njubina na lovce

srijeda, 19.10.2011.

Birokracija na nedjelu

Birokratska sranja su raznovrsna. Svakakvih priča ljudi imaju i sve su zasigurno dovele naratora priče do ludila. Ima takva jedna i u mojoj kući. Ova se protegla čak u internacionalne vode.
Nakon naše kućne inicijative odlučili smo vidjeti što je sa našim grobnim mjestom smještenim na gradskom groblju. Javili smo se u komunalnu gradsku ustanovu koja upravlja tim grobljem sa upitom. Na licu mjesta, gospodin je rekao da to grobno mjesto nije uvedeno u njihov sustav te skretao pažnju na to da smo za tu situaciju mi krivi. Pitam se ja sljedeće. Ukoliko je komunalno društvo odgovorno za gradsko groblje, zar nije njima u interesu imati kontrolu? Zar nebi oni trebali znati kakva je situacija i "tko pije a tko plača" po tom pitanju? To što grobno mjesto nije uvedeno u njihov računalni sustav direktno govori da ustanova nije obavila svoj dio posla jer, znam da ja nebih dozvolio da neznam "što se dešava pod mojim krovom". Ako rukovodiš s nečim zar nije onda tvoja dužnost održavati sustav i njegovu funkcionalnost, te uklanjati probleme?
Tako na kraju ispada da smo mi odgovorni što naše grobno mjesto nije zapisano u računalnu bazu. Trebao bih biti lud kad bih to prihvatio. Izgleda da je to grobno mjesto palo s neba po njihovom "filmu" te smo na neki magični način prekršili neke nepostojeće zakone.
Cijeloj toj zavrzlami kao šlag na tortu dolazi i priča kako je moja prabaka preminula u bolnici u Ljubljani za vrijeme bivše države. Gdje je tu kvaka? Eh, zamislite još k tome, na ostavinskoj raspravi to grobno mjesto o kojem pričamo nije niti spomenuto. U Hrvatskoj, nigdje nije evidentirano da je prabaka preminula. Te zbog toga nemoguće je dokazati bez potvrde iz Ljubljane da je prabaka pokojna. Nemoguće je napraviti ostavinsku raspravu za nekime tko je živ, a ona je bila sprovedena. Pitam se zašto onda birokratski nije dovoljna sprovedena ostavinska za daljnju sudsku proceduru oko groba, već je potreban papir iz Ljubljane? Sustav u kojem živimo iz dana u dan pokazuje tisuće nelogičnosti te samim time možemo shvatiti zašto se događaju trenutni prosvjedi koje imamo diljem svijeta. Ne možeš da ih ne podržiš nakon ovakvih scenarija u životu.

- 01:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.10.2011.

Trg

Treća tema večeras pa spavanje.
Pošto nisam iz Zagreba jučer sam imao problema kod razgovora sa prijateljem sa kojim sam se trebao naći. Naime informacija koju mi je dao je bila: "Nađemo se na trgu." Sve bi to bilo krasno i jasno da Zagreb ima 2 trga poput Samobora pa prošetaš od jednog do drugog ako se ne sjetiš koji je spomenuo. No Zagreb je grad sa puno više trgova. Ispada ljudi moji da purgeri kad kažu trg misle na jedan jedini - Trg bana Josipa Jelačića.
Jutarnji list je danas imao članak u kojem su javno poznate osobe iznosile svoje stavove vezano za Trg maršala Tita u Zagrebu. Alternative uvijek ima. Bio je to Kazališni trg kako kažu nekoć. Čitao sam stavove ljevičara i desničara. Bili su baš lijepo podijeljeni u novinama. Na lijevu strane duplerice desničari, na desnu ljevičari. Kao neki kolaž u četvrtom osnovne kad već djeca savladaju geometrijske likove.
Pročitao sam prvo ove na lijevoj strani, desničare. Svi do jednog su imali opravdani stav. Nakon toga, također sam pročitao ove s desne strane, ljevičare. Tu su također bili lijepo izneseni stavovi. No fučkaš ti to, išao ja još jednom pročitati ove s lijeve strane, dakle desničare. Tamo je lijepo ispod slike Antuna Vrdoljaka iznesen citat gdje je on citirao samog Titu: "Prije će Sava teći uzvodno nego Hrvatska biti slobodna" (tako nešto ide citat, neda mi se tražiti sad od slova do slova). Uglavnom to pokazuje samo jednu stvar. Možemo mi raspravljati dan i noć i biti ćemo svi u pravu, no nema tu rješenja kad je naš dragi drug Tito bio malo jednog raspoloženja, malo drugog. Jako jednostavno je to shvatiti. Pa pogledajte samo današnje političare. Nije to novonastalo psihičko stanje ponašanja i djelovanja. Svi ovi danas su učili od najboljih iz prošlosti. Uglavnom. Riješenje stvarno jest preimenovati taj trg. Razlog je vrlo jednostavan. Isticanje bilo kojeg zločinca nije pogodno. Ako to znači preimenovati sve ulice gdje su istaknuti oni ljudi kojima je dokazan zločin, zašto ne? Barem mašti nema granica za imenovanje ulica. Ako im ne paše Kazališni trg, smisliti će neko novo ime. Zato valjda imamo akademski obrazovane građane sa filozofskog fakulteta gdje trenutno njihovi naraštaji vode svoje bitke.

