25.12.2008., četvrtak

Pise mi se. Stalno.
Imam potrebu sa zapisivanjem misli, stovise, filozofiranjem oko pitanja koja me zamaraju svakodnevno. And it feels so right. Nasla sam nacin kako ispoljavati takozvanu kreativnost iz sebe. Ja i crtkarim. ooo da.
Kupila sam moleskine, nasavrseniji format iii oblik i sva ta komercijalna sranja. Jednostavna biljeznica na crte nije bila dovoljna. Sad sam zadovoljna. Samo se izlijevam kad mi dode.
Otkrila sam staru morbidnu stranu sebe. Buduci da nisam dugo crtala, izgubila sam kontakt sa papirom... Pustila ruku da klizi i gle cuda. I am back.

Trebali su mi ovi praznici. Mozda se uspijem otarasit starih losih navika (citaj: ljudi koji me proganjaju makar bili miljama daleko) i nadam se da cu uspjeti ostvariti neke zamisli poput vise citanja i fotkanja. O jes. Krenulo je dobro.
U 2 dana procitala Svijet po Garpu od Johna Irvinga, prvi dio. Savrsenstvo od knjige. I samo klizi. Tako je jednostavna a opet pakleno duboka.
Usporedila bih ju sa vaginom ali se suzdrzavam. Ne znam koji mi je vrag. Sve usporedujem s vaginama i penetracijom. ah. "Dijete ugrozeno.", rekli bi mi. Ipak, ponekad mi se cini da se sve moze svesti na onu najgoru, cisto fizicku varijantu. Bez imalo "duha". Duh samo radi probleme. Uvjerena sam u neke stvari dok god mi odgovaraju. Zatim to preobrazim u nesto prihvatljivije i funkcionalnije. Doduse ne bih trebala to raditi.

Oh sto volim voditi monologe na web prostoru.
Daju mi osjecaj slobode, ne cuvam to samo za sebe. Nije da bih svima dala ovo na citanje... Mislim na ljude koje poznajem, ali s vremenom je sve lakse. Oslobadam se. Nije me toliko briga sto misle i govore. Ugled. Jebes to. Ionako svi spadnemo na isto, samo sto su neki u mramornim gorbnicama, neki spaljeni u nishama, dok ja ocekujem biti progutana sa strane crva i prozeta u vjeznu kolajucu energiju. Ah, snovi...

Uvijek zapnem na pola misli. Trenutacno me ometa "Moje pjesme, moji snovi" u pozadini. Tekevizija je najbolja stvar kad treba zaspati. Meni sluzi jedino za to. Ili one zadnje kanale na maxTV-u koje sam nedavno otkrila (xD).
Zapravo je praksa tih stvari puno bolja.

Kvragu. Kako mogu ovako zapeti... ghhh.
Proganjaju me stari duhovi iz Amerike. Tocnije jedan za Brazilskim korjenima. Cudno je kako je on stvorio nestvarnu sliku mene koju pokusava odrzati kroz messages na spejsu ili nesto malo msn-a. Zivcira me i vrijeda me njegova nada da ja jos uvijek gajim neke od starih osjecaja prema njemu. Mogla bih se nazivati hladnom kuckom. Necu. Imam pravo biti hepi bez njega. Samo mi je fakin pijavica. Ne dam.

Odvratna sam i to feels so good.


bez naslova. by ~wanna-be-witch on deviantART



03.12.2008., srijeda

Mulica.

Na granici sam. Granici gdje te na jednoj strani smatraju mulicom, a na drugoj strani pocinju shvacat ozbiljno ako ono sto mislis preneses u normalno srocene recenice. Barem u mojem svijetu postoji takva granica, jer s obzirom na drustvo u kojem se nalazim vjecito "male curice" podcjenjuju do odredene dobi gdje se vec zna da imaju menzis i probably nemaju himen.

Dakle navrsila 16 godina, no big deal. Tjelesna dob, racuna se otkad sad dreknula iz mamime pizde. Zasto ljudi smatraju tjelesnu dob presudnom u njihovoj percepciji nekog? Dozivjeh situacije u kojima ljudi ne mogu vjerovati da odredena osoba ima "tako malo" godina s obzirom na (u ovom slucaju) njene psihicke i socijalne sposobnosti. U cemu je stvar? Zar je nemoguce biti mlad a ... mudar? Ako bi se to tako moglo nazvati.

