| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
....ako je svako prešućivanje jedna cigla zidu, ja sam ograđena sa svih strana....na ovom blogu nema cigli, nema zida, a nadam se da će to vredit i za slučajne kao i namjerne goste......
my photos blog
iz arhive fotobloga pogledajte
nothing else.........
Nebo II
moje fotke u Maxi tuningu magazinu
junak dana
Nebo I
neke fotke
thunderstorm
Rab II
Rab I
Poreč, Vrsar, Rovinj
fiatisti i njihve pile ( slideshows link )
street race 402 Grobnik 2005 ( slideshows link )
zalazak sunca
nočni posjet
cvjetna
proljeće
zimski ugođaj
,,,a uz njihove misli volim popiti kavu.....
http://siddarhta.blog.hr/
http://oceanicflight815.blog.hr/
http://lollita.blog.hr/
http://sherayzl2deo.blog.hr/
http://lorraine.blog.hr/
http://patak74.blog.hr/
A UZ NJIH UŽIVAM U FOTOGRAFIJI I ODMARAM ,,,,
UŽIVAJTE
lisa
vega photos
vega slike
lorren photos
Kada fotoblog
" ....Nemam široki snop svjetlosti postojanog starog svetionika što brodove sigurno vodi u između oštrih grebena ."
hit Counter
a nik je došao iz ovoga.....Film Noir je posebna pod-vrsta fimova izrasla na osnovama kriminalističkih i gangsterskih filmova koji su carevali kinom dvoranama tijekom 30-tih godina prošlog stoljeća. Strogo uzevši i nije riječ od filmskom žanru već više o točno određenoj mračnoj atmosferi, ugođaju i stilu koje je u razdoblju od 1940 do otprilike 1960 dijelio veliki broj američkih filmova spomenutih žanrova. No bez obzira na upravo rečeno film noire nije eksluzivno vezan za spomenuto razdoblje, predstavnici ovog pod-žanra ciklički se i povremeno javljaju sve do današnjih dana a filmska ih kritika najčešće etiketira kao neo-noir filmove. Noire filmovi, najčešće (ali ne i nužno) podrazumijevaju crno bijelu kinematografiju i mračnu priču koja zrcali osjećaje melankolije, otuđenja, pesimizma, zla, moralnog propadanja, krivnje i paranoje - kod njenih junaka najčešće ciničnog i usamljenog heroja (bolje rečeno anti-heroja) i neizbježne femme fatale
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
googla@net.hr
.....
" On a dark desert highway, cool wind in my hair
Warm smell of colitas, rising up through the air
Up ahead in the distance, I saw shimmering light
My head grew heavy and my sight grew dim
I had to stop for the night
There she stood in the doorway;
I heard the mission bell
And I was thinking to myself,
'This could be Heaven or this could be Hell'
Then she lit up a candle and she showed me the way
There were voices down the corridor,
I thought I heard them say...
Welcome to the Hotel California
Such a lovely place,,,, Such a lovely place,,,,
Such a lovely face
Plenty of room at the Hotel California
Any time of year,,,,, Any time of year,,,,
You can find it here
Her mind is Tiffany-twisted, she got the Mercedes Benz
She got a lot of pretty, pretty boys she calls friends
How they dance in the courtyard, sweet summer sweat.
Some dance to remember, some dance to forget
So I called up the Captain,
'Please bring me my wine'
He said,
'We haven't had that spirit here since nineteen sixty nine'
And still those voices are calling from far away,
Wake you up in the middle of the night
Just to hear them say...
Welcome to the Hotel California
Such a lovely place,,,,, Such a lovely place,,,,,
Such a lovely face
They livin' it up at the Hotel California
What a nice surprise ,,,,,what a nice suprise,,,,,
Bring your alibis
Mirrors on the ceiling,
The pink champagne on ice
And she said
'We are all just prisoners here, of our own device'
And in the master's chambers,
They gathered for the feast
They stab it with their steely knives,
But they just can't kill the beast
Last thing I remember, I was
Running for the door
I had to find the passage back
To the place I was before
'Relax,'
said the night man,
'We are programmed to receive.
You can check-out any time you like,
But you can never leave!' "
Noir Lady ili ti googla
|
budući da nisam sposobna složiti dve poštene rečenice a da budu razumljive ostavljam vam ovo ...e pa ovo je dodatak.... ...ne ,,,ne brinite se , one fotke koje ste ranije vidjeli moći će te skupa s ovima uskoro vidjeti na blogu koji je otvoren samo za fotke..( ako se ikad sjetim lozinke za taj blogeditor ) naime nikad nisam planirala noirlady blog terorizirat fotkama...ovo je mjesto za moju pisanu rijeć ali moram priznat da sam u ...manjku....inspiracije za pisanje ,,,,ma serem jednostavno nisam htjela pisata ovakvim raspoloženjem kakvo me pucalo ovaj tjedan.....morala sam " sredit misli " kako se kaže ne a ja nisam sposobna tolko se skoncentrirat da pišem drukčije od onoga šta mi se mota po glavi,,,,nu..ona poznata ..sad je sve ok i šou mast go on...  i čim se sjetim lozinke druge ( naime kad sam u kurcu ne smijem niš delat jer se poslje ne sjećam ) ili... napravim novi dobit će te naravno link za taj drugi....a šo se tiće ovih slikica odabrala sam njih jer kad sam ih napravila puco me osjećaj bolji od zaljubljenosti zato su mi toliko drage i uvjek me izvuku iz depre a i ostale 12000 fotki..mislim čak da ih skupljam kao antidepresive nu...dobro je to " moja osobna droga " bjeg u drugi svjet , a i obožavam snjeg,,,,samo jedna pahulja u meni probudi djete življe neg sam ikad bila.....pozdravljam vas i hvala čovjeku s mjesecom u očima na savjetu šo se tiće linkanja fotki    |
obavjest
- 22:39 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
samo da javim da ću zapustit blog na neko vrjeme pa da ne klikčete bezveze,uživajte u tipkanju i najljepši pozdrav..... |
samo ovo....
- 22:30 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
....nismo mobilni.....šo znači idem na autobus....a to znači dizanje u 4.30..tak da mi s eneda niš pisat ...samo.....i jojjjjjjj moram vem reći da nebrem vjerovat da sam neki dan zaboravila mužu čestitat pođendan,,,ame umrla sam od srama....mili bože......ostavljam vam rijeći iz ovih pjesmica ,,,,ah sentimentalna sa,,,,,,u zadnje vrjeme,,,,, "El Privilegio de Amar" Que podre decirte, en el corto tiempo En que se vive una ilusion Que podre dejarte, tan pegado al alma Que se quede alli tu corazon Como pretendo enseńarte lo que es el mundo Me falta tambien, pero vale la pena Disfrutar cada dia, lo que me ha regalado El privilegiode amarte. Di lo que sientas, haz lo que piensas Da lo que tengas y no te arrepientas Y si no llega lo que esperabas No te conformes, jamas te detengas. Pero sobre todas las cosas Nunca te olvides de dios. Seras del tamańo de tus pensamientos No te permitas fracasar Lo mas importante, son los sentimientos Y lo que no puedes comprar Y cuando llegue el momento En que tu sola quisieras volar Aunque no estemos juntos, estaran los recuerdos Que con solo queriendo volveras a vivirlos. Di lo que sientas, haz lo que piensas Da lo que tengas y no te arrepientas No te limites por lo que digan Se lo que quieras, pero se tu misma Y si no llega lo que esperabas No te conformes, jamas te detengas Pero sobre todas las cosas Nunca te olvides de dios Pero sobre todas las cosas Como te quiero mi amor. "Nunca Te Olvidaré" Pueden pasar tres mil ańos. Puedes besar otros labios, pero nunca te olvidaré, pero nunca te olvidaré. Puedo morirme mańana. Puede secarse mi alma, pero nunca te olvidaré, pero nunca te olvidaré. Pueden borrar mi memoria. Pueden robarme tu historia, pero nunca te olvidaré, pero nunca te olvidaré. Cómo olvidar tu sonrisa. Cómo olvidar tus miradas. Cómo olvidar que rezaba para que no te marcharas. Cómo olvidar tus locuras. Cómo olvidar que volabas. Cómo olvidar que aún te quiero más que a vivir, más que a nada. Pueden pasar tres mil ańos. Puedes besar otros labios, pero nunca te olvidaré, pero nunca te olvidaré. Puedo morirme mańana. Puede secarse mi alma, pero nunca te olvidaré, pero nunca te olvidaré. Puedes echarme de tu vida. Puedes negar que me querías, pero nunca te olvidaré. Sabes que nunca te olvidaré. Cómo olvidar tu sonrisa. Cómo olvidar tus miradas. Cómo olvidar que rezaba para que no te marcharas. Cómo olvidar tus locuras. Cómo olvidar que volabas. Cómo olvidar que aún te quiero más que a vivir, más que a nada. Pueden pasar tres mil ańos. Puedes besar otros labios, pero nunca te olvidaré, pero nunca te olvidaré, pero nunca te olvidaré, pero nunca te olvidaré. da ..pogodil ste ovime si trujem dušu zadnjih dana...pozdrav |
moj trenutak...
