Odavno se ne obazirem niti dam da me iznerviraju komentari ljudi po internetima. Iskreno, odavno sam ih prestala i čitati.
Ne znam koji mi je klinac bio pa da se "uhvatim" na ovaj

Za sebe smatram da sam si sama stvorila svojuu bolest i kada sam to prihvatila, lakše je bilo krenuti dalje i tražiti uzroke takve samodestrukcije
Ako zaista želimo ozdraviti - pronaći ćemo i način. Ili izgovor da to ne učinimo.
- Naime, riječ je o Multiploj sklerozi, progresivnoj bolesti za koju ste vjerovatno svi čuli i znate ponešto o njoj, pa isto tako znamo da moderna medicina još uvijek ne zna uzroke nastanka iste kao i da ne postoji lijek.
Pa to nije spriječilo dotičnu komentatoricu da krivnju svali na sve nas oboljele i valjda lijenost ili nedovoljnu želju za ozdravljenjem.

Da, puno puno lakše je gubiti osjet udova, lakše je sklupčati se negdje u agoniji boli od nesnosne glavobolje i polako gubiti vid, osječati stalno žarenje i peckanje kože, obuzdavati tremor ruku i mišića, ne uspjeti ustati baš onda kada biste to jako željeli, svaki dan živjeti u strahu hoćete li sutra moći hodati, vidjeti, obaviti normalne svakodnevne stvari ili će baš sutra biti taj dan kada ćete se prikovati za krevet, kolica, štake, štap
A gle vraga, možete samo jako jako jako jako bašbaš jako željeti ozdraviti.
Ma jebemu sve, kad je došlo do poplave svih tih self gurua osvještavanja lalalandova i rješenja nadohvat ruke koji mi obični smrtnici nismo u stanju shvatiti?
Kažu li ti produhovljeni pametni self help kiosk priručnici i onoj šestomjesečnoj bebi koja boluje od rijetkog oblika mišićne atrofije da je sama kriva što je bolesna i neka samo poželi? Svoj onoj bolesnoj djeci na neontologiji, onkologiji?

Lijevo oko i ja nismo nešto u dobrim odnosima zadnjih dana. Jedan od razloga zašto sve manje komentiram i čitam blogove, ionako previše vremena provodim za kompjuterom
Nisam jučer stavila one svoje projektne, Yup,
Gubljenje u svakodnevnicama

36_365


37_365


38_365


39_365


40_365


41_365


42_365

Nadam se da je i vaš vikend bio ugodan

Dani se vuku, a godine jure
Ili zidna filozofija ulice;
Vrime pići, a mi za penis

Da, svakodnevnica

29_365


30_365


31_365


32_365


33_365


34_365


35_365

Ljudi, uživajte u vikendu

Nedjelja u mojoj kući je rezervirana za lalaland balončić
Sve probleme nagomilane preko tjedna jednostavno stavimo na pauzu. Nema financija, bolesti, poslova, šefova, nesuglasica, loših ocjena, loših vijesti, svađa i rasprava, nikakvih ozbiljnih tema...
Petkom navečer otvara se portal i vrijeme za nas
Brzinska kuhinja, šetnja, izlet, izležavanje ispod dekice uz koji film ili seriju, odlazak u kino, druženje s prijateljima, što nam se već radi, samo laganini
Pauza od svijeta

Nedjelja,
Svakodnevnica

22_365


23_365


24_365


25_365


26_365


27_365


28_365

I tako, dan po dan,
rutina svakodnevnice
Tjedan 3.

15_365


16_365


17_365


18_365


19_365


20_365


21_365

različiti životi, sudbine i pogledi u ujednačenom ritmu jednog grada

Ima još dosta do vikenda

Ili kako sam se vratila fotografiji



Uspjela sam pronaći onaj svoj toliko željeni mir.
Možda sam ga izmislila, umislila, stvorila ga namjerno, ali mi je bio toliko potreban da sam jednostavno morala.
Mislila sam da ću poludjeti od toliko nagomilane tuge, težine i cijelog naslonjenog slona na grudima. Negdje se sklupčati i samo tako, umrijeti
Napadaji panike i anksioznosti su napravili od mene polupokretnu asocijalnu kreaturu u kalupu crnog straha.
Od disanja, kretanja, suočavanja, susretanja, ljudi, problema, življenja, bolesti, smrti, života, dolazaka, odlazaka, života

Jednom do dvaput tjedno svih ovih (skoro) osam mjeseci sam sanjala tatu. Ponavljali su se jednolično, otprilike uvijek istim tempom, u svakom snu je bio bolestan, opraštali smo se kući, u bolničkom krevetu, na hodnicima, sobama, balkonima, uvijek svjesni oproštaja i pomno birajući riječi.
Buđenja su bila nesnosno teška, grčevita, bolna, mukotrpna, sa svim nijansama boli

I onda, mir
U zadnjem snu je stajao na cesti,
Uhvatila sam mu pogled između gomile ljudi, nasmijan, sretan, miran,... zdrav, onakvog kakvog ga znam,
Kao da je podvučena nevidljiva granica između dva svijeta, smiraj u sudarima
Period buđenja, vraćanja,
disanja
Nedostajanja
u kojem će sve biti baš onako kako treba

Svakodnevnica


8_365



9_365



10_365



11_365



12_365



13_365



14_365

Bijeg od asfalta, grada, vreve