novi zivot u niskoj zemlji

Ukrali su mi bicikl. U nedjelju, u garazi za bicikle, natkrivenoj, kod zeljeznicke stanice. Isla sam u Amsterdam, i kad sam dosla do stanice odlucila sam ga ne ostaviti vani kao inace, nego parkirati u natkriveni dio garaze za bicikle. Nije cuvana, samo puno stendera i krov, prizemlje i kat. I bila je puna, i zavezala sam ga ali samog za sebe, dakle svi stalci su bili puni, i jos deseci bicikala okolo. I jedan od njih moj. Nista neobicno, barem sam tako mislila.
Kad sam dosla oko 22 h natrag i dosla do mjesta gdje sam ga parkirala, imala sam sto vidjeti. Nema moje bike (Vito smislio rijec). Nisam jednostavno mogla vjerovati da je to istina. Plakala sam kao beba, jecala sam na glas, bila sam stvarno ocajna. Sama, bez centa na mobitelu, pa cak nisam mogla nikoga ni nazvati da barem djelomicno podijelim taj trenutak jada.
Jedna cura je u blizini uzimala svoj bicikl, i njoj sam rekla, a ona kaze ovo je moj treci. Neeeee, to se ne desava tu u Enschedeu, kazem ja njoj, samo u Amsterdamu. Ona se samo nasmije i kaze "I am really sorry for you" i ode.
Dakle ta bika je postala dio mene ovdje, bila sam tako ponosna na nju, posebno zato sto su se svi malo cudili da smo bike donijeli iz HR, kao pa zar vi tamo imate bicikle, i to tako dobre?! Neki bi to cak i rekli, nekima bi se to naslutilo iz pogleda.
Uz stolicu za decke i novu kosaru naprijed, bika je sve skupa vrijedila 900 EUR.
Uglavnom gorko iskustvo. E sad sto me najvise od svega pogodilo, to sto kad te ljudi ispituju o dogadjaju ispada da sam si sama kriva sto su mi ga ukrali. Koliko si lanaca imala? Gdje je bio parkiran? Da li si ga osigurala? ... Kao da sam ostavila na njemu natpis, PLEASE TAKE IT, I WOULD LIKE TO HAVE MY BIKE STOLEN.

U kakvo se mi to drustvo pretvaramo? Drustvo koje tolerira kradju kao modus ponasanja. Definitivno mi se cini da su Dutcheri kradju bicikla prihvatili kao dio svakodnevice, i zato mnogi voze stvarno staru hrdjavu kramu. Ali ja ne zelim voziti takav bicikl. Obecajem kupit cu 2 lanca, parkirat cu u placenoj garazi, nosit cu ga sa sobom u vlak, necu parkirati u mracnom dijelu necuvane garaze... Bit cu dobra.

Prijavila sam policiji kradju preko interneta, policija stimulira da se prijavi na taj nacin jer se njima na taj nacin ne oduzima vrijeme. Nadam se da ce to vrijeme uloziti u potragu mojeg i svih ukradenih bicikala.
I sto sam danas otkrila da se moj model zvao Horizon N-8 Amsterdam. Zgodno, nakon Amsterdama bike vise nije bilo na horizontu.

I htjedoh staviti jednu zajednicku sliku mene i bike , ali nemam. Zamislite, nemam, imam hrpu slika svih drugih bika ali nema ni jedne slike moje bike. Tuzno. Bila je stvano lijepa i udobna bika.