Nostalgični

srijeda, 15.03.2006.

Love me do ...

crveni album ...

Moj prvi susret sa gramofonom, dogodio se u drugom osnovne. Prijatelj iz razreda pozvao me na rođendan, najavivši slušanje ploča, jer je gramofon dobio na dar od roditelja. Čudio sam se, otkud im toliko novaca, jer gramofon je tada bio strašno skup. Ako ga je ko i imao, bilo je to ono čudo, kad digneš gornju dasku od radija, ispod mali sivi tanjur i plastična ručka. Na tome su starci slušali Ivu Robića i Gabi Novak. No, kod prijatelja se radilo o malenom gramofonu, koji nema pojačala, pa ga se moralo spojiti na radio. Nikad prije, a ni poslije nisam vidio takvu spravu. Uglavnom, radilo je, a slušali smo neke dječje priče i pjesmice. Kasnije, negdje u četvrtom ili petom, frend iz nebodera zvao me da mu pomognem u izboru kod kupnje ploča, obzirom da su mu starci imali love, a on nije baš imao ideje. Znao sam za Beatles-e, pa sam mu predložio da kupi legendarni Crveni album. Njega je oduševila slika Beatlesa prije i poslije, sa kraćom i dugačkom kosom. Nama je tad bilo nezamislivo da muški imaju toliko kose. Uglavnom, prvu stvar sa tog albuma, „Love me do“ preslušali smo valjda milijun puta. Stalno mi se vrtila u glavi, a pogotovo onaj dio kad (mislim) George odsvira refren na usnoj harmonici. Taj dio sam, kad bi frend izašao iz sobe, znao po nekoliko puta uzastopce preslušavati, premještajući ručku. Eh, da mi je onda bio CD player sa svojim „repeet“ opcijom. A onda je došao stereo. Dva zvučnika. I ja sam htio takav gramofon, ali mi je stari uporno pilio da bi bilo bolje kupiti kasetofon, jer se na njega može i snimati. On ga je zvao magnetofon. I kupio ga je, mali „reporter“ od Ei-Niš. Slaba zamjena za gramofon, ali ipak, godinama sam ga koristio. Negdje u sedmom sam stisnuo starce na foru, da ako ne skupljam ploče, nemam o čemu pričati s vršnjacima pa postajem izopćen, ne mogu pristupiti curama i sl. Plitka fora, koja je, začudo, upalila. Pala je odluka da se gramofon kupi, čim se proda stari harmonij, koji je bio promašena investicija od početka. Stari je to kupio staroj, umjesto pianina kojeg joj je jednom davno obećao. Htio sam Toscu 10, prekrasan stereo gramofon, kojeg je imao jedan drugi frend, i koji je meni tada zvučao kao najbolji HI-FI .O pravom HI-FI uređaju mogli smo tada, sedamdesetih, samo sanjati. Tosca 10 je stajala nekih tristo tisuća novih ili tri milijuna ili nemam pojma koliko više tih nekadašnjih dinara, ali čini mi se, da je to vrijedilo bar kao sada 3.000 Kn. Kad se harmonij napokon prodao, nekako se, jedva, uza svu moju ušteđevinu, namaklo tih potrebnih tri/tristo ili koliko već, ali me je stari opet zajebo. Kad smo već došli u dućan, nagovarao, me nagovarao, i na kraju nagovorio da kupim Toscu 5, kako bi mi ostalo i nešto novaca za ploče. Ne bi ja nikad pristao, ali sam se bojao, ako potrošim sav novac, čekat ću mjesecima da skupim za poštenu LP ploču. (singlice nisu igrale). Nikad nisam prežalio tu odluku. Tosca 5 je imala zvučne kutije sa samo jednim zvučnikom i osjetno lošiji zvuk. Koliko sam samo patio zbog toga. I još me izblamirao pred prodavačicom, zatraživši ploču od Emmersona Fitipaldija, a ja sam, naravno, htio Emerson, Lake & Palmer. Par godina kasnije, uspio sam ga ipak nagovoriti da mi kupi HSR-48, odlično radiopojačalo sa velikim zvučnicima, na koji se moglo spojiti gramofon. To je zvučalo fantastično. Pogotovo, kad sam uspio prodati mrsku Toscu 5 i za iste pare kupiti Toscu HI-FI, koja nije imala pojačala ni zvučnike (nisu joj ni trebali), ali je imala magnetnu zvučnicu. Nikad neću zaboraviti trenutak kad sam, za prvu probu, stavio „Top“ od Bijelog Dugmeta i kad je to grunulo. Razlika dan i noć. Derao sam po toj kombinaciji godinama, i bio jako zadovoljan. Skupio sam tih godina preko 200 LP ploča. Ispočetka sam malo lutao, osim Beatlesa i ELP, tu su još bili i Yes, Rick Wakeman, Procol Harum, Cat Stevens, no kasnije sam završio uglavnom na Stonesima, Parplu, Zepelinima i još masu toga, uglavnom na tu temu. Kad sam počeo raditi, kupio sam si pravu liniju, od Marantza, koju imam i dan danas, i zvuči dobro. No, onaj osjećaj dobrog zvuka (u ono vrijeme) koji mi je pružila kombinacija Tosce HI-FI i receivera HSR-48 teško da će išta više nadmašiti …

- 10:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se