pollitika

Španjolska
1.Real M 35
2.Barcelona 31
3.Atletico M 30
4.Villareal 28
5.Espanyol 27

Engleska
1.Arsenal 37
2.Man utd 36
3.Chelsea 34
4.Liverpool 30
5.Portsmouth 30

Italija
1.Inter 37
2.Roma 32
3.Juventus 29
4.Udinese 28
5.Fiorentina 24

Francuska
1.Lyon 37
2.Nancy 33
3.Bordeaux 29

Njemačka
1.Bayern 35
2.Werder 33
3.HSV 31

Rumunjska
1.Cluj 46
2.Rapid B 35
3.Urziceni 35

Nizozemska
1.Ajax 31
2.PSV 30
3.Feyenord 29

Portugal
1.Porto 32
2.Benfica 25
3.Guimares 22

Ukrajina
1.Dnjipar 43
2.Šahtjor 41
3.Dynamo K 39

Škotska
1.Celtic 33
2.Rangers 31
3.Motherwell 29

Nogometni stručnjak

27.11.2007., utorak

Arsenal FC - Wengerova dječica

Ekspanzija Arsenalovih navijačkih podružnica je ove godine u velikom mahu zahvatila i Hrvatsku. Velike zasluge za to ima naš reprezentativni napadač Eduardo koji je od ovoga ljeta prešao u Topnike. Ali moramo priznati, velike zasluge za veliki broj navijača, kako kod nas tako i u ostatku svijeta, Arsenal mora zahvaliti svojoj lijepom i prepoznatljivoj, kombinatornoj igri koja oduševljava nogometne zaljubljenike.
Topnici (The Gunners) su osnovani 1886. godine u Londonu te su od tada osvojivši 13 Premiership i 10 FA Cup trofeja postali jedan od najboljih Engleskih sastava iako u Europi nisu ostavili neki preveliki značaj (Kup pobjednika Kupova 1994. i Kup velesajamskih gradova 1970.). No, zadnje sezone nagovješćuju da će se i to promijeniti.
Od igrača Arsenala posebno pamtimo 90- te godine kad su zaštitni znak kluba postali karizmatični reprezentativni vratar David Seaman, stoperski par Martin Keown i Tony Adams, fantastični strijelac Ian Wright (posvojio sadašnjeg igrača Chelsea Shaun Wright-Phillipsa), zatim Ray Perlour, Paul Merson, Dennis Bergkamp, Sol Campbell te naravno najpoznatiji u posljednjih nekoliko godina Thierry Henry. Još bi izdvojio David O'Learya, sadašnjeg trenera, bivšeg obrambenog igrača Arsenala krajem 70-tih, koji je poznatiji ipak postao kao trener Leeds Uniteda kojeg je 2000-2001 uveo u polufinale Lige Prvaka.
No, dosta o povijesti. Arsenal je klub mladih grača, klub koji gleda samo prema naprijed. Zanimljivo da je pored svih ovih odličnih igrača glavna ikona kluba postao trener, nevjerojatni Francuz Arsene Wenger. Nakon pokušaja u Caenu, Nancy i Monacu odlazi na jednu sezonu u Japan te se nakon toga, 1996. god vraća u Europu kao trener Arsenala. Trener kojeg jedni nazivaju nogometnim odgojiteljem, tvorcem igrača, ima slobodne ruke što se tiče Arsenalove politike dovođenja i prodaje igrača. Malo koji trener na svijetu bi se odrekao Henrya. Ili po mom sudu još važnijeg igrača, Patricka Viere. No, malo tko zna što se događa u glavi toga čovjeka. Svi mi imamo neki fetiš a Wengerov je očito želja za stvaranjem vrhunskih igrača. Malo koji igrač koji napuni 27-28 godina ima priliku ostati u Arsenalu. Razlog je jednostavan – zatvara mjesto mladom klincu kojeg je Wenger ili neki njegov pomoćnik već u svojim očima pretvorio u novu zvijezdu. Tako isto će Arsenal vjerojatno već ove zime zahvaliti Tomasu Rosickom i na njegovo mjesto dovesti neku novu mladu (samo zasad nepoznatu) zvijezdu.
