NoKids http://blog.dnevnik.hr/nokids

petak, 30.08.2013.

Okrutni "poklon"

Hajdemo sad malo o "argumentima" koje "uzgajivači" neumorno sipaju kao iz rukava na moje postove. Zapravo, nisam se mislila nešto posebno osvrtati na komentare jer su uglavnom predvidljivi, dosadni i zluradi, no nešto se u meni prelomilo kad sam pročitala nekoliko komentara na moj zadnji tekst o Corinne Maier. Pa hajdemo redom.

Dante -Ajde dosta ljudi ovog preseravanja - da autoričina majka nije odlučila da želi imati dijete mi ovdje uopće komentare ostavljali ne bismo i TOČKA.
Pretpostavljam da je dotični mislio na Corinne Maier a ne na mene. Zaista, da njena majka nije odlučila roditi Corinne, Corinne nikad ne bi bila nezadovoljna, nesretna, niti bi osjetila potrebu pisati o tome. Da je majka nije rodila, Corinne nikad ne bi potpala pod utjecaj temeljnog društvenog očekivanja - da rodi djecu. Da je majka nije rodila, Corinne nikad ne bi rodila svoju djecu i zatim javno požalila što ih ima. I tako redom. Kako se ono šahovskim riječnicima kaže, Dante - šah-mat?

Narodna- Moje mišljenje…pokloniti nekome život jedan je od najvećih (ako ne i najveći) darova koje čovjek može dati drugom čovjeku.
Najprije, ovo nije mišljenje nego emocionalni ispad. U tome i jeste razlika između antinatalista i pronatalista - ovi prvi će vam logično i racionalno objasniti svoje razloge zašto su protiv "imanja" djece a oni mogu biti filozofske naravi (nema smisla stvarati nove paćenike, život je sranje), ekološke naravi (svijet je prenapučen, resursi iscrpljeni), osobne naravi (ne osjećam potrebu podrediti život djetetu). Pronatalisti nemaju racionalne, logične argumente, oni svoje razloge objašnjavaju često emocionalno, histerično i nepovezano. Takav je i ovaj komentar. Jer, da njegov autor razmišlja mozgom a ne guzicom, onda ga ne bi napisao.


Što to znači "pokloniti nekome život"? To znači da ste to isto biće koje ste protiv njegove volje "darovali životom", ujedno osudili i na smrt. Divan dar, nema šta. Osudili ste ga na egzistenciju koja uvijek u finišu završi starošću, bolešću i smrću. Što mislite, što će vaše dijete, koje ste tako velikodušno darovali životom, danas-sutra izvući na životnoj lutriji - srčani udar, karcinom ili saobraćajku?Da, te su stvari prirodne (izuzev saobraćajke), no to ne znači da ih ikome želim. Iskreno govoreći da me netko pitao prije trenutka mog zaćeća, ja bih se ljubazno zahvalila na takvom "poklonu" a vjerujem i mnogi od vas, iako to sad licemjerno opovrgavate.

No, da bude jasno, nije ovo što sam navela jedino sranje na koje vi, što "poklanjate život", osuđujete svoju djecu. Od malih nogu i ta djeca ali i vi sa njima obični ste instrument u rukama bio-političke kontrole koju svaka država provodi nad svojim podanicima tj. "obiteljima". Mnogo teže se ta kontrola provodi nad "childfree osobama" nego nad vama, jer "childfree" ne dižu kredite zbog djece, ne zadužuju se zbog djece, ne postaju založni dužnici i bankovni vazali zbog djece, nisu pod budnim okom Centara za socijalnu skrb kao vi ostali, mogu otići gdje ih je volja i kad ih je volja ne morajući se pri tome brinuti o tome hoće li se dijete adaptirati na novu sredinu. I tako redom.

Zbog svega navedenog, kad god čujem da je netko postao roditelj, osjetim sućut prema tom djetetu.

Zaista, krajnje je vrijeme da malo mućnete glavama. Stvaranje "novog života" nije ništa posebno, ništa po čemu ste bitniji od onih koji se nisu razmnožili. Ima nas 8 milijardi, pobogu. Više posvajajte, manje rađajte. Biološki gledajući, kraj tolike brojke i vi i vaša djeca totalno ste beznačajni. Budite sigurni da je devastirani planet Zemlja trenutno mnogo skloniji nama "bezdjetnima" nego vama "darovateljima života."





