Kronike Izgubljene Djevojke

Moja sestra Vale bila je najljepša beba koju sam ikada vidjela mama i tata su provodili puno besanih noći, al nije im bilo teško.
Uživali su uz malog anđela, moj život u kući velikom srećom ispunjavala je upravo ona. Znala sam da ću jednog dana i ja imati takvu bebu.
Kupali smo je, hranili, mjenjali pelene i igrali se s njome imala nas je za sebe...
Jedino što je bilo pomalo sivo u mome životu bila je škola, slovila sam kako jedna osd najtiših i najpovučenijih djevojčica u razredu.
Zato je Dee bila moja druga strana uvjek spremna da me obrani od zločeste djece koja bi me zadirkivala, spremna da me nasmješi i razveseli.
Prvi razred završila sam sa odličnim uspjehom...
Znala sam što slijedi, napokon ljetni praznici...Ali moje oduševljenje narušavala je nepoznata bolest, u meni je nešto gorjelo...
Roditelji su bili zabrinuti...prošla sam velik broj pretraga, ali neznaju što je, bila sam uplašena jer su me poslali u bolnicu.
Da, bila sam bolesna dijagnoza nije bila obećavajuća nakon što sam preboljela više bronhitisa i prošla razne pretrage ustanovili su da imam Asthmu...
Nisam mogla vjerovat, bolest koju je imao pokojni djed nasljedila sam je...
Bilo je to nešto novo i hladno u mome životu..počela je faza mučenja za mene provodila sam puno noći kašljući udišući iz inhalatora smirila bih se..
Puno sam kihala jer sam alergična na kućnu prašinu, a ima je baš svugdje...
Napokon sam izašla iz kolotečine ali upala sam u novu još hladniju...

NAPOMENA:priče se temelje na stvarnim događajima i opisuju stvarne osobe, ali zbog zaštite identiteta izmjenila sam imena!