Zbog iznimne tehničke kvalitete Arsenalovih igrača vrlo je teško zaključiti koju formaciju preferira Arsene Wenger. Najbolje bi bilo reći da on svojim igračima, umjesto šturog rasporeda u brojkama, zadaje pojedinačne naredbe koje tako postaju prioritet u odnosu na cjelokupnu formaciju. Arsenal odgaja pametne igrača koji razmišljaju u igri i o igri te se nerijetko događa da u napad Arsenal dolazi s velikim brojem igrača ali isto tako, i u obrambenim je akcijama slična situacija. Od ove godine prednost na vratima Arsenala ima Almunia u odnosu na Lehmanna koji je nezadovoljan situacijom i vjerojatno napušta klub u siječnju. Stperski par najčešće čine Gallas, Toure ili Senderos. Jedna od najjačih strana Arsenalove igre su konstantna ubacivanja po boku, dupliranja na aut linijama koja zbunjuju protivnike. Na tim pozicijama su odlični igrači Sagna, Clichy, dok ispred njih najčešće igraju Eboue i Hleb. Naravno da Wenger puno rotira pa su tako na tim pozicijama često igrali i Diaby, L. Diarra, Hoyte, Traore. Vezni red Arsenala na taktičkoj formaciji čine samo dva čovjeka ali vezni red Arsenala je cijela njegova ekipa. Fabregas je vjerojatno najkvalitetniji vezni igrač Premiersipa a njemu društvo često pravi Flamini, Gilberto Silva, Rosicky, Hleb. Napad je specifičan jer se uglavnom sve vrti ove sezone oko Adebayora koji je odličan u igri glavom ali isto tako je i odličan tehničar što daje specifičnu raznovrsnost napadu Arsenala. Najčešći partner mu je Van Persie ili Walcott te naš Eduardo. Wenger je trener koji vjeruje svojoj momčadi ali koji često taktički postavku igre mijenja zbog načina igre svojeg protivnika pokušavajući na taj način iskoristiti sve njegove pogreške.
Teško je raditi s mladim igračima. Mnogo je razloga za to. Počevši od njihovog neiskustva koje vam često može biti otežavajuća okolnost, zatim činjenica da većina njih potječe iz različitih zemalja (ne aludiram ovdje na teško sporazumijevanje u govoru već u igri, životu, jer moramo znati da mnoge nogometne škole različito odgajaju svoje mlade igrače). Treba sve te stvari složiti u kolektiv i to ne bilo kakav kolektiv nego u vrhunsku momčad koja će se svake godine boriti za naslov prvaka u najcjenjenijoj ligi na svijetu. A arsene Wenger to radi na najbolji mogući način. Svake godine je Arsenal u drugom planu zbog činjenice da je prodao neke važne igrače, da nije kupio adehvatna pojačanja nego se oslanja na svoj kadar i svake godine analitičari pogriješe govoreći kako će Arsenal igrati sporednu ulogu. Arsenal igra glavnu ulogu u europskom nogometu i igrat će je dok god bude imao Arsene Wengera na klupi.

- 18:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.11.2007., nedjelja

Još samo 928 dana

Iako je trenutno mnogo zanimljivije raspravljati o Europskom prvenstvu i o nedavnoj pobjedi naše reprezentacije nad Engleskom danas bi se osvrnuo na ždrijeb za kvalifikacije SP u Južnoafričkoj republici 2010. godine. Kako sam naslov kaže, do tog nas događaja dijeli 928 dana.
Svjetsko prvenstvo ili Mundijal, kako ga naši novinari vole nazivati, održat će se u mjesec dana, točnije između 11.6. i 11.7. 2010. na samo jugu crnoga kontinenta. 32 reprezentacije, broj koji se standardizirao na zadnja 3 natjecanja, odlučit će o novome svjetskom prvaku, nasljedniku Italije u 64 utakmice koje će se odigrati na 9 različitih stadiona (koji naravno još nisu ni blizu gotovi, ali samo da napomenem, njihova izgradnja već kasni).

