NoKids http://blog.dnevnik.hr/nokids

četvrtak, 09.11.2017.

Knjižnice su za čitanje a ne za vrištanje

Knjižnice i čitaone. Mjesta mira, kontemplacije, razmišljanja, stvaranja. Ponekad je baš lijepo otići na jedno takvo mjesto i čitati, proučavati, listati, ali za to je potreban jedan nužan preduvjet. Mir i tišina. Naravno, u onoj mjeri u kojoj je to moguće ostvariti u javnim institucijama gdje je velika frekvencija ljudi.

Pitam se, stoga - tko se sjetio u gradskim bibliotekama otvoriti dječje igraone???

Maloj djeci, onoj koja pužu, teturaju, vrište i kenjaju u pelene - nije mjesto u bibliotekama. Oni ni ne kuže čemu biblioteke služe. Da im dadeš knjigu pocijepali bi je i strpali u usta. Njima je mjesto u jaslicama, eventualno na nekom igralištu, ali na mjestima gdje ljudi dolaze učiti, čitati i uživati u pročitanom - tu im mjesto nije.

Ja sam jučer pokušala pročitati jedan stručni rad koji mi je potreban za magisterij - ali u uvjetima posvemašnje vriske i cike što djece, što roditelja, koja je dopirala iz obližnje igraone koju je neki lumen otvorio u srcu gradske knjižnice - to mi nije pošlo za rukom. Zaista, kojem je biseru palo na pamet otvarati nešto takvo u knjižnicama??? U jednom trenutku odnekud se nacrtala jedna poznanica sa klincem od nekih godinu i pol dana - mali je vrištao kao prase na kolinju dok je ona sa iritantno visokom intonacijom objašnjavala jednoj od zaposlenica što djetetu daje za ručak da mu stolica ne bude tvrda. Knjige nije posuđivala ni vraćala - zaključih, stoga, da je njoj odlazak sa djetetom u knjižnicu isključivo u svrhu pokazivanja djeteta i omogućavanja djetetu da skače po glavama onih koji tamo dolaze iz onih razloga iz kojih normalni ljudi idu u knjižnicu.

Dozlaboga mi više ide na živce to širenje dječje prisutnosti u sve sfere života odraslih ljudi. Razumijem da roditelji moraju trpiti svoju djecu jer su ih stvorili - ali zašto ih moramo trpiti mi ostali? Ako odem u biblioteku, logično je da ne idem tamo zato da mi se nečije dijete dernja kraj uha. Ako odem na kazališnu predstavu, logično je da ne idem tamo zato da slušam urlanje nečijeg razularenog mladunca. Ako odem u restoran, logično je da ne idem tamo zato da me nečija djeca zalijevaju juhom ili da mi potežu stolnjak a konobaru koji me služi ulijeću među noge. I ne - nisu roditelji oduvijek bili ovako bezobzirni. Sjećam se onih starijih generacija, u koje su spadali i moji starci, koji nisu okolo slijedili druge ljude sa svojom djecom zato da bi ih maltretirali, kao što rade ovi danas. Zar je stvarno izumro minimum kulture ili očekujem previše od deevoluiranih uzgajivača?

09.11.2017. u 21:31 • 46 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2017 (1)
Rujan 2016 (1)
Lipanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Oaza za sve one koji se ne pronalaze u svijetu kojim vladaju prokreativci.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se