- 23:03 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
|
Zalazak, šalica kave, tok mojih misli i dvoje njih u njima danas oko 19 sati ponekda dopustim mislima da... kao sad...dok mi zvukove dubokog hrkanja redosna dječja igra.... ponekad dopustim mislima da odu.... možda nebi smjela možda nemam pravo lagala sam jednom, pa možda je to tada bila istina, ali sad... ...da sad kažem.... da sad kažem to isto bila bi laž...zato šutim.....ne mogu pričat o istini kao takvoj.....imam potrebe ,, negirat je...pobjegle su mi misli nisam željela pistai o tome ..dakle kad dopustim mislima da odu ..pustim ih da odu njemu..i pitam se......misli li na mene , poželi li me ikad vidjeti, dopusti li si da proba zamislit moj miris, toplinu dodira.....i mogla bi u nedogled pitat se.... ponekad dopustim mislima....da se pitam...a znam da kroz njegov život gotovo da nisam ni prošla....ali ne mogu da se ne pitam i dok gledam crvenilo nad Učkom misli mi idu drugdje i opet se pitam hoću li za mjesec dana , kad sunce bude visoko a rana zvjezda sjajnija.... pitam se ...da li ću i dalje istinu još uvjek skrivati pod maskm hoću ili na glas moći reći da......da je taj poljubac bio ništa,,,,,da mi ne smeta ova praznina poslje njega...a voljela bi znati.....jesam li mu išta rekla.....nakon njega...kolko je samo promjene izazvo u meni , jedan naizgled bezazleni trenutak.... pitam se opet...misli li bar on ponekad na mene..i taj trenutak..pita li se....jer ipak kroz jedan trnutak njegovog života sam prošla....i sve mi se čini da sam se " našla " u njemu.....jel ta noć kriva....i dali bi sad postupila tako...kako sam uopče postupila...??????..i jesam li uopče postupila????? ponekad ...ali samo ponekad , dok dopustim mislima da odu......iako znam da nebi smjela i iskreno mi je žao što se ne sjećam i što ne mogu reći da znam....da je ovaj kroz čiji život nisam prošla ..isti onaj čije sam lice zaboravila......od prvog trenutka toga to mi je u glavi i sad dok pada noć a sjedenje na balkonu postaje laganini neugodno pitam se u kojem trenutku sam dopustila toliko materijala za upitnike.....zaista,,,,vjerujte ni nisam ih tražila, željela...ne ovakva jeli realno osjetit povezanost na osnovi ničeg????? jeli realno razmišljat o tom poljubcu kao o režisiranom, planiranom????? ..jer iako tada nisam bila svoja...sjećam se trenutka prije toga, bistro , mogu sve opisat, znam i iako je nakon njegovih toplih usana sve crno u mom sjećanju ne mogu se otet dojmu da je stajao tamo , pod žutim kišobranom,,,kao da čeka samo mene da prođe.....ali to nije bio moj put zašto sam krenula k njemu....znal sam samo da bi trebala.....oh..koji užas... žao mi je šo ovaj post moram privest kraju ali duboko hrkanje upravo je prekinuto kašljem koji razbuđuje a i vrjeme je da se ova dječja igra prekine brzo pripremljenom večerom, toplom vodom i mirismon posteljinom.....a moje misli ..nemaju pravo na trajni azil..jer to su samo pitanja ...postavljnena u ,,,,ne znam...ali nisam još spremna za odgovore a ni na to da ih možda nema, što vrjeme ide dalje to mi se više čini da nije to sve samo slučajno ,,,neočekivano da ali nikako slučajno.....hm....jeli to samo dio moga sazrevanja... ......................kraj ( OVAJ POST NASTAO JE POD POKROVITELJSTVOM NARANĐASTOG SNA d.d. I ŽUTI KIŠOBRAN d.o.o ) kasnije , večeras..... ..a šo se tiče onoga kojeg dugo nisam srela a M me podsjeti da je bio jednom,,,,potaknuo me da se sjetim , osjetim da je još uvjek tu...iako..večeras bi ga ...večeras želim da mogu kao prije priči mu bliže ....zamoliti ga ,,,,da ode sa svom mojom snagom tamo di treba.....da pokloni opet ....moje misli su uz tebe i šaljem ti ih sa svim šo mi je jednom poklonio,,sa svim šo je ostalo od toga,,,,,zaslužila si......vjerujem da još uvjek mogu |
...novi post.....
- 20:30 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
|
....obožavam se izgubiti u nepoznatom gradu, u kojemu ne poznam ulice, ljude... neprimjetno šetat kroz njegovu svakodnevnicu , promatrat uličice, ljude,,,, u subotu sam se izgubila u jednom takvom gradu....buđenje u 6.00. nije mi godilo a ni duga vožnja u tišini....kad smo stigli Okar ( GOSPON MUŽ ) izgubio se svojim poslom odmah nakon popijene kave u kafiću smrdljivog wc-a ,,,čučavci ( ja mislila toga više nigdje nema ).... O - ja sam gotov za pola sata sve skupa N - ...tako brzo  ...nu daj ...meni treba barem sat i pol,,,dva.... O - je li ti mob pun N - nije ...ja ću tebe zvati .......ugašen je.....aj....  ....ah ..samam sam.....godio mi je svjež zrak nakon onoga wc-a.....da samo znate..uh...... ..i krenula sam...u tom gradu bila sam zadnji put prije više od 10 godina , mislim znam šta želim vidjet , šta želim na svome kompu...ali.....ali.......zapravo volim tu prvu izgubljenost....sve ulice slične...a lica ljudi kao da su isti... " ma ne gledaj njih " u ovakvim gradićima volim naći uličicu starog grada , obožavam cvjeće na oronulim prozorima.....nekako ..nisam se mogla opustit.....veliki trg....tip koji gleda u mene ...poždljivo i gladno....talijan 100%..pih..ko ga hebe.....krenula am dalje na trgu brzinski sam uhvatila objektivom motiv koji je do sad već skoro izbljedio od fotografiranja....ma oke da imam i to u svojem opusu...  ...pogledom sam tražila uličicu , usku i praznu...krenula sam dalje,,ljevi ili desno ..pitanje je sad......" ma nisi došla ovdje razmišljat,,,kreni napred pa kad ti neš otme pogled ,,slikaj" ..i odlučna da se prepustim krenem dalje i sve je krenulo onim uobičajenim tokom..pogled mi je letio svuda... i kad jedan bor , neobičnog oblika....i krenem da ga slikam ..ali sve..ali baš sve mi smeta,,,,,popnem se strapenicama u park poviše ceste i ...BU....zelenilo , cvjetići....koliko svega....fotkam bor brzinski i penjem se dublje u park,,,,šumi voda,,mmmm,,,,,razmišljam šo bi to moglo biti....fontana,,,potočić....neka kućica u hladovini visokog bora oduzela je moju pažnju..pa fotkaj ovak,,,pa onak....neka žena s cuckom prošla je pokraj mene....oke sama sam..i opet bor pa more u pozadini....kad glasovi a ja onako da ne mićem oko s aparata stanem u stranu......i opet glasovi .... " pa hoće li više proći...????." ,,odvojim nevoljko Minoltu od svoga lica i pogledam oko sebe i nema nikog....hm...brbrbbr....i reko da nastavim dalje , kad me ko grom oplete još jedan bor osušenih grana koje su ličile na....ihihihi....i naravno posvetimo se Minolta i ja njemu ,,kad......glasovi...i pristojno se opet maknem u stranu ,,i opet niko u blizini mene.....ona žena s cuckom prolazi gore dalje.....bbbrbrbbr... " zar su u mojoj glavi ????...mili bože....." ..krećem stepenicama dublje upark ..kad gle...dvoje mladih , u grmiću ...a on jadan nestašno pokušava skinut grudnjak joj ...a jadno dite... " ....ah..kad je to bilo....pusti