<body> hallo darkness my old friend ... i've come to talk to you again... <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (6)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Credits: * | * | *

Opis bloga

dark, dark & dark

...o mEnNy...

Neka mala totalno sjebana u glavu.
Voli sve što je crno, noć, vampire, krv...
A najviše od svega muziku...
Mrzi Britney Spears, umišljene i nezahvalne ljude, svoj život...
Sluša black, death, trash, melodic, heavy i sve druge žanrove metala, a to bi bili
Children Of Bodom,
Dimmu Borgir,
Cradle Of Filth,
Metallica,
Iron Maiden,
HIM,
Slipknot,
Pain,
Motorhead,
Dark Tranquillity,
Iced Earth,
Linkin Park,
AC/DC,
Nightwish,
Korn,
System Of A Down,
Evanescence,
Manowar,
Judas Priest,
RHCP,
Scorpions,
Ramones,
Rolling Stones,
Nickleback,
Guns N' Roses,
Lordi,
Lost Horizon,
Deep Purple,
Led Zeppelin, i puno drugih sranja što joj dojdu pod ruku.

Piše blog da joj projde vrime i da se bar na tren makne od svita što je oko nje i napokon ujde u svit koji je ona stvorila.
Piše gluposti, sere iza glave a komu se čita neka izvoli.
Mail adresa joj je death666angel@net.hr
i msn - bodom666child@msn.com
pa ako ko oće što napisati ili pitati neka slobodno izvoli.





When will people understand that words can cut as sharply as any blade, and that those cuts leave scars upon our souls...

The closer we are to the soul, the further we are from perfection. Why settle for honesty when you can breathe a perfect lie?



Several hours past now
My hands still trembling
From that rush so divine
I need my medicine
Look at your eyes they seem so cold
As if there's nothing there
Wash your bloodstains of my shirt
Oh lord I've done it again
I've done it again



Living in a dream of a dirty mind...
Playing with a friend called suicide...
Laughing to herself to the end of the line ...
It really doesn't matter if its wrong or right...



As long as we have hope,we have direction,the energy to move and the map to move by. We have a hundred alternatives, a thousand paths and an infinity of dreams. Hopeful, we are halfway to where we want to go, hopeless, we are lost forever.



Once Again Waiting For The Darkness...

...tamni posjet u hladnoj noći...

faLL_tO_pIEces
+Poison_Ivy+
Soba_Za_Tugu
Poison Ivy
*zaboravljena mala*
I am a maggot... kaLu
evil_angel
slaughter_of_dreams
...labia...
Sweet dreams are made of these...
miruj! u smrti se sniva
...Mirror Of Madness...
shagrath

Nema raja za vjecni zivot
I nema pakla gdje se gresnici peku
Ovdje i sada je dan naseg trpljenja
Ovdje i sada je dan nase zabave
Ovdje i sada su nase prilike i mogucnosti
Izaberi ovaj dan, ovaj sat, jer drugog izbavitelja nemas...


Iznad malog sela nadvila se tama, čuju se razni zvukovi, jauci, krici nedužnih, zvukovi stopa sve su mi bliže... Bježim, ali ne mogu, osječam njegovu blizinu, blizinu Gospodara Tame... Stoji pokraj mene... Trnci me prolaze... Strava je posvuda oko mene... Iznenada osjetim blaženstvo... Dio sam tame... Dio smrti... Dio Gospodara Tame!



Your embrace has warm intent
But your nails are sharp as knives
Piercing my back and breaking my bones
Your words echo through my heart
And knock the wind out of my soul
As I fall back into the pit
Of everlasting depression
The seams that held the world together
I see now that they never were
It is just ragged tattered scraps
Sloppily attached by safety pins
I hope with a heart that can not love
I cry with eyes that can not see


Hate
It’s taking over
Blackening my heart
Steeling my soul
My songs and art
Heavy burden
Too much to bear
Completely consumed
There is nothing there



Ne želim uspomene, ne želim sjećanja na te savršene trenutke, ne želim misliti... Želim samo usputne stanice s usputnim "prijateljima"... Ne želim više nikad nikog izgubiti, a to ću uspjeti jedino ako nikad nikoga nemam...


Nakon vlastite krvi, najviše što čovjek može pružiti, jest suza...


My Eyes Reveel The Sadness Of My Life...
petak, 21.03.2008.

