Živjeti svoj život

14.05.2012., ponedjeljak


Majke, privrednice, drugarice
Kakav je to soj ljudi koji se javlja u tv emisije?
Znate ono, voditelj objavi kako su telefoni otvoreni za poštovano gledateljstvo i onda navala.
Prvo obično navale penzioneri, zatim dijaspora, na kraju netko tko se važno javlja s "Dobra večer, poštovanje...".
Danas je opet bilo javno čerečenje privrede na tapetu, vrli privrednici i jedna privrednica sjedili su u studiju.
Privrednici su bili ozbiljni, kako i dolikuje onima koji znaju kud s poduzećem?
Privrednica je cijelo vrijeme imala facijalni grč koji je glumio osmjeh na usnama.
Onda je voditelj pitao privrednike o nemogućoj misiji oporavka gospodarstva u pet koraka?
Privrednici su trabunjali kako treba povući teške rezove.
Pa se resko javio Mile iz dijaspore i jebao majku kradljivim komunjarama i usput rekao privrednici kako je zgodna.
Ona je i dalje imala rastegnuta usta, kao preparirani som, ali bez brkova.
Zašto žene imaju potrebu blesavo se ceriti ili plakati čim im se približi kamera?
Mislimo li kako ćemo biti simpatičnije i prihvatljivije ako se glupavo smijuljimo?
Onako, oprostite što sam na tv mada nisam hostesa, oprostite što sam pametna.
Možda ću biti prihvatljivija ako se nasmijem?
Onda mi Mile iz dijapore kaže kako sam zgodna i ode u vražju mater sve te godine silne borbe za poslovnu poziciju.
Jer, moji kolege privrednici ne moraju se smješkom uvlačiti poštovanom gledateljstvu.
Oni mogu biti namrgođeni jer tema je delikatna, oporavak škverova i spašavanje tuđih guzica.
Ja zato imam Majčin dan, kao onaj jučer u crkvi.
Jučer se zbor izmjenjivao se takmičenju razštimanih glasova i recitacija.
Solist je pjevao "Večernji zvon" dok je zbor iza ponavljao "din, don...", a meni je došlo da se raznesem upaljačem usred crkve.
Čisto atrakcije radi.
No, ostala sam pribrana mada nisam majka i jučer nije bio moj dan.
Bio je mojoj majci kojoj je ionako svejedno, odavno je pokojna.
Jučer je Cesarić ponovno umro, usred provincijske crkve satro ga je zborist svojom recitacijom.
Još jednom sam potvrdila kako sam deklarirana partibrejkerica, mrzim organizirana slavlja.
Što je najgore, čak se ni ne trudim zalijepiti osmjeh, čisto ljudi radi.
Ako je ono jučer bila zahvala majkama što su ih rodile, mislim kako bi roditeljice da mogu dobro promislile prije odluke hoće li ih roditi baš takve?









- 23:28 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se