sdrugestrane

nedjelja, 28.11.2010.



Photobucket




toliko je strašnih i teški riječi bilo ispisano
brzinom izgovorenih putovale su između nas
slagale se kao piramida, slovo po slovo,
dosizale emotivni vrhunac.

kad je ugroženo nešto važno i mora se zaštiti
tada dobijemo snagu lava
iako smo presavinuti napola od jeze i straha.

pljuskale su riječi, silovale, mučile, masakrirale.

jesam li postala gora od svog protivnika?
moj protest otpor i obrana
bili su izjednačeni s njegovim prijetnjama ucjenom i zahtjevima.

nabraja sve što posjeduje, sve što može služiti kao sredstvo uništavanja
sve što je nekad bilo naše blisko intimno i tajno
sada služi da se postigne pobjeda, kontrola, uspostavi ponovo moć.
kako neki teško prihvaćaju odluke i želje drugih.

tad njihova priroda pokaže drugo lice, ono koje se skriva pred svijetom.
tada vidimo kako slabo poznajemo jedni druge
i kako lako uronimo u snove i tvrdokorno se uz njih vežemo.
nakon buđenja suočimo se s strancem, ovakvim ili onakvim.

sada je šutnja, umirila se zvijer u nama.
dokle dokle



Photobucket



Photobucket



- 21:32 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.11.2010.



Vampir


On vodi mene u noć
Ruka mu je mala topla mekana
On vodi mene u noć
Oči mame prazne plave vodene
otrov vina riječi podsmjeha

Ja skrivam svoju dušu od njega

On grli moje tijelo i pije pije moje usne
i pleše pada pijan od moje krvi

I čeka čas
da se tijelo moje mrtvo sruši ispruži
i on da zgrabi moju bijelu dušu
i s njome bljesne kroz noć u bezdanu tamu


AB.Šimić




Photobucket





sudbina, usud ili nešto treće
postavila mi ga je na put
kradljivca moga tijela i duše.

upala sam u zamku svojih tlapnji
kao ulov lovca u šumi
uvjerena da mi se događa nešto posebno
veliko snažno važno

moj je put skrenuo negdje drugdje
i više nisam u to uvjerena
ali on ne pušta svoj stisak,
ne sluša što govorim, ne gleda moje oči
ne vidi ne čuje
samo kaže: izazivaš tragediju




Photobucket








- 22:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 19.11.2010.




Photobucket





kao da odnekud sve krene krivo
nezaustavljivo otklizi u neželjenom smjeru.

i nađemo se u novom prostoru kojeg smo gledali kod drugih,
o kojem smo dosad govorili, šaputali, čitali i sudili
dobro zaštićeni svojom sudbinom.

odjednom smo na drugoj strani
od ugodno postavljenog života,
od dobrih i lijepo posloženih ritmova, navika i odnosa.

više nismo dio nasmješenih, ležernih
ili pomirenih s sobom,
već smo na vjetrometinama, rubovima, skliskim i opasnim područjima
i sa neizvjesnošću očekujemo slijedeće poteze

vlastite, drugih, sudbine ili života samog?





Photobucket






- 20:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 13.11.2010.




boje vedrine



Photobucket




Photobucket





Photobucket





i one druge



Photobucket





Photobucket





Photobucket



- 23:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 09.11.2010.

otoci



kad se prožimamo s nekime
kad ga volimo, mrzimo,
ili smo hladni
ili nam je svejedno,
tad kao da smo na pustom otoku
s tom osobom,
ona nas voli, ili mrzi
ili je hladna
ili je njoj svejedno.

kad stupimo na takav malen otok za dvoje,
kad zakoračimo u tu avanturu
očekujemo mnogo,
ponekad ništa.

bude tu mnoštvo nijansi
mogućnosti
višeslojnosti.
na svakom koraku vrebaju na nas
beskrajne i zagonetne dubine i širine ljudske duše.

svaki otok velik je i važan događaj
život je arhipelag
a mi smo moreplovci koji pamte svako kopno
na koje smo se tokom života iskrcali.




Photobucket







- 23:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 06.11.2010.

pusti me

pusti me


kako se bilo lako zavarati tišinom
šutnjom
mirom

sad osjećam kako mi svaka stanica i nerv uznemireno drhte
kako mi strah, ljutnja, nemir kolaju i pulsiraju tijelom
i kako bi lako ta uzburkana masa iz mene izletila, buknula, vrisnula.

nikada me neće pustiti
pritajio se poput lovca koji čeka da mu se ulov opusti, zaboravi na oprez
sada je iskočio iz busena
i njegovo oružje opet prijeti, zahtjeva.

jednom kad te omča zakači, kad pustiš da ti se omota oko vrata,
uvjeren si da je to najljepše što ti se moglo dogoditi,
jer ti ne vidiš omču,
vidiš "bisere, grimize i purpure" kako ti se pod noge prosipaju.

kako li nas zablude u našoj zaluđenosti osvajaju
kao pobjednici svoj teritorij,
a ostavljaju zgarišta i blato kad nas napuštaju.

govorim: ne možeš vratiti ono što je nepovratno
ni ponovo pronaći ono što je izgubljeno.





Photobucket


Photobucket


- 00:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se