Uzimam olovku.
Ponovno počinjem pisati stihove
Koje ni sama ne razumijem.
Želim na papir staviti
Sve svoje crne misli,
Sve zalutale uspomene
I zaboravljene snove.
Ali ne vidim smisao u riječima,
Moj odraz se gubi
U propalom pokušaju
Traženja nečeg čega nema,
Nečeg što ne postoji.
Kad bih barem mogla pokazati
Sve što je zakopano u meni...
Kad bih barem mogla dokazati
Da sam i ja samo čovjek,
Biće koje griješi,
Koje osjeća i voli.
Kad bih barem mogla pronaći
Svu sreću koju sam već davno izgubila,
Vidjeti smisao života
Jer odavno sam oslijepila.
Kad bih barem mogla
Biti slobodna.
Letjeti kroz život
Kao ptica nabesima.
Letjeti visoko,
Dotaknuti sunce
I pronaći svjetlo,
Izlaz iz ove tame koja me kao lancima vezuje
Za sve što je mrtvo.





| Komentiraj 9 |


Your Little Piece Of Heaven Turns To Dark
utorak, 18.03.2008.

Ne vidim, ne čujem i ne znam.
Ništa nema smisla.
Život prolazi, odlazi u ništavilo.
Snovi propadaju, nestaju u tami
A sjećanja blijede i gube se u magli prošlosti.
Ništa nije stvarno.
Sve je samo igra ljubavi i mržnje.
Samo prazna obećanja za bolje sutra,
I pusta razočaranja
U nepotojećim idealima
I neostvarenim ciljevima.
Ja sam samo jedna kap u oceanu,
Jedna zvijezda u svemiru,
Samo jedna osoba koja zove u pomoć.
A uskoro i samu Sunce će me rastopiti,
Past ću s neba u zagrljaj mrtvog prostranstva
i izblijedjeti ću iz sjećanja ljudskih.
Sve što od mene ostat će
Samo hrpa kostiju bit će.
I mrtvo slovo na razbijenom spomniku
Groba mog
Koji uskoro zaboravljen bit će
Za sve koji žive.
I moje tjelo postati će dom
Svim beskućnim crvima i žoharima
Koji će u ostatku mog života
Tražiti spas.

Photobucket





| Komentiraj 8 |


Love Me Like A Vampire...
četvrtak, 13.03.2008.