djecu nek se natežu....naućit će...." .. ..zapravo taj susret probudio me , nasmijano sam krenula dalje....a i nakon nekolko metara mogla sam ju čuti - pa hočeš li više .... ....taj prak je na vrhu jednog brega....kad sam se popela gore vidjela sam veliki dio onaoga kaj sam do sad prošla ...a i ..hm...nazvat ćemo ga M ,, kako se penje po stepenicama....na vrhu toga bregića našla sam izvor šuma vode...dražesna fontanica veselo je pljuskala...naravno da sam je fotkala...iz svih kutova .... ...uhvatila me želja za cigarom...volim nakon jednog djela šetnje sjest , pregledat fotografije koje sam napravila do sad ....obrisat loše i popravit sljedeće...i nigdje klupice....malo dalje u hladu nađem jednu i krenem da sjednem....M - oprostite,,da li bi vas mogao zamolit " ame meni ke oče " ...dok sam se okretala prema čovjeku iza sebe na mom licu osvanuo je " moj " osmjeh N - da, ...recite M - pa vidio sam da slikate N - aha M - pa mislio sam da li bi bili tolko ljubazni da me slikate tu .....pokraj fontane....znate ..već dugo želim ,,slikat ju...volim slikat ali nemam ...trenutno aparat...palniram ga kupiti....ali stvarno bi želio tu sliku.....znate tu sam u ovom parku odrastao......živim tu 5 minuta.... N - samo malo...vi želite fotkat s mojim aparatom???? " je da ..luda sam.....hm....pa moš mu dati ..ak pokuša zbrisat ..mmuhahha..ne bi daleko.." M- ne, ne, samo da vi mene slikate pokraj fontana N -  ...e tako već može...... tako ufotkala ja njega dao mi mejl na koji ja to fino pošaljem .....e da ...nakon toga razgulila se prića i ...dragi moji...nas dvoje prekidali smo jedan drugoga kako bi šo prije rekli šo nam je na pameti.... ...tip ima negdje oko 30+ pretpostavljam da je samac....ne znam čime se bavi ali shvatila sam da se ful kužimo šo se tiće fotografije.....ispričao mi je kako je pomogao nekim turistima oko znamenitosti grada i proveo s njima 2 sata i kad su oni to sve snimili i fotkali netko im ukro i kameru i fotić....ameeeeeeeee  ...oboje smo se složili da bi lopova našli pa makar i u tunguziji....bilo je zanimljivo saznala sam jako puno o ovom gradu...puno više nego od vodića koji nas je vodio na eskurziji.....interesantno je to da smo...neznam ni ja kako , došli na temu koksare Bakar, Omišalj , pa plinovod na Brijunima...uh.....teme su samo frcale..pa lokalna povjest ( sav sreća da sam imala odličnog profesora iz povjsti ) pa..opća povjest hrvata a i inih koji su se stolječima poizmjenjavali na našim prostorima i tako saznala sam da ovi vani.....talijani,,francuzi,,,,njemci imaju dosa toga našega šo smatraju svojom povješću ,,mislim na zapise o arheološkim nalazištima..za koje mi tu ni neznamo,,.a kolko samo ima turista koji dođu u Hrvatsku samo da vide dio povjesit o kojoj mi tako zdušno brinemo.... ....ah..kolko bi vam sad mogla prićati o tome ..ali eto...dobila sam ponudu svoga osobnog vodića .i tako sam se ... hm..potpunim strancem uputila po tome zanimljivom gradu..nažalost zbilja sam se nabrijala da ću vidjet a i ufotkat rimski mozajk ali ....dogovor je pao ..sljedeći put kad budem u gradu..... ,, mojih sat i pol , dva .....proteglo se i tri i pol ....sreća da ovaj povjesno- turistićki grad ima i wirles mrežu pa se gospon Okar laptopom prikačil dok me je čekao.....i sad da znate ubila sam ga prićpm do RIJEKE...NISAM PRESTAJALA...hehhehe..ne vjerujete mi ?.....da nije ovolko sat i da nemam u planu tupnut koji link fotkice nastavila bi ja vama još tipkat..jer rijetko imam prilike s nekim slinit za turistom koji fotka s profi aparatom .....a i nekako sve šo sam spomenula da volim slikat ..pa i kolko god to bilo neobično našao bi mjesto di to mogu...a i hm....u jednoj rećenici spomenuo je da je u Rabu bio fasciniran zvonicima...iznenadit ću ga jedan dan fotkama...naime popela sam se na sva 4 rabska zvonika..... .hehe da vam kažem nolko slika sam napravila, tih istih,,,..bilo je divno provest jutro s nekim ko razumije tu moju ljubav a i bar je strpljivo stajao sa strane dok sam ja odrađivala po dvdeste fotki po motivu...i nije mi uopče bio bed šo čeka...a isto mi nije bio bed spomenut mu kako su njegovi sugrađani najgori vozači koje se može sresti u Rijeci....N - znaš..kad moj muž naleti na nekog vašeg....doslovce stane sa strane dok ne prođe na sigurnu udaljenost.... M - ...heheh pa vjerujem ti....pa i ja sam sam jednom prilikom u Rijeci gotovo izazvo sudar...bio bi kriv,,,znam to..ali..kad se čovjek ne snađe...zato ti kažem da paziš kad ovdje prelaziš cestu ..tu ti nije ko u Rijeci... N - heheh vidim......svi krću nekamo a niko da pomakne auto s semafora.. ..gotovo na samom odlasku smo se i službeno upoznali.... M - požuri da ne kasniš "..hm...to je ponavljo par puta....brine se više od mene..." ...zahvalila sam mu na pomoći i uputama .... N - baš mi je drago da sam naletila na vas M - shvatite to kao zahvalu što ste me slikali gore u parku....bilo mi je zaista zadovoljstvo ..pa čak i .... ...mislim da nije želio da krivo shvatim pa ..nije ni završio rećenicu...no znam da je samo htio reći da mu fotografija pokraj fontane nije tolk ni važna...ugodno je proveo jutro s strancem kojeg prvi put vidi...ali sad kad razmišljam..pitam se ....hm...ovo...požuri da ne kasniš kao da sam već negdje srela ..ali to je tema za jedan od osobnijih postova....zaista sam uživaja u toj suboti,,,sve što me dočekalo doma bilo je lako...a zaista je bilo podosta toga.....evo da..ako postoji poljubac koji te može držati mjesecima...onda može biti i neplanirani susret takav...a mislim da će ovaj poprilično dugo ostati u meni..samim time šo je malo dolje ispod post glede moga nepovjerenja ljudima...ali bacit ću vam bubu.....M me podsjetio na nekog ..nekog koga duuugo nisam srela....i to je ono šo me osim brdo fotki koje ću mjesecima obrađivat...najviše ispunilo.....sa smješkom mogu vam reći da....više se ne osjećam napuštenom......a sad da vidim ke sam naškrabala....hihihi..aj dobra sam samo sam par greški ispravila... hm..naime bojim se da vam sad nakon par dana nakon toga nisam uspjela dočarati svoje dojmove..no mislim da ćete uočit razliku.....mah mah i ne zaboravit kliknut na linkove ako ih uopče uspijem stavit....laka vam noć... aha evo ke je zapelo u objektivu ( naj ) http://img137.imageshack.us/img137/3405/pict46636yv.jpg http://img151.imageshack.us/img151/219/pict47079bl.jpg http://img232.imageshack.us/img232/5952/pict47130si.jpg http://img232.imageshack.us/img232/9784/pict47225pf.jpg http://img151.imageshack.us/img151/5167/pict47783pj.jpg http://img518.imageshack.us/img518/5463/pula215gu.jpg http://img151.imageshack.us/img151/3420/pula91vj.jpg http://img440.imageshack.us/img440/1633/pula152hk.jpg http://img68.imageshack.us/img68/2263/pula196jb.jpg http://img462.imageshack.us/img462/3779/pula207ju.jpg uh.................ne mogu više..uživajte i svakome ko ih pogleda sve..... |
