moj, i samo moj blog
nedjelja, 07.05.2006.
mojim najdražima...
|
došao je i taj dan kad Vam moram reći da se blog zatvara... vjerujte, to nije moja želja, već nešto što moram. kraj je školske godine, imam milijun i jednu obvezu, tako da sve i da stignem nešto napisati, ne bi stigla posjećivati Vas, Vaše blogove, čitati riječi Vaših duša, uživati u njima i od istih učiti. stvarno sam duhovno ispunjenija otkad sam Vas "upoznala", mnogo sam naučila od svakog od Vas i na tome Vam beskrajno hvala! ni nemate pojma koliko činite samo svojim postojanjem. blog neću maknuti za svaki slučaj ako ikad poželim napisati nešto novo, a i da Ivančica može uživati u pjesmi =) ako zatrebate kakav savjet ili koju zraku pozitive =) sendajte mi mail na umorna7@net.hr. svako dobro prijatelji, and remember: POZITIVA, POZITIVA I SAMO POZITIVA! =) još jednom hvala na svemu što ste učinili za mene, za svaku lijepu riječ i za svaki komentar! sve vas puno, puno volim! pusa vjetrom nošena  |
- 14:28 - Komentari (19) - Isprintaj - #
četvrtak, 04.05.2006.
dan D....
|
evo, službeno za koju min za mene počinje dan D. Bože pomozi, to je sve što ću reći. dalje, evo što mi se događa u zadnje vrijeme. znate da bi htjela nekog cca 185 cm, crnog, duhovitog, komunikativnog, i naravno, dobrog sugovornika. pomirila sam se s činjenicom da ga neće biti, bar ne uskoro. e pa sad neka mi netko ovo objasni: ZAŠTO PRIVLAČIM ONE KOJE NE TREBAM?! tako se jedan od mojih boljih prijatelja zanima za mene, ali što je najbolje, to nije prvi put! čak sam mu prvi put naglasila da mi dalje od prijateljstva ne idemo, da je to naša zadnja postaja, ali ne... ali kakve sam sreće, sve da se pojavi moj idealni (gore opisani) dečko, nešto bih ja već našla na njemu i opet bi sve pošlo po krivu. i znate što me još živcira?! navlačenje!!! jedan me dečko navlačio doslovce 10 mjeseci da na kraju ništa ne bi bilo! iako moram priznati da nikada nisam gajila neke osjećaje prema njemu ne znam kako velike, s vremena na vrijeme se znalo desiti da sam ga samo htjela držati, grliti, gladiti. ali evo ironije, sad kad se više ne zanima za mene, on se meni sviđa, na neki čudan način. " Ljudskom srcu uvijek nešto treba zadovoljno nikad posve nije: čim željenog cilja se dovreba, opet iz njega sto mu želja klije " Petar Preradović mislim da su ti stihovi sve rekli. ali ironije nikada dosta, evo još malo... da se dotični čak i počne opet zanimati za mene, točno znam šta bi bilo... veliko NIŠTA! ali to nije sve, kao što rekoh, ironiji nikad kraja... taj dečko što se zanimao za mene i dečko koji se sada zanima su praktički najbolji prijatelji, tu su bile raznorazne igrice sa mnom i mojim osjećajima, malo bi da budem s jednim, malo s drugim. a bez da me se IKAD IŠTA pitalo. ja nisam lutka! ne dam da itko manipulira sa mnom! sve mi je rađeno iza leđa, i dosta mi je toga, iskreno! I'm sick and tired of it! koliko god pozitivna osoba bila, u ovome ne vidim APSOLUTNO ništa pozitivno! štoviše, bijesna sam i razmišljam da prekinem svaku vrstu komunikacije s tom dvojicom! JAKO sam ljuta i razočarana!  i zatvorit ću blog, i isključiti internet, pobjeći od sviju, idem tamo gdje me nitko neće iskorištavati i gdje me nitko neće siliti ni na što i idem tamo gdje nema gimnazija! kaže jedna pjesma.. "idem tamo gdje je sve po mom". e baš tamo idem, samo bih valjda trebala prvo otkriti gdje je to. valjda. ma zbunjena sam, pospana, umorna, neispavana, s novom glavoboljom, novim životnim nedaćama, razočarana, uglavnom sve negativno što možete smisliti, e da, to su moji osjećaji upravo ovoga trenutka! i neću učiti, živjelo neznanje, živio život u miru i spokoju i čistoj, jednostavnoj sreći. ne znam jeste li gledali plavu lagunu, ja jesam, i za time žudim! samo da je manje buba  i ne želim ispasti umišljena, zbilja mislim da nisam, samo mi je malo prekipjelo, a negdje sam se morala ispucati. nadam se da se ne ljutite, jer, evo, već sam bolje. i moram učiti      valjda ste shvatili što želim reći ovim smajlijima. eh da. vama koji ćete u krpe, lijepa i laka noć, a vama, gimnazijalci moji, iskoristite ove neprospavane noći, ja MORAM! eh da. život je lijep. da, da... baš je... love ya, kiss... |
- 23:32 - Komentari (18) - Isprintaj - #
srijeda, 03.05.2006.
lagano...
|
Da istinu znas ne bi to prebolio ne bi se kraj mene, sreco nikad vise ni budio Da istinu znam ne bih to prebolila ne bi se kraj tebe, sreco nikad vise ni probudila I lagano bitku gubimo  i lagano padamo na dno Ova svila pod nama, ovaj jastuk mirisni ova srca u grudima znaju sve ostajem, a odlazim, odlazim, a ostajem putujem, a ne idem nikuda i lagano bitku gubimo i lagano padamo na dno Da oci govore sto moje usne ne smiju vidio bi da je nasa sreca odavno na prodaju A vidim, ni ti nisi nista hrabriji jer i tvoje srce krije tajnu o izdaji evo malo romantike za početak... samo da se javim, da kažem da sam živa, zdrava još uvijek u potpunosti ne, ali jako ste mi falili pa sam se morala vratiti! love ya, kiss... |
- 17:57 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 kao što samo ime kaže... moj i ničiji više :)  ne mogu naći spot od ove pjesme, iskreno, ne znam jel uopće snimljen, ali preporučam da ju poslušate... (Nelly-Paradise) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||