sdrugestrane

četvrtak, 15.11.2012.

na povratku


vraćajući se kući, nisam osjećala ni krivnju ni grižnju.
koračala sam opustjelim ulicama s slušalicama na ušima
slušala i pjevala svoju najdražu pjesmu,
zvjezdano me nebo slušalo.
plesala sam sa svojom sjenom neki živahni ples,
noćne su me lampe pratile svojom svjetlošću.

sve može biti jednostavno i lako u našim životima ako to dozvolimo, pomislim.
sve je tako kratko i nestalno na ovom svijetu,
ima svoju putanju i svoju neminovnost.

ako je ono od čega se ne možemo obraniti
baš ono što tako dugo i ustrajno branimo i održavamo živim,
razmišljam,
onda to vrijedi sveg rizika, svih strahova
svih boli i ožiljaka,
vrijedi svježih rana koje će nastati.

treba li sačuvati to što nam umiruje čežnju i žudnju
i daje ovu bistrinu pogleda, lakoću koraka,
pitam se?

odgovoraju mi svojim kimanjem grane drveća,
koje s lakoćom i mirom svake jeseni svoje lišće prepuštaju vjetru i zemlji.



















- 00:08 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 07.11.2012.



























nije jesen ništa novo, već je toliko puta obojala puteve i grane.
a opet je tako neponovljiva i posebna.




- 00:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se