Hiperborealni vjetrovi

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Hiperborealni? Hyperborea je prema starogrčkoj predaji zemlja vječnog sunca i ljeta, a nalazi se, kao što to i ime kaže, negdje iza sjevernih vjetrova. Prema jednoj od teorija, riječ je o Kini.
Vjetrovi? Možda i nisu baš sjeverni, ali mojim dolaskom ovamo definitivno su postali mnogo učestaliji. A ovako lagani lahor, eto, dopire čak i do domovine.

Povijest bolesti
Ubrzo pošto sam došao ovamo (Kina, Wuhan), ukratko sam opisao svoje prve dojmove i, poslavši im to na e-mail, zagnjavio svoj najuži krug poznanika. Budući da mi se dopalo to prvo iskustvo, malo pomalo sam počeo eksperimentirati sa sve većim i učestalijim tekstovima te time maltretirati sve veći i veći broj ljudi. Kako to obično i biva, ubrzo sam mahnito zlostavljao sve do čijih sam e-mailova mogao doći. Danas, nakon više od godine dana zlostavljačkog staža, svjestan sam da mi više nema povratka nazad, da sam ovisnik i da me ove dosadašnje doze više ne mogu zadovoljiti. Da, došlo je vrijeme da počnem pisati blog.

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Kombiji. Kabrioleti. Kupei...
Flaširani svjetovi.
Očevi. I sinovi.
Parlamenti
Filijale. Uredi. Birokrate.
Svjetovi. Maleni. Ali ne u bocama.
glupani
kentakislimovi
Vjetrovi. Samo.
djedovi
sajmišća
strinovi
talibanovi
koff-koffeinovi
ne odveć bijelo
osloboditelji
Dernistori
Depozitorijumi

Vrijeđajte autora u četiri oka: pklatg@gmail.com

11.03.2008., utorak

Al se nekad dobro jelo

Buduci da sam tamo ranije nasro da je hrana izuzetno bitan dio kulture, pretpostavljam da bih trebao dodatno zadaviti razvezivanjem o vrlo razvijenoj tradiciji odlazaka u restorane. Ha?...ne?....necujem dobro...a nista onda...dakle da nastavim: iznenadjujuce ce se mali dio populacije zamarati svakodnevnim kuhanjem te mazanjem posudja doma (sto i nije toliko iznenadjujuce kada se sjetite da malotko u kuhinji ima tople vode, a pranje sudja zimi, u kuci bez grijanja, u vodi koja je oko nule, je neobicno interesantno iskustvo) te ce si cak i siromasniji prilicno cesto priustiti jedenje vanka. Pogotovo u usporedbi s rvackim navadama (tako je to kad psi imaju tople vode). S time da, naravno postoji i kljucna razlika da za jesti u restoranu ne treba prodati zenu, djecu, auto i kucu te dici kredit...mada, dakako da bi se naslo i takvih mjesta (procurila u novine prije par godina prica o poslovnom covjeku koji je organizirao veceru na kojoj je svaka salica caja kostala oko 2000 kuna, a najskuplje jelo bila je riza s jajima...!!???....ali pripremljenapo tradicionalnom receptu kineskih careva: vojska kuhara je jedno dva tjedna busila iglama svako zrno rize i uguravala jaje unutra. Gosti na veceri su ostali anonimni, ali s velikom se vjerojatnoscu moze pretpostaviti da je bila rijec o visokim partijskim duznosnicima), ali kod ulicnih se prodavaca ponekad moze najesti za dvije do tri Kune. I zapravo je jesti u malim, antisminkerskim, bezduznosnickim, sirotinjskim restorancicima (kakvi su uostalom, i najzabavniji, pogotovo kada stolove stave na cestu)

Photobucket

jedva nesto malo skuplje nego ako sam pripremas hranu. Vec sam jednom pisao o onom restoranu gdje gazda uopce i nema svoje namirnice, nego sve sam kupis na placu, ali tu i inace najnormalnije u vecinu restorana mozes donijeti svoje namirnice i naplate ti samo pripremu (sto me podsjetilo na onu priliku kada smo se nakratko neckali odnijeti ili ne jesetru od nekih dvadesetak kila, totalno nadrogiranu sredstvom za umirenje u restoran da je pripreme...

Photobucket

...i ne znam je li do sredstva za umirenje, ali kad smo to kasnije pomijesali jos s nekoliko piva, ispala je jedna od najboljih pijanki koje smo imali

Photobucket

....iako se neki jesu prilicno umirili pri kraju

Photobucket

ali sto je jos bitnije, u vecinu restorana mozes donijeti svoju pijacu. I ko onda ne bi vol'o Kineze. Zivot je mnogo ljepsi i jednostavniji kad imas tu opciju na raspolaganju.
Nacin na koji se jede je ipak ono sto je najbolje. Osim, naravno, stapica, u koje sam se iz suba zaljubio, ne postoji institucija dostojanstvenog vlastitog tanjura s vlastitim (dostojanstvenim?) jelom, vec svatko ima svoju (nedostojanstvenu?) zdjelicu s rizom (jel, umjesto kruha), a na sredinu stola se natrpaju tanjuri, zdjele i lonci s raznim jelima i odatle se hrana direktno uzima stapicima. Otprilike kao da kod nas stavite lonac nasred stola i svi zlicama ili vilicama grabe i jedu.

Photobucket

Sto bude posebni gust na vecerama s vise ljudi kad se na jednom stolu zna nagurati i po dvadesetak jela. Sto naravno zahtijeva i prisustvo Lijene Suzane, koja sve skupa cini jos zabavnijim.

Photobucket

Ista je zapravo dosla iz Amerike, ali savrseno se uklopila u kinesko okruzenje.
Naviknutog na rasisticko odvajanje jela, odnosno zgrazanje nad samom mogucnoscu da bi se u istom obroku moglo mijesati, na primjer, nedajboze meso i riba, zabavlja me lakoca kojom ce se na takvom stolu naci svinjetina, piletina, pacetina, govedina, dvije do tri vrste riba, jaja, pokoja skoljka, povrce, skampi, slatki kolaci, rakovi, slatkoslani kolaci….i jos kojesta drugo, i sve se to bez ikakvog posebnog redoslijeda potrpa u sebe. Zivila kulinarska anarhija te atifasizam!
Ovi slatki kolaci koji se jedu izmedju komada svinjetine i skoljaka me podsjetise da (ocito) kineski obrok ne zavrsava desertom. Par dana nakon sto sam dosao simo, odveo me prijatelj Kinez na veceru i pitao me hocu li desert...dobio sam zdjelicu rize. Drugom su me prilikom prijatelji pitali jedem li slatko...pa je na stol stigao tanjur sa svinjetinom przenom u seceru. Sto me sjeti da je slatko-kisela svinjetina krasna stvar. Preporucam. Moze i piletina. Rekao sam ranije da ne jedu kruh? Nije istina. Kada zele pojesti nesto slatko, odu u slasticarnicu i kupe kruh. Jedini se problem javlja kad se covjek zazeli kruha koji nije sladak. Unatoc tome, iako nisam u potpunosti siguran da ce zivot biti puno ljepsi jednom kada Kinezi koloniziraju ostatak svijeta, objedovanje svakako hoce.


Photobucket
- 11:09 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se