Kronike Izgubljene Djevojke

Dan je bio prohladan, tako mi se nije dalo izvući iz toplog i mekanog kreveta.
Sva sreća bila je subota, kako je volim.Patrik i Borna žele da večeras izađem s njima.
Pristala sam naravno, baš mi treba malo opuštanja da ispucam svu negativnu energiju koja se u zadnjih nekoliko mjeseci u meni nakupljala.
Napokon sam se spremila...Borna i Patrik su bili točni...
Prilazeći autu zamjetila sam još nekoga, bila je to Dee i ona ide s nama.
Vani je bilo odlično, muzika i alkohol tekli su kao potoci, nisam se ni trudila kontrolirati.
Vani je već zora...Krenuli smo kući,Borna je vozio.
Patrik i ja sjedili smo na zadnjem sjedištu, pomalo sam tonula u san kada sam osjetila nešto toplo i mekano na svojim usnama, nisam ni željela znati zašto, prepustila sam se i uživala u Patrikovu poljupcu. Nakon toga ništa, nastupila je tišina.Na rastanku me poljubio još jednom sa jednakim žarom u očima...
Borna i Dee bili su zatečeni, a ja opijena....
Zaspala sam vrlo brzo, još uvijek osjećajući toplinu POLJUPCA!!!




NAPOMENA:priče se temelje na stvarnim događajima i opisuju stvarne osobe, ali zbog zaštite identiteta izmjenila sam imena!

Vratili smo se u Zagreb.
Iza nas je ostao prelijepi Rab i prelijepo ljeto...Bližio se početak nove školske godine...
Mnogo toga se dogodilo, npr. Miranda je priznala najboljem prijatelju svog dečka (Patriku) preko sms-a da je zaljubljena u njega, a ne u svog dragog Bornu...koja strahota.
Pokušala se izvući prebacivši krivicu na Dee i pijanstvo, ali naravno ja sam znala istinu.
Bilo mi je naređeno da šutim, nisam više mogla...Trebali smo se naći navečer na okupljalištu ekipe...bio je to jedan preljepi park...
Dee i Miranda naravno nisu me zvale kao što su trebale.
Bila sam ljuta kad sam saznala da su bez mene otišle u park.
Nekoliko minuta kasnije zazvonio mi je mobitel, bio je to Patrik.
Već sam se prepala da će me ispitivati o zlobnoj Mirandi, ali nije na moju sreću, jer nisam više mogla šutjeti trebao mi je samo mali poticaj da kažem cijelu istinu.
Ponudio se da dođe po mene kako bih bila s njima u parku,naravno bila sam oduševljena...
Kada smo stigli situacija je bila na vrhuncu,Miranda i Borna su se svađali zbog sms-a koji je poslala Patriku naravno Patrik mu je sve pokazao.
Ona se pokušavala izvući.
Kad sam došla s Patrikom Miranda me prostrijelila pogledom, a Dee je ostala zatečena.
Gotovo je pukla sam...kada sam vidjela Bornu na klupici povrijeđenog pogleda prišla sam mu,Patrik je bio s njim.
Ispričala sam im cijelu istinu koju su oni naravno već naslutili.
Pao mi je kamen sa srca, oslobodile su me te riječi jer teško je gledati osobe do kojih ti je stalo dok pate...
Ostatak večeri pričala sam s Patrikom koji mi je priznao kako najboljeg prijatelja Bornu ne bi iznevjerio zbog te zmije Mirande.
Priznao mi je da mu se jako sviđam, i da želi curu kao što sam ja, ali mučile su ga moje godine pa ikak imala sam samo 16, a on je bio pravi muškarac kojeg bi svaka žena poželjela...
Tada to nisam zapažala, bio mi je samo prijatelj, gotovo kao brat.
Uvijek je imao simpatije prema meni ali nisam mogla ni slutiti što se sve krije iza toga...
Kući sam došla vidno iscrpljena, uvukla sam se u krevet i zaspala.




NAPOMENA:priče se temelje na stvarnim događajima i opisuju stvarne osobe, ali zbog zaštite identiteta izmjenila sam imena!

