*nout: ovo je kopija moje zadaćnice jer mi se neda smišljat novi post
Miris dima, mračan stan i zračenje TV-a. nervozno sjedim na kauču u tišini grčevito stišćem joystic. Blejim u televiziju nervozno, dok Tina opušteno sjedi pokraj mene i pali drugu cigaretu. Dim mi ulazi u nos, oči usta te u pluća pa kroz cijelo tijelo.Tina već radi svoj pobjedniički smjeh jer opet nisam uspijela srušit njen rekord. Opet je nisam usoijela pobijedit.
"Tina ja znam da ti pušiš samo da me iznerviraš" Tinino se lice razvuče u još jedan smješak
***
"tina oćeš ti ikad pušiti?" upitala sam ju dok smo po hladnom jutarnjem suncu hodale na uobičajnom putu prema školi.
"ne"
nastavila sam hodati zamišljeno po hladnom betonu gledajući zamrznuta stakla automobila. Vukle smo se. To je već bila nekakva navika od početka našeg školovanja, a najbolje je to što nikad nismo zakasnile na nastavu.
Razmišljam što danas sve moram napravit, te još malo usporim korak kako bi što kasnije počeo ovaj dan. Naime moj dan počinje tek poslje škole jer često prespavam mnoge sate sa slušalicama u ušima.
Skrenule smo u prolaz " E Tina idemo se požurit tako da se Ema ne dere na nas da se opet vučemo"
Ema je stajala ispred svoje zgrade gledajući svako malo na sat. Kada smo stigle do nje sadosno sam pogledala njenee traperice.
"Ha-ha Ema rekla si da ćeš obuć Ružne traperice danas!!"
Ema zakoluta očima i reče mi " Keti trebala sam ih obuć jučer"
"Svejedno nisi ih ni jučer obukla dobit ćeš šamar" odbrusim joj (kladile smo se u šamar da će obuć odnosno neće obuć te hlače) . Ema se tako ravnodušno izvlačila na sve moguće načine, ali nisam se dala jer sam napokon skužila kako ona uvijek dobiva infromacije ili pobjeđuje u svađama. Naravno nebih nikad uspijela bez Tine, ali pošto je već 8 godina prošlo bilo bi i vrijeme.
***
"Da, ok zovni još jednom kad stigneš"
"tko je to bio?" upitam"
"Ema sad će doć pa idemo na kavu pa na trening" joj da trening ubrzo idemo na Europsko prvenstvo. Obećala sam da ćemo biti prve. To obećanje sam dala prvog tijedna osmog razreda kojeg ću zauvijek pamtiti kao izlizanu crno bijelu sliku.
Na ulici se čuje auto koji je stao u blizini zgrade"idemo keti"
"Dobro"
...
|