Noć.
Tama.
Zrak je težak.
Ispunjen smradom života ljudi mrtvih za ovaj svijet.
Ispunjen sjećanjima na krvave bitke nekad davno vođene upravo na mjestu kojim sada hodam.
Nema svjetla.
Samo jedna ulična lampa u daljini koja mi pomaže da nađem put kojim trebam proći.
Zaglušujuća tišina ispunjava mračne napuštene ulice.
Sama sam.
Lutam izgubljena u mislima o svom vlastitom postojanju i danu kada ću izblijedjeti iz ljudskih sjećanja.
Glavom mi prolaze razmišljanja brzinom munje.
Sjećanja na prošle, bolne događaje koji su ostavili velik trag ne meni.
Događaji koje ponovo proživljavam svaki put kad ugledam ove ožiljke po rukama.
Rane koje su oni ostavili.
Izrezali žiletom mojom vlastitom rukom vođeni ljutnjom i samoćom.
Mržnjom…
Ne znam ni sama kuda prolazim ni gdje idem.
Ne znam kuda vodi ovaj put kojim koračam. I nije mi ni važno.
Želim pobjeći od sjena prošlosti koje me progone.
Nestati daleko od ljudi koji su me povrijedili.
Sada se još jednom gubim u mislima o prošlosti.
Ne nalazim im kraja.
Ni početka.
Odjednom se naglo trgnem iz svojih tamnih misli jer nešto mi na tren odvrati pažnju.
Poznajem ovo mjesto.
Nekad davno tu sam provela neke od najljepših trenutaka u životu.
Sada ih se jedva i sjećam, sve je u magli.
Jedino znam da sam tada bila sretna. Sada više ne.
Nije mi jasno zašto sam ovdje.
Ne sjećam se ni kako sam došla na ovo mjesto.
Okrećem se oko sebe.
Nešto je mračnije nego prije.
Tada shvatim da stojim ispod one iste lampe koja je još maloprije gorjela.
Sada je ugasla kao i svi moji snovi.
Vjerojatno mi je to odvratilo misli.
Ta nenadana tama koja me obavija i upija svaki dio mene.
Pogledam gore.
Vidim mjesec preliven tamno crvenom bojom kako sjedi na tamnim oblacima kao tek svježe okupan u toploj krvi.
Zar će netko stradati večeras?
Možda ja sama uplovim brodom smrti u luku novog života.
Već se stvara slika u mojoj glavi.
Pokušavam odabrati verziju smrti koja bi u ovom trenu najviše priličila mojim osjećajima i okolnostima u kojima se nalazim.
Teško je. Ali ne odustajem.
Nastavljam dalje svoj put i svakim novim korakom pogledom tražim mjesto gdje bih napokon mogla skončati ovaj tmuran san.
Ali ponovno se trgnem iz svojih misli jednako naglo kao prije.
Nešto mi ponovno odvraća pažnju.
Ili netko?
Zamjećujem nečiji odraz na kraju ulice kako tiho čeka u sjeni.
Pitam se jesam li ja ta koju očekuje.
Ne, nije moguće, ne poznajem ga.
Polako mu se približavam.
Razmišljam o tome kako sam sama u ovom tamnim ulicama.
Nigdje nikoga da me spasi.
Možda je opasan. Nasilan.
Svejedno mi je.
Ionako bol više i ne osjećam.
Nemam osjećaja koje bi mogao povrijediti ni ljepotu koju bi mogao narušiti.
Nastavljam hrabro koračati i pokušavam ne pokazati zainteresiranost koja me progoni.
Ne želim pokazati koliko me zaintrigirala njegova pojava.
Ne želim pokazati da mi je stalo do toga da mi se obrati. A sve bih dala da mi uputi samo jednu riječ.
Već sam blizu.
Iznenađena sam ljepotom njegova blijedog lica koje je lukavo skrivao u sjeni.
Pogleda me ravno u oči.
Zadrhtala sam.
Njegov hladni pogled sledio mi je krv u žilama.
Polako me opija.
Zastajem.
Noge su mi teške i ne mogu dalje.
Gubim snagu.
Ali ne skidam pogled s njegovih sjajnih očiju iako znam da su upravo one te koje crpe život iz mog tijela.
Nastavljam dalje ali znatno sporije nego prije.
Došla sam na korak od njega i zapravo tek sada uviđam njegovu ljepotu.
Njegovu savršenost.
Stala sam točno pokraj njega i ne progovaram ni riječi.
Ne mogu.
Misli su se izgubile u riječima i ne nalaze svoj smisao.
Riječi su se izgubile u meni i ne nalaze put van.
Potpuno sam iscrpljena.
Sada se već jedva održavam na nogama.
On mi prilazi.
Polako.
Oprezno.
Zatvaram oči, teške su.
Bolne.
Osjećam ga.
Osjećam njegov hladni dah na svom vratu.
Tako diskretan.
Tako blag.
Nezaboravan.
Kruži oko mene.
Tiho. Na prstima.
Kao da se trudi da me ne bi probudio iz ovog blaženog sna.
Drago mi je.
Ne želim se probuditi. Nikada.
Ne želim da me ikada napusti.
Da ode.
On i dalje samo laganim korakom nastavlja svojim putem.
Sada se zaustavlja točno ispred mene.
Oči su mi i dalje zatvorene ali osjećam njegov blagi pogled na sebi.
Opet osjećam njegov dah, ovaj put na svojim usnama.
Ponovno me prođu trnci hladni kao led.
Samo trenutak kasnije, njegove usne na mojima.
Jednako hladne kao njegov ledeni dah.
Dodir hladan poput smrti.
Kao da je znao moje misli i osjećaje.
Privukao me bliže sebi.
Snažno me zagrlio i još jednom onako strastveno poljubio.
U tom trenu…
Dotaknula sam nebo.
Osjetila ljepotu raja na zemlji.
Ljubav…
Hladnu poput sante leda
I crnu poput najtamnije noći.
Ljubav koju još nikad nisam upoznala a koju sad nikad ne želim izgubiti.
Njegov poljubac oduzeo mi je i zadnju kap snage koja je u meni ostala.
Gubim tlo pod nogama i padam u njegovo naručje.
Shvatila sam.
Još prije.
Znam tko je. I što od mene traži.
Znam da sam mu potrebna kako bi preživio.
Nastavio svojim životom. Smrću.
Sklanjam svoju dugu kosu.
Pogledam gore, ravno u onaj isti krvavi mjesec što me čitavu noć prati.
Nasmijem se kada shvatim da sam bila u pravu.
Večeras je na meni red.
Stavljam svoj topli vrat ispod njegova hladnog zuba nestrpljivo očekujući posljednji ljubavni ugriz.
Ugriz smrti.

Photobucket





| Komentiraj 10 |


My Pain Is Constant And Sharp And I Do Not Hope For Better World For Anyone. Infact, I Want My Pain To Be Inflicted On Others
četvrtak, 06.03.2008.

