziranja i gledanja televizije.

Vecina australaca kao da pati od Stockolmskog sindroma, koji se definira kao ovisnicka veza izmedju agresora i zrtve, pri cemu zrtva ne zeli prekinuti emotivnu vezu sa agresorom (u ovom slucaju drzavom).
Wikipedia - Stockholm syndrome



Kulture niskog i visokog konteksta


Wikipedia - HIGH AND LOW CONTEXT CULTURES







Stav i preostalih 20%

Jedini ispravni stav koji sam ja mogao stvoriti, u skladu sa svojom osobnoscu je - iskoristiti ih do maksimuma za svoje ciljeve, iskoristiti njihovu putovnicu, i ista zaradjeno potrositi na zemlje i ljude koji su vrijedni moje paznje, a to definitivno nisu kartonska lica raspadajuceg sustava.

Iskoristiti drustvo manje od 20% pametnih ljudi, koji su naletjeli tu (jer su se mnogi moji prijatelji vratili nazad u svoje lokalne zemlje, bile one Sudan, Pakistan, Indija, Kolumbija) i pokupiti sirinu znanja i emocija koje ti ljudi nose u sebi.

Sve sto valja u trulom drustvu, nalazi se u skrivenim nishama - male, slatke ljepote, kvalitetni ljudi, dobra mjesta za izlazak i male, inteligentne ideje i biznisi, kojima se ljudi bave.

Jer zivot i svijet su puno siri od onoga sto te uce u skoli i na televizoru ;-)








- 08:44 - Komentari (13) - Isprintaj - Zasebno

30.05.2014., petak

Njena stvarnost : mit, činjenica, mogućnost

Iz bogate baštine naše izuzetne, meni najdraže blogerice Roseline izdvajam ono što nam je ostavila u svojem poslijednjem napisu u ovoj blogosferi, kao svoju viziju, svoju poruku iz Budućnosti u kojoj je Sada ...



Litvanska naučnica Marija Gimbutas tvrdi da je nekada postojala kultura koju je ona nazvala Starom Evropom. Njeni pripadnici obožavali su princip Boginje, a iza sebe su ostavili predmete koji svedoče o miroljubivoj, "ženskoj" verziji civilizacije.

objavljeno u časopisu Lovesens


Dvadeset godina od smrti naučnice i jedne od vodećih arheologa, Marije Gimbutas (1921-1994), povod je da se podsetimo njenih ideja. Gimbutas svakako nije spadala u "obične" arheologe, na čije je neodobravanje neretko nailazila. Zamerali su joj da je previše slobodna u interpretacijama naučnih podataka, dok je ona svoje kolege smatrala previše krutim.

Marija Gimbutas je bila svestrana osoba, sa velikim znanjem ne samo iz oblasti arheologije, već i etnologije. Doktorirala je arheologiju 1946. na Univerzitetu u Tibingenu, potom je emigrirala u SAD, gde je provela neko vreme kao istraživač na Harvardu, da bi konačno 1963. postala profesor Evropske arhelogije, na U.C.L.A. univerzitetu u Los Anđelesu, gde je predavala skoro do kraja života. Njene najpoznatije knjige - "Boginje i bogovi Stare Evrope", "Jezik Boginje" i "Civilizacija Boginje", prikazuju sliku drugačije neolitske Evrope, koja se kosi sa tradicionalnim pogledom na praistorijska društva.

Gimbutas je tvrdila kako nam brojna arheološka nalazišta u Evropi, naročito na Balkanu (uključujući i ona vezana za Lepenski vir i Vinčansku kulturu), govore o postojanju Stare Evrope, civilizacije koja je cvetala između 6500. do 3500. godine pre naše ere. Evropa je u tom dobu uživala u miru, dok su umetnost i kultura bili posvećeni obožavanju Boginje, univerzalnog majčinskog i ženskog principa rađanja, stvaranja i plodnosti celokupnog sveta. Do ovakvog zaključka Gimbutas je došla na osnovu brojnih figura, za koje je ona smatrala da su posvećene Boginji, kao i na osnovu odsustva oružja i drugih arheoloških podataka koji bi ukazivali na ratove.

Prema Mariji Gimbutas, ideja da je rat deo civilizacije i da je neizbežan u kompleksnim društvima, bila je pogrešna. Zbog tog pogrešnog stanovišta, kulture neolitske Evrope uglavnom su posmatrane kao zametak nečega, odnosno kao nerazvijena društva sa nejasnom i nerazrađenom religijom i socijalnim odnosima. Gimbutas je tvrdila upravo suprotno. Inspiraciju u njenoj viziji mirne neolitske, "ženske" Evrope, našli su mnogi: feministkinje, umetnici, ekolozi i razni duhovno usmereni ljudi.


Ne vladavina, već obožavanje žena

Gimbutas nije zastupala ideju da je društvo u doba njene Stare Evrope bilo matrijarhalno, što bi bilo samo suprotno od patrijarhalnog, odnosno vladavine muškaraca. Žene, tvrdila je ona, nisu "vladale", već su imale posebno, centralno mesto u kulturi i društvu. Ljudi su, prema Gimbutas, živeli u harmoniji: žene su upravljale hramovima i zato imale glavnu ulogu, dok su se muškarci bavili fizički zahtevnijim lovom, građenjem kuća i plovidbom.

Poljoprivreda je bila glavna delatnost, a između zemlje i žene, odnosno Boginje, stavljan je znak jednakosti. Boginja je, budući da je simbol života, bila prisutna svuda: u ljudima, životinjama, biljkama i celom svetu. Njene umetničke predstave su zato raznolike, ali samo predstavljaju različite aspekte istog principa. Najtipičnija je predstava Boginje sa preuveličanim polnim karakteristikama žene: grudima, zadnjicom i vulvom. Ovo, međutim, nije bila praistorijska pornografija, već simboličko naglašavanje plodnosti.