- 22:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Dobar dan, naš kompjutor je izvukao vaš telefonski broj!

Događa vam se? Meni se dogodilo danas. Usred nečeg malo važnijeg od onog što inače radim a ne radim... uglavnom.
Pristojno se predstavio mlađi gospodin na telefon, pojasnio od kud zove. Naravno čim je on završio slovo od kud zove ja već nisam bio sposoban ponoviti ime te firme. Razlog je čisto jednostavan. Njegov ton glasa lijepo je otkrio da se radi o već valjda pedesetom pozivu koji je uputio tako. Makar smo pričali preko telefona, mogao bih sa sigurnošću pogoditi njegov izraz lica. Razumijem, čovjek radi u pozivnom centru. To mu je posao. Stvarno se trudi i izrecitirao mi je kako je moj broj telefona izvučen kompjutorski kao dobitni broj telefona te da sam pozvan na prezentaciju u jedan samoborski restoran koji preživljava na račun gableca. Zamislite dobio sam i nagradu! Ni pet ni šest, već desert nakon večere. Odigrao sam na onu kartu, "taj dan smo zauzeti." Iskreno, pošto se radi o srijedi, bit ću zauzet pa praktički nisam niti lagao. Savjest čista. I tako nakon ugodno razmjenjenih par rečenica unutar minute poziva, čovjek se zahvalio na saslušanju te ja na njegovom pozivu. Jedini problem je bio na kraju taj, što sam zaboravio gdje sam stao prije nego li je taj telefon zazvonio.
Za kraj, nemojte govoriti da nikada niste ništa osvojili u životu. Kad vam dođe ovaj poziv, odgovorite na njega, nisu niti palačinke za baciti.

- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"Kada padne noć i slovenija utone u san, sa Žumberka možete i čuti austrijance"

Vjerujem da vrijedi probati opet napisati koju liniju bloga, pogotovo kada skineš prašinu sa bloga koji imam već određeni niz godina, a iz sigurnosnih i moralnih razloga sam bio primoran maknuti sve stare post-ove. Srećom je ovo vrijeme u kojem živimo puno novih tema. Istina, većina tema su stvarno loše, grozne, ništa pozitivno.
Odraste čovjek s vremenom i shvati da ono što je prije mislio, govorio te čak pisao na blogu - nije krivo, već samo krivo interpretirano. Možda to više neće biti ista sloboda pisanja, ali stil se ne mijenja. Barem ne previše. Bit će mi drago pronaći neke stare blogere. Vidjeti jel se još koji od njih kreće ovim blogerskim putevima ili su odabrali druge kanale izražavanja.
Dosta sa retrospektivom. Vrijeme je za temu bloga.
Danas sam sasvim slučajno sudjelovao na predstavljanju nove monografije grada Samobora. Monografija je zaista impresivna. Kako je i sam gradonačelnik izjavio, vjerojatno i veća od one koju je pripremio sama legenda Samobora, Milan Lang. Sastoji se od dvije knjige. Glavni i odgovorni gospodin zaslužan za izdavanje ove knjige, jedan od braće hrvatskog zmaja, izjavio je da je preko 50% prikupljenih materijala moralo biti izostavljeno! Sada zamislite kolika je to kolekcija tekstova, fotografija, bilježaka, spisa i ostalog materijala ostalo u nekoj od ladica. Osim što sama knjiga izgleda impresivno, bilo je lijepo vidjeti i gotovo sve autore tekstova i fotografija okupljene na jednom mjestu. Istaknuto je da za razliku od drugih monografija, puno većih gradova ova stoji iza onoga što jest. Poznato je da većina monografija bude stastavljena od dvije-tri kartice teksta te 50ak stranica fotografija. Ovdje se radi o 15 autora, mahom akademski obrazovanih koji su uložili svoj trud i postigli neizmjerno veliki rezultat.
Ovo je samo dokaz da te ponekad život odvede u nekom smjeru gdje ne očekuješ nešto posebno, ali onda te iznenadi. Shvatio sam da sam jedan od nekolicine koji je imao čast čuti mnogo detalja o samoj monografiji te sam upoznat sa pravom vrijednosti te dvije knjige. Ovako, mogao sam jednog dana vidjeti te iste knjige sasvim slučajno ukoliko bi zalutao u samoborsku knjižnicu ili negdje drugdje i ne bih previše doživio te knjižurine. Ovako barem, imam još jednu dobru temu za razgovor ukoliko se i same knjige nađu pred nama.
Eh da, naslov. Bio je to jedan dobar vic meštra koji je vodio cijelo predstavljanje knjige te odstajao svojih sat i pol dok smo mi, ostala gospoda, sjedili. Živio.

- 22:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se