Oznake: childfree

30.08.2013. u 22:01 • 41 KomentaraPrint#^

srijeda, 28.08.2013.

"40 razloga zašte ne treba imati djecu"

Kad je Corinne Maier izdala knjigu "40 razloga zašto ne treba imati djecu", knjiga je, očekivano, podigla buru u javnosti i postala bestseller.

Prošlo je 6 godina od izdavanja ove knjige, no ja još nisam uspjela naći hrvatski prijevod. Ne znam, možda nisam dovoljno dobro tražila, no ipak mi se čini da knjiga nije prevedena i da neće tako brzo ni biti. Isto tako ne uspijeva mi naći niti prijevode knjiga slične tematike: "Two is enough" od Laure S. Scott, "Baby not on a board- a celebration of life without kids" od jennifer L. Shawnwe itd.

To što se knjige sa ovom tematikom u nas ne prevode ne treba nas čuditi jer ipak živimo u turbo-kršćansko-fundamentalističkom društvu gdje se provodi pronatalitetna cenzura svega i svakoga tko ne namjerava doprinijeti natalitetu ovog malog i, samim time, kompleksom malobrojnosti opterećenog naroda. Uostalom, u kakvom društvu živimo vidljivo je i iz salve primitivnih komentara koje često izazivaju moji postovi a koji, pretpostavljam, svi izlaze iz istog pera ili nekolicine njih, pod više fejk profila.

No, vratimo se na knjigu iz naslova. Ono zbog čega je ova knjiga izuzetno značajna jeste činjenica da je Corinne Maier i sama majka dvoje djece. Dakle, knjigu je napisala iz svog životnog iskustva, što joj daje izuzetnu uvjerljivost i to mnogo veću nego da je knjigu pisala osoba koja nema djece. Corinne navodi 40 razloga zbog kojih je požalila što je rodila, a ja ću navesti neke upečatljivije:

-Djeca nisu vrijedna gnjavaže.
-Djeca su hodajući problemi.
-Hrabra je žena koja iskoristi svoje pravo nerađanja.
-Porođaj je užasno iskustvo. To je scena iz Aliena.
-Potom dojenje. Boli kao ništa na svijetu.
-U momentu kada rodite zaboravite ljenčarenje, last-minute putovanja, uživanje...
-Djeca koštaju bogatstvo.
-Vikende provodite u parkovima ili dosadnim Zoo vrtovima.
-Život vam prođe u čišćenju za njima, pomaganju njima.
-Bebe ubijaju seksualni život.
-Ionako je previše djece na svijetu pa zašto dodavati još

Da Corinne misli ozbiljno ono što je napisala potvrdila je i u interwievu New York Timesu kad je rekla:" Da nemam djecu putovala bih svijetom i pravila novac promovirajući svoju knjigu. Umjesto toga prisiljena sam ostajati kući, servirati obroke, buditi se u sedam, preslušavati idiotske školske lekcije, paliti mašinu. I sve to za djecu koja me tretiraju kao sluškinju. Često poželim što ih imam i usuđujem se to reći."

U nadi da će se ipak pronaći neki izdavač neopterećen pronatalitetnim ludilom koji će imati dovoljno muda da izda hrvatski prijevod ove knjige, mogu samo reći - drago mi je što postoje žene koje se ne libe stvari nazvati pravim imenom.



Oznake: childfree

28.08.2013. u 15:32 • 16 KomentaraPrint#^

četvrtak, 22.08.2013.

