sdrugestrane

utorak, 21.02.2012.






<







na trenutak, naši nam se životi čine poput slobodnih scena, jedna kraj druge, kao tanki, nesigurni i jako lagani listovi
koje nosi bijesni i bezosjećajni vjetar vremena.

e sabato






- 00:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.02.2012.

blog stranica uklonjena, ime promjenjeno ili je nedostupna




@deni kamino : rečeno mi je tako da sam luda ako se ne možeš pomiriti sa onim što te nrazdiore-poludila si sve pet neću ni pisati više. 16.02.11.17


u mom prošlom postu, to je bio komentar @deni kamino. posljednji.
njen blog sam nedavno otkrila, bile su te pjesme, proza, nešto tako,
bilo je u tome nekih emocija, snažnih i teških, ponirale su nekuda dolje,
u neke dubine u kojima se nalazimo, susrećemo, prepoznajemo.
i napisala sam nešto tako u svom komentaru kod nje.


na njenom blogu sada piše: blog stranica uklonjena, ime promjenjeno ili je nedostupna

i ponovo čitam to što je mi napisala i kako je napisala, i mislim u kakvom je stanju bila dok je to pisala.







imala je mačku, i mačji blog. kako mačka vidi nju i doživljava život s njom.
i ja imam mačku. bila je bolesna, sad je dobro.

prošlo je nekoliko dana, ja mislim o denikamino i mislim o tome što joj se dogodilo.

tako je to u ovom svijetu
blogosvijetu
jednim pokretom prsta nestanemo sa scene,
hoće li itko to uopće primjetiti?


- 11:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.02.2012.



update o ljubavi na dnu stranice:













ljepota ovog trenutka, ovih sati i ovih dana

znam da je prolazno
znam da će za koji dan biti sve prljavo-sivo
i onda će nestati svega
sve te bjeline čistoće i tišine.

tako je sve krhko i prolazno,
boli me ta kratkotrajnost ljepote
i prolaznosti drugih stvari
svega do čega mi je stalo.

sve prođe

i snijeg i ljubav i život

želim se uhvatiti za ovaj trenutak
ne ispustiti ga iz ruku,
želim da ostavi neki trag na meni.

znam da će na kraju ostati samo sjećanja.
ostati će negdje u meni trag ove zime
među svim ostalim zimama iz prošlosti.
ispremješane s njima, izgubiti će se u prolaznosti.

baš je tako i s ljubavima.


















update danas:

pisala sam o ljubavi, ne povodom sv valentina već povodom svoje velike ljubavi koja me pogodila nakon jedne druge velike ljubavi a sve to u vrijeme dok sam voljela svoju trajnu mirnu ljubav svog života.


puno svi ovdje pišemo o ljubavi.
- riječ koju svi razumijemo,
zastava kojom svi mašemo,
himna koju svi u glas pjevamo,
torta čiju krišku svi želimo,
nemoralna ponuda koju nitko ne bi odbio.

no o čemu se tu sve radi:
- o vječnoj ljubavi? abstraktnog li pojma. za nju sam čula iz literature..
- o mirnoj, tolerantnoj ljubavi, s puno razumijevanja i uvažavanja? to bi onda moglo biti neka vrsta drugarstva,
kompanjonstva, to ne može biti ljubav o kojoj pričamo.
- o strasnoj ljubavi i žudnji kad svaki djelić tijela vrišti od čežnje za predmetom žudnje? takva je ljubav tako intetnzivna
da ne može trajati više od nekoliko mjeseci ili koju godinu. kada se razotkrijemo i postanemo ono što jesmo, a ne
idealna slika, malo ostane od te silne ljubavi.
- o dugogodišnjoj bračnoj ljubavi gdje se sve zna i po navici čini, tako da se više ne treba ni slušati ni gledati ni boriti
jedno za drugo? ima li je tu više?
- o roditeljskoj ljubavi? o da, to je bezgranična, bezuvjetna i stvarna ljubav, i o njoj sve znam, ali o tome uglavnom ne govorimo u našim postovima, jer kao roditelji takvu ljubav ne dovodimo u pitanje.
- o prijateljskoj? volimo naše prijatelje i prijateljice, ali kad naiđe "ona" - ljubav, prijateljska se ljubav povlači u sjenu, dobro je došla, ali i nije tako neophodna.



sve ove gore navedene; sve ih znam, sve sam ih proživjela,
želim ih i vama


- 18:19 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 03.02.2012.



zima

ta ukočenost pejzaža
kad pogled utone u tu bijelo-plavu dubinu.
tišina je zimi, kad je snježno i hladno posebna
stvarno je tišina, kao da potiče onu unutarnju, našu vlastitu.
skroz nas tada obuzme neka sjeta.
i prošlost nas preplavi,
naše dječje oči opet kao nekad davno
gledaju kroz prozor u bjelinu.


....



trebali bi vremenom, kako nam odmiče, postajati sve pomireniji sa sobom i svojim različitostima,
trebalo bi ih znati postaviti na prava mjesta, tamo gdje pripadaju.

možda sam od onih koji su u vječnoj potrazi,
zato imam taj nemir u sebi?
a možda sam od onih koji više ne traže,
pa se sve odvija bez mog stvarnog izbora?

kadkad sam čvrsta, mudra, puna znanja o sebi i svijetu,
ali budem i nesigurna, neodlučna, zbunjena sobom i drugima.

sad, dok gledam kroz prozor u noć,
u tu bijelu koprenu koja je prekrila pejzaž i preobrazila ga u nešto novo i prekrasno
osjećam kako me obuzima mir;
u toplom sam i sigurnom prostoru, u sebi.


Photobucket


toluenu
- 21:05 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se