sdrugestrane

subota, 26.01.2013.

dubine



"to je klasik, zar ne, kiklopi, vuk ili vještica koja te želi pojesti, to nas uvijek straši ili golica,
to biće koje je uvijek gladno našeg tijela i koje ni najmanje ne zanima naša duša.
naravno, moramo kazniti te naše grabežljivce, kopamo im oči, punimo im trbuhe kamenjem ili ih guramo u vlastitu
peć, ali oni su nam najmiliji neprijatelji, grozimo ih se i volimo ih, a zašto i ne bismo, kad nas smatraju
toliko slasnima, kad ih zanima samo naše meso i živo im se fućka za našu tajnu nutrinu?"

m. cunningham - u smiraj dana









sami smo na svijetu, nesavršeni i nedostojni, ali u stalnoj potrazi za savršenstvom i vrlinama.

- 00:27 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.01.2013.









kroz te bijele mutne pejzaže koračam uobičajenim korakom
slijedim svoje stare ugažene stope.
ne bojim se da ću se izgubiti u tom bijelom zidu koji se stalno odmiče.

mirno i plitko dišem i ne govorim puno.

koračam dobro poznatim putevima bez uzbuđenja i iščekivanja.
ne tražim horizonte ni u kojem smjeru.
samo se prisjećam svih svojih pogleda u daljinu.

koliko će dugo trajati ovo zataškavanje i prikrivanje stvarnosti?








- 19:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.01.2013.

okružena bjelinom jutros



























- 23:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.01.2013.

riječi, glazba, čežnja...večeras






















ne pišem više mnogo kao nekad.
ne izlaze riječi iz mene više s onom lakoćom.
puštam neka bude tako.


slušam glazbu večeras.
slušam "svog" talijana, jako ga volim slušati.
ne razumijem njegov jezik, ne razumijem o čemu pjeva.
ali u njoj ima nešto što prepoznajem..
što je tako blisko ...
u tom glasu,
u tom kretanju zvuka,
klizi i teče kao što su i moje riječi tekle iz mene.

slušam
kao da pjeva moje riječi i o svemu što sam pisala i osjećala
i još uvijek osjećam.

slušam
moje tijelo i srce kao da zajedno plešu u ritmu te glazbe
osjećam na koži svaku notu
svaki zvuk i drhtaj tog promuklog glasa odjekuje negdje duboko unutra.

uhvati me čežnja, duboka i teška
i obuzme me želja da potrčim
da preletim ulice i trgove
da pozvonim na jedna vrata i kažem:
evo me k tebi...
zauvijek.


- 19:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se