Pokusavam shvatiti svoje mogucnosti i granice vezane uz kreativnost. Volim crtati, slikati, slikati svjetloscu, pisati. Dok od toga mi relativno dobro ide crtanje. Vjezba :) Sad... Pitam se da li bih se trebala fokusirati samo na jednu stvar da vjestinu radom dovedem na razinu koju ja zelim ili se baviti svime sto volim i jednostavno u svemu biti... prosjecna. Ljuti me sto se ne mogu pozabaviti svime sto me zanima. Biologija, fizika, kemija i glazba, te vizualna umjetnost nekako mi ne idu skupa. Bar ne jos. Mozda je ovo samo faza u kojoj izgubim svu mogucu inspiraciju. Zelim, trebam, moram, odmor. Psihicki se odmoriti. Utonuti u carstvo knjiga o mozgu i romana tipa "Vernon Bog Little".
Kome se ja opravdavam... Pisem ovo iz potrebe da to izbacim. Mozda na neki nacin prevedem u stvarnost, materijaliziram premda je internetski prostor sve samo ne stvarnost. Bar ne bi trebala biti stvarnost. Nema okusa, mirisa... dojmovi su kratkotrajni jer nam sve brzo dosadi.

Utopljeni u mnostvu informacija gladujemo za necim novim i zanimljivijem, drugacijem... necim grotesknim. Perverznim. Nije ni cudo da sve vise trulimo. Iznutra.
Glatka i mirisna koza, bijeli zubi, svijetle oci, ziva kosa, a ispod drhturave maske samo sranje. Trudimo se ocistiti ga, ali ne... ne mozes. Preljepljivo je. Uhvati se za one lijepe gipke prste, sjajnu kosu, bijele zube, upropasti stvarnost koju zelimo dozivljavati. Samo mi znamo koliko smo gnjili iznutra.

Otkrijemo li pravu stvarnost svijet se raspada polako. Iznutra. Nije vise tako lijepo i velicanstveno.




25.10.2008., subota

Gimmeh, gimmeh, gimmeh lurve.

Zvukovi starih potplata po novim putovima me uzbuduju.
Mijenjam se, napredujem, znam sto NE zelim.

Trenutacno nisam u fazi kritiziranja stvari dakle, stoga, zato ovo nece biti jedan od mojih klasicnih postova koje pishem u stanju krajnje frustriranosti. Sad me frustrira samo moja maternica kojoj sam lijepo objasnila kako ne smije prokrvariti jucer/danas/sutra, ali ne. Ona ima svoj bioritam. Ne moj. Ha.

Pocela sam korisititi mozak neki dan, nije zabavno kad nastane kaos. Treba se nauciti prepustiti kaosu. A zasto je nastao kaos? Zato sto sumnjam. U stvarnost, percepciju i ostale picke materine koje se ticu samo mene i mog poremecenog uma koji dijelimo ja i moja lezba. Zabavlja me ovo. Pisanje bez ikakvog reda smisla itd.
Nije me brigeee.

Jeste li razmisljali o konzumiranju halucinogenih droga? Ja bih. Ali prirodne. A sad. Ne mozes i ovce i novce.
Damn it.

Kai sad fakat me to zaniiiima?

Mene sram. Imbecilnosti. Svoje. Misli mi naviru pod "razno". Lijepo je to. Biti neopterecen. Bar na par sati. Jer uskoro cu fakat trebat ici birati oje ce mi boje biti kon... ovaj zajvjese u sobi.

Antivirus mi ne radi.
Saudijska Arabija je predaleko da bi rijesili taj problem.

Uvjerena sam da smo vec potrovani. Ovo je osvrt na GMO i ostale kvazidobrekemikalije koje se nalaze u hrani, picu, zraku, vodi. Upozorili su me da ne pijem caj sa jabukom i cimetom jer je cimet neznamsto.
Big deal ako unesem u sebe jos malo otrova. Ovako ionako nista nije izvorno i cisto ovih dana. Pesticidi, konzervansi. Bilo bi mi najzdravije da se odem napiti orahovca sada. Bureeek. I to je to.

Sinusi me bole, i desno oko. Je li to znak necega? Mozda ce pasti kisha. Za tri dana. Zasto tri? Pak taj broj je savrsen. Trojstvo. Menage a trois. ili ja to krivo spellujem. Blues rock lose utjece na mene.

Why don't you just leave me there to pour myself out.
nenenene. nisam pesimist. Svake prijestupne. oh. pa ovo je takva godina. tko bi rekao da ce godina zavrshiti 366. danom.

Gladansam.

Apsolutno neproduktivno. U potpunosti. Zahvaljujem okolini.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se