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Danas se održava ždrijeb za kvalifikacije. Kontinentalne organizacije FIFE će kroz kvalifikacije dati 31 sudionika jer je domaćin, JAR već osigurao nastup. Ipak, JAR će nastupati u kvalifikacijama ali će tim utakmicama pokušati osigurati nastup na Afričkom Kupu Nacija, kontinentalnom prvenstvu Afrike za koje se kvalifikacije igraju skupa sa kvalifikacijama za SP.
Južna Amerika će na SP dati 4 predstavnika te još jednog koji razigrava sa predstavnikom CONCACAF zone. Južnoameričke kvalifikacije su ujedno i najjednostavnije. 10 reprezentacija se nalazi u istoj grupi, kroz 18 kola odlučuju o 4+1 najboljih koji će na put u JAR. Te su kvalifikacije već i počele. Nakon 4 odigrana kola, najbolji su Paragvaj, Argentina, Brazil, Kolumbija...
U Afričke kvalifikacije ulaze 53 momčadi uključujući domaćina Južnoafričku republiku. 5 najboljih momčadi će kroz kvalifikacije izboriti nastup na SP. U prvom krugu 10 najslabijih reprezentacija razigrava za 5 mjesta koje vode u drugu fazu kvalifikacija. Neke od tih momčadi su već odustale. Drugu fazu čini 10 grupa sa po 4 momčadi. Pobjednici grupa te 8 najboljih drugoplasiranih sastava će osigurati nastavak natjecanja. Treća ili finalna faza kvalifikacija sastoji se od tih 20 reprezentacija podjeljenih u 5 grupa, opet po 4 momčadi u svakoj grupi. Pobjednici tih grupi su izravni sudionici SP.
Azija će na SP poslati 4 sudionika, a peta najbolja azijska momčad će razigravati s pobjednikom Oceanijske zone. S obzirom da je Australija prešla u Azijsku zonu, vrlo je izgledno da će i peta momčad iz Azije vidjeti JAR. Od 46 članica Azijske konfederacije 43 će se boriti za mogućnost nastupa na SP. Kroz prve dvije izlučne faze kvalifikacija dobit će se 15 momčadi kojima će se pridružiti 5 momčadi koje su oslobođene igranja „pretkvalifikacija“. Tih 20 momčadi tvori 5 grupa iz kojih će samo prve dvije momčadi ići u sljedeći ciklus. Taj ciklus se sastaoji od 10 momčadi podijeljenih u 2 grupe iz kojih po dvije najbolje idu izravno a trežeplasirane momčadi se bore za petu azijsku poziciju.
CONCACAF ili organizacija Sjeverne i Srednje Amerike te Kariba na Svjetsko prvenstvo ima pravo poslati 3 sudionika te četvrtog koji razigrava sa petoplasiranom momčadi Južnoameričkih kvalifikacija. U kvalifikacijama sudjeluje 35 momčadi. Nakon dva eliminacijska ciklusa u trećoj fazi natjecanja formiraju se 3 grupe sa po 4 momčadi iz kojih po dvije najbolje momčadi prolaze dalje. Formira se finalna grupa od 6 momčadi koje kroz susrete svatko sa svakim odlučuju o 3+1 putnika za SP.
I za kraj Europske kvalifikacije. Kao najbolja i najuspješnija organizacija Europa će na SP poslati 13 sudionika. 53 članice UEFE će biti raspodijeljene u 9 kvalifikacijskih grupa iz kojih će pobjednici automatski osigurati nastup na prvenstvu, a 8 najboljih drugoplasiranih momčadi će kroz dodatne utakmice odlučiti o 4 dodatna sudionika.
Svojim odličnim rezultatima Hrvatska je uspjela osigurati prvi „pot“ za izvlačenje što će zasigurno doprinjeti izvačenju lakših protivnika. Iako će do početka kvalifikacija za našu reprezentaciju proći još mnogo mjeseci treba reći da su za manje poznate slabije reprezentacije kvalifikacije već započele. Tako su se od Svjetskog prvenstva već oprostile Hong Kong, Tađikistan, Indonezija, Jemen, Bangladeš, Indija, Pakistan, Malezija, Kambodža, Palestina, Afganistan...
I za kraj jedna zanimljivost. Svjetsko prvenstvo je danas najveći (sportski) događaj u svijetu. Prvu utakmicu u povijesti svjetskih prvanstava odigrali su Francuska i Meksiko 13.7.1930. u Montevideu, Urugvaj. Francuzi su odnijeli pobjedu pred „impozatnom“ brojkom od tisuću gledatelja.