sretan uskrs
- 19:38 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
|
dragi moji blogeri i blogerke sretan Uskrs i ugodno razbijanje yayca vama i vašim najbližima i najdražima od N.L. Miška i da ne zabravim gospona muža......ne pretjerujte s lukom.....i joj......ošo mi zub....... |
.............završni 2006
- 21:57 -
Komentari (36) -
Isprintaj -
#
|
....hehhehe...iznenađeni ste pozadinom???? ....neka ste..da vam kažem neš.... ...daklem......16.09.2005. bio je veliki dan za mene , probudila sam se uzbuđena i naravno cjeli dan sam bila šutljiva, ,,,,,,tada sam još radila za mašinom..šivala , jelte...pokušavala sam cjeli dan ne razmišljat o izložbi......to je bilo prvi put da sam izlagala neš svoje...istina da je to bila samo jedna slika ali......napravljena je u inat svima koji su smatrali tečaj crtanja beskorisnim bacanjem novca....dakle nije bila napravljena jedino za moju mamu i malu_ lalu ili ti lalkus..;D.....no ipak....iako je bila rađena prkosom izložena je s ponosom i zahvalom upravo radi njih dve...a i za sestru ..( nek vidi da nisam samo smetalo :)))))))).......a za ostale druge bila je to izložba " prosvjetljenja" naravno zahvaljujući pohvalama visoko obrazovanih..jer naravno moje mišljenje o toj slici nije bilo "to"....ne...nisam sentimentalno gledala na nju....naime to je bio moj prvi slikarski podhvat, većinom sam ju radila u praznom ateljeu....ostala je nedovršena , na njoj sam prestala radit u svibnju prošle godine, nisam ju vidjela 3 mjeseca i u mom sjećanju ostala je gola i .i....neznam užasna...i dva tjedna prije izložbe došla sam ju dovršit.....s velikim nezadovoljstvom u sebi , vidjela sam radove ostalih polaznika i bili su prekrasni.....pekla me savjest šo sam ju radila s tolkom ljutnjom,,,,, ,,,trenutak kad sam ju vidjela.... " ne to nije moja slika.....ne ....ja to nisam mogla nacrtat!!!!".....da to mi je prolazilo glavom.....nije bila dovršena ali ja sam bila neopisivo ponosna jer....sve šo sam dodala na njoj bio je moj potpis.......ah ..eto.....ta izložba organizirana je kao prezentacija 6 -mjesečnog tečaja totalnih antitalenata, zahvaljujući gradu Rijeci naši završni radovi bili su dva tjedna izloženi u galeriji Filodramatika na ri Korzu ....nakon toga po ugovoru s školom ostali su kao dokaz udruge donatorima .....tako da....sad je moj " cubanski vrt" u prostorijama škole i čeka veliku jubilarnu izložbu gdje će biti izložen s stotinu drugih....naravno da mi je žao ..jer ipak to mi je prvi...a prvi se pamti......zato ove godine radim dva a možda i tri završna rada da zamjenim ovaj prvi....;D..... ..ovogodišnja tema su sentimenti a ovo šo vidite u pozadini gledat će te sve do kraja......planiram negdje krajem svibnja završit.....naravno da nije ovo to ...ovo je samo vježba ili skica ..još nisam odlučila u kojoj tehnici će biti završni....mislim da sva tri napravim u drugoj ...da malo upoznam lavirani tuš..i ostalo kaj nam se ponudi ....a sad malo o slici.....ma mislim da će te već sljedeći tjedan prepoznat motiv.....;D.... ali eto da vas ne držim u neizvjesnosti slika će se zvat...... "Radosti igre " a ovdje je ...jer sam vam premalo pisala o tečaju ...ove sam godine malo razočarana svojim ...ovaj..napredkom.....pa hm....a i ovaj blog čini me....ne mogu sad naći rijeći ali jednostavno čini mi dobro..hehheeh ( a i znam da ćete jednom kad popunim papir svi nabacati pohvale hehhehe) ako ne i več odmah.....hahahha..znam kaj sljedi u komentarima slika će ti biti odlična ali ne vidim od ovih boja na blogu ...ma..... znate da se šalim.......ovaj predložak malo je prazan jer smo se danas mi kokoške raskokodakale na tečaju tak da smo samo uspjele uzeti olovku u ruke...no uživala sam svih tri sata ...a ova mala mrlja kaj vidite vjerujte mi zaista ali kažem vam zaista nije od kave  ..tako......i napokon smo napola dogovorili odlazak u zg na big izložbu....( samo da još poklopimo dan koji svakoj odgovara ) ja bi voljela da bude vikend tak da mogu ostat kod tetke jedan dan baš mi fale svi odreda a neda mi se čekat ljeto i godišnji......uh ...kako sam se razpisala .....hehhee...a nisam žuje pomirisala a ni rakije .......zapravo stavila sam ovu sliku jer se nadam da će me ovo raspoloženje držat do kraja tečaja..a šo se tiče predloška za završni rad...to je...to je jedna od najljepših fotografija koje sam napravila u ovih 3 godine....jest da je malo mutna i tehnički je nikad ne bi nazvali dobrom ..... ali donosi sa sobom......trenutak i osjećaje koje u zadnje vrjeme prečesto zaboravljam.....i još neš......@ dar tvoj zadnji komentar poslužio je svrsi ;D hvala...ali za promjenu slike na tom predlošku bi se stvarno morala namučit a i ..kolko sam skužila darius je kao admin na blogu.....pa nisam sigurna da bi želio da se predložak koji je on dizajniro mjenja ..ako je uopče moguće stavit još jednu sliku kao pozadinu ..jer ti imaš ono cvjeće u pozadini...ali za vikend sam solo pa se mogu izguštat ako te ne prođe do tada a i radi se na nekom programu za web dizajn,,,,,,mislim da sam ozbiljno zagrizla....nime zbog one zabrane na plaču propo mi tečaj web dizajna..ali pih....ak ne naučim sama na svojim greškama neću na nikojem tečaju....hehhehe a sad fakat prestajem tipkat ..nik mi se opet zablentavio na iskonu a i skype mi neš umuknuo.....i joooojjjjjj da sam znate kako sam se obradovala kad sam vidjela račun za tel. nije prešo troznamenkasti broj koji počinje s 2 ...... ...laku noć.....i uživajte....( i da se niste usudili umrljat mi pozadinu s jutarnjom kavom ) |
|
razočarenje.........? .....je li tužan novi post? .....a zašto ne napišeš nešto vedrije? ....kad pogledam zadnje postove..razočaram se....stvarno vedrine nema...kad pogledam u sebe opet se razočaram....vedrine nema.....kad pogledam oko sebe čini mi se da vidim lica koji očekuju od mene vedrinu....pokušavavam izvući sjećanja....vedra..i prenjet vam ih takve...i kad napišem...razočaram se...jer nema te vedrine....mislim mogu se je sjetit ali ne mogu doživit...nisam neki spisatelj da bi mogla opisat nešto što sam davno osjetila,bar ne tako da to i vi osjetite......ma naravno da bi vam mogla pisat o vedrim stvarima..pa nije sve tako crno oko mene..naravno moj mali Miško je tu....mogla bi vam pisat o njemu..i sakrit ovo tupilo u meni..ali bojim se....kako bi samo bila razočarana kad bi pišući vam o njemu i njegovim biserima ubila ovu vedrinu u sebi....stvarno se bojim....promjenila sam se...više ne mogu ni prizvat sebe bez njega....bojim se da će i to pobjeći mi van kontrole.....zaista u ovom postovim sam ja kakva sam kad sjednem za komp...i to je najviše šta mogu |
..povjerenje
- 20:30 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
|
