utorak, 26.09.2017.

Tragom jesenje zbilje

Dio1. (Valjda)

520

520

520

520

520

520

520


19:28 | Komentari (19) | | |

ponedjeljak, 25.09.2017.

Svakodnevnica u 365 Dana

Pa idemo zavrtit još jedan krug
:)

1_365
520


2_365
520


3_365
520


4_365
520


5_365
520


6_365
520


7_365
520


15:18 | Komentari (29) | | |

ponedjeljak, 18.09.2017.

Estetika Ulice

Ulica,grad,trenuci,ljudi,
različiti životi,sudbine i pogledi u ujednačenom ritmu
jednog grada

Neko je rođen za sreću, neko za belaj-Meša

520

520

520

520

520

520

520

520


22:18 | Komentari (21) | | |

petak, 15.09.2017.

Jesenji slikopis

Eto, došao je i taj dan.
Mislila sam da ćemo dogurati do neke okrugle brojke, ali On je imao svoju volju.
Nakon skoro 150 000 okidanja, točnije 148 264 i skoro 5 godina odlučio je da je to to i zaustavio svoj mehanizam, nepovratno.
Ma kako i koliko se ponekad protivili tvrdnji da je sve zamjenjivo, sve je zamjenjivo,
tako je mog crvenog prikatelja zamjenio crni i mlađi brat Nikon. Nekih vjernosti se ipak ne odričem

Jeste primjetili kako se jesen šulja?

520

520

520

520

520

520

520


13:51 | Komentari (15) | | |

ponedjeljak, 11.09.2017.

Uhvati dugu

We believed we'd catch the rainbow

520

520

520


08:48 | Komentari (20) | | |

petak, 08.09.2017.

Male smrti

Sinoć je opet gorjelo poviše moje kuće.
Zastrašujući prizori vatre koja guta sve pred sobom, gusti, teški dim koji se uvuče u svaki kutak kuće i tijela.
U mrkloj noći poredani ljudi po cestama oko svojih imovina, poneko ljudsko šuškanje; moj vinograd, moja maslina, ali uglavom; nemoć.
Nemoć pred prirodom, nemoć pred faktorom ljudske gluposti.
Eno, baš tamo šetam s Lunom i hvatam prve proljetnice i sve one leptiriće, muhe, komarce, kukce.
U onom kutku sjedim i hvatam ljepotu zime i zalazaka sunca u jesen, pronalazim mir i vodim beskonačne monologe sa samom sobom,a s kim drugim.
Vjetar, more, šum prirode, zvuk zrikavaca i glasna tišina koju samo priroda zna zatvoriti u vakuum mira i spokoja.
Male smrti.
Naravno da te uhvati zebnja i strah za svim onim materijalnim što možeš izgubiti, kao da cijeli život stane u ta četiri kamena zida, kao da možeš sve što imaš omeđiti sa četiri kantuna.
Iako je vatra dobrano daleko od mene ne možeš se a ne (za)pitati što bi svoje ponio sa sobom.
Pokušavala sam razmišljati o stvarima; kompjuter, slike, dokumenti, mobiteli... ali kako uspomene zgrabiti, kako?
Sjetila sam se oca koji je na kraju svoga puta gledao u more, hipnotizrano, čeznutljivo i s toliko tuge. Stajala bih iza njega i pokušavala uhvatiti njegove prizore.
Nisam ga imala snage pitati pamti li svaki val da ga ponese negdje tamo sa sobom ili se oprašta sa svakom stinom njegove vale.

Jutro je okupala kiša.
Spašeno je,
sve materijalno


520



09:10 | Komentari (17) | | |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se