- 01:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.11.2007., srijeda

Dobar posao u Španjolskoj

Dobar klub. Što to zapravo znači. Običnom laiku, zaljubljeniku u nogomet, ali opet ne prevelikom poznavatelju nogometnih prilika i neprilika termin „dobar klub“ predstavlja skupinu dobrih igrača, ponekad je tu i dobar trener i samim tim imate dobre rezultate. Tako bi to netko neupućen rekao: dobra momčad, tj. igrači s dobrim trenerom puno toga može.
Igrači i trener su samo vrh ledenog brijega zvanog Nogometni klub. Nogometni klub je tvrtka, institucija, brand, team. Igrači i treneri su zaduženi samo za ovo posljednje, a da bi to posljednje funkcioniralo na najbolji način preduvjete im moraju osigurati klupsku financijeri i činovnici. Za primjer ću uzeti madridski nogometni klub, Atletico Madrid i njihovu ovogodišnju odličnu financijki isplaniranu kupovinu. Za početak je to bila samo financijski dobra investicija a kako vrijeme prolazi, pokazuje se da je investicija bila sasvim dobra i igrački.
Kao i većina „velikih“ klubova tako i Madridski Atletico uglavnom više troši na transfere nego što od njih zarađuje. Atletico je ove godine prodao klupsku ikonu, igrača od kojeg se očekivalo, a neki i još očekuju, da će postati najbolji napadač na svijetu. Naravno, riječ je o Fernandu Torresu, španjolskom reprezentativcu i obožavanom igraču od strane Atleticovih navijača. Cijena? Prava sitnica, 38 milijuna eura. Atletico je uspio naplatiti ono najvrednije što igrač ima, a to je potencijal. Torres zasigurno nije toliko dobar igrač, ali danas su velikani primorani kupovati što mlađe igrače i na taj način pogađati koji će od njih postati zvijezda. Prije par godina je Freddy Adu bio svjetska senzacija iz SAD-a (Gana), predviđana mu je karijera iz snova. Međutim, dečko nije puno napredovao, trenutno je u Benfici i tek se privikava na europski način igre. Ali Portugalci su ga kupili za samo 1,5 milijuna eura i nesumnjivo će na njemu dosta zaraditi. Da se vratim na Atletico i Torrese. Španjolci su unovčili potencijal svoga pulena, a za te novce (malo su još dodali, naravno) su u klub doveli Raul Garciu, Reyesa, Mottu, Forlana, Luis Garciu, Cleber Santanu i Simao Sabrosu. 30tak milijuna eura su u minusu što se tiče ovoga prijelaznog roka ali te cifre su normalne za klubove takvog statusa. Za njih je puno bitniji igrački kadar, a Atletico se s ovim prijelznim rokom znatno ojačao. Zato treba pohvaliti njihovu upravu, stvarno dobra kupovina ovaj prijelazni rok a to se najbolje vidi po rezultatima u jakoj španjolskoj ligi.
Primjer jako dobrog funkcioniranja financijske strane kluba koja očito želi unovčiti svoje mlade igrače jer kako su prodali Torresa tako će za godinu-dvije i Sergia Aguera, dečka koji ide Messijevim stopama. Ipak, treba priznati da su u njega i dosta i uložili, 23 milijuna eura. Ali siguran sam da će ga skuplje prodati.