Mnoge figure Boginje predstavljane su kao životinje ili sa životinjskim maskama na licu, kako je to tumačila Marija Gimbutas. Na primer, mnoge pronađene figure iz ovog perioda imaju lica sa ptičijim kljunovima, jer su ljudi, posmatrajući ptice kako se neumorno brinu o potomstvu, u njima videli oličenje Boginje. Medved, odnosno medvedica, čija je zaštitnička predanost mladuncima veoma poznata, bio je drugi simbol Boginje - zato imamo niz figura sa medveđim karakteristikama na licu, a pojedine i sa detetom (mladuncem) u naručju.

Veoma su retki prikazi individualnih ljudi, bez maski, što upućuje na to da u ovom društvu nije bilo nadmetanja i posebnih ličnosti koje bi se izdvajale: bilo je to društvo jednakih neindividualaca. Nema pojedinaca koji su sahranjeni bogatije od drugih: sahranjivanje je bilo vrlo jednostavno, u skladu sa verovanjem u cikličnost života. Polaganje u zemlju je značilo vraćanje u matericu Zemlje i nov začetak.


Vizija drugačijeg sveta

Treba imati u vidu da su ove interpretacije izazvale negodovanje kod mnogih njenih kolega naučnika. Smatrali su da je nemoguće brojne i veoma raznolike figure iz ovog ogromnog vremenskog perioda i sa prilično velikog prostranstva Evrope, proglasiti sa takvom sigurnošću za predstave jedne jedine Boginje i na osnovu toga izvlačiti precizne zaključke o tome kako su ljudi živeli i u šta su verovali.

S druge strane, Gimbutasovu niko nikad nije u potpunosti odbacio kao irelevantnu naučnicu: jer njen doprinos arhelogiji je ogroman. Njena "Kurganska hipoteza" o praindoevropskoj domovini u Pontijsko-kaspijskoj stepi je i danas dominantna među naučnicima. Ono što joj je zamereno je to što se kao naučnica "drznula" da tamo gde nedostaju "konkretni" podaci koristi imaginaciju i stvori jedinstvenu viziju, kao i veliko poznavanje folklora.

Ta vizija je u suprotnosti sa onim što se danas očitava kao skup vrednosti naše civilizacije. Ali baš zato je uzbudljiva sada, kada sve više ljudi sumnja u te vrednosti. Možda Stara Evropa nije nikada ni postajala u takvom obliku kako ju je opisala Marija Gimbutas, ali ipak ne možemo da se ne divimo ljubavi potencijalnih Starih Evropljana prema Zemlji, prirodi i životu. Sve su to osobine koje su nam potrebne u današnje vreme ekološkog kolapsa, ratova i preterane individualnosti.


Kurganska hipoteza

Do velike promene, prema teoriji Marije Gimbutas, počelo je da dolazi počev od 3000. godine pre naše ere, kada su na teritorije miroljubivih starih Evropljana, koji su obožavali Boginju-Majku-Zemlju, počela da upadaju indoevropska plemena, koja su obožavala solarno, muško božanstvo, odnosno oca. To su bila patrijarhalna, izrazito hijerarhijska i ratnička plemena na konjima, koja su brzo prevladala.

Potvrda ovoj teoriji, govorila je Gimbutas, jesu brojni ostaci oružja koji se od ovog vremena pojavljuju u arheološkim slojevima. Promena je bila korenita. Obožavanje Boginje otkrivalo je verovanje u cikličnost vremena, u kojem se smenjuju rođenje, smrt i ponovno rođenje.

Indoevropski koncept vremena je linearan: osoba nakon života prelazi u zagrobni život. Indoevropljanin se plaši smrti i u njoj vidi prekid, dok je u kulturi Stare Evrope obožavanje Boginje obezbeđivalo sigurnost da se život neprestano obnavlja u neprekidnom ciklusu života i smrti.

~

" Što učiniti nakon čitanja ovog članka i nekoliko knjiga autora A.P.Kezelea na tu temu...? Da li je dovoljno osloniti se na postojeće dokaze koje brojni kolege arheolozi pokojne Marije Gimbutas smatraju nedovoljnima da bi podržali njenu teoriju o postojanju stare civilizacije koja nije bila hijerarhijski i ratnički nastrojena...?
Možda nam je duboka čežnja za postojanjem takve -manje ili veće- civilizacije preduboka a da bi se predali kompletnoj sumnji i odbacivanju te teorije.
Nije li sama naša čežnja određeni dokaz da je ljudima miroljubivost i jednakost u odnosima prirodna u najmanju ruku kao i sposobnost za ratovanje?
...možda je vrijeme da razbistrimo za čim toliko čeznemo, da krenemo raskopavati naše unutarnje slojeve koji skrivaju tko zna kakvu urođenu sklonost razvijenijoj ljubavi i ljepoti, i učinimo prve korake prema drugom dijelu stvarnosti koja može biti i jeste drukčija od ovog jednog njenog lica koje poznajemo." ( ... pita se Roselina )

za Novu Politiku odabrala: catwoman


- 00:51 - Komentari (7) - Isprintaj - Zasebno

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2016  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29            

Veljača 2016 (1)
Lipanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (3)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (6)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (15)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (6)
Lipanj 2011 (9)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (8)
Ožujak 2011 (10)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (3)

Opis bloga

Linkovi

Narode probudi se!

Tekstovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se