"Dijete u autu"

Ako se već moram odlučiti za jednu od najvećih nebuloza roditeljske populacije, onda je to ona sa naljepnicama "Dijete u autu" koje viđamo često na autima uzgajivača.
Uzmimo, hipotetski, da sam ja bezobziran vozač. Da uredno kršim prometna pravila, vozim obijesno, prebrzo. I onda se ispred mene nacrta jedno takvo vozilo sa "dijete u autu" ili, još bljutavije: "Laura u autu", "Ante u autu" i slično.
Očekujete da me ta vaša naljepnica prosvijetli, učini boljim čovjekom i vozačem? Želite li mi reći da vaše dijete vrijedi više od ostalih sudionika prometa na cestama?
Iskreno, teško mogu zamisliti prometnog prekršitelja kojeg pogled na tu stupidnu naljepnicu pretvara u boljeg čovjeka. To, jednostavno, ne postoji. Sa te strane logika "naljepničara" je šuplja.
S druge strane, ako naljepničari žele da svi ostali uspore na 5 km/h kad voze iza auta u kojem je njihov prijestolonasljednik, ni to nije moguće. Prespora vožnja isto kao i prebrza, predstavlja prometni prekršaj. A vi koji očekujete da ljudi oko vas voze brzinom kornjače samo zato jer vi teglite dijete u autu - radije ostanite kod kuće. Ili koristite javni prijevoz.

I za kraj naljepničarski šampion u ljigavosti:

Oznake: childfree

22.08.2013. u 18:47 • 37 KomentaraPrint#^

srijeda, 14.08.2013.

A sad malo o vašim komentarima...

Najprije bih željela zahvaliti svima koji su komentirali moj prvi post na ovom blogu.

Kad kažem svima tada doslovno mislim na - sve. Najprije, naravno, na one koji su moj post doživjeli kao priliku da napokon, pa makar i iza fejk profila, otvoreno, jasno i glasno kažu: "Gle čuda, nisam jedini koji tako razmišlja!" . Pretpostavljam da je na vašim licima, dok ste čitali moj tekst, zaiskrio onaj divan osmjeh kojeg ja zovem "osmjeh prepoznavanja" a javlja se u trenucima kad među tisućama ljudi koji misle jednoobrazno naiđemo na jednog koji dijeli naš stav, koji misli slično poput nas.

Hvala i roditeljima koji su komentirali moj post sa mnogo tolerancije u svojim komentarima, iako riječ "toleranciju" u načelu ne volim koristiti, pa bi, možda, "razumijevanje" ipak bio prikladniji termin.

Hvala i onima koji su osjetili potrebu ostaviti svoj uvredljivi komentar, jer nam oni svojim postojanjem dokazuju da živimo u svijetu u kojemu se doslovno svaki idiot može reproducirati.

E sad, riječ, dvije o nekoliko klišeiziranih predrasuda koje su "ProBaby" komentatori napisali o childfree osobama.

Dakle, jedna od uobičajenih predrasuda o childfree osobama jeste da su one ljubavni luzeri, koji nisu uspjeli naći odgovarajućeg partnera sa kojim bi imali dijete i stoga svoju gorčinu i jad maskiraju u nekakve "childfree" pričice. Koliko vidim na naslovnici je komentar jedne takve "vidovnjakinje" osvanuo kao "komentar dana", što je izmamilo osmjeh na lice i meni i mome suprugu sa kojim sam u sretnom, "bezdjetnom" braku već sedam godina i još toliko u vezi. Da, oboje smo odlučili tako - NE djeci, DA životu.

Moram se osvrnuti i na biser kako su "djeca produžetak bračne ljubavi". Da, bilo bi idealno da je tako, priznajem. No, 90% vjenčanja na kojima sam prisustvovala dogodilo se zbog trudnoće mladenke, tako da stav da su djeca rezultat braka ne stoji, prije bi se moglo reći da su ona uzrok skoro svakog drugog braka u ovoj državi.

Vidim da neki s prijezirom komentiraju i moju ideju pisanja bloga o ovoj temi. Kraj činjenice da imamo milion blogova, portala i web siteova posvećenih djeci i roditeljstvu, nije li licemjerno zamjerati meni ili nekome drugome na pokretanju jednog ovakvog bloga??

E sad riječ, dvije o "childfree" zajednici koja se, na moju radost, sve više širi ovih virtualnim prostorima.
TheChildfree life je stranica koja predstavlja osnovno štivo koje preporučavam svakome koga zanima ovaj poprilično drugačiji pogled na život i svijet oko nas. Osim članaka, osvrta, komentara, imate i jedan skroz dobar forum na ovom siteu na kojem možete sudjelovati.
Baby off board - blog kojeg vrijedi pročitati, prepun pozitive, zanimljivih osvrta, originalnih tekstova.
Tu je, naravno, i Hapilly Childfree kojeg možete pronaći na Fejsu kao i Childfree Humor koji će, vjerojatno, izmamiti tugaljivi osmjeh i na lice mnogih roditelja.
Ima toga još mnogo, trust me.... No za početak i ovo će biti dovoljno!