(Dugo nisam pisala,znam....hvala svima koji su me čitali i komentirali.Nadam se da ćete pohvatati nastavak priče jer je stanka trajala dugo!)

Početak 8.razreda već je odmakao...bližili su se zimski praznici.
Dee i ja samo se slagale bolje nego inače.
Ovo je bila zadnja godina kako djelimo istu školsku klupu...
Njezin brat Marin i njegova ekipa su nas dobro prihvatili kao društvo. Naši izlasci su bili češći nego inače.
Novu godinu smo proslavili kod Dee i Marina u vikendici, sa dozvolom njihovih roditelja.
Miranda je prohodala sa jednim dečkom iz društva.Bio je to Borna.
Nikad mu nije bilo teško ugađati njezinim hirovima, stvarno ju je zavolio,a ona ga nije zaslužila bila je poput zmije otrovnice koja samo čeka kada će napasti.
Mare je također ljubav pronašla u našem društvu Gabrijela , bio je to mlađi brat Patrika.
U to vrijeme mislilia sam da mi se sviđa njezin dečko Gabrijel.
Osjećala sam sram i nelagodu kada god bih bila blizu njih. Ubrzo su moje sumnje nestale.
Shvatila sam kako je Gabrijel jedna sebična i arogantna osoba koja želi manipulirati sa svim ženama, a ja nisam htijela biti jedna u nizu.
Žalila sam Mare jer mu je slijepo vjerovala, a znala je kakav je, to je vjerojatno loša strana ljubavi.
U to doba Dee se zbližila s njom...
Brzo je došao kraj školske godine, slijedili su upisi u srednju školu.Dee je odlučila biti frizerka,a ja sam odlučila upisati ekonomsku školu...
Ljetne praznike provesti ćemo kod Mirande na moru...
Rab je bio predivan, ali bez obzira na to ovo su bili najgori praznici u mome životu...
Miranda je pokazala svoje pravo JA, zbilja je bila otrovnica i nije mogla podnjeti da se Dee i ja slažemo.
Priznala nam je kako je zaljubljena u Patrika ( stariji Gabrijelov brat). Sve bi to bilo opravdano da još nije bila u vezi sa Bornom,
Nisam ni slutila što će Dee i ona učiniti.
Poslala je sms Patriku!!!! Citiram sadržaj poruke; "Nemogu više izdržati bez tebe, VOLIM TE tvoja Miranda".
Znam da će vam zvučati čudno i suludo, ali da baš u tom trenutku kada je Patrik zaprimio sms, sjedio je na suvozačevom mjestu u automobilu svoga najboljeg prijatelja Borne.
Pokazao je prijatelju sms kako bi mu na najbolniji način otvorio oči...
Borna je prvi upoznao ugriz otrovnice i to najotrovniji, ravno u srce.
Kada su saznale što se dogodilo već je bilo kasno!
Mirandi je zvonio mobitel, bio je to Borna....Možete zamisliti kako mu je...slijedi kraj njihove veze...
Miranda i Dee su mi rekle da šutim o tome, a društvu su kao opravdanje navele pijanstvo i šalu.
Ja sam dakako znala da toga nije bilo, ona je u tom sms-u napisala istinu, ali nije bila dovoljno hrabra da se suoči sa posljedicama pa se opet htijela izvući, kao i obično...
Bio je to naš posljednji dan na Rabu sutra se vraćamo u Zagreb u kojem nas čeka mnogo stvari za riješiti....


NAPOMENA:priče se temelje na stvarnim događajima i opisuju stvarne osobe, ali zbog zaštite identiteta izmjenila sam imena!

