clementine

čitam jučerašnje novine i 2 stvari su me malko zaintrigirale
1) onaj 14 godišnjak koji je umro od snifanja plina za upaljače.
pa šta je to današnjoj djeci zbilja potrebno?
zar su prošla vremena igranja žmurice, policajca i lopova, vožnje biciklom, kranja susjedovih trešanja (ili ostalog voća), zar je zbilja toliko nužno posezati za 'onostranom' zabavom.
zar sam ja zbilja toliko stara i nemam pojma o dobrom provodu ukoliko on nije začinjen kojekakvim dodacima i zar je zbilja moj život tako mlak ako nisam sklona eksperimentiranju i uništavanju svoga uma i tijela?
izgleda da da!
ok, razumijem činjenicu da nemaju svi sreće odrastati uz kakvu-takvu prirodu i da su u slobodno vrijeme osuđeni na asfalt, zgradurine i napuštena skladišta..
ali zar zbilja ne postoji mogućnost izbora
pa i ja sam bila znatiželjna
i ja sam voljela zafrkanciju
i još uvijek je tako
ali imam i znam svoje granice
zar sam zbilja iznimka? neki freak koji posjeduje samokontrolu i zna reći ne?
u to ne želim niti mogu povjerovati!
kad se takav klinac jednom, nkako i izvuče iz tog pakla koji se u početku činio kao raj, kakva će on osoba biti?
možda opreznija..možda ustrajnija..a možda i ne..
skeptična sam po tom pitanju..
zbilja ne mogu zamisliti kakve se stvari vrzmaju po tim glavama. možda je upravo to i problem: da im se ništa ne vrzma po glavi. već se radi o pitanju ugode:odmah, sada i odmah!!
želim vidjeti kako je to. i onda jednom proba i hop.gotovo.
piše u novinama->mnogi snifaju i to svašta-kućna apoteka faktički. čak piše i cijena plina..
neki prođu lišo(bez problema), neki ostanu bez 'pola mozga', a neki završe u kutiji.skupa sa crvima, glistama i ostalim stanovnicima podzemnog svijeta.
u 14-oj godini!!!
svi govore kako je strašan pritisak na mlađe generacije->previše obveza, previše informacija. sve im se nudi, sve im je dostupno.
slažem se, ali s druge strane, ne završe svi ovako.
pa bio je pritisak i na nama, tek koju generaciju prije. samo mi nismo imali svu silu pravne i moralne podrške..
sve ima svoje pluseve i minuse..ali još uvijek postoji sloboda izbora!
kaže jedna prijateljica moje mame da klincima više ne smiješ dati jedan, jer zovu roditelje, oni pak ravnatelje, pa se skupi vijeće i zaključi da je ta jedinica upitna, jer možda dijete ima poteškoća u učenju.

druga stvar-tko iz srednje škole izađe spreman za rad.
znam više ljudi koji ne žele raditi u struci, žive starcima na grbači ili pak budu na birou odbijajući poslove.
em šta nisu bili neki učenici, em što će i zrnce naučenoga brzo zaboraviti ako se time ne služe.
da se razumijemo-ne želim generalizirati, ali smatram da se počelo raditi o većini,a ne više šačici nezadovoljnih ljenčina..
i opet sam produžila misli i ne izrekla sve do kraja da ne davim malobrojnu publiku