Oznake: childfree

14.08.2013. u 10:38 • 35 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 12.08.2013.

Zašto Antibaby Blog?

Oduvijek sam znala da ne želim imati djecu.

Dok su se druge djevojčice igrale lutkama i maštale da su to njihove bebe, meni su neke druge zanimacije bile na umu. Ulaskom u dvadesete godine kad je počeo masovni raspad mog društva i preobrazba dojučerašnjih prijatelja i znanaca u "breederse", meni je ideja o majčinstvu bila i dalje odbojna i strana. Dobrohotno sam prihvaćala komentare tipa "za koju godinu ćeš promijeniti mišljenje" iako sam naslućivala da se to neće dogoditi. Ne sjećam se da sam se ikad raznježila nad iti jednim djetetom, niti da sam doživjela katarzu nad iti jednom usranom pelenom. Topot malenih nogica i grleni glasići koji se u sekundi pretvaraju u iritantni cvilež i dreku, nikada me nisu oduševljavali. I tad, kao i sada, izbjegavam kafiće i restorane u kojima se pojavljuju roditelji sa čoporom neobuzdane djece.

Došle su tridesete, moje mišljenje je ostalo nepromjenjeno. Možda još i radikalnije, posebno kad sam vidjela što je roditeljstvo učinilo generaciji ljudi koje sam poznavala i sa kojima sam se družila u dvadesetima. Gotovo svi odreda pretvorili su se u malograđane koji služe svojoj djeci, paćenike razapete između posla i kredita kojima osiguravaju prohtjeve svoga potomstva, ultrakonformiste koji se zgražaju nad određenim stvarima koje su im nekad bile sasvim normalne. Činjenica je da nismo imali više ništa zajedničko. Ja sam putovala, bavila se hobijima, sportom, izlazila na večere, čitala - oni su izlazili vani samo kad su bili dječji rođendani, sa hrpom sebi sličnih osoba, ili na odjele za dječje bolesti. Da rezimiram - ni u tridesetima nisam osjetila potrebu za djetetom. Ni najmanju.

Zašto ovaj blog?
Zato jer je u ovoj našoj maloj, katoličkoj džamahiriji bremenitoj lažnim moralom, iskrivljenim vrijednostima i prijetvornošću, biti "childfree" osoba svetogrđe, to je nešto gore čak i od "pederluka". I dok u ostatku "normalnog" svijeta childfree osobe egzistiraju javno, imaju svoje klubove, forume, u zadnje vrijeme čak i hotele i restorane u kojima mogu uživati bez da ih u ispijanju kave ili ručku ometaju tuđa djeca ili, još gore, teritorijalno raspoloženi roditelji - kod nas je to super-ultra-turbo tabu tema.

A stvar je jednostavna i sasvim normalna. Postoje ljudi koji ne žele djecu. Postoje ljudi koje boli neka stvar za "produljenje loze". Postoje ljudi koji djecu ne nazivaju "anđelima". Postoje ljudi koji se zgražaju na vijesti tipa "U zrakoplovnoj nesreći poginulo je petsto osoba od čega jedno dijete" kao da je to dijete bitnije od svih ovih drugih. Postoje ljudi koje roditelji samozaljubljeni u svoje gene nazivaju "sebičnima". Da, u svijetu obuzetom "probaby" ludilom, u svijetu u kojem te uporno nastoje ubijediti da nisi normalan ako ne želiš dijete - često nije lako biti "childfree".

Pričajmo malo o životu bez djece v.s. životu s djecom.

Oznake: childfree, ne želim djecu

12.08.2013. u 12:18 • 116 KomentaraPrint#^

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  kolovoz, 2013 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Rujan 2016 (1)
Lipanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Oaza za sve one koji se ne pronalaze u svijetu kojim vladaju prokreativci.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se