Vrijeme prolazi a ja rastem, rastem i živim život.
Školska godina je prikraju,7.razred završava, uškoli sve bukti od testova i ispitivanja...
Nisam se baš proslavila uspjeh na završetku biti će četvorka i to "klimava" (3.61).
Roditelji nisu presretni ali što je tu je... napokon ljeto i izlasci,sada sam već u 14.godini i u pubertetu -dubokom, znate kako to počinje, naravno sa sitnm prištićima a završava sa zrelijim izgledom.
Ja sam u nekoj fazi početka kada sam pomalo svojeglava...
Dee i ja prošle smo puno toga od svađa, ljubomore, zlobe pa sve do najboljih dana...U svemu tome priključilo nam se još osoba kao npr. Miranda ("sestrična" od Dee-s kojom se znamo otprije,2g.starija od nas) i Mare (doselila se u našu ulicu, godinu starija).
Tako smo Dee i ja pronašle neke potencijalne prijateljice.
Sve se to tjekom ljetnih praznika lijepo razvijalo....
Znalo je bit svađica pa smo se razilazile ili svaka na svoju stranu.
Od nas četiri jedna je uvijek bila odbačena kao crna ovca nekad je to Dee, nekad Miranda, Mare ili ja (većinom).
To više nije bilo prijateljstvo...
Samo su gledale kako se međusobno iskoristiti ili ogovarati jedna drugu, ali ja nisam takva i nisam htjela biti dio toga zato bih uvjek bila ismijana i izgrana.
Znale su me ogovarati iza leđa i praviti se kao da me ne poznaju.
Pitala sam se,zašto,što sam im učinila?
Ali takva je igra, samo najsnalažliviji opstaju u tom društvu, a ja to sigurno nisam bila...
Znalo je biti dana kada bi bile dobre sa mnom ili samo neka od njih.
List za listom požutjeli otpadaju...ona je tu Jesen nam je pokucala na vrata i donjela novu školsku godinu.
Počeo je 8. razred. Dee se počela družiti sa mnom, Mare je upisala 1.razred srednje tekstilne škole,a Miranda je već bila 2.razred gimnazije. sve se vratilo u staru kolotečinu osim jednog.
Dee je imala brata Marina(20 mu je godina)
Njegovo društvo bilo je idealno za naše prve izlaske!
Napokon je usljedilo mirnije razdoblje i razdoblje upoznavanja!
Jupi za to! Ali za školu nikako.

NAPOMENA:priče se temelje na stvarnim događajima i opisuju stvarne osobe, ali zbog zaštite identiteta izmjenila sam imena!

Moja sestra Vale bila je najljepša beba koju sam ikada vidjela mama i tata su provodili puno besanih noći, al nije im bilo teško.
Uživali su uz malog anđela, moj život u kući velikom srećom ispunjavala je upravo ona. Znala sam da ću jednog dana i ja imati takvu bebu.
Kupali smo je, hranili, mjenjali pelene i igrali se s njome imala nas je za sebe...
Jedino što je bilo pomalo sivo u mome životu bila je škola, slovila sam kako jedna osd najtiših i najpovučenijih djevojčica u razredu.
Zato je Dee bila moja druga strana uvjek spremna da me obrani od zločeste djece koja bi me zadirkivala, spremna da me nasmješi i razveseli.
Prvi razred završila sam sa odličnim uspjehom...
Znala sam što slijedi, napokon ljetni praznici...Ali moje oduševljenje narušavala je nepoznata bolest, u meni je nešto gorjelo...
Roditelji su bili zabrinuti...prošla sam velik broj pretraga, ali neznaju što je, bila sam uplašena jer su me poslali u bolnicu.
Da, bila sam bolesna dijagnoza nije bila obećavajuća nakon što sam preboljela više bronhitisa i prošla razne pretrage ustanovili su da imam Asthmu...
Nisam mogla vjerovat, bolest koju je imao pokojni djed nasljedila sam je...
Bilo je to nešto novo i hladno u mome životu..počela je faza mučenja za mene provodila sam puno noći kašljući udišući iz inhalatora smirila bih se..
Puno sam kihala jer sam alergična na kućnu prašinu, a ima je baš svugdje...
Napokon sam izašla iz kolotečine ali upala sam u novu još hladniju...

NAPOMENA:priče se temelje na stvarnim događajima i opisuju stvarne osobe, ali zbog zaštite identiteta izmjenila sam imena!

Moji prvi dani u školi bili su puni dojmova;
svi su negdje jurili, skakali i ludovali.
Bio je to pravi urnebes starije generacije prozvale su nas "pigvinima", šale se na naš račun, a nekad su i oni bili takvi, plaše nas po hodnicima i smiju nam se.