...tako danas ja gledam rtl i talk show sanja i kad ono tip kojega je kum, a i najbolji prijatelj totalno zajebo i izigrao njegovo povjerenje , a znao ga je od malih nogu ....znam da svaka priča ima i drugu stranu......ali nisam mogla da se ne prisjetim svoje prijeteljice, kume.......u trenutku kad su joj svi okrenuli leđa i kad je trudna ostala gotovo na ulici ja sam joj ponudila svoj dom, stol,,,,sve,,,,,,,nije mi vratila tako velikodušno....možda sam bila pregruba i nepromišljeno je isključila iz svoga života ali nepovjerenje koje je izazvala nije utjecalo samo na naše prijateljstvo , već i na moje povjerenje u druge ljude , meni jako važne......čitam blog jedne drage mi blogerice i kaže da prošlost treba ostaviti u prošlosti ali teško je kad sjećanje na prošlost donese trenutak kad sam izgubila povjerenje u sve šta mi je bilo drago i važno...ne , nije mi prijateljstvo s njom bilo najbitnije.....desile su se tada i druge stvari ,,,i druge laži i neistine..... ...zapravo kako znate da vam netko govori istinu...da je to šo osjeća i radi za vas čisto bezuvjetno s ljubavlju...da nema skrivenih motiva.....nedavno sam shvatila kolko mi zapravo fali vjerovati ljudima na riječ....dosadilo mi je više stvari stavljat u čošak koji nije definiran kao mjesto za istinu.....zadravo za gotovo.....to je mjesto u kojem trpam stvari da jednom kad budem dobre volje odlućim šta je istina a šta ne.......s godinama......nakupilo se tolko toga šo bi trebalo smjestit kao istinito ili kao nešto nevažno ......rećeno samo tak......izgradila sam to mjesto u sebi za svaku sumnju koja bi me izjedala i uskoro sve upučeno mi završilo je tamo........ ......kako prepoznati istinu? ....vodila sam se prije svojom naivnošću i vjerom da ako ja ne lažem i ako sam ja u svakoj situaciji iskrena da će takvi biti i drugi prema meni..bar oni koji me znaju ,,,do kojih mi je stalo.....kasnije sam se vodila onom starom ....oči ne lažu......a naivno sam vjerovala da kad te ljudi gledaju u oči da ti ne mogu lagati......pokazalo mi se suprutno.....kad jednom čovjek odlući lagat onda laže cjelim bičem.....ali zašto?.......zar izbjegavanje te neugodne situacije lažima opravdava to šo sam ja izgubila ono, šo mi je možda bilo i najbitnije uz ljubav...vjeru....znam da ne lažu svi .....ali teško mi je posvetit se sadašnjosti i budučnosti kad sve šo primim trpam u taj čošak ..zapravo....i najiskrenije cjela ja sam postala skladište za rijeći i sve upučeno mi koje ne mogu prihvatit kao iskrene ......nemam više di trpat....krajnje je vrjeme da posložim to sve u u tri hrpe ...ono iskreno, ono neiskreno....i ono...šo mi nije važno u koju hrpu ću stavit......nikako da skupim hrabrosti i odvažim se za taj podvig , generalke u sebi......neki dan poklonila sam svoje povjerenje jednoj osobi i otvorila se ,,,,ali kasnije mi je ostao gorak okus u ustima..jesam li pogrešila......i jel uopče imam razloga sumnjati.....Kad ću napokon prestat sumnjat..u sve......????......brbbrbr...zapravo jako je teško prolazit kroz dane s tom mojom manom mislim da se s ovom od svih njih najteže nosim......i postojili naćin na koji jedan čovjek koji je izgubio povjerenje u druge može to sve vratiti ,,,da bez opterečenja može reći ...da vjerujem toj i toj osobi.....vjerujem sebi.....??????.....e da mogu svratit u radnju bezubog starca po koji rezervni dio povjerenja.....odnosno samo bi mi bilo dovoljan jedan gram one dobre stare vjere u sebe i svoju intuiciju......mislim da mi onda zapravo nebi toliko bilo važno vjerovati drugima.....da mislim da je to u pitanju....ame kolko pitanja danas..... |
........;D
- 14:12 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
|
......duboko sam zaglibila u ovaj html.....zanimljiva stvarčica.....brbrbbr.....sinoć vrjeme mi proletilo u pokušajima da shvatim di i kad staviti a i koji kod da bi dobila kaj želim..moram priznati da još nisam naišla da blog s html podloškom koji bi zadovoljio moje zahtjeve...ali bar sam uspjela maknuti okvir oko posta išao mi je strašno na živce.....i to je sve u tih 4 sata kopanja po podacima......mislim trebalo bi biti negdje nekakvo objašnjenje onak napisano za radoznale plavuše kao šo sam ja...mislim ono....kužite ne....uglavnom standard sve teme koje sam i imala izgubile su se ..a ja još uvjek visim pred ogledalom gledajući novu frizuru,,,,ne mogu se skoncentrirat napisat neš pošteno ..nego eto dobila sam zanimljivi mejl pa vam ga copy tu ... -------------------------------------------------------------------------------- Grcko Mastercard vjencanje Ovaj frajer ce vam se sigurno dopasti! Ovo je istinita prica o grčkom vjenčanju koje je nedavno održano u gradu Astoria , država New York . O njemu su pisale i lokalne novine, a cak ga je i Jay Leno spomenuo u svom talk showu. Bilo je to veliko vjencanje s oko 600 uzvanika. Na prijemu, nakon samog cina vjencanja, mladoženja je izašao na pozornicu i na mikrofon se obratio uzvanicima. Rekao je da se želi svima zahvaliti na dolasku - a mnogi su doputovali cak iz Grcke - i pruženoj podršci na pocetku nihova zajednickog života. Posebno se želio zahvaliti svojoj i mladenkinoj obitelji, kao i svome puncu što im je omogucio tako velicenstven prijem. U znak zahvalnosti svima, za sve je pripremio poseban poklon. S donje strane stolice svih uzvanika, ukljucujuci i mladence, nalazila se zaljepljena kuverta. Rekao je da je to poklon od njega i pozvao ih da je otvore. U svakoj luksuznoj omotnici (izradjenoj od debelog papira oker boje od man ila vlakana) nalazila se fotografija na sjajnom papiru dimenzija 20 x 25 cm njegove novovjencane supruge kako se ševi s kumom. Mladoženja je u njih poceo sumnjati još prije nekoliko tjedana i unajmio privatnog detektiva da ih prati. Nakon što je neko vrijeme stajao u tišini i nekoliko minuta gledao reakcije uzvanika, obratio se zaprepaštenoj gomili rekavši im: "Odoh ja, a vi nastavite slaviti s tom kurvetinom." Sutradan ujutro razvrgnuo je brak. Vecina ljudi otkazala bi vjencanje istog trena nakon što bi doznali da ih je partner prevario, ali ovaj frajer je nastavio šaradu kao da je sve u najboljem redu. Njegova osveta: Mladenkini roditelji platili su 92.000 dolara za vjencanje i prijem oko 600 uzvanika, a najbolje od svega, ukaljao je ugled mladenke i kuma pred 600 prijatelja i clanova obitelji. Tip ima muda velika kao crkvena zvona. Mislite li da bi od ovoga mogli napraviti "neprocjenji vu" reklamu za MasterCard? Pokušajmo... * Fancy prijem za 600 uzvanika - 92.000 dolara * Fotografije s vjencanja da se dogadjaj ovjekovjedi - 4.000 dolara * Vjencanje * 2-tjedno luksuzno bracno putovanje na otok Mikonos (Grcka) - 8.500 dolara * Pogled na izraz lica sviju uzvanika kad su vidjeli fotografiju - neprocjenjivo! Postoje stvari koje se mogu platiti novcem. Za sve ostalo tu je MASTERCARD. ...dakle ... Dali bite mogli staviti na stranu ljubomoru i ponos i odreagairati jednako kao ovaj tip? ......ja definitivno bi...pa kad drugi plačaju ..nek plate.......pozdrav....ja se dacam u html.  .jopet...mema me nigdje..... |
