sdrugestrane

srijeda, 13.02.2013.



"najgori način da ti netko nedostaje je da sjediš pored njega
i znaš da ga nikada nećeš imati."
marques





vraćajući se večeras
natovarena emocijama
(uvijek istim kad se vraćam od njega),
plakala sam i nije me bilo briga da li me tko vidi.


dok sam sjedila pored njega,
izbrisana za sve drugo,
za svu svoju stvarnost i sve važne stvari
utapala sam svoj pogled u te oči
i slušala što mi govore ta usta.


ti trenuci u kojima si pripadamo toliko su kratki
i već na odlasku mi nedostaju.
obuzme me tada beznadna potreba i strašno nedostajanje.
prebrzo opet postajemo dva različita planeta
u prostranstvu vremena i mnoštva


ne smijem, znam to dobro,
vjerovati tim očima, usnama, rukama, što god da mi govore.
ne smijem ništa očekivati, niti pretpostavljati,
već samo uhvatiti te trenutke kao slučajno ulovljenog leptira
kojeg već slijedećeg trenutka puštam da odleti u slobodu.







- 00:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 05.02.2013.





sve što radimo
sve što smo odabrali
čemu se prepustili
sve nam se jednom vrati da se time suočimo
kao s svojim likom u ogledalu.

ništa nam nije oprošteno
ništa zaboravljeno
sve se jednom vrati i sjedne svom
težinom na nas

jednom mislimo da smo nagrađeni pukom srećom
i zaplovimo njenim jedrima pučinom
poletimo njenim krilima nebom
surova i ružna strana života dočekat će nas ubrzo
kao njena suprotnost, kao neminovni kontrast.

taj slijed koji se izmjenjuje
ti naši postupci i posljedice
to plaćanje
to vraćanje
ti udarci

jesmo li odgovorni baš za sve što nam se događa?












- 22:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se