NoKids http://blog.dnevnik.hr/nokids

četvrtak, 27.03.2014.

Mysterious ways

Na mnogim kolodvorskim javnim zahodima uočila sam jednu neobičnu , skoro pa mističnu pojavu, da pored cjenika stoji i natpis da je vršenje nužde za djecu do određene dobi - besplatno. Budući da često putujem , ovaj "detalj" mi je upao u oko.

No, zapravo, ne radi se toliko o detalju koliko o očitom vidu diskriminacije prema svima onima koji ne spadaju u dobnu skupinu djece, prema svima koji bi piškili ili kakili a baš u tom trenutku kad im prigusti nemaju tih nekoliko kuna za platiti.

Vršenje nužde je prirodna pojava, neophodna za svako živo biće, za svakog čovjeka, neophodna za život. Zbog čega je, onda, za neke dobne skupine usluga javnog zahoda besplatna a za druge se naplaćuje?

Ukoliko je argument onih koji zagovaraju nešto takvo da dijete "ne može trpjeti"; tada je nužno ukazati na činjenicu da ni mnogi odrasli ljudi, sa bolesnom prostatom ili upaljenim mokraćnim mjehurom ili inkontinentni, također ne mogu trpjeti. A svejedno moraju platiti.

Kao što rekoh radi se o suludoj dobnoj diskriminaciji koja nema nikakvog opravdanja.

27.03.2014. u 08:47 • 8 KomentaraPrint#^

nedjelja, 23.03.2014.

Žena je ženi najveći neprijatelj

Borba za emancipaciju žena i njihova prava bila je promašena i nepotrebna, mislim da to danas možemo mirne duše ustvrditi. Žene nisu nikad bile gluplje, prizemnije i animalnije nego danas, od svih sloboda za koje su se njihove prethodnice borile, one koriste samo jednu - mogućnost da neograničeno laprdaju o svojim ovulacijama, broju djece koju su izrodile ili tek planiraju roditi, planove oko "zasnivanja obitelji" koja predstavlja jezgru debiliteta današnjeg zapadnog svijeta. Žene se danas, više nego ikad prije, smatraju "ženama" samo ako su iz vagine izbacile pola kilograma živog mesa. And guess what - nisu muškarci ti koji promiču takav svjetonazor. Ne, to su upravo žene.

Ukoliko se pitate o čemu ja to pričam, savjetujem vam da u ruke uzmete nekoliko ženskih časopisa, random odabranih. Zašto - objasnit ću vam kasnije. Ukoliko ste, pak, žena onda znate o čemu pričam i vjerojatno me silno mrzite i to je ok. Zabrinula bih se da sam obljubljena od strane rasplodnih kvočki. Jer, kad vidim sav taj kokošinjac oko sebe koji po cijele dane lamentira samo o zametcima, fetusima, djeci i svom ginekološko-reproduktivnom biltenu, požalim što sam se rodila kao žena. Iako bi mi kao muškarcu, u današnjem svijetu zaluđenom ovulacijama i porodima, vjerojatno bilo mnogo gore i bilo bi pitanje trenutka kad ću naletjeti na neku bogomoljku koja će mi nakon parenja i oplodnje odgristi glavu (naravno u prenesenom značenju) i snažnim sponama alimentacije i ucjene uz obilatu potporu društva vezati me za sebe.

Da se vratimo na ženske časopise, taj vjerni prikaz načina na koji funkcionira psiha današnje žene. Mišljenja sam da bi sve te "Story", "Glorie", "Cosmo" i ostala sranja trebalo ujediniti pod jedan zbirni naziv, recimo "Bilten oplodnji i poroda". Preko 90% sadržaja ženskih časopisa (čije su urednice u pravilu uvijek - žene) bavi se pitanjima tko je koga oplodio, kad se očekuju porodi, radi li se na djeci, koja je majka prošetala špicom sa kolicima, čije dijete je najpametnije i najljepše, je li u planu još i drugo, treće, četvrto dijete, želite li djecu.

Posebna ciljana meta strvinarki iz takvih časopisa su žene bez djece, s tim da u toj skupini valja posebno istaknuti one koje su u dužoj vezi li braku a još nisu iz sebe izbacile ni jedno mladunče. Nakon početnih nekoliko pitanja kojima se glumi lažna zainteresiranost za karijeru i sklonosti dotične žene, kreće se sa rafalnom paljbom - "osjećate li da vam otkucava biološki sat", "planirate li djecu", "što mislite bi li vaša veza/brak ipak uspjela da ste rodili", "plašite li se da nećete nikad imati djecu" i tome slično. Samo za osobe jačeg želuca. Iz tako koncipiranog intervjua, sasvim je jasno da dotična novinarka (vjerojatno i sama ponosna majka) svoju sugovornicu doživljava kao hodajuću maternicu čija je jedina svrha porod, i to najmanje jedan a idealno je više njih. No ono što posebno upada u oko jeste zaziranje nekih žena iz našeg javnog života, koje nemaju djecu a "već" su u srednjim tridesetima ili starije, da otvoreno kažu - NE ŽELIM DJECU. Iako je sasvim očito da ih ne žele. Takve žene, uhvaćene na prepad od strane primitivne seljančure koja ih intervjuira, u pravilu nastoje biti politički korektne pa su tako česti slijedeći odgovori - "naravno da ih želim, ali neka stvari idu svojim tokom", "obožavam djecu i nadam se da ću ih imati mnogo", "kad postanem majka jednog dana, to će mi biti najljepše iskustvo u životu." Bože sačuvaj da bi otvoreno priznale da djecu ne žele.

S tim u vezi, prije par dana gledala sam Oprah Show gdje je ugostila Chelseu Handler, super uspješnu stand-up komičarku i urednicu brojnih poznatih talk show programa. U jednom trenutku dotakle su se teme udaje, i tad se Chelsea mrtvo-ladno nadovezala na Oprah: "Ne osjećam potrebu za udajom i ne želim imati djecu. " Oprah ju je tad upitala da li je sigurna u to, a ova je odgovorila da je 100% sigurna, da nikad u životu nije osjetila potrebu za djetetom i da će tako sasvim izvjesno i ostati. Oprah više nije navaljivala - uostalom, zašto i bi kad je i ona po vlastitom priznanju "childfree".

Pokušala sam zamisliti takav razgovor na našoj televiziji ili u našim novinama i, nekako, nisam uspjela u tome. Na žalost, žena koje imaju petlje reći "Ne želim djecu" i pri tome ne osjetiti grižnju savjesti najčešće spram drugih žena koje od vas očekuju da budete kao i one, oplođene i porođene, u našoj sredini ima jako malo. Vlada kolektivno ludilo histeričnih ovarija. dječijeg dreka i otečenih bradavica. Glavni način pokoravanja muškarca postao je - porod. Žene koje su nekad bile potlačena strana sada su i same postale tlačiteljice obilato se služeći svojim maternicama kao najubojitijim sredstvom. Što više djece, to manje slobodnih ljudi, napose muškaraca.

Gledajući sa strane zdravog razuma, takvo ponašanje nas užurbano vodi kraju svijeta jer je notorno da nas ionako ima par milijardi previše na planeti. No, razum i današnje žene ionako nemaju nikakvih dodirnih točki.

23.03.2014. u 11:52 • 43 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Rujan 2016 (1)
Lipanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Oaza za sve one koji se ne pronalaze u svijetu kojim vladaju prokreativci.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se