..........bez oduševljenja ..moli,
- 23:10 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
|
...dakle bilo je to 2001. god. nije bilo prošlo ni mjesec dana kako sam rodila , tada ja i moj suprug nismo živjeli skupa ..pih....a to di ćemo živjet izraslo je u pravi mali rat , mislim neznam koga..ali...šta da vam kažem.....On tamo ja i Miško ovdje .....di sam i trebali bit naravno....i tako ,,,,,čudno mi da sam pomislila na to šo je zaprevo sreća bila što sam rodila malo ranije , Miško je spavao cijelo vrjeme budio se svaka tri sata na dojenje, punjenje i mjenjanje pelena ( znam da niste sve te sreće )...no di bi ja bila ja da se to nije ljepo izravnalo na toj nekoj fakin vagi koja odlućuje o tome,,, pa eto da nebi sudbini ostala dužna nadoknadila sam to na ...nekom drugom području......došlo je sve..nekako naglo i neočekivano...par tjedena prije vjenčanja...On se morao izselit od mene a ja otić u Zagreb.....onda sad ne znam ni ja sama kako, došlo je vjenćanje pa bebać i svo to ...( mislim znam kako je došao bebać...;) ..sve je to krenulo nekim krivim smjerom..a ja..ja sam ...ne znam, koda sam bila vezanih ruku...uglavnom prvotno uzbuđenje trajalo je kratko....potaknuto vještom manipulacijom , ponosom, inatom i ne znam više čime ne, eskaliralo u sve što nije trebalo .....i tako....u razmacima dojenja...ja sam se šopala hranom koju sam gubila na nervozu i suze.....i jednog dana jednostavno mi je dosadilo sve.....zvono mobitela ,,,,sms,,,,,,1000 puta ponovljene pretnje, ucjene....pa hoće li više smislit neš novoga.....sve je to postalo nekako monotono.....buđenja....sve......i tako .....jednog dana.....ponavljam se znam.....sjedila sam i čekala sms naravno da sam znala šo će stići u njemu...i pi-pi-pi.....nisam ni gledala......potražila sam svoje frizerske škare i ošišala se.....ošišala sam kosu koja je mjesec dana ranije na vjenčanju bila u prekrasnim kovrčama duga gotovo do guzice....malo po malo.....i hm...zamislite nitko ali baš NITKO nije primjetio.....ah...koje razočaranje,, ja skratim kosu do ramene i to je kao neprimjetno....uh ...to me je zaista maljutilo.......kupila sam boju za kosu....rubin red... ;).....( e izgledala sam očajno onako bljeda......) i opet niko ništa.....ne lažem...vi znate da novorođenčad ne vide bistro , vide mutno , raspoznavaju po boji glasa.....tada je moj Miško već otvaro oći i jednog popodneva probudio se prateći svoj ritual...u toj svoj zbrci najmnje sam od njega očekivala da će reagirat....ali ...kad sam ga stavila na stol da ga presvučem vidjela sam njegove male plave oke kako me širom gledaju....guuu- guu.....dizao je ručice prema meni.....to je bio prva njegova takva reakcija na mene ( mislim bilo je tu gladnih više onako instiktivnih reakcija na mamino mlijeko ,, zatvorenih oćiju ) to zapravo neću nikad zaboravit....od tada svaki dan ostajao je budan sve duže a moj život unatoć onoj situacijei gore bio je lakši....od tada svaki put kad bi mi zagustilo promjenila bi izgled ,, u tih tri godine koje su poslje toga došle bila sam....ljubičasta, crvena, ošišana gotovo na četkicu....pa plava, smeđa, naranđasta ....i da imam još uvjek svoju kosu....nekako duboko u sebi dani nakon promjene bili bi jasniji i bistriji......moj gospon M. nikad nije previše bio oduševljen zbog toga.....njemu je želja bila da fizički izgledam kao kad smo se upoznali..e mali moj.....ne ide ti to tako...uglavnom....prije godinu i pol ..pomislila sam kako je to pomalo bolesno....mislim sigurna sam da nisam jedina koja je depresiju lječila promjenom izgleda ..ili si je tako bar ..olakšala..i tako.......depru sam rješila na neki drugi način a moja kosa je rasla i rasla.....jednom sam se shebala s škarama ali ostala je dovoljno duga....narasla je do pola leđiju...sve do danas..... ....moj gospon M. primio je poziv danas poslje podne z aneki fuš i odletio.....srkala sam kavu i nekako nisam mogla uživati u blogovima najcool ni ljudi...razmišljala sam...kopča u kosi stvarala je pritisak....skinula sam ju...i pitala se .....kakao bi bilo opet osjetiti lakšu glavu....... - Miško ti se igraj.....- krenila sam put kupatila s škarama u rucu... - mama neču se sišat......- - nećeš sine..... - nasmijala sam mu se , tlaka mu je šišaanje ...i krenulo je....15 cm.....svega šo je raslo ove godine bilo je na podu a ja sam gazila po tome.....i osjetila sam uzbuđenje..kako će ispast..imam li ja to još uvjek u rukama....a i iznanadilo me očekivanje reakcije gospona M......i stigo je prije nego sam bila gotova.....kucao je na zaključana vrata.... - ej..jesi spreman - daj jesam ..otvaraj...puše.... ..otvaram vrata , a on uleti i uzbuđeni... - a jesam brz.....a jesi vidjela??? - ko se to šišo??!!!!! ..vidio je kosu na podu u tih par trenutaka pogledao me par puta....ali nije valjda uočio...a ja .... - a šta...ošišala si se....- pogledao me bolje......i nastavio dalje u istom ritmu - došao sam brzo ,,,bio sam kod Tikora.....navratio....a ....pa nema me amerika....hehehhe - - da ,, da,,,,- vratila sam se u kupatilo i pogledala se....bila sam mlađa, vedrija, sretnija a u mojim oćima vidjelo se prolječe..... - ko ga jebe kad ne kuži......- ....i tako je to prošlo bez velikog oduševljenja.......naravno samo do trenutka kad je moj mali MIško skužio da je mama drukčija... - woooooow......nemaš kose.......- rukicom je zabacio kosu koja mi je padala do ispod uha....- dobro ti je ..znaš - znam sine da mi je dobro...- - jedsam ljepa - jesi........:))))- - oke .....sad ćemo i tebe- - ne ne ....neću ja....- a već mu kosa narasla da ga škaklje p uhu..... ...nisam ga htjela gnjavit danas ..ali i sutra imat će i on lakšu glavu ...i da ne zaboravim.......ovo šišanje nema nikakve veze s situaciom gore navedenom..oke ima ali malo.....nije za zabrinjavanje......znam vas u srž..... |
|
..he he..ne nisam ovu fotku stavila zbog toga jer nemam boljih..nego eto ...recimo da je simbolički tu.....i ne ...neću vam danas pisati o tome kako se osjećam ili....hm...samo ću reći da se nisam naspavala previše ali svi ostali u kući spavaju ,,sama sam ...pijem kavu....i ...na neki naćin uživam u ovoj tišini...ma je vraga je tišina...... ..." poljubiii me .......kao nikada do sad.......ovo nije moje vrjeme..ovo nisu moja juuuuutra............nanana..lallala.........itd..." i naravno srrrrk...... zapravo ,,obrisala sam sve kaj sam napisala........kažu da poslje kiše dolazi sunce..pa.......ostavljam vam šolju da nebi kojim slučajem pretjerala...uživajte |
......................