Velike nade ovoga prijelaznog roka:

Freddy Adu (1989) – Benfica – 1,5 mil €
Pato (1989) – Milan – 20 mil €
Anderson (1988) – Man Utd – 31,5 mil €
Rakitić (1988) – Schalke – 5 mil €


- 18:05 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.11.2007., nedjelja

Juventus - Inter 1 - 1

Nakon par odgledanih utakmica Premiershipa i Lige Prvaka evo napokon i jedne kvalitetne utakmice iz talijanskog prvenstva. Derbi susret Juventusa i Intera možda nije obilovao intenzitetom i trkom kao što to biva kod sudara najboljih engleskih momčadi ali bio je i više nego kvalitetan. Ako ne golovima i lijepim potezima onda bar taktičkom igrom obje momčadi, što je ustvari i odlika cijelog Calcia.

Buffon 7 - Grygera 5 (Zebina -), Legrottaglie 6, Chiellini 7, Molinaro 6 - Palladino 7, Nocerino 6, C.Zanetti 6, Nedved 5 (Iaquinta 7) - Del Piero 6 (Camoranesi 7) - Trezeguet 5

Julio Cesar 6 - Maicon 6 (Dacourt -), Cordoba 6, Samuel 7, Chivu 6 - Figo 7 (Burdisso -), J.Zanetti 6, Cambiasso 7, Cesar 6- Ibrahimovic 6, Cruz 7 (Suazo 6)


0-1 Cruz
1-1 Camoranesi

Odlika Intera, odnosno trenera Mancinija je 4-4-2 sustav sa dva fantastična igrača koja drže srce momčadi, dva srednja mjesta u veznom redu. Inače su to Vieira i Cambiasso, ali s obzirom na nemogućnost nastupa Vieire tu ulogu itekako dobro pokriva kapetan Javier Zanetti. Obrana Intera je večeras odlično funkcionirala (sve do gola Juventusa). Samuel i Cordoba u sredini, a Maicon i pogotovo Chivu na bokovima su bili neprelazni za jalove napade Stare dame. Trezeguet je u vrhu napada Juvea bio potpuno odsječen i to je pravi razlog njegove lošije predstave. Ranieri je trebao hrabro od početka odigrati s dva napadača iza kojih bi bio Del Piero jer bi na taj način puno bolje iskoristio mogućnosti Trezegueta. Ovako je Francuz ostavljen sam na borbu sa odličnim stoperima u kojoj, realno i nije imao prevelike šanse iako se radi o fantastičnom napadaču. Del Piero je bio solidan ali njegova uloga je iza dva napadača, a ne drugi napadač.
Vezni red gostiju je odnio pobjedu u prvom poluvremenu na sredini terena, već spomenuti J.Zanetti i Cambiasso, potpomognuti odličnim večeras Figom i malo slabijim Cesarom su bili bolji od Nedveda, C.Zanettija i dva igrača za koja možda dosad niste čuli, osim ako niste pratili Juventus u drugoj ligi, Nocerina i Palladina. Juventus je ove godine mnogo lošija momčad nego je bio kad je izbačen u drugu ligu. Puno je tu novih i nepoznatih lica. Uz dva spomenuta tu su još i Molinaro te Grygera kojeg ipak znamo iz Ajaxa. A i ostali (C.Zanetti, Chiellini i Legrottaglie) su puno manje igrali u doba jakog Juventusa nego što je to sad običaj. Od novih lica, najlošije ocjene zaslužuje Grygera zbog čije su dvije greške prilikom namještanja zaleđa Interovci imali dvije fantastične šanse. Cruz je svoju zabio, Ibrahimović nije. Palladino je bio jako rastrčan po desnoj strani iako primjećujem da voli puno držati loptu, ima nešto „delpierovsko“ u sebi. Ali u negativnom smislu. Molinaro solidan na lijevom boku, isto kao i Nocerino u veznom redu koji me nekako podsjeća na Gattusa. Ali samo malo, puno će mu još trebati da dostigne puno poznatijeg igrača Milana. Sve u svemu, solidni su to igrači za talijansku ligu, ali ne i za klub koji se bori za sami vrh Calcia. Ili čak za Ligu prvaka. Sreća za njih da su utakmicu preokrenuli u drugom dijelu svojim ulascima Camoranesi i Iaquinta, ali i Mancini koji je, kad se Figo ozlijedio odlučio zatvoriti utakmicu poslavši na desnu stranu u veznom redu predefenzivnog Zanettija, a na poziciju centalnog/zadnjeg veznog stopera Burdissa. Umjesto Cruza je ušao brzanac David Suazo. Takva vrsta zamjena je uvelike odredila daljni tijek utakmice. Inter se odlučio na kontre kojih je i imao par, ali nije uspio ništa realizirati. Juventus je pak, stezao obruč i čekao pogrešku. Dočekali su je u vidu posklizavanja Chivua koji je do tad bio, uz Figa, najbolji pojedinac Intera.
Najljepši potez utakmice: Utakmica nije obilovao prelijepim potezima. Izdvojio bi, uz udarac Camoranesija pred sami kraj utakmice, akciju za pogodak Intera. Prekrasno proigravanje Cesara za Cruza. Golu je pomogla greška obrane domaćih koji su loše postavili zaleđe, ali ipak moram odati priznanje izvrsnoj asistenciji Cesara.
Što je odlučilo: Već sam rekao, Inter je sve držao u svojim rukama do ozljede Figa. Tad je Mancini previše defenzivno postavio momčad što često zna biti pogubno. Do tad je Juventus bio inferioran veznom redu Intera, pogotovo Cambiassu i Zanettiju. Jednostavno govoreći, kvaliteta je pobijedila u prvom poluvremenu, a veće zalaganje i trka u drugom.
Igrač utakmice: Figo
Ocjena utakmice: 7