Da li ikad osjećaš kako se lomiš?
Da li ikad osjećaš kako nisi tu?
Da ovdje jednostavno ne pripadaš
I da te nitko ne razumije...
Da li ikada poželiš pobjeći?
Da li se pogledaš u zrcalo
Dok radio glasno svira
Da nitko ne bi čuo tvoje krikove...

Da li znaš kako je to
Kad ništa nije kako bi trebalo biti?
Ne, ti ne znaš kako je to
Biti poput mene

Da li želiš biti netko drugi?
Da li ti je dosta osjećati se odbačenim?
Jesi li očajan naći nešto više
Prije nego ti život dođe kraju...
Da li si zapeo u svijetu kojeg mrziš?
Da li ti je dosta svih uokolo
Sa njihovim velikim lažnim osmjesima i glupim lažima
Dok duboko iznutra krvariš...

Ne, nikad ti nitko nije lagao u lice
Nikad ti nitko nije zabio nož u leđa
Možda misliš da sam sretna ali neću biti kako treba

Svi su ti uvijek davali sve što zaželiš
Nikad nisi morao raditi, sve je uvijek bilo tu
Ne, ti ne znaš kako je to...

Kako je to...

Biti povrijeđen.
Osjećati se izgubljeno.
Biti ostavljen u mraku.
Biti udaren na dnu.
Osjećati kako te odbacuju.
Biti na rubu pucanja
Bez ikoga da te spasi.

Ne, ti ne znaš kako je to
...to je moj život

Photobucket





| Komentiraj 7 |


Once Again Waiting For The Darkness...
utorak, 04.03.2008.


THE DARKNESS REVIEILS THE ANSWERS TO THE DARK FOLD.
CAN WE MAKE SURE THAT THE DARKNESS ALLOWS PRECIOUS TIMES TO COMMUNICATE TO THE DEAD?
FOR THE DARK OF THE NIGHT ALLOWS THE RITUALS TO COME THROUGH.
WE ALLOW THE SPIRITS COME THROUGH THE NIGHT WITH THE BLESSINGS OF THE DARKNESS.
LET THEIR POWERS REIGN THROUGH OUR ETERNAL SOULS.
LET US SEE THE DARKNESS OF THE DAMNED.
LET US AWAKE FOR THE POWER OF THE NIGHT AND SHOW THE UNKNOWN THAT WE ARE READY TO SEE THE POWERS OF THE DARKNESS.
FOR DARKNESS IS NOT EVIL.
IT IS A MERE FIGMENT OF OUR BELIEFS IN THE WAY WE WANT TO BELIEVE IN THE DARKNESS.
THE WAY WE LOOK AT THE DARK SIDE OF LIFE.
FOR THE ONES THAT CAN FACE THE DARKNESS ARE MORTAL SOULS.
FOR WE HAVE THE ABILITY OF SEEING THE DARKNESS WITH NO FEAR.
BUT REMIND OURSELVES THAT WE ARE GREATFUL OF THE THINGS THAT THE DARKNESS GIVE TO US IN LIFE.
FOR WE ARE SURROUNDED BY THE DEATH OF THE SPIRITS.
LET IT BE KNOWN TO PEOPLE THAT THERE ARE THOSE THAT CAN COMMUNICATE WITH THE DEAD.
ANYBODY CAN COMMUNICATE WITH THE DEAD IF THEY PUT THEIR TRUST AND FAITH AND THEIR ABILITY TO DO SO.

WE THANK THE DARKNESS FOR THE GIFTS OF LIFE.


Photobucket





| Komentiraj 16 |


They Told Me The Reality Was Better Than The Dream But I Found Out The Hard Way - Nothing Is What It Seems
subota, 01.03.2008.

Sleeping in a lonely bed
In a room wet of tears
I0m sleeping there for far too long
And still waiting for eternity
Black raven standing still and 'lone
Upon my cold everlasting grave
Marking my once spoken words
In a stone that lies over my head
Now he's the only one keeping me safe
And the only thing marking my eternal bed.
I know you won't come
And I know you won't hear
But my heart will still be there
Shouting loudly:
"I loved you in my life
And I still love you in my death
"

Photobucket

Još jedna pisma napisana u razdoblju usranih osjećaja. Ne znan što bi još tribala napisati a da to nisan već u njoj rekla. Valjda ništa.
Sve je tote, na jednome mistu. Svi osjećaji koji trenutno prevladavaju mojin tilon, mislima i duhon. Smrt, samoća i nedostižna, uvenula ljubav.
Samo to.

Photobucket





| Komentiraj 12 |


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se