- 22:49 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
|
ogoljena..možda ..ali samo možda ....vi bi ..da ja vama pišem....noirlady blog trebao je biti mjesto di bi u potpunoj anonimnosti iskrcavala svoje misli iz najmračnijeg djala mene..ali ...anonimnost te vrste me nejde a i ipak......s večinom vas ovu godinu djelila sam gotovo svaki dan...dio dana....sad se pitam kako sam uopče mogla poželjet biti potpuni anonimac pred vama..no ovaj post nije o tome..ovaj post je o tome da ..hm....zapravo o ..ma neznam...ljudi umorna sam....umorna sam od ovog osjećaja kojeg doživljavam tako blaženim kad kod se mogu povuću duboko u sebe i....šutjeti......umorna sam od težine svoga lica pod težinom tuge....ne nije da sam nesretna ali sam tužna.....i umorna......ima jedan osjećaj ...teško ga je opisat...prati me već 4 - 5 tjedana .....zapravo duže ali ovih tjedana intenzivnije......možda ga i poznate.... ....to je osjećaj kad umorni legnete u krevet, kad se ugrijete u zagrljaju.....i kad pomislite da napokon dolazi trenutak koji ste zavredili ,,,san......i onda zaskoči vas taj osjećaj.....osjećaj koji vam otvori kapke i drži ih otvorene i neda vam da ih zatvorite...a ja tako volim spavati,, sanjati,,,,,ja više ne sanjam ..ne kao prije.....ma ni to nije važno .....samo da se spava.....i onda borite se s tim osjećajem , malo na lijevom , malo na desnom boku,, i kad ne uspije,,, probate leći na leđa ..i tako dok ležite gledate u svjetla , u sjene na zidu,,,okvir prozora,,,granje ogoljele Lipe,,,pa ako imate sreće da vani puše vjetar zabavljate se neko vrjeme igranjem tih sjena na zidu,,,,,,no kapci su vam i dalje teški...a stoje otvoreni ko čačkalicama podipreni...i svim silama iz umornoga tjela skupite snage da ih sklopite i samo trenutak nepažnje dovoljan je da vam opet pobjegnu i otvote se ko okica djeteta na božečno jutro ..i opet sjene na zidu.......mjesec,,,ponekad oblaci,,,,ponekad zvjezde.....sve to želi vašu pažnju a vi želite samo san,,,,i ne,,napokon odlučite ne gledat u sjene na zidu , kroz prozor..kolko je sati....i to kobno gledanje na mobitel.....stoji tu kraj vas....prekasno je i ..i već se dižete za 2 -3 sata....i onda za najozbiljnije stisne lice u jastuk da ne vidite sjene,,,mjesečinu,,zvjezde,,,,,čvrsto stisnutih očiju jurite u sam..i onda iz daleka...plik-plik-plik........zelenkasto svjetlo mobitela ......blinka ..a vi tako s glavom u jastuku zaljepljenih kapaka vidite kao cjela soba blinka u ritmu plink-plink-plink....i onda dolazi trenutak kad pokušavate razmišljat o bilo čemu......prizivate najljepše slike..ali kako to uvjek biva kod nas pehista......javlja se slika iz prethodnog posta..i dok manhitavo bježite od nje...vidite svoga oca napodu....u vašem dnevnom boravku...pa zar nema nekih drugih slika??????.....razmišljate o djetinjstvu ,,,bezbrižnoj igri smjehu..o ljudima koji više nisu s vama...ne ,,ne o tome......vračate se bliže......sad nedavno....slika malenog modrog tjelešca i čujete glas...dobili ste dečkića malenoga i jakoga dečkića...i onda slike ....i osjećaj....u bolničkoj sobi čekate sama ..i čekate....usmljnost,,bol,,,,tuga,,sreča,,,radost,,,,,sve,,,a vašeg malenoga jakog dječačića još nema.....i kad vam ga napokon donesu......odgovornost , strah....neopisivi strah...joj ne........stisnetih očiju.....poput daljinskim mjenjate program..paslike prvih koraka.....prve riječi.....igre.....sjećate se sebe pune volje ... života...pitate se di je to nestalo......i opet....na to se nadovežu neke druge slike....ružne riječi....mrki pogledi..pa ljubav....i sve to smješano......a vi samo želite spavati...i napokon......nekim snagama....razmišljate o ..sutra......i prekosutra..i ........da i ne znate budite se..i kava.....opet dan....sve kakoo treba da bi opet,,,,nakon najnježnijih trenutaka ponadali se snu..uzalud......... ma znam da vam se možda niovaj post neće svidjet previše ali.....razumjevanja molim u ovih 5 tjedana možda sam tek 5 ili 6 noći odspavala kao treba.....i čovjek se naravno zapita zašto to..zašto tako......pa stres.....firma pred zatvaranjem....pa...prolječe.....pa.....jednostavno umor..umor od svega od tih jebenih faking slika koje stvarno bezveze nosimo u sebe..ali ipak.....zapravo je to...čaša koja se prelila još jednomkapljicom prešučivanja..pa ..ka nam je kriv ..zar ne.........ajte moji najdraži blogeri, chatari i slučajni prolaznici želim vam laku noć i najugodnije buđenje i..molim vas ispričajte me u greškama.....mislim da koje slovo višak ili manjak kao i kvačica tami di nejde nije najbitnije u ovom postu ..heheh..kao ni na ovom blogu.......  |
malo osobnije....
- 18:55 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
|
in memory for I.M. Ovaj tjedan ,par puta dnevno , nažalost, mogla sam ćuti crne vijesti o dva maladića koji su izgubili svoj život na cesti....sinoć gledam tv i reportažu iz njihove škole...prazna školska klupa s svijećama, to me vratilo 9 godina unazad.... ...bio je prvi svibanjski Ponedjeljak, prvi školski dan u tjednu, pet minuta , pauza između predzadnjeg i zadnjeg školskog sata,mali školski wc-e bio je krcat duhanskog dima a cigarete su se žarile nervozo i brzinski,,,stajala sam u kutu pokraj lavandina , malog i punaga kamenca , gledala sam hrpu napola popušenih opušaka bačenih ispod njega, .. I.M. prišla mi je nasmijano, njena crvenkasta kosa s frizuricom fenomenalno joj je isticala lijepe i pravilne linije nasmijanoga lica, red njezinih bijelih zubi isticao je rumene i pune obraze.... - daš mi dim...? ...trenutak sam ostala zbunjema i pružila joj cigaretu....uvukla je oprezno dim a oći su joj zasuzile, naravno..nikad ju nisam vidjela s cigaretom - inače ne pušim...brat bi mi poludio...znaš od kad je tata...znaš..on se brine za nas...mislim mama bi se ljutila ali...jako poštujem brata...- ..u jednom dahu izletilo je iz nje, u tih tri godine zajedničkog školovanja ovo je bilo prvi put da je nešto rekla, znali smo svi da je prognanica, nikad nije govorila o svome domu , bila je tiha, mirna osoba s vječitim miroljubivim osmjehom i očima punim dobrote i sramežljivim pogledom koji je svaki put bježao negdje u stranu kad si pokušao dublje razgovarati s njom.... - nije li ovo super...dva tjedna do kraja.. - jel možeš vjerovati da ćemo napokon maturirati, mislim da će mi ovo sve ćak i faliti ...iznenadila me njezina uzbuđenost, a svi smo nekako bili uzbuđeni, svi smo znali da je ovom bezbrižnom životu kraj.... - ej ajmo požurit još informatika ,,,ovo je predzadnji sat - ..upozorila sam ju i još smo povukle svaka po jedam dim....odvažila sam se i bacila cigaretu na pod, stisla je nogom.....to je bilo prvi put da sam opušak ostavila na podu.. a i zadnji...krenile smo u razred.. ...sjela sam na svoje mjesto a ona za svoje.....njezina klupa bila je na drugoj strani učionice , sjedila ja s D. s njom je djelila klupe od prvoga dana i njoj je jedinoj otvorila svoju dušu.....inače obje su bile uzorne učenice i....jedine koje su zapravo sudjelovale u nastav....postavljalie pitanja, odgovarale.... ...toga Ponedjeljka sjedila sam u svojoj klupi kraj prozora i gledala kako sitna proljetna kiša sipi na vrhove zelenoga bora koji je rastao pokraj naše škole,,,razmišljala sam kako će mi falit, te njegove iglice i krovovi ovoga turistićkoga grada....