clementine

Počela sam pisati dobre volje, a onda me sporost ovog (nedavno popravljenog kompjutera) omela i iznervirala..
Uglavnom, nastavimo u vedrim tonovima.
Gledala sam simpsone i oni su uspjeli razbiti crne note mog vikedna.
Prvo u sub: K'o da sam neka baba-išla sam van, potpuno neraspoložena, da se pokušam oraspoložiti->krivi motivi i naravno da cilj nije ispunjen do kraja.
I onda sam pokušavala naći nešto dobro u svakodnevici, neku naznaku ljepote, korisnosti, pozitive... iii...
Shvatila sam da ne moram daleko tražiti. Dovoljno je pogledati neki dobar crtić ili komediju i smiješak čuda čini..
Druga stvar: tako smo glupi! Mi=ljudi. Cijela ljudska rasa. Čitava nacija i populacija.
Svi do zadnjega
Zašto?
Jer nemamo blage o onome što smo i što u sebi nosimo.
Naš mozak je toliko kompleksan da sam o sebi ništa ne zna.
Naše krvne žile su toliko smotane da ne mogu mozgu reći o onome što u sebi nose, pa da on nama sugerira-ej, stari, smanj malo to pečenje, kolesterol ti je porastao..
Već nama treba sestra da krvcu izvadi-usput izbode kožu i jadnu venu, pa neki vrag da to prenese do laboratorija, pa laborant, pa masa strojeva koji će to procesuirati..
A i druga stvar->uništavamo ovaj nam jadni planet...
Zemlja puca po šavovima, a 'određeni pametnjakovići' još uvijek ne žele odustati od svog tehnološkog razvoja. Puno će im koristiti kad svi postanemo radioaktivne beštije..
I sad se čovjek pita:pa šta je toliko pozitivno u svemu tome-što je ovdje sveprisutnoj mojoj malenkosti popravilo raspoloženje?
Jednostavan razlog: živa sam-krvca još sretno teče mojim venama (ok, i arterijama), onako u blaženom neznanju. Kolesterol je pretostavljam u granicama normale. Srdašce kuca. Jetra još funkcionira. Bubrezi i predobro(pogotovo poslije lubenice=)).. i da dalje ne nabrajammmm...
druga stvar:još uvijek je ljeto:malo degenerično, ali kalendarski sve štima. Fax još nije počeo.
Koljeno fino zarasta->fascinantna bićenca ti trombociti
Odričem se tv-a polako ali sigurno (osim uvoda u anatomiju i sexa i grada)
Odričem se mp3-a->zbog njega (nikako moje smotane nepažnje) je koljence stradalo, a uostalom, prečesto čujem određene stvari i onda ih ne znam cijeniti-a neponovljiv je osjećaj kad prvi put čovjek čuje dobru pjesmu- u njemu se javi euforija koja traži još i još i još preslušavanja, sve dok dotična pj ne počne izlaziti na uši slušaču.
Drugo uostalom, potrebno je malo osluškivati svijet oko sebe. Čuti što je malom čovjeku na pameti, a ne samo živjeti u svom fiksiranom svijetu –uz-pjesme-vezanih-maštarija-
Treća stvar: kad sretno položim ispit za koji još nisam počea učiti kako spada idem u gardeland.cjelodnevni izlet gdje mozak ide na pašu a sva osjetila su hepi, jer se ničim ne opterećuju pretjerano.
Aaaa, baš je lijepo biti mlad-to je sve za čime stariji žale, a mlađi žele doći u te godine. Kuš sretnije sudbe=)