Nekad me toliko strah da se ne usudim hodati sama po hodniku, bojim se da me netko ne sruši ili udari.
Pod odmorom ostajem sa Dee svojom najboljom prijateljicom u razredu, ako poželim otići na wc radim to sa velikim oprezom kao zeko koji se skriva od lovaca.
U razredu nas ima oko 30 pola je dječaka,pola djevojčica. Vać sada se stvaraju grupice i tzv. "klanovi". Nebiste mi vjerovali ali već tada ta mala djeca u dobi od 6 ili 7 godina znala su biti okrutna.

Družili smo se u grupama to je bilo otprilike ovako:imučnija djeca družila su se zajedno, a djeca kao ja iz srednjeg staleža nisu ih zanimala...
Za njih smo bili glupi i zaostala "niža bića" jer nismo imali ogromnu kuću na 3 kata sa bazenom, ili se oblačili u skupu odjeću kao oni.
Oni su bili miljenici učiteljice koja je od njihovih roditelja uvijek dobivala poklone, mada to učiteljica pred ostalim roditeljima nije htjela pokazati kako je nebi optuživali, ali mi smo to znali.

U školi sam bila sretna s djecom koja su nas prihvaćala kao prijatelje.
Dee je uvjek bila uz mene i ja uz nju..tako su prolazili dani, a moja mama bila je sve veća i veća.
Uskoro trebam dobiti seku od rujna smo već bili daleko sada je veljača i mama je u bolnici svaki tren treba roditi.
Mome djedu je pozlilo i završio je u bolnici prognoze nisu bile dobre bila sam još mala tek mi je 7.g. i nisam znala što je to, imao je 2 moždana udara i umro je 12.2.1995.g.

Tata je bio tužan a i ja...i dalje smo bili u bolnici mama treba roditi, a djed je umro.
Moja seka došla je na svijet 2 dana poslije djedove smrti na samo Valentinovo (14.2.1995.g). Nazvali smo je po tom svecu Vale.
Bili smo sretni zbog prinove, ali djedova smrt obilježila je tugu u našim životima.


NAPOMENA:priče se temelje na stvarnim događajima opisuju stvarne osobe, ali zbog zaštite identiteta izmjenila sam imena!

Ovdje sve počinje...moj put u izgbljeno jer ovdje me nitko ne zna....

Bila sam tako mala i sitna za svoje godine, jako sam se bojala kao i sva ostala djeca, svog prvog polaska u školu.
Živm 5 minuta od svoje osnovne škole tako da smo mama i ja odlučile ići pješke.
Navršila sam 7 godina i 4 mjeseca bila sam spremna za svoj prvi dan u školi.
Početak mjeseca rujna bio je prilično topao, mama me držala za ruku koja se ubrzano znojila, bili smo na samom ulazu škole.
Moram priznati nije mi bilo lako. Većina roditelja već je sjedila u dvorani i čekala prozivku.
Naime na prozivci su čitali ime i prezime svakog djeteta, govorili u kojem je razrednom odjeljku i kod koje učiteljice.
Napokon ugledala sam jedno poznato lice povukla sam mamu za sobom i sjele smo pored Dee,sjedila je pored mame (Gane).
Dee je bila moja prva susjeda i najbolja prijateljica uvijek smo bile zajedno, razveselila se mom dolasku,
Prozivka je počela, meni nepoznati ljudi velikom brzinom čitali su imena djece, među njima začula sam i nekoliko poznatih imena, to su bili moji vrtički prijatelji.
Došao je red na razredni odjeljak C začula sam svoje ime. Sue,sue...Odjekivalo je u mojoj glavi.
Osjećala sam se tako važno jer sam prozvana...Došao je red i na Dee.
Naša iščekivanja su ispunjena nismo bile rastavljene, u istom smo razredu.
U isti glas vrisnule smo od sreće. I tako je prošao moj prvi dan školske sreće.


NAPOMENA:priče se temelje na stvarnim događajima opisuju stvarne osobe, ali zbog zaštite identiteta izmjenila sam imena!

Ako sam vas zainteresirala,nastavak sljedi uskoro...