često sam se zabavljala razmišljajući šta se dešava ispod njih dok ja ovdje sjedim i ..kao slušam neš....cijelo vrijeme dok sam razmišljala slušala sam veselo smijuljenje iz klupe koje je bila tako mirna i uzorna sve ove godine...njih dve veselo su radile planove za maturu....bilo ih je lijepo čuti , napokon,,,cijeli razred bio je malo iznenađen njihovim hihotanjem i ,,na neki način , nekim poštovanjem čak su i najpričljiviji šutili i slušali ih..... - Šta je vama????..vi ste danas kao da je sam vrag ušao u vas..smiri te se ,,još nije gotovo - ....i mene i njih , prekinuo je strogi i glasan glas profesora koje se trudio približit nam tajne informatike.... 19.05......oglasilo se zvono, a mi smo svi potrčali prema autobusnoj stanici..autobus je kretao u 19.10....stanica je kao i uvjek bila puna..vidjela sam ju kako stoji na stanici sa D. nasmješila mi se..i ja sam se nasmješila njoj...došao je autobus i .....tada sam mislila da se cijeli moj razred ukrcao...ali ne....i dok sam stajala u prekrcatom autobusu koji je umorne srednjoškolce vozio iz Opatije prema Rijeci, bila sam puna nekog čudno zadovoljstva, imala sam osjećaj da sam se napokon zbližila s njom....sreća zbog toga me na neki čudan naćin uznemiravao ...i zapravo rijetki od nas znali su da njih dve nisu ušleu autobus...ušle su u crveni jugić koji je stao na stanici iza autobusa,,,,, ...ušle su u auto koji je na putu prema Rijeci pretekao naš autobus u kojemu su trebale biti i one .... ...ušle su u auto koji je toga Ponedeljka, izgubio kontrolu na vlažnoj cesti koja je okupana toplom proljetnom kišom opustila sva ulja, benzin,i pretvarila ih u smrtonosnu i sklisku smjesu.... ...ušle su u auto koji je svoje prebrzo kretanje kroz zavoj zaustavio pod velikim kotačem crvenoga gradskog autobusa koji je dolazio pokupiti sljedeću turu učenika.... .....toga dana iskrcali su nas na stanici....kažu... - dogodila se nesreća...tamo dale...bas ne može proći...idite malo napred i s ljeva vidjet ćete stepenice za gornju cestu...čekajte gore , poslat ćemo drugi autobus - ...ja i moja frandica krenule smo prve,nismo htjele ostat i na doljnoj cesti tvrdoglavo čekat autobus koji ne može proći..kiša je rosila po nama a u meni se budio onaj osjećaj koji se uvjek budio kad bi čula za prometnu nesreću....u tišine smo hodale po praznoj cesti, jedna grupa čula se iza nas....i nakom nekod vremena vidjeli smo hrpicu ljudi okupljenu....neka je žena jecala...bio je mrak.. ..ispred nas je bio auto....crveni ..vatrogasci su već bili tamo ....nije bilo krova....policija...Hitna.... ..taj crveni auto , njegov prednji dio bio je smrskan, ovako bez krova mogla sam vidjeti dvojicu kako sjede, vozać i suvozać.... i dok su vatrogasci uporno pokušavali maknuti smrskani motor,nabijen duboko u sredinu auta....čula sam bolna zapomaganja... - ....moje noge......moje moge...- lupao je po zgužvanoj karoseriji nabijenoj na njegovim nogama.... - stepenice su vam tamo ljevo - prišao nam je čovjek pokazivajući prema mračnom djelu ceste ..i krenule smo prema njima.....a u tom trenutku bilničari su otvorili vrata vozila Hitne pomoći ....10-ak metara ispred mene.... ..u bijeloj i čistoj unutrašnjosti bio je krevet a na njemu ....na njemu je ležao unesrečeni....gledala sam ga........podigao se ...imala sam osjećaj da gleda u mene...digao je krvavu ruku prema meni...zapravo nisam znala je li to mužko ili žensko....kosa, ruke ....tijelo ..bilo je u krvi..a lice..........nije bilo lica..samo jedna velika smrskana crvena rupa na mjestu di je trebalo biti lice.....mislim da sam vidjela oći..... a ..nešto je u meni tada izazvalo tišinu..... - zašto ....zašto....možda misli da sam netko drugi...- prošlo mi je glavom ..frendica me je povukla i dok smo se penjale stepenicama nisam mogla misliti na ništa drugo osim na lice iz kola Hitne pomoći...i .." Oče naš koji jesi..." je bilo sve što je prorazilo mojom glavom.... ...toga Ponedjeljka dugo sam ležala u krevetu , razmišljala sam o tome šta hrpa željeza može napraviti čovjekovom tjelu,,,,,njegovom licu....zapravo cjelu noć lice bez brade bilo mi je pred oćima...pitala sam se hoće li biti u redu,,,,hoće li preživjet... ......toga svibnja 1997...i utorak je bio jednako kišan....došla sam u Opatiju ranije , izašla i basa s kolegicom a na stanici nas ječekala druga bljedog lica, tužnog pogleda...suznih očiju ... - ona nesreča....to su bile one....I.M. je poginula....D. je teško ozljeđena...i ostali su kritično...- ......ja nisam željela vjerovat...NE TO NISU BILE ONE...!!!! ...ali bile su one ..u našoj učionici na njihovoj klupi gorjela je svijeća i..bjele ruže.....a škola je bila u tišini... ..nedugo nakon toga svega...išla sam prema stanici 32....brzim pogledom prošla sam mlade ljude , školarce na fontani i u trnutku učinilo mi se da ju vidim kako stoji , kako me gleda , kako se smije,,,,, - ne..nemoguće ona je poginula......- ..okrenula sam se još jednom..i naravno to nije bila, ona neka djevojka istih godina stajala je s svojim društvom i veselo razgovarala - kako si glupa....nju nikad više nećeš vidjeti - tužno sam pomislila ..mi smo završili svoje školovanje i maturirali mjesec dana nakon toga događaja.....svatko je pošao svojim putem ..a ja ..ja sam još uvjek znala dugo ostat budna s licem bez brade pred oćima.. ..par mjeseci nakon toga strašno sam se grizla jer nisam prepoznala svoju prijateljicu te noći u onim kolim Hitne pomoći.....sudbna je nekako htjela da se nađem u krugu bolnice u kojoj se D. oporavljala nakon svih silnih operacila.....imala je prelom kuka.. mislim i desne ruke...a lice...lice su sredili plastičnom vilicom i nekakvim pločicama , kako sam čula... ....pokucala sam na vrata bolničke sobe i ušla....ležala je na krevetu okrenuta licem od mene..i kad se okrenula.... ..kad se okrenula na njenom licu nije više bilo rupe vidjeli su se tragovi operacija i kosa joj je bila na pola ošišana ali ipak to je bila ona i dočekala me je s osmjehom...gotovo pa sam se rasplakala ...htjela sam ju zagrliti....bila sam sretna što je ostala živa....ne sjećam se o čemu smo razgovarale ali jedno mi je ostalo u sjećanju..kad sam odlazila , umorno mi je rekla - N.L. hvala ti što si mi došla....znaš....kad tebi bude trebalo i ja ću tebi doći....hvala...- ..otišla sam s osmjehom i sad nakon tolko godina još uvjek ju mogu vidjeti čisto i bistro kako diže ruku prema meni dok leži u onim kolima, onako bez lica ..ali ipak iako sam se kasnije rijetko vidjele čula sam da je bila uporna i oporavila se ..vozać toga nabrijanoga jugića bio je njezin dečko a suvozač njezin brat ...oboje su imali ozljede na nogama i njihovo oporavljnje bili je dugo ..posebno bratovo.....sada nedavno čula sam da su opet skupa i ,,naiskrenije bilo mi je nekako krivo jer on je za mene nekako uvjek bio odgovoran za tu nesreću jer svi su znali da je taj zavoj opasam a on je u njega uletio s 110km/h iakoje ogranjičenjebili 40 ..no ipak sad kad razmislim njih dvoje najbolje mogu razumjet što je bilo i kako duboko unutra podnose to sve.....drago mi je i želim im svu sreću bez obzira a i eto ako ima netko da čita i da je iz generacije 96/97...pozdravljam vas a za I.M. ,hm...tada kad je poginula a i nakon toga jedna od najvećih utjeha mi je bila da Bog uzme k sebi mlade kao anđele koji će nas čuvati pa eto iako nam nije lako kad ode netko mlad pogotovo ako ga poznamo i volimo i smatramo da nije fer..ipak . .ja sam sigurna da ima neki poseban "viši " razlog za njihov odlazak ...možda su to sjećanja .....možda je to zbog podsvjestne opreznosti koju osjećamo dugo nakon takvih nesreća ....no ipak... I.M. ..BEZ OBZIRA DI SI SADA ZNAJ DA TE SE SJETIM I TVOGA OSMJEHA ONOGA DANA NAKON ŠKOLSKOG ZVONA...... ....a ostalima iz ove priće ako naletite sretno! ..I ZAPAMTITE...ako ste ikada ikog izgubili na ovakav ili neki drugi naćin oni će uvjek živjeti u nama... ...a VAMA MOJI NAJDRAŽI BLOGER BUDITE OPREZNI U PROMETU....pozdrav N.L. |