Živjeti svoj život

18.02.2012., subota


A jebi ga...
Jučer pogledam kroz žicu ograde i prepoznam parkić pred bolnicom.
Onaj parkić gdje smo sjedile skupa i pušile.
Da, taj parkić s klupama koje izgledaju poput cjepanica.
Parkić koji izgleda toliko benigno pred zgradom koja to nije.
Volim parkiće, ma obožavam parkove, ali ne plačem pred njima.
Do jučer.
Onda potisnem sjećanja i odlutam naručiti se na pretragu, bezveznu gnjavažu.
Zvoni telefon i čujem "Jel' znaš tko je umro tu? Mosor."
Strah me pomisliti koliko još plača pamte one klupe poput cjepanica?
Kako parkići mogu izgledati bezazleno, a da to nisu.


- 22:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.