25.12.2008., četvrtak
|
Pise mi se. Stalno. Imam potrebu sa zapisivanjem misli, stovise, filozofiranjem oko pitanja koja me zamaraju svakodnevno. And it feels so right. Nasla sam nacin kako ispoljavati takozvanu kreativnost iz sebe. Ja i crtkarim. ooo da. Kupila sam moleskine, nasavrseniji format iii oblik i sva ta komercijalna sranja. Jednostavna biljeznica na crte nije bila dovoljna. Sad sam zadovoljna. Samo se izlijevam kad mi dode. Otkrila sam staru morbidnu stranu sebe. Buduci da nisam dugo crtala, izgubila sam kontakt sa papirom... Pustila ruku da klizi i gle cuda. I am back. Trebali su mi ovi praznici. Mozda se uspijem otarasit starih losih navika (citaj: ljudi koji me proganjaju makar bili miljama daleko) i nadam se da cu uspjeti ostvariti neke zamisli poput vise citanja i fotkanja. O jes. Krenulo je dobro. U 2 dana procitala Svijet po Garpu od Johna Irvinga, prvi dio. Savrsenstvo od knjige. I samo klizi. Tako je jednostavna a opet pakleno duboka. Usporedila bih ju sa vaginom ali se suzdrzavam. Ne znam koji mi je vrag. Sve usporedujem s vaginama i penetracijom. ah. "Dijete ugrozeno.", rekli bi mi. Ipak, ponekad mi se cini da se sve moze svesti na onu najgoru, cisto fizicku varijantu. Bez imalo "duha". Duh samo radi probleme. Uvjerena sam u neke stvari dok god mi odgovaraju. Zatim to preobrazim u nesto prihvatljivije i funkcionalnije. Doduse ne bih trebala to raditi. Oh sto volim voditi monologe na web prostoru. Daju mi osjecaj slobode, ne cuvam to samo za sebe. Nije da bih svima dala ovo na citanje... Mislim na ljude koje poznajem, ali s vremenom je sve lakse. Oslobadam se. Nije me toliko briga sto misle i govore. Ugled. Jebes to. Ionako svi spadnemo na isto, samo sto su neki u mramornim gorbnicama, neki spaljeni u nishama, dok ja ocekujem biti progutana sa strane crva i prozeta u vjeznu kolajucu energiju. Ah, snovi... Uvijek zapnem na pola misli. Trenutacno me ometa "Moje pjesme, moji snovi" u pozadini. Tekevizija je najbolja stvar kad treba zaspati. Meni sluzi jedino za to. Ili one zadnje kanale na maxTV-u koje sam nedavno otkrila (xD). Zapravo je praksa tih stvari puno bolja. Kvragu. Kako mogu ovako zapeti... ghhh. Proganjaju me stari duhovi iz Amerike. Tocnije jedan za Brazilskim korjenima. Cudno je kako je on stvorio nestvarnu sliku mene koju pokusava odrzati kroz messages na spejsu ili nesto malo msn-a. Zivcira me i vrijeda me njegova nada da ja jos uvijek gajim neke od starih osjecaja prema njemu. Mogla bih se nazivati hladnom kuckom. Necu. Imam pravo biti hepi bez njega. Samo mi je fakin pijavica. Ne dam. Odvratna sam i to feels so good. bez naslova. by ~wanna-be-witch on deviantART |
