sdrugestrane

subota, 30.04.2011.




ušla sam opet u nju,
u svoju priču.
ušla sam svjesno, zakoračila hrabro, vrata su mi bila širom otvorena.
dočekana sam bez velikih riječi i praznih obećanja.
u očima je sve pisalo.
u djelima je sve bilo rečeno.

i ne znam što me čeka, u kojem će smjeru priča ići dalje.
i koliko će boljeti ovaj put
ali kao da sam se vratila u neko dobro poznato mjesto,
neki kutak svijeta koji postoji samo za mene.


.......

pakt


kad uspijemo pobijediti same sebe,
oboje svojeg sebe;
kad shvatimo da smo dva bića,
slobodna i smrtna;
tad prepustit ćemo se silama koja nas vuku jedno drugom.

jer ako se izgubimo u tom prevelikom svijetu
kako ćemo u toj nepreglednoj šumi pronaći opet naša stabla?

odlučim tada sklopiti pakt s svime što ne volim kod tebe,
i zbog čega odlazim,
jer ono što mi donosi mir s tobom nema cijene,
ono je zrak, voda i zemlja mome biću,
to je ono zbog čega se uvijek vraćam.
to su naše spone od kojih ne možemo pobjeći.

i eto, izdajem sebe i predajem ti svoj teritorij,
svoju kartu duše i tijela,
iscrtaj po njoj granice koje još moramo zajedno prijeći.



svibanj, 2010, http://sub-littera.blog.hr


........

pisala sam tada, predavala se kao ratnik koji gubi bitku.

sada se vraćamo jedno drugom.
kao pobjednici u svojim bitkama sa sobom i drugima.
što god da bude, neka bude,
ulazim u neizvjestan prostor, pun zavojitih puteva,
opasan i prekrasan.



Photobucket






update




http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/umro-argentinski-pisac-ernesto-sabato.html

http://www.blog.hr/print/id/1626085824/o-sudbini.html



- 18:04 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.04.2011.

"i oću sve sve…sve za svoj najljepši život , za sebe i ljude koje obožavam preko cijele glave, svijeta, svemira i nazad."

http://humoranetumor.com/

bile su zadnje riječi koje je napisala na svom blogu.

u jednom postu je rekla:
"i neću vam pisati o tim
stvarima, jer to ni ne morate znati i nadam se da nikad nećete…
morate samo znati da vam je jako lijepo i ne smijete to zaboraviti".


nema je više.
jedna zvijezda prestala je sjati.
ali ja osjećam njen sjaj još uvijek.
nikada neću zaboraviti njenu hrabrost, snagu i njen humor s kojima se hvatala u koštac s okrutnom neminovnošću.




Photobucket



- 23:32 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 26.04.2011.

za nekog




Svaki put kad sam osjetio bol, ja sam pokušao nekud pobjeći, u neko utočište u visokoj planini,
jer ta je planina bila neranjiva;
pokušavao sam pobjeći uvijek kad me je smeće počelo gušiti,
jer ta je planina bila prozračna;
svaki put kad me je prolaznost vremena mučila,
jer na toj je visini vladala vječnost.
Ali ljudska me je buka stalno dostizala,
provlačila se u međuprostore i izranjala iz moje vlastite nutrine.
Jer svijet nije samo vani nego je i skriven duboko u našem srcu.
I prije ili poslije, ta visoka nepotkupljiva planina ipak počinje sličiti na tužni kip, na bijeg,
jer svijet za koji smo odgovorni je ovaj ovdje: jedini koji nam nanosi bol i nesreću,
ali također jedini koji nam daje punoću postojanja, ovu krv, ovaj žar, ovu ljubav, ovo išćekivanje smrti.

Jedini koji nam nudi vrt u suton, dodir ruke koju ljubimo.

Ernesto Sabato



Photobucket



- 00:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.04.2011.

sretan nam Uskrs




Photobucket




- 14:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 13.04.2011.

6+1



opet nemir, dileme
odgovoriti
ne odgovoriti
javiti se
šutjeti.
ruka poseže za aparatom
pišem
brišem.

tolika podudaranja među nama na daljinu,
zazivanje jedno drugog.
a trebalo je biti gotovo već odavno.
sve je trebalo već odavno zaboraviti.


napisala sam lani u ovo doba:

"prije 6 godina dogodilo se nešto:
jedne su oči pogledale u moje nekako drugačije, dublje od drugih.
i nešto se dogodilo, neki potres svih osjetila izvana.
a još dublje bilo je pogođeno neko mjesto unutar mene same..
osjećala sam se, prvi puta u životu, odabranom za nešto veliko, posebno.
izvučena iz mase, prepoznata, vrijedna potrage.

pokrenulo se.
zaplovila sam lađom nepoznatim vodama.
dubinski uzdrmana, sve što je dotad imalo vrijednost i neupitno značenje
postalo je samo pozornica po kojoj sam se kretala
ustreptala, izbezumljena, željna, gladna, nestrpljiva,
zatvorena u svom tom ludilu, prikrivajući se od njih, svojih najdražih.

no svijet je mjesto u kojem srećemo razne ljude.
i te oči su skrivale štošta i polako se razotkrivale.
bliskost i svemirske daljine,
letovi prostranstvima i padovi u ambise
uslijedili su.
uzdizalo me i bacalo, zanosilo i lomilo.

i shvatila sam da sam usred priče koja ne može imati sretan kraj.
a kraj je nekad tako dug, kao da mu ni nema kraja.
i ništa ne znam;
svo znanje, iskustvo, pamet i razum gube bitke jednu za drugom.
ali i sve silne emocije koje su me razdirale do bola, gube snagu."



gdje li sam sada, na izlasku ili ponovom ulasku u tu priču?



Photobucket



- 22:31 - Komentari (16) - Isprintaj - #

utorak, 05.04.2011.

jutros



Photobucket



jutros me ovakva dočekala
u svoj se svojoj ljepoti šutljivo rasprostrla podamnom.

ganulo me jutros
čekala sam da dostigne svoj vrhunac, trenutak kad je najljepša.

ganulo me jutros
trenutak čarolije brzo nestane i ona će začas biti samo jedno drvo.

ganulo me jutros
njeno kratko trajanje, njen trud da mi se svidi.








- 17:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se