sdrugestrane

nedjelja, 22.01.2012.

update: danas



pojavivši se zauzeo je sav prostor
i istisnuo sve važno vrijedno.
dovoljno je bilo nekoliko riječi pogled
i ja sam bila uvjerena da sam mu posebna jedinstvena.
preplavilo me nešto veliko snažno.

(dugo je trebalo da shvatim da je to bio samo dobro uvježbana metoda
kojom lovac lovi svoj plijen).

sada osjeća da je izgubio taj prostor i svoju važnost
i želi sve nazad da sve bude kao prije.
želi biti gospodar mojih misli
objekt mojih čežnji snova žudnje
moja opsesija moja obuzetost.

ali ne može se samo grabiti uzimati posezati lomiti onog drugog
zahtijevati kontrolirati stavljati na mnoge kušnje.
očekivati uvijek istu reakciju na isti podražaj.


sve što činimo ostavlja traga i posljedice
nismo uvijek i zauvijek ono što smo jednom bili

tijelo i duša pamti govorim mu.

više nisam u vlasti
tvoga pogleda
tvoje želje
tvojih zahtjeva
kažem mu.


........


dugo je trajalo to odlaženje...
prisjećam se:


pod nemilosrdnim kapima kiše
ispod krošnji usred pustog parka
govorila sam govorila sam u spravu
pokoji prolaznik i vrapci bili su svjedoci
govorila sam
šutio je mislila sam otišao je
slušao je ali nije čuo
jer vidimo i čujemo samo ono što se slaže s našim svijetom
našom slikom o sebi i našom verzijom događanja
sve ostalo je napad kritika nerazumijevanje

iz mene je istekla plima riječi istekla sva povrijeđenost
sve misli s kojima sam vodila razgovore borbe nadmetanja

i rekla sam ne zauvijek ne
ispod krošnji u parku ispred prozora
dijelila nas je spuštena roleta
da je znao da sam tako blizu

otišla sam mirna lagana oslobođena

ništa me više neće vratiti k njemu

što god učinio


rujan 2010.


Photobucket


Photobucket



- 02:47 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 11.01.2012.





sve je opet postalo tako uzburkano.
kovitlac riječi i emocija kovitla se u ludom vrtlogu unutar nas.

taj vrtlog, poput nemani
čas bijesni i prijeti
čas kleči i moli.

stojim čvrsta, ali uzbunjena tom silom.

kako možemo biti gotovo besćutni kad nas sve prođe,
kad se zagledamo u lice ispred nas bez opijenosti i zanesenosti.

...

slučajni susret u gradu.

kaže moraš
kažem ne moram

kaže ne opiri se, igraš opasnu igru
kažem ne ne igram igru, zar želiš biti s nekim kome nije dobro s tobom?

kaže da, i tako hoću.


...
zid
sve se odbija od njega
što god rekla,
što god učinila.

i ne znam što još mogu učiniti,
kako se obraniti.


ni sa kime to ne mogu podijeliti.


Photobucket


Photobucket





- 19:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se