- 23:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.11.2007., četvrtak

Robinhov i Blackurnov mjesec

Zbog nedostatka inspiracije ali i drugih obaveza moj je blog bio primoran na dugotrajnije mirovanje. Novi post će biti napisan kroz par dana a zasad samo ocjena mjeseca listopada, odnosno najbolji igrač te najveće razočaranje i iznenađenje mjeseca.
(a to sve možete vidjeti s desne strane postova)
Malo obrazloženje.
Robinho. Igra u životnoj formi. Nekoliko zadnjih utakmica je pokazalo koliki talent taj dečko posjeduje. Eksplozija jednom riječju. Sinoć, 31.10., je još jednom dokazao da je odličan igrač. Gol i dvije asistencije u gostujućoj pobjedi Reala nad Valencijom.
Liverpool. Previše oscilacija u igri. Jako loš start u Ligi prvaka a i u Premiershipu su sa vrha pali na šesto mjesto. Zadnja utakmica koju sam imao priliku pratiti je bila jedna od njihovih najboljih, ali nažalost po njih Arsenal im je bio protivnik, a za pobjedu nad Arsenalom treba imati odličan dan. Na kraju utakmice su igrači Liverpoola bili presretni s remijem iako je utakmica odigrana na Anfieldu.
Blackburn. Pet utakmica, pet pobjeda ovaj mjesec. Ništa više ne treba reći. Iza Roversa je fantastičan mjesec, osim pobjeda nad Tottenhamom, Readingom i Birminghamom u ligi, upisali su još i pobjede na Larrisom u UEFA Cup-u te posljednju, nad Portsmouthom u Carling Cup-u. Iako ne igraju u Ligi Prvaka ovaj uspjeh nije za podcijenit. Ipak je to "samo" Blackburn.

- 18:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Nogomet iz mog kuta...

Nogometni forum
http://kabarovsky.forumotion.com

Studeni 2007
Igrač mjeseca:
Ibrahimović
Razočaranje mjeseca:
Valencia
Iznenađenje mjeseca:
Aston Villa



Listopad 2007
Igrač mjeseca:
Robinho
Razočaranje mjeseca:
Liverpool
Iznenađenje mjeseca:
Blackburn

Rujan 2007
Igrač mjeseca:
Messi
Razočaranje mjeseca:
Milan
Iznenađenje mjeseca:
Rangers